Prekinite produženi zločin koji državni aparat Crne Gore vodi protiv mene

ImagePovodom otvorenog pravnog nasilja i nelegalnog suðenja koje se u
Osnovnom sudu u Bijelom Polju vodi protiv Ibrahima Čikića i Vijesti,
Čikić se preko medija obratio Vesni Medenici, predsjednici Vrhovnog Suda
Crne Gore i predsjednici Sudskog saveza CG. 

Uvažena gospoðo Medenica, 

Molim Vas da iskoristite Vaša ustavna ovlaštenja i prekinete produženi
zločin nadamnom, vratite proces u pravne okvire i odbacite kao
neosnovanu tužbu za navodnu klevetu koju protiv mene vodi represivni dio
državnog aparata CG. 

Iako sam u svakom trenutku dostupan pravosudnim organima CG, sudija
Rahmo Banda pokrenuo je krivični postupak protiv mene, tako što suðenje
vodi u mom odsustvu. Ovaj zahtjev i reagovanje dostavit ću i
parlamentarcima i pravosudnim organima EU, UN, OSCE-u, OHR-u, vladama i
ambasadama demokratskih zemalja širom svijeta.


VRHOVNI SUD CRNE GORE
– Predsjednici Suda Vesni Medenici –
SUDSKI SAVJET
– Predsjednici Savjeta Vesni Medenici –

Podgorica, 15.03.2011.

Poštovana,

Ovim putem, kao stranka u sudskom postupku, obraćam Vam se u namjeri da
Vas upoznam sa brojnim nezakonitostima koje su na moju štetu učinjene od
strane Osnovnog i Višeg suda u Bijelom Polju, u predmetu poslovne
oznake K.br. 327/2010.

Naime, tokom 1994. godine, u akciji „Lim“, koju su združeno sproveli
crnogorski policijski i sudski organi, uhapšen sam zajedno sa ostalim
članovima Stranke demokratske akcije Crne Gore. Nakon toga, bio sam
pritvoren u policiji i Istražnom zatvoru Bijelo Polje, gdje sam, kao
lice koje je stopostotni invalid zbog trajnog gubitka vidne sposobnosti,
doživio neviðenu fizičku i psihičku torturu. Protiv odgovornih lica
koja su prema meni vršila ta nedjela nikada nije sprovedena istraga, a
svjedočenja o preživljenoj torturi sam predočio u svojoj knjizi pod
nazivom „Gdje sunce ne grije“, objavljenoj 2008. godine, koja je u
nastavcima izlazila u dnevnom listu „Vijesti“ od 20.11.2008. do
20.12.2008. godine.

Zbog navoda iz te knjige, 11 privatnih tužilaca je, dana 14.03.2009.
godine, protiv mene podnijelu privatnu tužbu Osnovnom sudu u Bijelom
Polju, tvrdeći da sam ih navodima iz te knjige oklevetao, odsnosno da
sam navodno iznio niz neistina koje mogu povrijediti njihovu čast i
ugled, čime sam, kako oni tvrde, izvršio krivično djelo kleveta iz člana
196 stav 2 Krivičnog zakonika. Sa tim predmetom je zadužen Sudija
Osnovnog suda u Bijelom Polju Rahmo Banda, a predmet se sada vodi pod
poslovnim brojem K.br. 327/2010.

U tom postupku, od kada je pokrenut, pa sve do danas, od strane
bjelopoljskog Osnovnog i Višeg suda, na moju štetu je učinjeno toliko
očiglednih i namjernih povreda Zakonika o krivičnom postupku i Krivičnog
zakonika, kojima su u potpunosti obesmišljena osnovna načela krivičnog
zakonodstva, a od kojih naročito moje pravo na odbranu, zajemčeno članom
37 Ustava Crne Gore.


ČIKIÆ: Molim Vas da iskoristite Vaša Ustavna ovlaštenja i prekinete
produženi zločin nadamnom, vratite proces u pravne okvire i odbacite kao
neosnovanu tužbu za navodnu klevetu koju protiv mene vodi represivni
dio državnog aparata CG.

U skladu sa
navedenim, u ovom obraćanju ću izložiti te nezakonite postupke, koje sam
otkrio tek nedavno, kada sam izvršio uvid i fotokopitanje spisa
predmeta, a sa kojima ranije nijesam bio upoznat, s obzirom da mi čak ni
poziv i privatna tužba nijesu nikad uručeni.

