Suljo podiže granice na Sandžaku

U utorak 26.10.2010. godine otvoren je Granični prijelaz „Špiljani.“
Otvorena je „tvrda“ granica, koja ima zadatak da razdvaja Sandžak na
sjeverni i južni dio. Da ugnjetava Bošnjake koji svakodnevno tuda
prolaze i da ih natjera da se navikavaju na granice gdje nikada
histirijski granica nije bilo.
Srbija i Evropska unija su u ovaj projekat uložile oko 2,15 miliona eura.

Da je sreće pa da za te pare sagradiše neku fabriku, obnoviše proizvodnju npr. u TK „Raška“, „Vojin Popović“, izgradiše škole, sportske terene, uložiše novac u otvaranje novih medicinskih ambulanti, asfaltiraše puteve, izgradiše zaobilaznicu i nove mostove… Da je sreće da grade i rade po Pešteri i poboljšaju život ljudi u tom kraju.

Ministarka finansija Diana Dragutinović svečano je otvorila granični prijelaz. Njegov kapacitet biće oko milion ljudi i oko 600.000 vozila godišnje.
Znamo da će Sandžak od ovoga imati najmanje koristi, jer po običaju i redu koji režim nameće većina novca iz Sandžaka odlazi za Beograd, a nama ostaju mrvice. Beograd sve pojede, k'o grinja. Gloðu po Sandžaku sve što se ogloðati može. Uzimaju i kapom i šakom. Nose, a ništa ne vraćaju niti u šta pametno i korisno ulažu.

Otvarajući novi granični prijelaz, na oko osam kilometara od Tutina ka Crnoj Gori, Dragutinovićka je rekla „da će u novim objektima biti sprovoðena i carinska kontrola“. E to smo znali, i to rigorozna, i prema robi, a posebno prema ljudima. Navik'o je Bošnjo da ga policijska čizma maltretira, ali i to će proći. Nije Bošnjak zamužen kao ministar bez portfelja, zna Bošnjo da priča i govori, zahtijeva i svoje stavove nameće. Demokratija, šala to nije. Ostvarit će Bošnjo svoje nakane da živi bolje, lagodnije, sretnije, uz poštivanje svih ljudskih prava i vjerskih sloboda. Nikakve granice, meðu kamenjem, ne mogu Bošnja skoliti i uplašiti!

Šarene laže

Dragutinovićka je ocijenila „da se otvaranjem ovog prijelaza otvara i mogućnost za više donacija EU u ove krajeve, u razvoj turizma, poljoprivredu i stočarstvo iz predpristupnih fondova Unije za prekograničnu saradnju“. Mašala, ministrice, da nam ne odeš na oči. Kako su te donacije „pomogle“ Sandžak. Ma nema hajra od tih novaca koji do Sandžaka nikada ne stignu. Gdje su te silne pare, gdje ih ulažete osim u jačanje torture, čizme i pendreka? Sandžak nema fajde od lažnih obećanja i šarenih laža koji jedan po jedan ministar iznose i narod obmanjuju. Suljo i Rasim danima „šarene“ svojim nebulozama o nekakvim milionima, koji su valjda završili samo do njihovih bankovnih računa. U posljednje vrijeme se u  Sandžaku nešto malo ulaže. Sloj asfalta, sloj betona. Tako se Sandžak gradi. Dok najzabačenija sela po Srbiji asfalt imaju, kod nas pojedine gradske ulice gaje blato i rupe, a o vodosnabdijevanju, komunalijama, električnoj energiji da ne govorimo. Prvi blagi mraz je učinio da električna mreža u Pazaru „rikne“, danima su neki kvartovi po više sati bili bez struje. Zamislite da se to dešava Beogradu, Čačku…, ali kada su Bošnjaci u pitanju treba im na svaki način život učiniti težim i gorim. Tako režim sistematski Bošnjake pritiska, pa i na način da utvrðuje granice tamo gdje ih nikada nije bilo.

Šojić bio prisutan

Otvaranju nove granice na Sandžaku prisustvovao je i ministar bez portfelja Sulejman Ugljanin koji je istakao „da će najveću korist od otvaranja novog prijelaza imati graðani koji žive sa obje strane granice“, naglašavajući da je to „područje jedno od najnerazvijenijih regiona u bivšoj Jugoslaviji“. On drugo ne umije da kaže, osim činjenice da je ovo najnerazvijenije područje u bivšoj Jugoslaviji. Suljo, nema Juge, nema Tita, komunizam je pao, nema ga više. Alo, Suljo, rashavizaj se! Uradi nešto, pa ojačaj svoj kraj, dosta si u svoj džep trpao i za svoj interes radio. Ah, Suljo, Suljo, kako si smiješan. A zapaziste i rečenicu: „…sa obje strane granice“. E moj Suljko, kako si sebe ponizio, ti da govoriš o granicama meðu Sandžaklijama. Pa kako, Šojiću, ups Suljo, da ti granice otvaraš i dijeliš Sandžak na dva dijela. Znaš li Suljko gdje su granice Sandžaka? Naravno da znaš, ali si sluga režima koji najbolje zastupa njegove interese od svih Bošnjaka, pa čak i od nekih Srba.

Kolika je (ne)briga ovog čovjeka za graðene svjedoči i činjenica da je Ugljanin devedesetih godina obećavao državu na ovim prostorima i da je baš on bio predsjednik „Republike Sandžak“, a sada, eto ironije, učestvuje u utvrðivanju granica na podijeljenom Sandžaku, Sjevernom u Srbiji i Južnom u Crnoj Gori. Sulejman Ugljanin je bio najveći zagovarač sandžačke republike. A za svoju ideju je koristio teške riječi i optužbe na račun Srba i srpskog režima, dovodeći tako cijeli bošnjački narod u opasnost, i to u najtežim godinama kada su Bošnjaci ubijani širom Bosne, a ništa lakše nije bilo ni u Sandžaku iz kojeg je protjerano više od sto hiljada ljudi i preko dvadeset hiljada prebijeno, od kojih je na desetine umrlo ne dočekavši da vide kako je Suljo ostao čovjek od povjerenja beogradskom režimu. Sa otvaranjem nove granice na Sandžaku Suljo je pokazao vrhunac licimjerstva i ogavnosti, ponizivši na taj način sve Bošnjake koji su mu vjerovali. Aferim ti Suljo, samo naprijed u srljanje iz kojeg nema povratka. Otvorio si granicu tamo gdje ona nikada nije bila, podijelio si svoj narod i politički, a i na vjeru si udario osnivajući tvorevinu nadrihodža i prevaranata, a sad si još granice počeo da utvrðuješ meðu Sandžaklijama. E pa, neka ti je na čast, ako je imaš!?