Libermani i dodici

Image«Bosna i Hercegovina treba da se ugleda
na Republiku Srpsku» – objavile su banjalučke Nezavisne novine u
četvrtak, 9. decembra, ove godine, dan nakon posjete ministra vanjskih
poslova Izraela Avgidora Libermana Bosni i Hercegovini, sugerišući čak
kako odnosi BiH i Izraela "gotovo ne postoje". Posjeta kontraverznog
izraelskog ekstremno-desničarskog političara, kojeg u njegovoj matičnoj
zemlji, po svoj prilici čeka u bobu ista sudbina kao i bivšeg hrvatskog
premijera Ivu Senadera, u Banjoj Luci je čak označena kao "potvrðivanje
dobrih odnosa dva naroda" te kako bi se ovim primjerom saradnje trebalo
da vodi i Bosna i Hercegovina!? 

Koji je osnov i profil ove
saradnje i ko su njegovi sudionici, te zašto se na ideološkoj ravni i
praktičnoj politici mogu (spo)razumije(va)ti libermani i dodici?
 

Libermana, inače, bivšeg izbacivača iz
noćnih klubova roðenog u bivšoj sovjetskoj republici Moldaviji, koga
stranački fanovi pozdravljaju pokličom «Smrt Arapima!» odlikuju mnoge
ideološke sličnosti i politička opredjeljenja sa njegovim banjalučkim
domaćinom Dodikom. Liberman je, treba podsjetiti, lider nacionalističke
partije Yisrael Beiteinu, i idejni je tvorac zagovaranja
uvoðenja u Izraelu kontraverzne «zakletve na lojalnost» koja se ne bi
samo odnosila na izraelske Arape, već i na sve ostale graðane Izraela,
uključujući i Jevreje koji se odbijaju izjasniti kao cionisti. K tome,
Liberman koji se pod imenom Evet Lvovich Liberman 1978. godine doselio u
Izrael, prema pisanjima izraelskog dnevnika Haaretz, bivši je član zabranjenog radikalnog pokreta Kach,
zabranjenog čak i u Izraelu zbog zagovaranja rasizma (masovnog
istjerivanja Arapa čak i izraelskih graðana iz Izraela) i terorizma. U
skorije vrijeme Liberman je, možda čak i na sugestiju svojih prijatelja
iz Republike Srpske (pošto ideja zvuči veoma poznato i pošto je njeno
provoðenje prije nepune dvije decenije (1992-1995) pokušano u BiH), malo
rafinirao svoju pozciji pa danas poziva na «mirnu razmjenu teritorija»,
izrazivši čak spremnost da i svoj dom (na Zapadnoj Obali) zavješta za
ovaj očiti aparthejdski projekat.

Dodik_Liberman

Nedavni sastanak održan u Banjoj Luci

Ipak, mediji u RS-u su posjetu Libermana popratili u državničkom ruhu, plasirajući tezu o "potvrðivanju dobrih odnosa dva naroda"
sugerišući kako bi se ovim primjerom trebala voditi (pazi sad) i Bosna i
Hercegovina! No, to nije sve!? Medijskom predstavom posjete izraelskog
zvaničnika i navlačenjem klime da se ustvari radi i o "državničkom"
prijemu u Banjoj Luci pridružila se plejada raznoraznih analitičara,  profesora  i drugih javnih telala ciljano pretendujući da odnose izmeðu
dva ideološki veoma bliska političara Libermana i Dodika predstave kao
odnose izmeðu dva naroda Jevreja i Srba. Niko ne spori činjenice da su
Jevreji na ovim prostorima zajedno sa Srbima odvoðeni u ustaške
konc-logore i stradali u enormnom broju. Meðutim, izmeðu redova se
pokušava provući teza po kojoj se doima da druga dva naroda, a posebice
Bošnjaci očito nemaju dobre odnose sa… S kim?

Sad se postavlja pitanje s kim!? Da li
sa Izraelom i kojim Izraelom – Je li to mainstream Izrael ili trenutna
ekstremno-desničarska postava oko Netanyahua i Libermana? Je li se to
možda neko usuðuje dovoditi u pitanje odnose Bošnjaka, naroda koji je u
Evropi poslije Holokausta nad jevrejima u Drugom svjetskom ratu doživio
sličnu sudbinu genocida i to nakon što je Evropa rekla «Nikada više!»,
naroda koji je u svojoj dugoj historiji pokazao i dokazao svoje
sentimente prema najvećim svetinjama židovskog (ali ujedno i
civilizacijskog) spašavajući ih od granata i paljenja (treba li
napominjati od koga!?) a o čemu se je uputno konsultirati u prekrasnom
romanu «Ljudi Knjige» australijske autorice, dobitnice Pulitzera,
Geraldine Brooks.