1. Članom 51 stav 1 Zakonika o krivičnom postupku je propisano da se za
krivična djela za koja se goni po privatnoj tužbi, tužba podnosi u roku
od tri mjeseca od dana kad je privatni tužilac saznao za krivično djelo i
učinioca.

U konkretnoj pravnoj stvari meni se stavlja na teret izvršenje krivičnog
djela kleveta iz člana 196 stav 2 Krivičnog zakonika, koje krivično
djelo se goni po privatnoj tužbi.

U predmetnoj privatnoj tužbi je navedeno da sam krivično djelo izvršio
neutvrðenog datuma u toku 2008. godine, kada je knjiga “ Gdje sunce ne
grije” objavljena i od 20.11.2008. godine do 20.12.2008. godine, kada je
ista u nastavcima objavljivana u dnevnom listu “Vijesti”.

Iz spisa predmeta se vidi da je privatna tužba, meðutim, podnijeta Osnovnom sudu u Bijelom Polju dana 14.03.2009. godine.

Imajući to u vidu, očigledno je da su privatnu tužbu tužioci podnijeli
nakon isteka zakonskog roka od tri mjeseca od dana saznanja za navodno
djelo i učinioca (koje činjenice su isti saznali u 2008. godini), tako
da je ova privatna tužba trebala biti odbačena kao neblagovremena, i to
po službenoj dužnosti, s obzirom na činjenicu da je sud dužan da vodi
računa o blagovremenosti privatne tužbe sve do pravosnažnog okončanja
postupka.

2. Članom 177 stav 2 Zakonika o krivičnom postupku je propisano da
podnesci moraju biti razumljivi i sadržati sve što je potrebno da bi se
po njima moglo postupati, a stavom 3 istog člana je regulisano da će sud
podnosioca podneska koji je nerazumljiv ili ne sadrži sve što je
potrebno da bi se po njemu moglo postupati, pozvati da podnesak ispravi,
odnosno dopuni, a ako on to ne učini u odreðenom roku, sud će podnesak
odbaciti.

Privatna tužba podnesena protiv mene (koja se smatra podneskom u smislu
Zakonika o krivičnom postupku) je zaista neuredna, nerazumljiva i
neprecizna. Na ovu činjenicu ukazujem prije svega zbog većine navoda iz
privatne tužbe, kao što su na primjer sljedeći:

– „za Bulatović Luku na strani 143, 144 i 145 da se posprdno izjašnjavao o bolesti okrivljenog i iz konteksta tog dijela teksta se može zaključiti da se Bulatović nehumano ponašao prema okrivljenom…“;
– „na strani 165 do 170, u više rečenica opisivao radnje i stavljao
riječi koje prikazuju Bulatovića kao sadistu i čovjeka koji ima za cilj
da zlostavlja optuženog…“;
– „na strani 213 – 217 iznio je niz neistina koje se odnose na prijetnju
optuženom da predstavnicima Crvenog krsta ništa ne govori jer je
prostorija ozvučena…“;
– „za tužioca Karišik dr Tomislava na strani 148 – 154 optuženi iznosi
neistine da je imao prema njemu neprofesionalan i nehuman odnos i da ga
je optuživao za terorizam, da ga je ironičnim odnosom vrijeðao…“;
– „na strani 192 iz teksta se može zaključiti da je dr Tomislav u odnosu na optuženog postupao nesavjesno i da je propustima ugrozio zdravlje optuženog…“

Dakle, pomenuti navodi, izmeðu ostalih, su zaista nejasni i na iste se
gotovo nemoguće izjasniti, a iz privatne tužbe se ne vidi ni na koje
tačno navode iz knjige se tužioci pozivaju. U tom smislu, kao što ćete
vidjeti iz spisa predmeta, sud je pravilno pozvao privatne tužioce da
urede tužbu i ostavio im rok od 3 dana da to urade.

Meðutim, sud je pogriješio kada privatnu tužbu nije odbacio kao
neurednu, u skladu sa citiranim članom Zakonika o krivičnom postupku, i
to nakon što su privatni tužioci, postupajući po nalogu suda da urede
tužbu, dostavili akt pod nazivom „Ispravljena privatna krivična tužba“.
Ovo ističem iz razloga što se ovim aktom, koji je po svojoj sadržini
skoro pa identičan sa prvobitno podnijetom privatnom tužbom, nije
uredila privatna tužba, već je ista ostala i dalje nerazumljiva i
neprecizna.

