I ja sam reisoborac!

U svom posljednjem reagovanju  na tekstove Hidajeta Kobilice i Edina Memića
prof. Enver Kazaz („Reisove mahaluše") nabraja reisove novinarske
bodyguardove iliti reisoborce, i ovim putem, od njega tražim da na listu i u tu
„zbrdozdoljenu skupinu" uvrsti i mene.

Ni u kom slučaju ne želim da u ovom
trenutku u kojem se nipodaštava, kafanskim rječnikom blati i besramno napada
institucija vrhovnog islamskog poglavara, ostane zapisano da sam šutio. Bio ja
„izvjestan" ili „neizvjestan", ovakav ili onakav, neka se čuje i moj
glas. Makar to bila i „zbrdozdoljena" skupina, i makar i mene nakon
„primopredaje", kad se svi „razbježe" novi reis i ne pogleda. A ne
bih se vala mnogo ni zabrinuo, jer nije mi ni do sad platu davao reis nego FTV
i, takoðer, nisam se baš mnogo ni sa ovim reisom družio i ne znam zašto bih sa
novim? Uostalom, nije mi bitan ni dr. Mustafa Cerić ni neko drugi koji bi ga
mogao zamijeniti, koliko mi jeste bitna institucija (kao članu IZ i
državljaninu BiH) koju dr. Mustafa Cerić predstavlja i koju će nakon
„primopredaje" predstavljati neki drugi reis, ko god to bio.

A i taj novi reis će morati, kako izgleda, da vodi iste
brige baš kao i ovaj, pa neće biti ni velikih a ni očekivanih promjena. Narod
pati kako pati, političari se i dalje bore za fotelje, profesori se bore za
studentice, a intelektualci za mir u kafani ili za mir meðu četiri zida.
„Izvjesna" djeca u Bratuncu, iako odlikaši, i dalje imaju problema sa
čitanjem i pisanjem latinice, jer je u prvim razredima ne uče. I kada uðu u
školu kao da su ušli u crkvu, sva im škola ukrašena krstovima i ikonama. „Izvjesna"
djeca iz okoline Zvornika nemaju novca da plate prijevoz do škole, pa školu i
ne pohaðaju. „Izvjesna" djeca moraju da napuste svoje domove (zbog
nasrtaja fašista i fašizma) i da se presele u Sarajevo, iako su im domovi  malo izvan granica Sarajevskog kantona.  Školu „izvjesne" djece zovu „dvjema
školama pod jednim krovom" pa djeca zbunjena, i ostaju zbunjena i kada tu
školu završe.  A „izvjesna" Hava
Tatarević je izgubila šestero svoje djece i nikoga nije briga za njom. (Havu
Tatarević spomenuo je i reis u Blagaju, na vjerskoj svečanosti u društvu
hiljada drugih majki, kojima su fašisti takoðer oduzeli i poubijali ono što su
rodile.) «Izvjesni» akademici, antifašisti i intelektualci, dok se država
rasparčava a «izvjesna» djeca sve više postaju «neizvjesna», sve vrijeme šute.
«Izvjesni» heroji se na ulicama bore za svoja prava. «Izvjesni» ljiljani umiru
nepriznati, obespravljeni, njihovo priznanje je omalovaženo a njihova se borba
dovodi u pitanje. 

Morat će dakle i taj novi reis kad doðe, i kad god doðe, voditi
iste brige kao i ovaj. I kad krene javno kritikovati one koji ne rade svoj
posao, taj novi reis, bogme će se suočiti sa salvom uvreda, baš kao i ovaj. I
kakvo god auto da bude vozio, neće valjati. Ako mu ostane mercedes onda će mu
reći da se i on rasipa novcem, ako bude vozio golfa dvojku, kazat će mu da nije
za te funkcije ili da je licemjer. I ako bi mu dvojka bila crne boje kazali bi
da je mafijaš, ako bi bila zelene boje kazali bi da je fundamentalist, ako bi
bila crvene boje kazali bi da ih ismijava, itd, itd. Napisat će i njemu neku
pjesmu, napraviti kakvu fotomontažu, staviti ga u kakav vic, psovati ga,
blatiti i optuživati, baš kao da nije vjerski poglavar.  

Zar neko doista misli da bi taj novi reis, ko god to bio,
prešutio sve te uvrede i bljutave konstrukcije, fotomontaže, insinuacije,
neargumentovane optužbe? Zar neko misli da će taj reis šutjeti dok mu narod
pati? Zar neko misli da će taj novi reis vjerovati u Boga onako kako to neko od
njega traži i onoliko koliko se nekome sviða? I zar neko misli da će taj novi
reis odustati od dijela javnog prostora koji instituciji koju predstavlja
zakonski pripada? (Sloboda i dio javnog prostora mu pripadaju, i mnogo više
nego sada jeste slučaj, i mnogo više nego je reisu-l-ulemama pripadalo u komunističkoj
Jugoslaviji, pa sviðalo se to nekome ili ne. Ukoliko je ovo, naravno, i ukoliko
želimo da bude istinski sekularna država.)

Helem, zato što ovaj reis javno kritikuje i fašiste i one
koji hinjski šute dok su „izvjesna" djeca izložena asimilaciji, zato što
vodi brigu o Havi Tatarević, zato što javno kritikuje one kojima smeta sloboda
drugih, zato što ne misli i ne govori samo o onima koji žive u granicama
Kantona Sarajevo, zato što, ako nije u Srebrenici, onda govori o Srebrenici, i
zato što znam da su ga svojom šutnjom na taj posao natjerali oni koji ne rade
svoj posao, e zato me upišite meðu reisoborce! Neću da vjerujem onako kako oni
vjeruju, jer vjera je izmeðu Boga i mene, neću da mislim onako kako oni misle,
jer vjera toleriše različitosti, ali hoću da se borim za istu stvar, pa makar i
slovom! Svakako bi bilo mnogo bolje da ne moram, kao što bi bilo bolje da
reisu-l-ulema kazuje o miru i razumijevanju, da prof. Kazaz piše književne
kritike i predaje književnost studentima, da Marko Vešović piše pjesme i
takoðer predaje studentima, da se političari brinu za narod, da djeca uče ono
što žele da uče, da akademici pokreću inicijative i da predlažu strategije za
bolje sutra, i da Hidajet Kobilica i Edin Memić rade svoje poslove. Ali već kad
ne može tako, kad niko ne radi svoj posao iz ovog ili onog razloga i kad se,
eto, znaju frontovi, onda bih rado meðu reisoborce!

Nedim Hrbat
Rijaset.ba