Sunnet Božjeg Poslanika s.a.w.s.

Vjerovjesnikova tradicija je, dakle, detaljan program za život muslimana kao jedinki i društva. Sunnet je, kako smo naglasili, pojašnjeni Kur’an i praktični islam. Sam Poslanik je bio tumač Kur’ana, utjelovitelj islama riječju, djelom i ponašanjem, dok je bio u društvu, kod kuće i na putu, u snu i na javi, u privatnom i javnom životu, u odnosu prema Bogu i prema ljudima, s rodbinom i daljnjima, s prijateljima i neprijateljima, u miru i ratu, u zdravlju i bolesti.
 

Sunnet je praktični komentar Kur’ana i realna i ujedno idealna primjena islama jer je Poslanik s.a.v.s. bio interpretirani Kur’an i otjelovljeni islam. Ovo je snagom svog intelekta i razboritosti, te zahvaljujući svom dugogodišnjem življenju uz Poslanika s.a.v.s., spoznala majka vjernika Aiša, neka je Bog njome zadovoljan, i to izrazila divnim, stilizovanim riječima kad je bila upitana o moralnom liku Božjeg poslanika s.a.v.s. Njen je odgovor glasio: „Poslanikov moral je bio Kur’an.“ (Hadis bilježe Muslim, Ahmed, Ebu Davud i En-Nesa’i)
Pa ko hoće da upozna praktični islam sa njegovim karakteristikama i temeljima neka ga upozna u detalje obrazloženog i utjelovljenog u Vjerovjesničkoj (verbalnoj, praktičnoj i odobravajućoj) tradiciji.

 Sveobuhvatan program

Riječ je o programu koji se odlikuje sveobuhvatnošću. Programu koji obuhvata ukupni čovjekov život, uzduž, poprijeko i dubinski, tj. po vertikali i horizontali.
Kada kažemo uzduž mislimo na vremensko i vertikalno prostiranje koje obuhvata ljudski život od roðenja do smrti, a u stvari i šire, od prenatalne faze do onoga što slijedi nakon smrti.
Pod širinom podrazumijevamo horizontalno protezanje koje obuhvata sve sfere življenja tako da ga Vjerovjesnička uputa prati u kući, trgovini, džamiji, na putu, na poslu, u odnosu s Bogom, u odnosu sa samim sobom, u ophoðenju sa porodicom i kontaktu s drugima (muslimanima i nemuslimanima), sa svima: sa čovjekom, životinjom, mrtvom prirodom.
A pod dubinom podrazumijevamo protezanje kroz nivoe ljudskog života. Sunnet, naime, obuhvata tijelo, um i duh. On objedinjuje javno i skriveno, uključuje riječi, akte i namjeru.
Uravnotežen program

To je program koji se još odlikuje i uravnoteženošću. On održava ravnotežu izmeðu duha i tijela, uma i srca, izmeðu ovoga i drugog svijeta, izmeðu idealnog i realnog, izmeðu teorije i prakse, očekivanog i neočekivanog, slobode i odgovornosti, individualizma i kolektivizma, imitiranja i inovacije. To je srednji put za „zajednicu sredine“.
Zato, kada god bi Poslanik s.a.v.s. osjetio ili naslutio sklonost svojih ashaba ka pretjerivanju ili nemaru, istog momenta bi ih odlučno vratio na sredinu i upozorio na rezultate fanatizma i nemarnosti. Zato je ukorio onu trojicu što su pitali o njegovom s.a.v.s. ibadetu, pa im se učinilo da je to nedovoljno i nešto čime se njihova žeð za ibadetom nije mogla zadovoljiti. Jedan od njih je odlučio postiti svaki dan bez prestanka, drugi je odlučio klanjati noću i ne spavati, dok se treći zarekao da se neće ženiti. Kada je čuo za ove njihove odluke, Alejhisselam je rekao: „Ja, zaista, strahujem od Boga više nego svi vi i najbogobojazniji sam meðu vama, ali ja i postim i mrsim, klanjam i spavam i ženim se. Pa ko ne slijedi moju praksu (Sunnet) nije od mene.“ (Hadis je zabilježio El-Buhari od Enesa)
A kada je vidio pretjerivanje Abdullah b. Amra u postu, klanjanju i učenju Kur’ana, ukorio ga je rekavši: „Zaista, tvoje tijelo ima kod tebe pravo (na odmor), i tvoje oko ima kod tebe pravo (na san), i tvoja porodica ima kod tebe pravo (na uživanje i druženje) i tvoji posjetioci imaju kod tebe pravo (da ih ugostiš i sa njima posjediš). Pa daj svakome njegovo pravo!“ (Hadis bilježi EI-Buhari u Sahihu: Kitabu-s-savm)
 Ostvariv program