3. Članom 57 stav 1 Zakonika o krivičnom postupku je propisano da ako
privatni tužilac ne doðe na glavni pretres iako je uredno pozvan ili mu
se poziv nije mogao uručiti zbog neprijavljivanja sudu promjene adrese
ili boravišta smatraće se da je odustao od tužbe, a stavom 2 tog člana da će predsjednik vijeća dozvoliti povraćaj u preðašnje stanje privatnom tužiocu koji iz opravdanog razloga nije mogao da doðe na glavni pretres, ako u roku od osam dana po prestanku smetnje podnese molbu za povraćaj u preðašnje stanje

Privatni tužioci, kao ni njihov punomoćnik, se nijesu pojavili na glavni
pretres zakazan za dan 29.12.2009. godine, iako su bili uredno
obaviješteni o terminu održavanja pretresa, što se utvrðuje iz
dostavnice koja se nalazi u spisima predmeta, a svoj izostanak nijesu
opravdali, usljed čega je prvostepeni sud donio Rješenje o obustavi
postupka. Pored toga, punomoćnik privatnih tužilaca Šuković Radivoje se,
dana 30.12.2009. godine, javio sudiji Bandi i obavijestio ga da na
pretres nije pristupio iz razloga što njegov pripravnik nije u rokovnik
upisao datum održavanja glavnog pretresa, što po Zakoniku o krivičnom
postupku nije opravdavajući razlog za izostanak.

Shodno tome, pravilno je sudija Banda donio odluku kojom je odbio
predlog punomoćnika tužilaca za povraćaj u preðašnje stanje i
zakazivanje novog pretresa, uz koji je punomoćnik dostavio Potvrdu Doma
zdravlja o navodnoj spriječenosti.

S druge strane, potpuno je nesnovano i nelogično Rješenje Višeg suda u
Bijelom Polju, kojim je usvojen taj predlog punomoćnika privatnih
tužilaca i kojim je ukinuto Rješenje o obustavi postupka. Viši sud čini
očitu povredu Zakonika o krivičnom postupku, pozivajući se na to da je
Potvrda Doma zdravlja valjan dokaz o spriječenosti punomoćnika tužilaca
da prisustvuje na glavni pretres, pri tom u cjelosti zanemarujući
navedenu činjenicu da je taj isti punomoćnik obavijestio sudiju Bandu da
na pretres nije došao jer u njegov rokovnik nije upisan datum
održavanja pretresa.

Ova Potvrda nije mogla biti mjerodavan dokaz u ovom postupku iz više
razloga. Prvi je taj što advokatu Šukoviću dana 29.12.2009. godine nije
izdat ljekarski izvještaj, što je uobičajena praksa prilikom pregleda
kod izabranog doktora, a posebno kod činjenice da se Šuković žalio na
navodne napade gušenja, iznenadne bolove itd. Drugo, nije jasno kakva je
to “kompjuterska evidencija” i zašto se ne izdaju ljekarski izvještaji
kada sa ona vrši, kako to stoji u obrazloženju tog Rješenja. Treće,
postavlja se pitanje kako je moguće da iz djelovodnika Doma zdravlja,
koji je dostavljen sudu, proizilazi da se dana 29.12.2009. godine Domu
zdravlja javio samo jedan pacijent i to upravo Šuković Radivoje.
Četvrto, Šuković je primljen kod izabranog doktora u drugoj smjeni, koja
počinje u 14 časova, dok se, po njegovoj izjavi, javio u Dom zdravlja u
13 časova (glavni pretres je bio zakazan u 13 časova). S tim u vezi,
nije jasno zašto je pacijent sa navodno tako ozbiljnim simptomima
ostavljen da čeka toliko dugo na prijem i zbog čega se nije javio Službi
Hitne pomoći, već izabranom ljekaru. Peto, Viši sud je potpuno
ignorisao činjenicu da je Potvrdu Doma zdravlja, koja je služila kao
dokaz o spriječenosti, potpisao i na njoj svoj faksimil stavio jedan od
privatnih tužilaca – dr Rasim Agić.

Meðutim, sve i da je ova potvrda vjerodostojna i tačna, Viši sud u
Bijelom Polju nije imao u vidu da je Šuković, koji je navodno čekao na
prijem kod izabranog doktora od 13 do 14 časova, za to vrijeme, a i
prije toga, više puta telefonskim putem mogao obavijestiti Sudiju o
svojoj, ponavljam, navodnoj spriječenosti da prisustvuje pretresu
zakazanom za 13 časova.

