Promocija knjige rahmetli Omera Behmena

ImageOva knjiga je potresno i nikad ranije u bošnjačkoj kulturi viðeno
kazivanje o stradanju jednog običnog muslimana, Bošnjaka koji je htio
biti samo to što jeste ništa manje i ništa više. Omer Behmen je bio
nesalomljiv i nepotkupljiv, pun vjere u Boga, slobodu i pobjedu.

Mešihat Islamske zajednice u Srbiju organizovao je u subotu 9. oktobra 2010. godine u Velikoj sali Mešihata promociju autobiografske knige „Na dnu dna“  autora rahmetli Omera Behmena. Sala Mešihata bila je ispunjena do posljednjeg mjesta vjernicima, ljubiteljima pisane riječi i poštovaocima lika i djela jednog od najznamenitijih Bošnjaka koji su živjeli u dvadesetom vijeku. Pored graðana promociji je prisustvovalo cjelokupno rukovodstvo Islamske zajednice na čelu sa glavnim muftijom Muamer-ef. Zukorlićem, članovi porodice rahmetli Omera Behmena, kao i gosti iz Sarajeva.

{gallery}promocija behmenove knjige-9.10.2010{/gallery}

Promotori knjige bili su prof. dr. Mevlud Dudić rektor Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru i predsjednik Bošnjačkog nacionalnog vijeća, doc. dr. Rifat Redžović predavač na Internacionalnom univerzitetu i Edhem Bičakćić, saborac rahmetli Omerov i čovjek koji je zajedno sa Omerom osuðen i koji je proživio dobar dio torture o kojoj Omer Behmen piše u svojoj knjizi.

Skup je počeo učenjem ajeta iz Kur'ana časnog koje je proučio hafiz dr. Almir Pramenković, dekan Fakulteta za islamske studije u Novom Pazaru.

Rahmetli hadžija Omer Behmen roðen je 10. juna 1929. godine u Mostaru. U Mostaru je završio osnovnu školu i gimnaziju. Ratne 1943. godine uključuje se u rad pokreta ”Mladi muslimani”. Zaobišao ga je prvi talas hapšenja članova pokreta ”Mladi muslimani” koji su komunisti izveli 1946. godine, ali ga nije zaobišlo hapšenje u drugom talasu 1949. godine. Uhapšen je 31. marta 1949. godine u Sarajevu, u kabinetu dekana Šumarskog fakulteta koji je pohaðao. Preživio je tešku torturu u istrazi, a na kraju je osuðen na 20 godina robije. Imao je nepunih 20 godina života. Na robiji je, uz teške fizičke poslove i psihofizičku torturu, proveo 11 godina i tri mjeseca. Pušten je u junu 1962. godine. Odlazi u vojsku, a onda upisuje Graðevinski fakultet i diplomira 1967. godine.

Do novog hapšenja u martu 1983. godine Behmen je radio na raznim graðevinarskim poslovima, a od 1974. do 1977. radio je u Libiji kao graðevinski inžinjer. Uporedo je bio izuzetno aktivan kao član Odbora IZ Sarajevo. Držao je predavanja za studente u Begovoj i Carevoj džamiji, te u Tabačkom mesdžidu. Učestvovao je u pokretanju prvog muslimanskog časopisa ”Preporod”, te u ureðivačkoj reorganizaciji glasila IZ ”Takvim”. Uhapšen je 1983. godine u čuvenom montiranom procesu ”muslimanskim intelektualcima” i osuðen na 15 godina robije. Sa kolapsom komunizma biva osloboðen u novembru 1988. godine.

Nakon izlaska iz zatvora ponovo se angažira u IZ i 1990. godine postaje predsjednik Odbora IZ za regiju Sarajevo. Preuzima i dužnost mutevelije Gazi Husrev-begovog vakufa, na čijem čelu ostaje do 1993. godine i odlaska u Teheran na funkciju prvog vanrednog i opunomoćenog ambasadora RBiH. Aktivira se i politički, i jedan je od inicijatora osnivanja SDA. Na Osnivačkoj skupštini SDA, 1990. godine, izabran je za člana Izvršnog i Glavnog odbora, a na Prvom kongresu, u novembru 1991. godine, za potpredsjednika stranke. Bio je predsjednik Udruženja ”Mladi muslimani” u dva mandata od 1999. do 2008. godine.

