BANU: Došla je istina, nestalo je laži!

Čestitke
Bošnjacima! Akademija nauka i umjetnosti mubareć olsun! Konačno su i Bošnjaci
dobili stubove za svoju kulturu i afirmaciju izvornih kulturnih vrijednosti po
kojima će biti prepoznati i cijenjeni, dakako i na istoku i zapadu.

Stoljećima smo
prisvajani i nipodaštavani

Prošlo je
mračno doba skrivanja i potiskivanja naših vrijednosti! Stoljećima smo
prisvajani, odbacivani, nipodaštavani! Raseljavali su nas diljem svijeta! Naši
intelektualci su uvijek do sada morali birati izmeðu dva ili više tuðih identiteta
i akademija.

Danas Bošnjak
ima priliku da se osloni na svoje, da doprinese svome sa svojom ličnom kartom
na svojoj adresi. Došla je istina, nestalo je laži. Laž uistinu nestaje, raða
se novo sunce koje će iz naših domova i prsa naših, na svjetlo izmamiti ono
najtanahnije u nama, oslijepiti povampirene.

BANU ne smije
postati mrtvo slovo na papiru, ona mora bit i ostati glavni put za nauku,
znanje, umjetnost i afirmaciju svih kulturoloških i drugih moralnih principa
utemeljenih na bošnjačkim tradicionalnim vrijednostima. Ona mora postati most
koji će uvezati svako mjesto gdje je, prognan iz svog doma i od svoje majke,
Bošnjak sebi ognjište zasnovao. Bošnjačka kultura i tradicija bivala je
marginalizirana do same zabrane, u poslijeratnom vremenu do danas su je sveli
na folklor, a od danas BANU je ta koja će "zasvirati" sve one
melodije koje smo do sada prešućivali. Bošnjacima je do sada njihova kultura
bila i njima i cijelom svijetu predstavljana kroz "igranke", a
intelektualna i umjetnička elita je morala da se opredjeljuje za lijevu ili
desnu opciju, te ih danas svi sebi svojataju. BANU je garancija očuvanja
identiteta, tradicionalnih vrijednosti, afirmacije, a i opstanka nas Bošnjaka.

Prve lekcije

BANU je već
pokazala neke naše vrijednosti (npr. spremnost na saradnju) koje su nam do sada
bili pripisivane više kao slabost. Najavila je saradnju sa svim akademijama u
okruženju, već postojeću akademiju u BiH je uveliko "izreklamirala"
jer ova prva nije spominjana nikada kao do sada. U šali jedan poznanik reče, da
se nije osnovala BANU ne bih ni znao da postoji Akademiju nauka i umjetnosti u
Bosni i Hercegovini, koju BANU doživljava kao partnersku. Takvi smo mi Bošnjaci
solidarni, uvijek spremni za rad i saradnju.

BANU je svojom
širinom u startu pokazala kada je nauka i umjetnost u pitanju, afirmacija dobra
i znanja, da tu granice nisu prepreka. U prilog tome posebno govori i to da će
polje njenog djelovanja osim Sandžaka i Bosne i Hercegovine biti i dijaspora.

BANU okuplja
akademsku i intelektualnu bošnjačku elitu u jedno tijelo.

BANU je snove
mnogih Bošnjaka učinila stvarnošću.

BANU je na
samom osnivanju uputila Zagrebu i Boegradu prve lekcije, kako se zovemo, kuda
idemo, šta ćemo činiti.

Kome smeta
BANU

No da ne bi
sve išlo tako sjajno i bajno na ovom brdovitom Balkanu, uvijek se naðu struje
kojima svaki korak Bošnjaka prema naprijed smeta, pa ni BANU nije izuzetak.
Pronalaze oni svoje neke razloge, dokazuju i iskazuju svoja privatna gledišta i
mišljenja zašto to ne bi trebalo da se desi, misli se na osnivanje BANU-a.

Zašto trebamo
BANU ima razloga na pretek. Navest ću jedan koji je nama dovoljan. Sa BANU se,
uz Božiju pomoć, mračno doba marksističkog jednoumlja i krvave devedesete neće
nikada ponoviti. Onima kojima to smeta imaju širom otvorene granice, sada im ne
trebaju vize.

Jedni odmahuju
rukom, drugi ljuti, po našem starom običaju zato što nisu oni ti koji su
pokrenuli takvu ideju, trećima  smeta čak
i to što je ideju pokrenula "ahmedija", i tako u nedogled. U Bosni,
nažalost, postoje i ljudi koji bi išli obilaznicom kada bi reisu-l-ulema
izgradio autoput, to isto važi i za Sandžak i glavnog muftiju.

