Ako koza laže, rog ne laže















Image„Srbija nikada nije bila i nikada neće biti zemlja
šovinizma, nacionalne netrpeljivosti i govora mržnje.“

Ponovo je Tadić rekao nešto u svom maniru, ishitreno,
nedosljedno i netačno.








U jeku medijske kampanje protiv muftije Zukorlića i do sada
u Srbiji neviðene podrške nekoj predstavnici nevladinog sektora od strane
pojedinih medijskih kuća, koje su po ko zna koji put potvrdile da su itekako
zavisne od politike moćnika, poput Tadića i ostalih iz plejade vladajuće
koalicije, Predsjednik je izgovorio nedosljednu rečenicu koja potvrðuje svu
njegovu neozbiljnost kada je u pitanju zaštita prava svih graðana koji u Srbiji
žive, pa i onih koji nam dolaze kao gosti, bilo u formi poslovnih odnosa,
turizma ili radi zabave, provoda i navijanja na sportskim utakmicama. Šta će
pomisliti evropske diplomate i civilni sektor, a posebno porodice žrtava
genocida u Srebrenici ili roditelji Brisa Tatona, kada budu čuli izjavu
nedosljednog Predsjednika koji, „braneći“ Æorovićku, reče: „Srbija nikada nije
bila i nikada neće biti zemlja šovinizma, nacionalne netrpeljivosti i govora
mržnje.“

Kako Tadić olako zaboravi genocid u Srebrenici, iako je bio
tamo i poklonio se žrtvama. Olako Tadić zaboravi Štrpce, Sjeverin i ostala
stratišta koja su se dešavala u Srbiji njenim graðanima Bošnjacima. Ako Tadić
ne cijeni nevine bošnjačke žrtve, onda Bošnjaci sa pravom osjećaju nemir i
nezaštićenost u državi Srbiji. Ovakvo ponašanje Tadića doprinosi takvom
osjećaju i više ga jača dajući prava Bošnjacima da se politički još bolje
organizuju u pravcu zaštite svojih vitalnih nacionalnih i vjerskih interesa. Očigledno je da Tadića ne zanima to što do dana današnjeg kosti
žrtava otmice u Štrpcima i Sjeverinu nisu pronaðene i dostojanstveno
sahranjene. Evidentno da je Tadić zaboravio na sve šovinističke ispade u
Srbiji, od paljenja stranih ambasada do ubijanja nedužnih ljudi poput Brisa
Tatona, te prebijanja nekolicine stranih državljana na ulicama Beograda samo zato
što su pripadnici neke druge nacije. Sjetimo se divljanja mase ljudi u naselju
Jabuka koji su protestvovali zbog ogavnog i gnusnog ubistva Dejana S. Protesti
su prerasli u linč prema Romima i pretvorili se u širenje rasne i nacionalne
mržnje. Tada je žandarmerija danima čuvala Rome, a da Tadićevom mezimcu Čipliću
na um nije palo da se provoza pola sata autom i obiðe napadnute i ugrožene
graðane Srbije romske nacionalnosti. Sve ovo se nije dešavalo prije stotinu
godina, i ne negdje u Africi, već se zbivalo koliko juče u zemlji Srbiji, u
dvadeset i prvom vijeku, kada se Srbija sa Tadićem na čelu priprema za ulazak u
civilizovanu Evropu. Pitanje je da li Evropa prihvata vrijednosti koje im
ovakva Srbija nudi, tačnije njen Predsjednik koji olako zaboravi da je Srbija
još uvijek poligon za treniranje nacionalističkih ideja kakvih smo se nagledali
u proteklom periodu vladavine Tadića i njegovih poslušnika.

Sve dotle dok Tadić i njemu slični budu, zarad zaštite
sopstvenih interesa i grešaka, više cijenili osobe koje jedno rade a drugo
govore, ljude koji nemaju uporišta u vlastitom narodu, organizacije koje nemaju
članova koliko hastal ima nogu, Srbiji nema napretka u naporima ka poštivanju
prava svih njenih graðana, pa makar to bili Bošnjaci i Romi.

Autor: Sead
Šaćirović

Preuzeto sa: SandzakPRESS.net