Govor reisu-l-uleme na dženazi akademiku Ibrišimoviću

ImageI mada se pisac, književnik ili umjetnik
prvenstveno vrednuje po svome djelu, ja ću takav pristup prepustiti
onima koji su kompetentni u toj oblasti, pa ću, ovim povodom kazati
nekoliko riječi o našem bratu Nedžadu  kao jednom od nas, našem
džematliji, muslimanu, Bošnjaku, ličnosti čija je životna laða nakon
burnih brodoloma i iskušenja u prošlom sistemu, kakvim smo manje više
svi bili izloženi, pristala i potpuno se ukotvila u mirnu luku islama,
pronalazeći istinski smiraj i vrelo nove duhovne inspiracije.

Malo
je kod nas intelektualaca ili umjetnika koji su našli snage da naprave
takav nagli rez i prekinu dotadašnju životnu putanju, uzdižući se iznad
trivijalnosti svakodnevlja i, čvrstog karaktera, kritički prosuðujući o
sebi i svome djelu sa svrhom promjene kao što je to učinio Nedžad: Ja sam bosanski musliman terorisan takozvanom svjetskom književnošću, kazao je on, i sve su moje knjige, da mi Allah oprosti, manje-više šejtani, a ne ruhani inspiracije;
pa iako je Allah, dž.š. posljednji i najpravedniji sudija, po onome što
je insansko oko moglo da vidi, mi, koji smo ga kako-tako poznavali
možemo svjedočiti o njegovom istinskom preobražaju, urastanju u islamske
zasade i izrastanju u ono što bi se moglo definirati paradigmom
muslimanskog umjetnika, istinskog patriote, Bošnjaka koji osjeća
najdublje porive svoga naroda i čija ruhani inspiracija posljednje dvije
decenije radikalno prekriva  ono što je on nazvao šejtani inspiracijom:
"Vjeru doživljavam kao nadu za budućnost, kao suštinu sveopšteg pokreta bošnjačkog naroda" rekao je u intervjuu za naš list "Preporod", proširujući misao na njegove osnovne karakteristike: Čak
i ako Allah dragi da da mi nestanemo, mi se ne možemo lišiti svojih
osnovnih odlika i svojih osnovnih vrlina. Mi ne možemo ne biti
tolerantni, mi ne možemo ne biti merhametli, mi ne možemo ne biti dobri i
plemeniti. Mi moramo samo još uz te naše vrline dodati snagu, sabur,
disciplinu, abecedu kulture i otkriti u sebi ako treba i neviðene
sifate, u borbi za svoj opstanak, ali ne možemo se lišiti ni jedne svoje
vrline. Naprotiv, ja mislim da vrlina i buja i cvjeta u istinskom
insanu onda kada je ta vrlina napadnuta nevrlinom.
"

Imali smo mi niz velikih, odličnih
književnika i umjetnika, od Kulenovića do Dizdara, koji su živjeli i
umrli sa svojevrsnom mimikrijom, svojevrsnim zagušenjem, kao mučenici:
morali su se ponašati pa i pisati kako je to od njih tražio tadašnji
društveni i politički poredak, a to znači negirati svoje istinsko biće, i
samo su u potaji ili pred istinskim prijateljima ostavljali tragove
svoga sanjanog muslimanstva ili pripadnosti islamu. Nedžad Ibrišimović
je, hvala Bogu, bar djelimično izbjegao tu sudbinu: nakon agresije na
Bosnu i Hercegovinu i njegovog otpora sa puškom u ruci ali i genijalnim
perom, on je jasno i glasno mogao izgovoriti da je MUSLIMAN i da je to,
za njega, prava sreća i smisao življenja na ovome svijetu.

Kada je, prije nekoliko godina, kao gost
kralja Fahda obavio hadž, o tome činu govorio je sa istinskim
preporodnim uzbuðenjem i raznježenosti: hod po mramornim pločama Kabe
podsjećao ga je na hod po zlatnim pločama džennetskim i to su bili
vrhunci ovozemaljske sreće i životnog smisla.

No, nebriga društva prema velikim
umjetnicima pokazala se i u slučaju ovoga velikog pisca i čovjeka: sa
malom, mizernom penzijom, morao je sam ne samo izdavati nego i prodavati
svoje knjige, pa i posljednju "Knjigu o El-Hidru", ali to nije umanjilo
smisao praštanja i njegovo dostojanstveno, islamsko  ponašanje do
posljednjeg daha.

"Nikoga ne optužujem i nikoga ne
krivim za džehennem kroz koji sam prolazio cio svoj život, evo već
pedeset godina na svojoj rodnoj grudi, jer je tako Allah odredio, ali
nikome i ne zahvaljujem na sreći, snazi i zadovoljstvu i ushićenju koje
danas osjećam, osim Allahu džellešanuhu
."

Tako je, eto, govorio i radio naš brat
Nedžad. Autor onih velikih djela poput "Vječnika", ali i divnih stihova o
Bosni, koje ću, eto i ja morati na ovom mjestu da ponovim:

Izuj obuću kad prelaziš

Koranu, Glinu

Savu i Drinu

Operi noge u rijekama

Bosna je ćilimom zastrta.

Posljdnji put smo se vidjeli za Bajram u
Rijasetu kada je došao da sa nama podijeli radosti uspješnog posta i
veselje toga mubarek dana.

Nedžad sad ide preko Modre rijeke, tisuć
ljeta duboke, sto godina široke… tamo negdje gdje ga čeka njegov
pjesnički brat Medmedalija. Ono što je sigurno jeste da je noge oprao,
da je abdest uzeo, da je Bosnu svojim djelom namirisao, ukrasio. I
spolja i iznutra. Sigurno je da ni Bosna, ni mi svi nećemo biti isti bez
ovog gorostasa bošnjačkog duha i identiteta, ali je važno da naš brat
Nedžad pred svoga Gospodara izlazi  čiste duše i čistog, velikog srca i
punih ruku onoga što je za svoj narod, vjeru i domovinu uradio.

Neka ga Allah dž.š. obraduje džennetskim perivojima.

FOTO: Avaz.ba