Dodikov izaslanik u institucionalnom
vrhu BiH, trenutno predsjedavajući Nebojša Radmanović je Libermana
podsjetio "da u BiH svi nemaju isto mišljenje o mnogim pitanjima
meðunarodnih odnosa, pa tako ni o situaciji na Bliskom istoku, odnosno
izraelsko-palestinskom sukobu!" Naravno, predsjedavajućeg Radmanovića
brine izraelsko-palestinski sukob, dok ga ni trunku nije zabrinulo (jer
je to u kontekstu bh trvenja isplatnije) pa da iskoristi priliku i zarad
zaštite ugleda BiH (pa i svog vlastitog unutar države čiji pasoš nosi),
skrene pažnju svom gostu da njegove teze kojima je nedavno implicirao
"da je moguće da globalne terorističke mreže uspostave svoje baze na
Balkanu, naročito na prostorima na kojima žive Bošnjaci i Albanci" štete
ugledu države na čijoj prvoj stolici trenutno sjedi. Avaj, a zar je ovo
uopće i realno očekivati od političke marionete tipa Radmanovića!? To
je srećom učinio njegov kolega Bakir Izetbegović, zatraživši od
Libermana da nadležne izraelske institucije, ako raspolažu pouzdanim
obavještajnim saznanjima, ta saznanja podijele sa institucijama BiH, jer
"neosnovane izjave ovakve vrste nanose štetu meðunarodnom ugledu BiH".
Možda je Izetbegović Libermana trebao priupitati još štošta o terorizmu.
Mogao ga je naprimjer, mirne duše i obraza, priupitati, kada se
Liberman već razmeće brigom o terorizmu, da možda ne planira razgovarati
i o reaktiviranju i izmještanju zabranjenog pokreta Kach iz Izraela u
Srpsku, pošto za ovu organizacija, kojoj je nekada kao tek pridošli
imigrant pripadao Liberman, postoje savršeni uslovi za rad i djelovanje
(na istim principima na kojima slobodno rade i djeluju razni četnički
pokreti) u entitetu koji je nastao na istim ideološkim postavkama
«čišćenja teritorija od drugih i drugačijih» za koji se zalagala i zbog
koje je politike pokret Kach zaradio status i mjesto na listi
terorističkih organizacija Izraela, Kanade, EU i SAD-a?

PS

Na nedavnoj konferenciji u Dubrovniku na
kojoj sam govorio o ulozi vjere u procesu pomirenja, nakon što je
rasprava o pomirenju na prostorima Balkana dobrano skrenula s kursa i
počela se kretati smjerom «svi su krivi i svi se svima trebaju
izviniti», reagirao sam sa opaskom da pripadam narodu nad kojim je
upravo u toj prošlosti zbog koje se danas raspravlja o pomirenju
počinjen genocid i onako izrevoltiran upitao prisutne: «Je li se to
možda Bošnjaci trebaju pokupiti pa u Beogradu tražiti izvinjenje!?»
Potom sam ukazao na sve učestalije institucionalno (institucije RS-a i
njeni političari na čelu s Dodikom) negiranje genocida. Ispred mene je,
potom, ustao jedan visoki stariji gospodin, profesor emeritus sa Tel
Avivškog univerziteta i viši stručni savjetnik na američkom Harvardu
gosp. Yoram Dinstein, pozivajući se na iskustvo svog jevrejskog naroda i
iskazujući podršku mojoj intervenciji. «Sa počiniteljima genocida i
njegovim negatorima nema nagaðanja! Za njih imaju sudovi i instance
meðunarodnog progona,» dodao je Dinstein.

Za večerom sam Dinsteina pitao o
Libermanu i spomenuo mu kako se negatori ovdašnjeg genocida poklanjaju
jevrejskim žrtvama nastojeći steći blagonaklonost i simpatije, na što mi
je ovaj profesor ukazao na profil Libermana i optužbe koje ovog
političara prate i čekaju. Ipak, izgleda da nagaðanja sa negatorima
genocida i zagovornicima politika premještanja i izgona naroda na rasnoj
osnovi ima. Uz sve to njihova meðusobna saradnja cvijeta što na koncu i
nije čudo! Jasno je, realnost je to «čiste» politike. A čista politika
često zna imati prljave posljedice… Samo neke stvari i činjenice, veze
i relacije, koje se oko nas dešavaju i koje nam se prikazuju u
dnevno-političkim dešavanjima, kao što je upravo predimenzioniranje
Libermanove posjete, treba razjasniti, rastumačiti i, dakako,
razotkriti. Ako ništa, onda zbog razbijanja iluzija koje neki silom
pokušavaju nametnuti!

Mirnes Kovač

Izvor: Rijaset.ba