Ogranak Mladih Muslimana postojao je i u Novom Pazaru, gdje su mladi ljudi, poput onih u BiH, Makedoniji, Kosovu, u to vrijeme, poslije drugog svjetskog rata i dolaska komunista na vlast, pokušali suprotstaviti se rigidnoj komunističkoj ateizaciji, a da bi sačuvali svoju vjeru, svoje nacionalno biće, svoju tradiciju i kulturu. Malo je njih danas živih, ali ih još  ima, da pišu i svjedoče o tom kara-vaktu, koji neće nikada više doći na ove prostore. Premda je od skidanje tabua sa organizacije Mladi Muslimani prošlo 20 godina još uvijek su ostali nepoznanica široj naučnoj misli u Bosni i Hercegovini, a posebno na prostorima bivše Jugoslavije, pa i Sandžaka. Još uvijek se zazire od valorizacije njihove historijske uloge u očuvanju bosansko-muslimanskog ili bošnjačkog identiteta.

Jedan od promotora knjige prof.dr. Mevlud Dudić govoreći o knjizi izmeðu ostalog je rekao:

„Knjiga „Na dnu dna“ posebno je značajna jer govori o vremenu i sistemu čije nas posljedice  i danas i te kako pogaðaju i donose nam tolike probleme jer nismo baš dobro proučili putokaze predhodnika kakvi su bili Alija Izetbegović, Omer Behmen, Muhsin Rizvić, Alija Isaković, Husein Ðozo, Mak Dizdar i niz drugih predhodnika koji su imali dovoljno mudrosti, odvažnosti i vjere u nadolazeće generacije da nam u tom stravičnom vremenu, ostave po neki išaret i jasan biljeg. Pred nama je zrelo, iskustvom izoštreno pero koje koje neumorno sintetizira, kroz prizmu kolektivne i lične doživljenosti, sva po bošnjački narod bitnija dogaðanja u dvadesetom vijeku. Iz semena koje su posijali Mladi muslimani iznikla je jedna čitava nacija potpuno samosvjesna i spremna da izaðe na kraj sa bilo kakvim izazovima. Hvala Omeru Behmenu što je radi nas i naše djece odblokirao sjećanja koja je, kako sam na jednom mjestu kaže, potiskivao da bi mogao normalno funkcionisati. ta sjećanja su nam prijeko potrebna, pogotovo ovdje u Sandžaku, kako bi smo do kraja razumjeli prirodu napada na Islamsku zajednicu, napada na Bošnjačko nacionalno vijeće, napada na islamsku vjeronauku, tihu asimilacijui potpunu diskriminaciju i kako nikada ne bismo odustali od borbe za ostvarenja onih prava koja nam kao zajednici pripadaju.“

Nakon što je glumac Emir Plojović pročitao nekoliko odlomaka iz knjige doktor Rifat Redžović se obratio prisutnima i izmeðu ostalog objasnio svoje poimanje naziva knjige „na dnu dna“:

„Omer Behmen je čovjek koji je sve muke i mjesto koje je imao na samom dnu izganjao za rad slobode, za rad istine i za rad vjere u Allaha dž.š. Prvo odreðenje dna jeste da je dno dna nešto što je namijenjeno nekome, u ovom slučaju nama Bošnjacima kroz hiljadu godišnju istorijsku scenu. Sa druge strane ja bih dodao i drugo ubjeðenje koje ukazuje na to da je dno dne prostor gdje treba da budu ljudi koji sprovode taj projekat koji je namijenjen nama Bošnjacima, ali su to oni ljudi koji pripadaju našem nacionalnom korpusu. Projekat Mladih muslimana u skladu sa evropskim demokratskim principima podrazumijeva da sloboda vjeroispovijesti u bitnoj mjeri može biti stavka za kulturno odreðenje jedne skupine. U tom pogledu Mladi muslimani su govorili da islam treba da bude sastavni dio nas Bošnjaka.“  

Nakon okončanja procesa komunističke vlasti i UDB-a 1949. i 1950.g. sumirali su učinak svog obračuna sa Mladim Muslimanima. Pod istragom i represijom na dugogodišnje zatvorske kazne bilo je osuðeno preko 800 članova organizacije, a izmeðu 2500- 3000 članova i simpatizera mladomuslimana bilo je isljeðivano, osuðivano bez suda i suðenja, često bez ikakvog papira. U njihovom izvještaju kaže se da je prosjek godina osuðenih 20, a da je veliki broj njih studenata i srednjoškolaca. U jednom vremenskom periodu u zeničkoj kaznionici robijalo je 40 hafiza Kur'ana i gotovo sva muslimanska inteligencija. Nažalost većina ovih sjećanja i strašnih tortura bivših političkih zatvorenika čiji je grijeh bio to što su imali drugačije mišljenje, nije zapisana.