4. Članom 405 Zakonika o krivičnom postupku je propisano da se žalba na
rješenje podnosi u roku od tri dana od dana dostavljanja rješenja, dok
je članom 380 stav 2 predviðeno će neblagovremenu i nedozvoljenu žalbu
odbaciti rješenjem predsjednik vijeća prvostepenog suda. Takoðe, članom
374 stav 1 Zakonika o krivičnom postupku je regulisano da žalba, izmeðu
ostalog, obavezno treba da sadrži i obrazloženje.

U ovom predmetu, punomoćnik privatnih tužilaca je, dana 01.04.2010.
godine, primio Rješenje kojim mu je odbijen predlog za povraćaj u
preðašnje stanje, a na koje rješenje je izjavio žalbu Višem sudu u
Bijelom Polju, preko Osnovnog suda, u kojoj je naveo da obrazloženje iste slijedi u roku od 3 dana. Dana
08.04.2010. godine, nakon isteka zakonskog roka od 3 dana od dana
dostavljanja, punomoćnik je dostavio žalbu na to Rješenje, ovaj put sa
obrazloženjem.

Prvostepeni i drugostepeni sud su počinili povredu odredaba Zakonika o
krivičnom postupku, kada nijesu odbacili ovu žalbu kao neblagovremenu,
budući da je ista sa obrazloženjem pristigla tek nakon isteka zakonskog
roka od 3 dana, o kojoj činjenici su sudovi bili dužni da vode računa po
službenoj dužnosti.

5. Članom 312 stav 2 Zakonika o krivičnom postupku je propisano da se
optuženom može suditi u odsustvu samo ako je u bjekstvu ili inače nije
dostižan državnim organima, a postoje naročito važni razlozi da mu se
sudi iako je odsutan, dok je članom 453 stav 3 Zakonika o krivičnom
postupku, u dijelu koji se odnosi na skraćeni postupak, regulisano da
ako okrivljeni ne doðe na glavni pretres, iako je uredno pozvan ili mu
se poziv nije mogao uručiti zbog neprijavljivanja sudu promjene adrese
ili boravišta, sud može odlučiti da se glavni pretres održi i u njegovom
odsustvu, pod uslovom da njegovo prisustvo nije nužno i da je prije toga bio saslušan.

U konkretnom sudskom postupku nijesu bili ispunjeni zakonski uslovi za
donošenje Rješenja da mi se sudi odsustvu, iz razloga što nisu postojale
zakonske smetnje da mi se poziv i privatna tužba lično uruče, s obzirom
da sam državljanin Crne Gore, koji ima prijavljeno prebivalište u
Bijelom Polju. Takoðe, kao državljanin BiH, imam uredno prijavljenu
adresu i u Sarajevu, koju sud od nadležnih organa BiH nije ni pokušao da
pribavi, kako bi pokušao dostavljanje poziva i privatne tužbe preko
konzularnih predstavnika.

Nadalje, ne postoje ni naročito važni razlozi da mi se sudi u odsustvu,
jer ni težina, ni način izvršenja tog navodnog djela to ne opravdavaju.
Naročito je važno napomenuti da se ovdje radi o skraćenom postupku, koji
isključuje mogućnost da se okrivljenom sudi u odsustvu ukoliko nije
prethodno saslušan, što u konkretnoj pravnoj stvari nije bio slučaj.

Imajući to u vidu, krivično vijeće bjelopoljskog Osnovnog suda je
donijelo neosnovanu i pogrešnu odluku o tome da mi se sudi u odsustvu,
zbog toga što sam navodno nedostižan državnim organima Crne Gore, u čemu
se sastoji još jedna flagrantna povreda zakona učinjena u ovom
postupku.

Iz izloženog se jasno vidi da je cio ovaj sudski postupak samo nastavak
torture koju sam preživio 1994. godine i da se u njemu na sve načine
pokušava onemogućiti moja odbrana, usljed čega predlažem da izvršite
uvid u spise predmeta Osnovnog suda u Bijelom Polju, poslovne oznake
K.br. 327/2010 te da, shodno Vašim zakonskim ovlašćenjima, preduzmete
neophodne radnje kako bi se otklonile učinjene nezakonitosti u tom
predmetu i spriječilo njihovo dalje vršenje, a u cilju zaštite ugleda
sudova u Crnoj Gori i ostvarivanja njihove obaveze da zakonito i
objektivno odlučuju u pravnim stvarima.

S poštovanjem,
Podnosilac:
Ibrahim Čikić, v.r.

Izvor: Bosnjaci.net