Rijaset IZBiH: Nije “Osloboðenje” već toljaga!

Image

Povodom teksta u listu "Osloboðenje", koji je napisan 25. novembra
2011. godine, Rijaset IZ BiH je reagirao sa saopćenjem koje prenosimo u
cijelosti:

"'Osloboðenje’, novina sa trenutno najdužom tradicijom izlaženja, u
ime svojih vlasnika, novinara, redovnih i povremenih kolumnista i
saradnika, ideoloških prijatelja i simpatizera, a pretpostaviti je i
čitalaca, čestitalo je Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini,
članovima Islamske zajednice i muslimanima Novu 1433. hidžretsku godinu.

Čestitka
je javno objavljena 25. novembra 2011. godine, na Dan državnosti, u
mubarek dan petak, čak na pet novinskih stranica, uključujući naslovnu
(zamislite koji je to marketinški i ekonomski izdatak), valjda kao
pokazatelj važnosti čestitke (onoga koji čestita, kome se čestita i što
se čestita).

Takoðer ‘Osloboðenje’ se potrudilo da i ovaj put
bude izvorno, originalno, i po sadržaju i po formi. Nije htjelo da to
bude obična čestitka, čisti svečarski formalizam, nego je javnosti
pokazalo svoju izvornost tako što je čestitku poslalo u novoj
čestitarskoj formi, prikladnoj Islamskoj zajednici, njenim članovima i
muslimanima, dakle u formi karikature. Doduše, ‘Osloboðenju’ nije strana
karikatura, kada se radi o Islamskoj zajednici, ono postaje po tome
prepoznatljivo. Dovoljno se prisjetiti da je ova novina objavila
blasfemične karikature o Božijoj objavi Kur'anu (mora se kazati, šta je
IZ u odnosu na svetost Božije Riječi?). Svečana novogodišnja karikatura,
odnosno čestitka, sastoji se od nekoliko segmenata: tri ilustracija od
kojih svaka nosi spektar zasebnih, ali formom i krajnjim ciljem
jedinstvenih, poruka.

Pošto se kaže za dobru ilustraciju, odnosno
sliku, a ove novogodišnje darovane IZ su više nego uspjele, da vrijedi
hiljadu riječi ili govori više od hiljadu riječi. Dakle samo jedna slika
toliko govori. Ovdje se radi o tri ilustracije koje, kada se sabere ta
vrijednost, govore više od tri hiljade riječi, od toga je jedna tri puta
ponovljena (poruka koja se šalje je važna i treba je ponoviti). Prema
tome, te tri ilustracije govore više nego deset stranica teksta, da se
ne dodaju one ponovljene.

Šta poručuje ‘Osloboðenje’?

Obzirom da je forma karikature fluidna, dozvoljava mnoštvo
(iš)čita(va)nja, a nikada se do kraja ne iščita, ono što se u čestitci
‘Osloboðenja’ može (na prvu i drugu) uspjeti pročitati, kaže se
Islamskoj zajednici, njenim članovima i muslimanima sljedeće:

Džamija
je leglo terorizma, nasilja i mržnje. U njoj se okupljaju, u njoj se
nadahnjuju, a zatim iz nje izlaze militanti, teroristi s oružjem u
rukama. Dakle, džamija je skladište oružja, municije i eksploziva. Kada
oni koji doðu u džamiju, a to su uglavnom muslimani, izaðu iz džamije
oni uzimaju puške, eksplozive, samoubilačke pojaseve i rasporeðeni u
strijelce kreću u akciju na sve strane. Iza njih, kao njihova podrška,
stoji reisu-l-ulema, nasmiješen, u bosanskoj ahmediji i džubetu. Iza
njega proviruje saudijski kralj. On je, za kraljeve, neuobičajeno veseo i
nasmiješen. Valjda sretan i ponosan na ove teroriste muslimane koji se
obučavaju u džamijama. Teroristi su muslimani, a šta drugo mogu biti
kada ih tome u džamijama uče njihovi vjerski lideri.

Simptomatične
su moguće asocijacije konteksta pojavljivanja čestitke (dogaðaja
hidžre) i zaštitnika dvaju harema u Meki i Medini. Muslimani su
napustili Meku i prešli u Medinu (učinili hidžru) iz poznatih razloga i
po Božijoj volji. ‘Osloboðenje’ u ovoj karikaturi, stavljajući lik
zaštitnika dvaju Časnih Harema (saudijskog kralja), šalje poruku o
naoružanim muslimanima koji su izašli iz džamije i kreću u akcije sa
eksplozivom. Je li hidžra kretanje u terorističku akciju? Jer islamski
izvori jedan od smislova hidžre navode kao kretanje, pokret, preobražaj,
transformacija.

Opravdano se može zaključiti da je ovo (ova
karikatura) ključna poruka čestitke ‘Osloboðenja’ Islamskoj zajednici,
njenim članovima i muslimanima povodom mubarek dogaðaja Hidžre. Ova
poruka se ponavlja čak tri puta: na naslovnoj stranici novine (manjeg je
formata), na naslovnoj stranici sedmičnog magazina ‘Pogledi’ na cijeloj
stranici (glavna poruka stranice), i treći put unutar pratećeg teksta
na skoro polovini stranice (dakle, u svim veličinama se može izabrati).