Ovaj program je još karakterističan po svojoj jednostavnosti, lakoći i tolerantnosti. Naš Poslanik a.s. je u knjigama prethodnih naroda, Tevratu i Indžilu, bio opisan, izmeðu ostalog, i kao onaj „koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih ih odvraćati; koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti; koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi…“ (El-A’raf, 157)
U tradiciji ovog Vjerovjesnika nema ništa što bi ljude dovelo u nezgodnu situaciju u njihovoj vjeri ili ih preopteretilo ovosvjetskim obavezama. Naprotiv, on je bio taj koji je komentarišući Božje riječi: „Mi smo te samo kao milost svjetovima poslali“ (El-Enbija’, 107) o sebi rekao: „Zaista sam ja darovana milost.“
Još je kazivao: „Allah me nije poslao da prisiljavam i otežavam, već me poslao da poučavam i olakšavam.“ (Muslim, Sahih: Kitabu-t-Talak, br. 1478)
A kada je poslao Ebu Musa’a i Mu’aza u Jemen, dao im je kratku, ali veoma sadržajnu preporuku: „Olakšavajte, a ne otežavajte! Obveselite, a ne rastjerujte (odgonite)! Jedan drugog slušajte i ne razilazite se!“ (Muttefekun ‘alejhi)
Podučavajući svoj ummet govorio je: „Olakšavajte, a ne otežavajte! Obradujte, a ne rastjerujte!“ A o poruci sa kojom je poslan znao je reći: „Poslan sam sa pravom vjerom, velikodušnom, obazrivom/tolerantnom (hanifijje semha)“ (Hadis bilježi Et-Taberani od Ebu Umame sa slabim prenosiocem u senedu, kako stoji u Medžme’u-z-zeva’idu, 4/302)
 Obaveza muslimana prema Sunnetu
Vjerovjesnikova tradicija je, dakle, detaljan program za život muslimana kao jedinki i društva. Sunnet je, kako smo naglasili, pojašnjeni Kur’an i praktični islam. Sam Poslanik je bio tumač Kur’ana, utjelovitelj islama riječju, djelom i ponašanjem, dok je bio u društvu, kod kuće i na putu, u snu i na javi, u privatnom i javnom životu, u odnosu prema Bogu i prema ljudima, s rodbinom i daljnjima, s prijateljima i neprijateljima, u miru i ratu, u zdravlju i bolesti.
Obaveza muslimana je da upoznaju ovaj razraðeni poslanički program sa njemu imanentnim osobenostima, sveobuhvatnošću, uravnoteženošću i lakoćom; s uzvišenim božanskim, divnim ljudskim i orginalnim, moralnim idejama koje se u njemu pojavljuju u punom sjaju i dolaze do potpunog izražaja. To ih obavezuje da nauče kako da ispravno razumiju časnu Tradiciju i kako da se s njom ophode teoretski i praktično, na način kako su to činile najbolje generacije ummeta, tj. ashabi i oni koji su ih perfektno slijedili.
Kriza muslimana ovog vremena je prvenstveno kriza misli i ona prethodi krizi savjesti. Kriza misli se najbolje odražava kroz krizu razumijevanja Sunneta i ophoðenja s njim, posebno u nekim strujama islamskog preporoda prema kojima su usmjereni pogledi nade i od kojih ummet očekuje mnogo i na Istoku i na Zapadu. Njihova tragedija nerijetko počinje pogrešnom interpretacijom časnog Sunneta.
Nastavit će se…

Preveo: Ihsan-ef. Eminović