Čojstvo je odbraniti drugog od sebe

"Kako drugačije razumeti državnu strategiju da se
Srbima u Hrvatskoj vrati konstitutivni status iz vremena Jugoslavije? Ili
zahtev da isti status dobiju i Srbi u Crnoj Gori koja je sebe definisala kao
državu graðana a ne nijednog naroda, pa ni crnogorskog? Kako bismo reagovali da
Hrvatska i Crna Gora zatraže isto od Srbije? Što to radimo i zašto"
zapitao se u intervju za list "Danas" Vuk Drašković, čelnik Srpskog
pokreta obnove (SPO) čija je stranka koalicioni partner u vlasti, ocjenivši da
će najavljena rekonstrukcija Vlade Srbije u biti samo "krečenje
fasade" ako ne uslijedi i promjena državne strategije.

A promjene u Srbiji
na tom planu su zaista šminkerske i"krečenje fasade" posebno kad je u
pitanju odnos prema BiH, nehapšenju ratnog zločinca i "svog ðenerala"
Ratka Mladića i ostalih zbog genocida, etničkog čišćenja i ratnog zločina, a
izdavanjem potjernice za hapšenjem bh generala i patriote Jovana Divjaka i
zahtjevanjem njegovog izručenja Srbiji kao da je Divjak sa Armijom BiH napao
Srbiju i činio zločine a ne obratno. I kao što je poznato Divjak je 3.marta
2011.godine i uhapšen na aerodromu u Beču pa pušten da se brani sa slobode što
je posebno potreslo "drugo oko u glavi" Milorada Dodika koji je
zaprijetio da će on hapsiti i Divjaka i Ganića i sve ostale osumnjičene
branioce BiH ako kroče na teritorij "njegove Republike Srpske",
naravno nastale ratom , genocidom i etničkim progonom i za pregovaračkim stolom
u Dejtonu. Ni aktuelna vlast u Srbiji predvoðena Vojislavom Koštunicom i
Borisom Tadićem nije daleko odmakla u distanciranju od velikosrpstva, a
pogotovo to ne čini Milorad Dodik. Ali ima neko iz srbijansko-srpske
"opozicije" ko se svako malo "mijenja" , čak i po cijenu da
ga pošpricaju šmrkom iz vodenih topova, rane na demonstracijama, pokušaju
atentat na njega, pa i po cijenu da ga nazovu "produženom hrvatskom
rukom", "zaštitnikom muslimana i Albanaca"… ili, pak,
"kraljem mitinga", koji u rekordno kratkom roku masama na mitinzima i
svojim sljedbenicima i gardistima SPO zapovijedi "Juriš!" a ubrzo
potom "povlačenje". On lahko i slatko ulazi u vlast u različitim
kombinacijama, pa ponovo izlazi i kombinuje, ko voz bez pruge. "Moraju se
saseći rasipništvo i mnoge Kolubare.Nekoliko stotina miliona Eura plaćamo
godišnje iluziju "očuvanja suvereniteta nad Kosovom"…Ovo što se
dešava u Srbiji je poraz i našeg društva i moj lični poraz i poraz svih koji su
se deset godina žrtvovali za novu evropsku Srbiju", decidan je bio
Drašković ovih dana kritikujući stanje u Srbiji. Još je decidniji Drašković bio
vezano za hapšenje generala Divjaka za kojeg je izručenje tražio predsjednik
SPS i ministar unutrašnjih poslova u vladi Srbije i nekadašnji ministar
informisanja (srpski Goebbels) Ivica Dačić, optuživši generala Divjaka za
navodni "zločin u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu" kad je samo vatrom
odgovoreno na vatru kolone JNA u vrijeme legitimne akcije spašavanja
predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića, kojeg su JNA i četnici bili
oteli na aerodromu. "Divjak je branio Sarajevo na što je kao graðanin i
državljanin BiH imao pravo i obavezu. Jovan nije otišao na Pale odakle se
granatiralo Sarajevo nego je ostao u Sarajevu i branio svoj grad. On je zbog
toga izdajnik i zločinac za mnoge Srbe koji ljudsku i nacionalnu etiku nisu
učili od Marka Miljanova nego od Slobodana Miloševića. Čojstvo je braniti
drugog od sebe, a u ratovima bivše Jugoslavije je bilo dosta takvih primjera
srpskog čojstva. Trebinjca Gorana Aleksića, Srbina, ubijaju Srbi jer je branio
komšiju muslimana. Beograðanin-Sarajlija , Jovan Divjak, je branio svoj grad.
Srbin Goraždanin ne mogavši spasiti od paljevine kuću komšije muslimana pali
vlastitu…Kad ovo razume minister Dačić, ako razume, drugačije će i da misli i
govori", rekao je Drašković za "Danas" čije su riječi prenesene
na brojnim drugim medijima kao i izjava vezana za Vukovar, koju su takoðer
prenijeli brojni mediji.

