Izmeðu 30 i 70 hiljada prelazaka na islam u Francuskoj

ImageU Fancuskoj godišnje na islam konvertira
izmeðu 30 i 70 hiljada Francuza. Glavninu konvertita čine žene.
Istražujući ovu masovnu pojavu prelaska na islam, novinari francuske
nacionalne televizije „National" Pierre Nicolla i Jean-Michelle Mier
uradili su kratku reportažu o ovoj pojavi koja je emitirana na
nacionalnoj televiziji. 

Tom prilikom novinari su razgovarali sa dvije
žene koje su konvertirale na islam.

Jeraldine je ponosna zato što je
Francuskinja i ponosna zato što je muslimanka. Sada kad šeta sa svoje
dvoje djece u gradu Lissone, džamija je to što je privlači, a ne crkva.

Ona je prije bila kršćanka, divila se
svećeniku, uvijek je nosila krst oko vrata. No, 15. augusta kada
katolici slave uznesenje Marije,  odlučila je prihvatiti islam. Sve što
je morala uraditi jeste izustiti jednu rečenicu:  Lâ ilâhe illallâh, Muhammedu Resûlullâh, što znači: Nema drugog Boga osim Allaha i Muhamed a.s. je Allahov poslanik.

Voli se šaliti da je njen osjećaj u "pronalaženju" istoka loš kao i njen arapski jezik, ali ona uči.

Od kada je počela nositi mahramu njena kćerka misli da ona izgleda kao Afrikanka, ali se Jerladine jako lijepo osjeća iznutra.

Prije mog konvertiranja, prihvatali su
me kao lahku francusku ženu, nekoga koga mogu lako prevariti i to je
sve, ali od kada sam počela nositi veo kao muslimanka postala sam
respektabilna žena i sestra.

Jeraldine priznaje svoju potrebu za
disciplinom a islam joj to daje. Na primjer, više ne pije alkohol. Ne
kaje se što je prekinula, već kaže da je to isto kao jelo koje spremate
na odreðen način i onda odlučite da probate na neki drugi način i
otkrijete da je bolje.

Valerino konvertiranje na Islam se
desilo prije Jeraldininog. Ona je odlična doktorica, muslimanka je već
dvije godine. Ne možemo reći da su se njeni roditelji ponašali loše, ali
nisu bili puno uzbuðeni zbog njenog konvertiranja. Ona kaže: "Oni nisu
zainteresirani", i misli da niko u porodici nije pročitao nijednu knjigu
o Islamu od kako se preobratila, niti su uradili kakvo istraživanje.
Sve što su znali je da su protiv.

Prije nego što je prešla na islam,
Valerija je bila šokirana zabranom hidžaba u školama. Jednako je bila
šokirana zapadnim svijetom koji je postao materijalan.

Ono što me najviše uznemiruje je to kako
mi procjenjujemo osobu, dobro je kad smo konkurentni, nije bitno ako
smo malo sjenoviti ili sumnjivi u karakteru ili varalice. Sve je svedeno
na pitanje trgovine, nista više.

U budućnosti Valerija će se udati za
muslimana, i ako budu imali djece odgojiće ih kao muslimane, biće
slobodni da izaberu svoju vjeru kad odrastu.

I italijani prelaze na islam  

Bivša
talijanska atletičarka, Deborah Callegari, iz Trenta, odrasla je i
odgojena u katoličkoj obitelji. Kada je imala 15 godina, odbila se
krstiti u crkvi, smatrajući to besmislenim ritualom.

Svoje upoznavanje i prihvatanje islama
objasnila je u svojoj knjizi «Moj bijeg u islam». Nakon udaje za
Bošnjaka, prmijenila je ime u Muamera Hasanagić.

Jedna od medijski eksponiranih
konverzija bio je i slučaj katoličke redovnice Giuseppine (kasnije
Fatima), koja je nakon čitanja Kurana, kako je izjavila, našla vječnu
istinu. Napuljski slikar Franco Leccesse (Omar) je nakon što je postao
musliman, rekao da je konačno «progledao». Od političara to su učinili
jedan,sada, već bivši ministar i dva diplomata. Ovi slučajevi su samo
neki od par stotina prelazaka na islam koji se dnevno dogaðaju u ovoj
zemlji. Najviše je zastupljena ženska populacija mlaðe dobi, a ima i
veliki broj intelektualaca različite provenijencije. Inače ova zemlja
ima dosta iskustva sa najmlaðom religijom. Islam u Italiju dolazi već u
drugom stoljeću po Hidžri i bio je prisutan oko 350 godina. Praktično u
cijeloj Siciliji, Sardiniji i Južnoj Italiji bio je dominantna religija.
Glavni grad Sicilije Palermo, imao je oko 300 džamija, i po tome bio
odmah iza velikih andaluzijskih gradova. Danas u Italiji ima oko
1,200.000 muslimana, od kojih je dobar dio talijanske nacionalnosti. Oni
imaju na raspolaganju oko 700 centara i mesdžida.

dzamija_u_RimuPostoji
i muslimanski list «Il Mesagero del Islam» koji izdaje bivši odvjetnik
Rosario Pasquini (Abdurahman). Paradoksalno je da najveći talijanski
industrijski grad Milano, sa 100.000 muslimana, nema džamiju. Vjerske
djelatnosti se obavljaju u improviziranim prostorima, kao što su
garaže,skladišta, sportske sale itd. Čak se i milanski nadbiskup u
svojim nastupima zalaže za izgradnju džamije. Desničarski mediji, koje
kontrolira Sjeverna liga, zato su ga prozvali «imamom». Ovaj čovjek u
svakom slučaju zaslužuje priznanje za ekumenizam godine, koji se inače
rijetko sreće na ovom prostoru. Veliki problem je i nejedinstvo najvećih
muslimanskih organizacija, a državna vlast im inače nikad nije bila
naklonjena, bar kad je u pitanju izgradnja vjerskih objekata. Čak,
naprotiv, uvjek se iznalaze birokratski razlozi da se onemogući bilo
kakav njihov zahtjev. U tim slučajevima zapadna demokracija je pokazala i
svoje drugo lice.

A Deborah Callegari, ili Muamera
Hasanagić, sa početka ovog teksta, samo je poslušala svoju savjest. I
niko joj više ne može ograničiti slobodu izbora svog opredjeljenja, da
živi shodno svom vjerovanju.

Izvor: Bosnjaci.net