Sličan  proces protiv ideje islama u Bosni i Hercegovini desio se i 1983.g. Osuðeni su ponovo Omer Behmen, njegov brat Salih, Alija Izetbegović i još 10 drugih muslimanskih intelektualaca. Meðu osuðenima, bio je i Edhem Bičakčić  koji je bio jedan od promotora knjige i koji je izmeðu ostalog rekao:

„Rahmetli Omer Behmen pripadao je rijetkima koji su spremni žrtvovati svoju slobodu da bi drugi slobodno živjeli. Potvrda ovih riječi je sam njegov život u ovoj knjizi napisan. A prvih 450 stranica knjige je auto biografsko svjedočenje, dok preostalih 300 stranica obuhvata izjave, zapisnike, presude i slične dokumente koji potvrðuju Omerova kazivanja. Ono što nije zabilježeno u ovoj knjizi a dužan sam kao čovjek istaći jeste činjenica da je Omer Behmen u periodima kad je uživao blagodati slobode kroz doprinos izgradnji vjerskih objekata i pomaganja ljudi u nevolji ustrajao u ideji da je Božija riječ uvijek gornja. Kad pred sobom imate knjigu od 750 stranica onda se zapitate kada ćete je pročitati, ali kada počnete da čitate knjigu „Na dnu dna“ onda je čitate na dašak i ne možete je ostaviti i vrlo brzo doðete do kraja pa vam bude žao i onda bi ste se vratili opet na početak. Ova knjiga predstavlja auto biografsko djelo, predstavlja istorijsko djelo, predstavlja političko djelo, predstavlja i islamsko djelo.“

Na kraju je i Glavni muftija poselamio skup i rekao nekoliko riječi o Omeru Behmenu i knjizi. Kroz svoj govor muftija je posebno istakao divljenje Omeru, i sličnim ljudima koji su spremni za svoju pravednu ideju položiti i svoju slobodu i život.

„Ja mogu kazati da se ovom i ovakvim ljudima divim. Pa čak mogu reći da im i zavidim. Afrikanci imaju svoga Mendelu, Albanci svoga Demaćija, a mi Bošnjaci svoga Behmena. Kakvo bi to bilo nasilje prema svim svjetovima, da nije onih koji su se odvažili da se ispriječe faraonima, nasilnicima, zulumćarima. Ma koliko to u tom trenutku izgledalo ne svrsishodno. Godinama pokušavam da razumijem ljude koji se zovu idealisti. Pitam se koji je njihov rezon kada sve računice koje se tog trenutka mogu izvesti vode ih u ćorsokak. No ti ljudi na kojima počiva svijet kao na moralnim stubovima, oni nemaju računice. Oni ne stavljaju svoja uvjerenja na vagu interesa i proračuna. Oni su jednostavno rečeno prvoklasni ljudi. Oni ne mogu drugačije. Hapsite ih, bije te ih, mučite ih, i ništa. Oni su heroji i zaslužuju naše poštovanje. Ne zbog njih već zbog nas. Onoliko koliko budemo razumjeli poruku ovakvih personalnih lekcija toliko personalno vrijedimo.“

Prisutni su ove oktobarske večeri imali priliku čuti o naličju četrdesetpetogodišnje komunističke vladavine u kojoj su mnogi uživali i u koju su se mnogi kleli, ne znajući ili ne želeći da znaju i drugu stranu, onu koja je gušila, koja nije izjednačavala i davala ista prava svim ljudima. Koja je uzurpirala i gazila dostojanstvo i čast, jednog naroda. Ovo svjedočenje Omera Behmena je svojevrsna bošnjačka unutarnja historija, koja govori o neslobodi i robijanju, o totalitarizmu, torturi, diktaturi, ubijanju, nasilju, o proživljenoj stvarnosti zla. Omer Behmen se igrom povijesti, sudbinom ili slučajnošću našao s one strane granice slobode, dozvoljenog, propisanog, nametnutog. Nošen  zanosom slobode, pravde, kućnog odgoja, nacionalne tradicije i savjesti Omer Behmen se nije mogao i nije htio suglasiti sa komunističkom ateističkom ideologijom i njenim normama. Naročito sa poricanjem Boga i svake duhovne i političke posebnosti Bošnjaka. Ova knjiga je potresno i nikad ranije u bošnjačkoj kulturi viðeno kazivanje o stradanju jednog običnog muslimana, Bošnjaka koji je htio biti samo to što jeste ništa manje i ništa više. Omer Behmen je bio nesalomljiv i nepotkupljiv, pun vjere u Boga, slobodu i pobjedu. Bio je jedan od rijetkih koji je bio spreman žrtvovati svoj život da bi drugi živjeli, svoju slobodu da bi drugi bili slobodni. Zbog toga, zbog odlučne i istrajne borbe za očuvanje svoga identiteta, islama i slobode, ova knjiga trebala bi se naći u svakoj bošnjačkoj kući kao obavezna lektira.

Nermin Gicić | Islamskazajednica.org