Vojislav protiv Vojislava

"Ne mogu da čestitam Vukovarsku pobedu, koju tako
euforično slavi ratnom propagandom opijena Srbija. Ne mogu jer neću da se
ogrešim o mrtve, o hiljade mrtvih, a ni o neprolazni bol i nesreću svih
preživelih Vukovarčana. Pri tome se najčešće spominju dva imena. Niko izgleda,
kao žrtva sama ne ume da odredi epicentar svoga stradanja. "Neovisna Hrvatska
ili smrt", govorio je T. (Tuðman). "Federacija ili smrt",
govorio je M.(Milošević). Smrt je bila jedina stranica u kojoj su se ukrštali
njihovi vozovi. Neizbežni ishod takve politike je ono što je ostalo od
Vukovara. To više nije i nikada neće biti Vukovar. On je Hirošima hrvatskog i
srpskog bezumlja", izjavio je Vuk, očito "dlaku mijenjajući" u
odnosu na kasne osamdesete i rane devedesete godine 20. stolječa kad je
članstvo u Savezu komunista Jugoslavije (SKJ) zamijenio kritikom Tita i Partije
, rehabilitirajući Ravnogorski četnički pokret i ðenerala Dražu Mihajlovića
skupa sa već pročetnički orijentiranim bivšim Hrvatom, a potom "najvećim
Srbinom", Vojislavom Šešeljem, sa kojim osniva i "Srpsku narodnu
obnovu" (SNO). Sudionik je i jedan od tvoraca postkomunističkog
jugoslovenskog i srpskog gemišt sistema sa ostacima komunizma i socijalizma
prošaranog neočetništvom i tek natruhama zapadne demokratije. Mitinzi,
parlamenti, vojske, paravojske, policije i parapolicije su se šarenili na
jugoslovensko-srbijanskoj političkoj i javnoj sceni. Miješale su se petokrake i
kokarde, šubare i šajkače sa partizanskim kapama, crne i crvene boje, kratko i
sasvim ošišane glave sa kosmatim i masno-bradatim, himna "Hej Slaveni
" sa "Bože pravde" i "Maršom na Drinu", zastave sa
petokrakama, oscilima, mrtvačkom glavom i sa krstom. Drašković ustrojava i
svoju "Srpsku gardu" koju šalje na ratišta u Hrvatsku, kasnije i u
BiH. Na izborima 2000. godine ispred svoje stranke SPO kao protivkandidata
Vojislavu Koštunici kandiduje unuka četničkog generala Draže Mijahlovića –
Vojislava uprkos upozorenju nekih meðunarodnih krugova i njegove Danice da to
ne čini. Vojislav Mihajlović ubjedljivo gubi od Vojislava Koštunice, a
Drašković izjavljuje "da je to samo zato što je Vojislav unuk ðenelala
Draže" . Da li onda treba čuditi što su velike demonstracije u Beogradu u
martu 1991.godine nazvali "Mitingom protiv petokrake"? Drašković
inače voli da mitinguje i sebe smatra "kraljem mitinga" a
svojevremeno je RTV Srbije kojom je gospodario Milošević nazvao "Bastiljom
režima" kojem je on kao pandan nudio obnovu monarhije i srpskih kraljeva,
uz javne poruke da će "odseći ruke svakome ko kroz srpsko Kosovo, srpski
Sandžak i druge srpske krajeve pronese zeleni barjak". Ništa čudno od
sljedbenika lika i djela Draže Mihajlovića koji sa crvenim šalom oko vrata
pozdravlja sa tri uzdignuta prsta, koji je roðen, gle simbolike,
29.11.1946.godine, dakle na dan Drugog zasjedanja AVNOJ-a i utemeljenja njemu
najdraže, pa najmrže Titove Jugoslavije ,u kojoj je napisao i većinu od svojih
romana meðu kojima i "Sudiju", "Molitvu I i II", "Noć
generala","Nož" …da bi konačno u nestajućoj krnjoj Jugoslaviji
i u sve manjoj Srbiji (umjesto kumsko-šešeljevski i SANU-ovski zamišljene do
Karlobaga i Virovitice) napisao i roman "Doktor Aron" i ispovijest
"Meta" u kojoj najviše i piše o sebi kao "meti atentatora od
strane protivnika, ali i pripadnika iz vlastitih redova" . A šta drugo,
najprije zaljubljenik, pa oponent Tita i oponent, pa apologet Miloševićeve
politike, može i očekivati?