Odgovorni u ‘Osloboðenju’ se, izgleda, rukovode oprobanom maksimom da
je ponavljanje majka znanja, te zato tri puta ponavljaju ovu karikaturu
u različitim veličinama da javnost dobro upamti poruku. Jer naša
javnost ozbiljnost te ključne poruke nije još uvijek dobro razumjela i
shvatila. Srpska ekstremistička mašinerija u pripremi agresije i
genocida nad Bošnjacima je takoder ponavljala kako su džamije opasna
mjesta, a beogradski mediji su ponavljali kako je ezan poziv na rat,
poziv mržnje.

Takoðer su posljednjih godina opasnost od muslimana shvatili i mnogi
Evropljani. U Švicarskoj je čak narod izašao na referendum da zabrani
gradnju munara, jer su one opasne i ne pripadaju ovom podneblju, strano
su tijelo. U Livnu potpisuju peticiju protiv obnove u ratu srušene
džamije. Strah Livnjaka od džamije. Nisu rijetke ni druge izjave sijanja
straha od džamija i optužbe da su džamije regrutni centri terorista.
Srpski, hrvatski i bošnjački dužnosnici očito nisu dovoljno svjesni te
opasnosti pa ih ‘Osloboðenje’ podsjeća da su džamije regrutna mjesta
terorista, mjesta indoktrinacije, potpirivanja mržnje i nasilja.
Sljedstveno toj činjenici i spoznaji, po automatizmu nužna je odlučnu
akciju uklanjanja takvih centara mržnje. Radovan Karadžić, Ratko Mladić i
Biljana Plavšić su na vrijeme to shvatili i poduzeli su vrlo učinkovite
korake. Minirali su preko 600 džamija, tih centara mržnje i očistili
zemlju od permanentne opasnosti.

I umjesto odlikovanja sada im sude, mogli bi neki cinično
konstatirati!? Doduše, Biljana Plavšić je dala i teorijsko objašnjenje o
pogrešnom genetskom kodu muslimana koji se stalno transformira, mutira,
postaje sve gori i gori. I tako zahvaljujući svojoj genetici, i otkriću
Biljane Plavšić, muslimani su teroristi, samoubice. Pa zar i Milorad
Dodik nije kazao da se muslimanima ne može vjerovati. Neće on ni da mu
sude sudije muslimani. A kako će im se vjerovati kada ih u džamiji uče
terorizmu, kada ih vjerski poglavar u tome predvodi i kada su skovali
meðunarodnu zavjeru, kada su dio globalne terorističke mreže. Čak im se
saudijski kralj smije, hrabri ih. Drago mu, tako se iščitava iz
karikature ‘Osloboðenja’. (Neki mediji ovih dana objaviše kako Saudijci
hoće da investiraju u Telekom Crne Gore. Crnogorcima nisu mrski
saudijski petrodolari, investicije u infrastrukturu i otvaranje radnih
mjesta. Samo muslimanima treba omrznuti muslimane, utjerati im strah i
zabraniti komunikaciju.)

Na drugoj karikaturi ismijavanju su
izvrgnute riječi ezana, ezana kao simbola. Ezan u vjerničkom životu ima
jednu specifičnu simboliku, simboliku poziva i svakodnevnog orijentira,
ponavljanja svjedočanstva vjere. To treba ismijati i omalovažiti,
simboliku razoriti. Šta će nama ezan? Hoćemo u Evropu, a tamo zabranjuju
munare sa kojih se ezan uči, a zar i ovdje ne susrećemo zahtjeve da se
stiša ezan. Ezan je iritirajući. U ‘Osloboðenju’ ezan uči reisu-l-ulema,
a odavno je srpska nacionalistička propaganda kazala da je ezan poziv
na rat. Reisu-l-ulema uči ezan, na taj ezan se odazovu muslimani, doðu u
džamiju, malo se (a neki i puno) nadahnu mržnjom i onda uzmu puške i
eksplozive, te krenu u akciju, a reisu-l-ulema i saudijski kralj stoje
iza njih sretni i nasmijani. A opet u redu iza njih dvojice pred
džamijom stoji poveća grupa dobrovoljaca da eventualno zamjene one koji
poginu u borbenim redovima. Vjerovatno su ovi u rezervnom sastavu već
indoktrinirani i spremni da krenu u akciju, tako da ovima reisu-l-ulema
ne treba ni ezan proučiti.

