HomeAktuelnostiRasimovanje 15. Aprila 2011. Aktuelnosti 543 | Glas islama | 212 | NAŠE VIÐENJE | Obično se za nekoga ko srlja iz greške u grešku, pravi probleme, izaziva incidente, ponaša se neartikulisano i neobjašnjivo, čak i za njegove bližnje prijatelje i saradnike, kaže da je u bunilu ili zanosu. Naš narod voli za ovakve reći da su omatufili i pobenavili. Tako ovi dana u političkoj mantri Rasim Ljajić juri po Srbiji kao rasklimana prazna kolica, sve prosipajući iz praznog u šuplje. Obećava, nalazi rješenja, nudi, propagira, pametuje, izigravajući dobronamjernika i dušebrižnika. Ko ga ne zna, skupo bi ga platio. Pun lijepe priče, okićene šarenim lažama, pokušava obezbijediti glasače kako bi osigurao političku budućnost koja mu nikada nije bila klimavija i truhlija, bar što se Sandžaka tiče. Kažu dobro upućeni u beogradska zbivanja da ga jako pogodila i razljutila posjeta ministra Markovića Sandžaku i Glavnom muftiji, te najava promjena politike Vlade prema Sandžaku, Bošnjacima i Islamskoj zajednici. Rasim, izbezumljen ovakvim razvojem dogaðaja, izgubi kompas i poče obijati beogradske pragove, pa tako doðe Dušanu Petroviću moleći ga da mu udesi prijem kod Tadića, a sve u cilju zaustavljanja ministra Markovića, njegovog dobrog puta i načina rješavanja nagomilanih problema u Sandžaku. Pošto mu ne udovoljiše, već mu jasno rekoše da će imati „veću daru no mjeru“, te da Marković nije isto što i podvodljivi i naivni Čiplić, Ljajić poče činiti ono što najbolje zna – izazivanje incidenata i sukoba. Godinama unazad on je u Sandžaku prisutan isključivo kroz incidente i izazivanje problema, čime sopstveni narod koristi kao gorivo za obračun sa svojim neistomišljenicima. Tako ljut i razjaren zbog gubljenja uticaja, vidjevši da je konačno pročitan od strane zvaničnog Beograda, a pročitana knjiga nikom nije zanimljiva, on posla svoje slijepe poslušnike, prezimenom svi Ljajići, da nasrću na aktiviste Islamske zajednice na terasi restorana „Gazija“ na Trgu „Gazi Isa-bega“ u centru Novog Pazara. Ljajićev cilj bijaše da aktivistima Islamske zajednice izmami reakciju, a onda da ih stalno spremna policija, koja je i toga dana ekspresno i u velikom broju odmah došla, hapsi i procesuira sudu, a ovi za pripadnike Islamske zajednice uvijek imaju dovoljno montiranih procesa na kojima ih osuðuju i šalju, opet ekspresno, na izdržavanje zatvorskih kazni. Namjera Ljajića je da izazivanjem incidenata skrene pažnju sa prvih koraka normalizacije odnosa izmeðu zvaničnog Beograda i Islamske zajednice u Srbiji. Ali nije sve po njegovoj želji i htijenju. Postoji svjetlo da razgoni tamu. Tu je i um da caruje, a mudrost da pobjeðuje. Što bi narod rekao: „Psi laju, karavana prolazi.“ Rasimovanju nije tu kraj. Dok on po Sandžaku širi zlo, a po Srbiji prosipa tafru, lijepu priču i lažna obećanja, te ugovara minimalnu cijenu rada varajući napaćeni i osiromašeni narod, dotle njegovi najbliži prijatelji i saradnici M.LJ. i S.B. mešetare i kamatare širom Sandžaka i Srbije finansirajući na taj način njegove kampanje i političko putešestvije. Zelenašenje je omiljeni hobi Ljajićevih prijatelja, a oni koji su imali „sreće“ da sa njima uðu u mešetarenje dobro znaju kako su nemilosrdni i koliko zaraðuju na nesreći pojedinih biznismena, a bogami i običnog svijeta. Uz to, svako ko se želi sačuvati od Rasovih i Kasovih finansijskih inspekcija ima tačno odrezanu tarifu koju mora uplatiti na račun FK Novi Pazar. Za aktiviste Islamske zajednice koje ne može rasimovanje potkupiti niti uplašiti, pomenute inspekcije imaju poseban režim rada i tarifiranja, pa po petnaest dana ne izlaze iz njihovih kompanija tražeći „iglu u sijenu“ kako bi im odrezali enormne kazne samo zato što vole i cijene islam i svoju Islamsku zajednicu. Dobrota i poštenje se ne mogu odglumiti. Svakom smutljivcu i prevrtljivcu trag zaudara i daleko se čuje. Tako i rasimovanju dolazi politički kraj, bar što se Sandžaka tiče. U takvoj konstalaciji stvari on se sve više okreće Beogradu u kom je očigledno našao svoje gnijezdo, ali njegovo ponašanje je otkriveno i zvanični Beograd je konačno shvatio da ga je Rasim svojim obmanama i lažima godinama tjerao u sukob sa Bošnjacima, što je za rezultat imalo loše ekonomsko, vjersko-političko i bezbjednosno stanje u Sandžaku. Praveći greške i paranoične poteze Rasim je predstavio sebe u pravom svjetlu, tako da se u vazduhu čuje njegova rečenica kojom tjeraše Ugljanina sa vlasti u Novom Pazaru: „Alahemanet, tetka Nafo“, samo što ovaj put ta rečenica važi za njega samog i narod je istiha izgovara sa željom i čežnjom, čekajući dan izbora kada će rasimovanju doći kraj i biti stavljena tačka na sva zlodjela i bijedu što je učinio Bošnjacima. Pešterski vjetar je počeo da puha i fijuće!