Kalač: Namjerno se širi strah od Sandžaka

ImageBKZ je u ponedeljak i utorak veče organizovala zajedničke
iftare u Rožajama i Petnjici kojima je prisustvovao i Zukorlić

 

Glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji uživa veliku
popularnost u Rožajama i u Crnoj Gori, smatra predsjednik Bošnjačke kulturne
zajednice (BKZ) i doskorašnji potpredsjednik Bošnjačke stranke Hazbija Kalač.

“To što se čuju pojedinačna gunðanja, negodovanja i
osporavanja muftije Zukorlića su zapravo glasovi naše neslobode. Muftija
Zukorlić priča iskrenim jezikom naroda. Možda neočekivano iskreno, jer se od
Bošnjaka u posljednjih sto godina očekuje da pričaju samo ono što im se kaže da
pričaju. Ali, vremena se mijenjaju”, rekao je Kalač “Vijestima”.

BKZ je u ponedeljak i utorak veče organizovala zajedničke
iftare u Rožajama i Petnjici kojima je prisustvovao i Zukorlić, glavni promoter
obnove autonomije Sandžaka. Na skupovima su dijeljene i majice na kojima je
pisalo „Sandžak za muftiju“.

Kalač kaže da je BKZ u Rožajama osnovana početkom aprila sa
ciljem očuvanja i afirmacije svih nacionalnih, kulturnih i vjerskih vrijednosti
bošnjačkog naroda u Crnoj Gori. On kaže da se ne radi o nikakvoj podružnici BKZ
iz Novog Pazara, već o nevladinoj organizaciji sličnog ili identičnog
djelovanja sa mnogobrojnim organizacijama koje se formiraju na skoro svim
prostorima gdje žive Bošnjaci.

 

“Sandžak” neko hoće da protjera

Kalač ističe da pitanje Sandžaka „skoro da nema veze sa
programom i radom BKZ jer je ciljno područje te NVO prostor na kojem žive
Bošnjaci, što svakako prevazilazi teritoriju Sandžaka“.

“Ali vaše pitanje je interesantno, i na neki način implicira
jedno uvriježeno mišljenje, stereotip, o tome čime se i na koji način Bošnjaci
u Crnoj Gori mogu i smiju baviti. Šta god da radimo, nekako nam se
podrazumijeva da radimo nešto što obavezno treba „pratiti“, nešto što je opasno
i za samu državu. Takav stereotip ne dolazi niotkud već se projektira ciljno,
stalno podgrijava i održava u životu raznoraznim izmišljenim konstrukcijama”,
smatra Kalač.

On vjeruje da se „iskrivljenom interpretacijom“ pitanja
Sandžaka žele postići odreðeni politički ciljevi: “Ako se osvrnemo malo unazad
za samo nekoliko godina, vidjet ćemo da se u Bijelom Polju nalazilo mnogo
institucija ili organizacija koje su imale u imenu riječ Sandžak. Prisjetimo se
hotela „Sandžak“ koji je preimenovan i sada se zove „Bijela rada“. Pojam
„Sandžaka“ je neko označio kao strani i nastoji ga protjerati sa ovog
prostora”.

Kalač ocjenjuje da je i nacionalno ime Bošnjak učinjeno
skoro nepoželjnim i stranim: “Na pitanjima Sandžaka i našeg nacionalnog imena
Bošnjak, može se mjeriti stepen naše slobode. Ako jedan Pljevljak ili
Bjelopoljac, roðen u Sandžaku, danas ne smije ni izgovoriti ovu riječ, logično
je da postavimo pitanje šta je sa osnovnim graðanskim slobodama. Ako su svi
Muslimani u svim državama bivše Jugoslavije, skoro stoprocentno povratili svoje
nacionalno ime Bošnjak, a samo se Crna Gora po tom pitanju drastično izdvaja,
može li se ta specifičnost braniti slučajem ili se tu radi o nečem drugom”.

Kalač nije mogao da odgovori na pitanje zašto se pozivu na
zejednički iftar nijesu odazvali crnogorski reis Rifat Fejzić i istaknuti
članovi i funkcioneri BS iz Rožaja, napominjući da vjeruje da je razlog
zajednički iftar koji je iste večeri u Podgorici organizovala turska ambasada.

 

Neko namjerno širi strah od Sandžaka

Kalač vjeruje da se pitanjem Sandžaka manipuliše, te da se
nastoji predstaviti opasnim, secesionističkim, antidržavnim: “Ima se za cilj
razviti strah od tog pojma, što rezultira da i Bošnjaci u Sandžaku ali i u
ostalim djelovima Crne Gore, riječ Sandžak počinju izbjegavati. Ljudi su
bliskim ratnim iskustvima preplašeni a to stanje strahova neko namjerno
produžava”.

Pitanje Sandžaka, prema njegovom mišljenju, je klasično
evropsko pitanje regionalzma: “Evropska povelja o regionalnim autonomijama, kao
da je pisana za područje Sandžaka. Ako je to evropska priča, a Crna Gora je
upalila sve motore ka evropskoj zajednici, zašto se u pojedinim djelovima
evropskih standarda pristupa selektivno, na neevropski način i sa čuðenjem kada
neko od Bošnjaka pominje evropske povelje, rezolucije i deklaracije. Kao da mi
Bošnjaci nemamo pravo tumačiti evropske procese samostalno, dajući time svoj
doprinos integracijama, već se možemo baviti samo pitanjima koja su nam
„rezervisana sa nivoa“ i ništa preko i mimo toga”.

Aida Sadiković (Vijesti.me)