A kako to reisu-l-ulema odgaja
teroriste? Tu čarobnu formulu pokazuje treća karikatura. Reisu-l-ulema
dovede muslimane u džamiju, odnosno mekteb (slika učionice) i tu ih onda
lijepo uči. A čemu ih uči? Tekst uz ilustraciju kaže da ih uči Kur'anu:
‘Svako jutro jedan ajet izvešće nas na selamet’. To je tekst uz
ilustraciju. Dakle, kur'anski ajeti, koje treba učiti svako jutro
(muslimani ne samo jutrom nego dnevno pet puta klanjaju namaz), ljude
čine teroristima, nasilnicima. Kur'anski ajeti su ‘mevlidi’ i ‘ilahije’.
Učeći Kur'an muslimani postaju ‘mevlidi’. Aferim, nije bezrazložno Gert
Vilders tražio da se zabrani Kur'an, nije bezrazložno govorio kako je
Kur'an izvor zla i destrukcije. Novina koja je prije nekoliko godina
Božiju Riječ nazvala ‘Kujanom’, sada ide dalje i još dalje.

I na
ovim karikaturama ‘Osloboðenje’ pokazuje svoju očaranost i opsjednutost
reisu-l-ulemom. Obzirom da ‘Osloboðenje’ voli originalnost i izvornost
možda se u tome grmu krije zec te opčinjenosti, a možda je, ipak, riječi
o frustriranosti. Institucija reisu-l-uleme je u odnosu na sve druge
muslimane i islamske institucije izvan ovih prostora, izvorna i
originalna, a uz to je dobrim dijelom i evropski produkt. Nastala je u
idejnom smislu na području koje danas pripada Evropskoj uniji. A pošto
mi hoćemo u Evropsku uniju, ‘Osloboðenje’ pokazuje da trebamo biti
opčinjeni i opsjednuti vrijednostima i proizvodima Evropske unije. Možda
nas prije i iskrenije prihvate! Meðutim, pošto je institucija
reisu-l-ulema evropski proizvod, ‘Osloboðenje’ opsjeda i opčinjava se
reisu-l-ulemom.

No, ipak, čini se da ovaj zaključak ima u sebi
slabosti i ozbiljnu principijelnu ranjivost. Može neko reći, zar se kod
‘Osloboðenja’ (doduše nije jedini medij, nažalost mnogo ih je) treba
tražiti principijelnost i odnositi se principijelno? A u čemu se ogleda
ta slabost? Opsjednutost i opčinjenost reisu-l-ulemom, posebno nekoliko
‘uglednih’ novinara ‘Osloboðenja’, ima negativno usmjerenje, što nije
slučaj sa većinom drugih evropskih proizvoda, a institucija
reisu-l-uleme to jeste, evropska. Takoðer, ozbiljna slabost se ogleda i u
tome što se dolazi do brutalne kontradiktornosti, radi se o potpunoj
koliziji sa navodnim gorljivim zalaganjem ‘Osloboðenja’ za bosansku
islamsku tradiciju. Jer ‘Osloboðenje’ sasjecajući instituciju
reisu-l-uleme kao evropski bosanski proizvod staje u saff jurišnika koji
upravo po tom osnovu ruše IZ i vrše javnu kompromitaciju. Tu
‘Osloboðenje’ radi zajedno sa svim onim nasilnim i militantnim,
radikalnim i anarhičnim samozvanim vjerskim čistuncima, a ustvari
anarhistima i smutljivcima.

Nije Osloboðenje, nego toljaga

Ovaj tekst može se završiti početkom tekstualnog dijela ‘Osloboðenja’
koji je ilustriran čestitkom, uz izmjenu nekoliko imena. Ostali dio
teksta sasvim odgovara. U tom slučaju, početak teksta „Osloboðenja" (od
25. 11. 2011., str. 40) koji je ilustriran karikaturalnom čestitkom
‘Osloboðenja’, sa izmjenjenim imenima, glasi:

Naslov: Nije Osloboðenje, nego toljaga
U
protekle tri godine, od novembra 2008. godine, Osloboðenje vodi
zastrašujuću kampanju protiv Islamske zajednice, reisu-l-uleme, Rijaseta
i njegovih članova. Mijenjali su se povodi, mete i intenzitet ove
kampanje, ali analiza pokazuje trajne odrednice kampanje – kako su
počinjale, kako su voðene, koji jezik su koristile, koje političke i
ekonomske interese su promovirale, kome su služile.

U više od
hiljadu brojeva Osloboðenja u protekle tri godine objavljeno je na
stotine tekstova i stranica u ovoj prljavoj kampanji protiv Islamske
zajednice i reisu-l-uleme, Rijaseta i njegovih članova, imama. Za
analizu ovog oblika novinarstva izdvojili smo oko stotinu tekstova koji
predstavljaju relevantan uzorak. Jedina sintagma koja jasno prikazuje
ovaj oblik novinarstva jeste batinaško novinarstvo… Tragao sam, stoga,
za značenjem riječi batinaški u različitim rječnicima bosanskog
jezika… To je turska riječ tojaga, koja znači debeli štap i na BHS
jezicima se izgovara i kao – toljaga…. Toljaga je, stoga, pravi naziv
novine. Nije osloboðenje, nego toljaga. Naziv osloboðenje ima lijepo
značenje za temeljnu ljudsku vrijednost, ali ovdje nije riječ o
osloboðenju, nego o toljagi, batini. Kakve su posljedice po naciju i
javnost što se taj najstariji glas pretvorio u ‘najstariju’ toljagu?"

Izvor: Dnevni Avaz