Zajednica Bošnjaka svijeta

Image

Mnogi sigurno znaju anegdotu o Nasrudin hodži,
koji je nakon pada sa kruške došao ljekaru. I kad mu je ljekar propisao
lijekove protiv bolova u leðima, Voltaren ili Brufen nije bitno, ovaj ga upita:

– A, jesi li ti doktore, kad pao sa kruške?
– Nisam, – zbunjeno odgovori doktor.
– E onda, ti mene ne možeš liječiti, –
odgovori Nasrudin hodža.

Iz ovog naravoučenja se vidi da samo onaj ko
je nešto slično predeverao može znati kako se nositi sa nekom nevoljom koja nas
je zadesila. Zato mnogi sa pravom govore da mi Bošnjaci trebamo učiti od
Jevreja (naravno ne sve i doslovno, pogotovo ne iz novije historije, kad su se
od velike žrtve pretvorili u velike tlačitelje Palestinaca, naroda koji ih je
primio raširenih ruku), ali svakako nam njihov model opstanka nakon
hiljadugodišnjih progona i holokausta može biti model za opstanak našeg naroda
nakon mnogobrojnih genocida.

Bošnjaci su, kao Jevreji, rastjerani širom
svijeta i mnogi su uspješni u sredinama gdje sad žive, ali nikako da naðu
načine uvezivanja i da akumuliranu snagu usmjere prema svome ”Jerusalemu”,
prema Sarajevu.

Posljednja nastojanja Bošnjaka koji žive izvan
matične domovine da se ipak naðe model za to zaslužuju sve pohvale, posebno
onih sa teritorije Sandžaka koje predvodi veliki borac za jedinstvo Bošnjaka
Muamer ef. Zukorlić, sandžački muftija.

Sa jednim od njegovih bližih saradnika sam
imao zadovoljstvo obići nekoliko džemata i usput promovirati moje knjige. To je
Ahmet Ahmatović, potpredsjednik Zajednice sandžačke dijaspore, poznat kao
uspješan poslovni čovjek, a još poznatiji kao veliki vakif.

Ovaj vrijedni Bošnjak je odlučio učiniti šta
je u njegovoj moći na uvezivanju Bošnjaka i zajedničkoj borbi za prava koja su
im uskraćena u Sandžaku kroz kulturnu autonomiju, koju garantiraju mnoge
povelje i listine.

Krenuli smo iz Kassela put Arnhema, gdje se
prvo susreo sa predsjednikom Zajednice sandžačke dijaspore u Holandiji
gospodinom Enesom Nuhovićem, poznatim aktivistom Fakom Džigalom i još
nekolicinom vrijednih sunarodnjaka.

Drugi dan boravka smo posjetili Haški tribunal
i zatvor u Ševeningenu, gdje najveći zlotvori današnjice provode svoje
posljednje dane, a ljubazni domaćin nam je bio bošnjački oficir za vezu sa
Tribunalom gospodin Amir Ahmić, koji nam je čak isposlovao ulazak u sudnice, iako
je bila subota, neradni dan, a obezbjeðenje vrlo strogo.

Zatim smo pošli prema Parizu, usput se
zaustavivši u Dorstu, gdje je bio humanitarni koncert za Prijedorčane.

U Parizu nam je bio domaćin Šefadil Ličina,
koji je takoðer potpredsjednik Saveza bošnjačke dijaspore, sa kojim je Ahmet uz
prisustvo još nekoliko aktivista obavio konstruktivne razgovore.

Tako je bilo i u Mannheimu sa Mr. Ishak ef.
Aleševićem, kao i kasnije sa nekoliko viðenijih Bošnjaka u Frankfurtu, od kojih
je posebno zanimljiv bio susret sa Rožajcem Ernesom Kalačom, evropskim
parlamentarcem i članom njemačkog Bundestaga. Ovaj veoma uspješni Bošnjak
izdvojio je čitavo popodne za razgovore sa Ahmatovićem i stavio na raspolaganje
sve svoje kapacitetete da zaživi prekogranična kulturna autonomija Sandžaka, za
koju, kako reče, ima velike potrebe, a koju će svesrdno podržati i EU, jer je
to projekat povezivanja, a ne razbijanja.

Cilj posjete svim ovim gradovima i Bošnjacima
je bio otvaranje pretstavništava Sandžaka u svijetu koje je započeto nedavno u
švedskom gradu Geteborgu.

Svi koje je Ahmatović sreo, barem znaju kako
je onome što je pao sa kruške, jer ih je velika nevolja dotjerala u mjesta gdje
sad žive, ali su itekako zainteresirani za sudbinu svoga naroda i svoje
domovine, što ulijeva veliki optimizam u uspjeh "Bosnjačkog
proljeća"!

Ahmet mi je usput otkrio da je krajnji cilj
njegovog angažmana "Zajednica Bošnjaka svijeta", u koju će ući mnoge
zajednice Bošnjaka koje danas egzistiraju širom kugle zemaljske. Obzirom na to
kakvi ljudi i zajednice su u ovo uključeni siguran sam da to neće biti nešto
poput mnogobrojnih pokušaja nekoliko pojedinaca da prave nekakve kongrese
zvučnih imena. Eto, nakon dužeg vremena u prilici sam bio da napišem nešto
pozitivno vezano za nas Bošnjake i osjećao sam se jako ugodno zbog toga. Nadam
se da ću i vas obradovati poštovani čitaoci.

Ništa se drugo ne može ni očekivati kad čovjek
poput Ahmatovića krene na put sa dobrim nijetom, a usput u svakom našem džematu
uvakufi ponešto!

Neka mu Gospodar svijetova u kabul upiše!
Amin!

{gallery}ahmed i muhamed u zijaret dijaspori{/gallery} 

Muhamed Mahmutović

Bosnjaci.net