"Kad se meðunarodnim ugovorom zajamče prava Srba,
Jugoslavija će priznati Hrvatsku, uključujući i Knin, Baranju, Srem i Istočnu
Slavoniju", izjavio je Drašković za zagrebački "Globus"
8.septembra 1995. godine osuðujući etnička čišćenja, inaćenje Srbije sa
svijetom i vezivanje vojnika UNPROFOR-a za bandere kao da su kerovi, te dodao: "Ne
može Hrvatska, ne može Srbija, ne može Bosna u Evropu sa barjacima etničkog
čišćenja. Svi mi moramo iznutra postati Evropa da bismo se uključili u Evropu.
Ja verujem da se ponovo nakon ovog strašnog rata može živeti zajedno, da se
svak vrati na svoje. To ne veruju samo oni koji su započeli rat, oni koji gvore
da je previše mržnje i krvi proliveno, previše sela spaljeno i gradova razoreno
da bismo mogli živeti zajedno. Sasvim je razumljivo što oni tako govore, jer
žele legalizirati svoj zločin. Meni više od 90% izbeglica je reklo da je njihov
san da se vrate svojoj kući, pri čemu ih jedino koči strah od revanša, od zla
koje ih može očekivati. Ako se meðutim tom zlu povade zubi, nestane tog
straha.Radije će zidati kuću na svojoj nego na tuðoj zemlji i u tom smislu se
nadam normalizaciji srpsko-hrvatskih odnosa" .

Nacionalistički konj

"Tvrdim da Slobodan Milošević nikad nije bio ni
nacionalist ni šovinist. Ali je u jednom ludom trenutku nacionalne histerije,
koja je zahvatila celu Jugoslaviju, iz pragmatičnih razloga, uzjahao
nacionalističkg konja na kojem se nikad nije osećao ugodno pa ga je trapavo
jahao. Kad bih mu na sastancima ja ili neko drugi spomenuo riječ "Velika
Srbija" on je reagirao kao da kažete Zambija, Zair ili Obala Slonove
kosti. Iskreno i emotivno je reagirao kad se spominjala Jugoslavija. Smatram da
"Velika Srbija" nikad nije bila njegova vera. On je branio
Jugoslaviju i braneći je najviše doprineo njenom raspadanju, jer ju je hteo
sačuvati ko momak devojku koju stalno šamara. A mene što se tiče, meni je Velika
Srbija bila i ostala vera, ali ne u teritorijalnom, već u civilizacijskom
smislu. Nacionalno pitanje 20. veka nije teritorijalno već civilizacijako
pitanje. Granice Srbije će biti onolike koliko bude velika njena demokratija, i
koliko Srbija iznutra, bude majka svakom njenom graðaninu bez obzira na veru,
naciju, jezik. Velika će biti samo ona Srbija čije se ime neće sa strahom i
prezirom izgovarati ni u Skoplju, ni u Sarajevu, Zagrebu, Vašingtonu, Bonu.
Siguran sam da ćemo imati takvu Srbiju" tvrdio je u Globusovom intervju
Drašković godine 1995. progonozirajući slijed dogaðaja nakon rata i mirovnih
sporazuma, ističući kao opasnosti ako Milošević i Mladić u stvarnosti ne podrže
plan i napadnu zaštićene zone što se i desilo samo koji dan kasnije u Srebrenici,
širom Podrinja i BiH , ali ističući i bojazan od akcije Hrvatske u Baranji i
zapadnom Srijemu, kao i opasnost da i Bošnjaci odbiju mirovni plan i krenu k
vojnom rješenju. "Nisam naročiti optimist kad su po srijedi zbivanja u
Bosni. I nakon prestanka rata ja u etničku podjelu Bsne ne verujem. Zbog toga
hoću da se nadam da je američki plan neka vrsta polukoraka, koji će dovesti
dotle da oružja zašute. A kad se to dogodi doći će do revidiranja plana u tom
smislu da Bosna I Hercegovina neće biti labava Unija srpskog i
muslimansko-hrvatskog entiteta, nego će postati Federacija regija i
kantona" , progonozirao je Drašković za "Globus" na čemu bi mu
mogli pozavidjeti brojni djelitelji BiH, a potom zagovornici kantonizacije i
regionalizacije, političko-kameleonski, poput samog Draškovića Vuka, koji
takoðer, s vremene na vrijeme, dlaku mijenja, ali ćud kokardaškomonarhističku
zadržavajući, makar i u oblandi najcrvenijeg šala i izvraćene šubare sa dva
lica i dva odličja. Petokrakaško-kokardaška . Hvala mu i za Vukovarsku besjedu
i za riječ o generalu čika Jovi. Ali valja Jovo nanovo.

Izvor: Preporod.com