Nećemo nikome
pojašnjavati to da je ahmedija i prije u BiH uvijek bila simbol naučnika, poput
Hasana Kjafije Pruščaka i drugih naučnika, niti pravdati nešto za čim i mi, kao
i svi drugi narodi, imamo potrebu. Možda se u pozadini, posebno nakon slučaja
"vjeronauka", pa sad osnivanje i akademije, kod njih javlja strah
zbog nacionalnog buðenja i osvješćivanja Bošnjaka. Bošnjaci ponovo ustaju na
svoje noge, dižu svoju glavu i svoj glas. Bošnjaci sada imaju akademike i ulemu
(naučnike) koji su iz našeg naroda i bore se za svoj narod. Oni su se borili i
protekle godine, kao npr. Ejup Ganić, Muhamed Filipović i mnoga druga važna
imena. Brinu se da ovo možda nije put ka potpunom osvješćenju našeg naroda. Oni
koji se brinu za te stvari i treba da se brinu, BANU neće i ne smije ostati
mrtvo slovo na papiru, ona ne smije biti cilj sama po sebi, ona mora biti
temelj, oslonac, početak raðanja jedne nove epohe.

Brine ih i to
što će Bošnjak sa ponosom i argumentovano izgovarati svoje ime. Što će Bošnjak
biti podučen od strane svojih akademika koji će mu prenijeti sve one podatke i
činjenice koje su mu do skora bile nedostupne, skrivane, gurane pod ćilim.

Ima i onih iz
kojekakvih "urbanih" "nevladinih" organizacija, koji nisu
bili informisani o osnivanju BANU-a. Vjerovatno su bili na redovnim utrkama po Beogradu radi istraživanja
mišljenja "nevlade", te nisu pratili medije, ili su ih zbunjivale
skraćenice.

Naravno, ima
ona iz tih "urbanih" koja je pri davanju izjave o ženama koje nose
mahramu bila "informirana", jednako "nevladina" i krajnje
"urbana", rekavši: „bivše narkomanke koje mahramom pokrivaju svoju
prošlost". Sada već ima mišljenje i ko bi mogao biti sljedeći reis. Mora
da je postala i član IZ. Možda je zaboravila da je uvaženi Enes Karić bio u
politici, možda i tada nije pratila dešavanja. No vjerovatno je uznapredovala
pa ima informacije o kupovanju diploma po univerzitetima, i zvanje kojim će
reći da je npr. akademik Muhamed Filipović, lažni akademik, rekavši da je BANU
"akademija lažnih akademika". No da ne trošim svoje i dragocjeno vrijeme čitalaca, na njene
neargumentovane stavove, svi znamo o kome se radi, no Aida Æorović je slika i
prilika protivnika BANU-a i onih kojima će nedostajati Bošnjaci bez BANU.

Ponosan sam
što sam Bošnjak

Mnogi naši
djedovi, naučnici, borci nisu doživjeli ovaj dan. Da jesu bili bi puni ponosa
na nas, jednako koliko sam lično ponosan što sam Bošnjak.

Na Osnivačkoj
skupštini je rečeno da će Bošnjačka akademija biti predstavljena diljem Europe,
nadam se da akademija neće u svom predstavljanju zaboraviti našu braću i sestre
u Turskoj. U Turskoj Bošnjaka, po slobodnim procjenama, ima oko pet miliona.
Vjerujem da će i oni biti od srca radosni ovim bošnjačkim uspjehom, kao što smo
i mi, njihovi roðaci u matici, radosni. A to su naši muhadžiri, prognanici koji
su davno bili prisiljeni da napuste svoje domove, jer tada nije bilo Bošnjačke
akademije nauka i umjetnosti. Oni su otišli da bi sačuvali svoju kulturu, tradiciju
i vjeru. Danas imamo garanciju da se više nikada niko neće morati seliti da bi
to sačuvao. Nadam se da ih naša akademija neće zaboraviti, te da će učiniti
napore na premoštavanju razdaljine izmeðu nas i njih, te da će im pružiti
mogućnosti da ostvare svoja historijska prava u Bosni i Hercegovini.

Naši
predstavnici, koji su uzeli na sebe obavezu i teret ovog emaneta, morat će da
ga iznesu na svojim plećima do kraja. SANU se ne treba plašiti da će i BANU
izdavati koje kakve memorandume (oni dobro znaju koje, jednako kao i mi),
štaviše, Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti mora biti ključ svakog dobra,
prije svega za naš narod i brava i brana za svako zlo upereno na naš narod.

Hidajet Kobilica
Rijaset.ba