NARODE MOJ, PROBUDI SE!

Bošnjacima od mašrika do magriba.

Narode moj! Probudi se! Prva linija naše odbrane je pukla! Politički,
akademski, kulturno, intelektualno, medijski, pravno i društveno.

Prva linija bošnjačke politike je potpuno razbijena. Niko ni s kim u
našoj politici ne razgovara o općem dobru, već o svom i "dobru" svoje
partijske linije. Javno se svaðaju o tome ko je bio veći komunista, ne
mareći što im puca prva linija odbrane od agresije na državna prava naše
zemlje.

U akademskoj zajednici nema ni volje ni znanja da se stane u odbranu
prava svoga naroda. Čast izuzecima, ali naša akademska zajednica se
povukla sa prve linije i tako ostavila svoj narod bez zaštite od
agresije na njegova osnovna ljudska prava.

Kultura je, takoðer, ostala bez zaštite i odbrane. Prva linija kulturnih
radnika već odavno ne postoji. I oni su se povukli u svoje uske rovove,
bez osjećaja za opće društvene potrebe, pa nam se tako prijeti
zatvaranjem muzeja, biblioteka i umjetničkih galerija. Da postoji jaka
prva linija kulturnih radnika, nikome ne bi smjelo pasti na pamet da
zaboravi kulturne i obrazovne institucije našeg grada i naše države.

Opet čast izuzecima, ali naša intelektualna elita je potpuno zakazala,
napustivši prvu liniju odbrane ili otpora od agresije na našu pamet, na
našu čast i na naš intelektualni ponos. Ne postoji ne jedan
intelektualni forum na kojem se ozbiljno promišlja naše stanje i crta
mapa puta za našu bolju budućnost.

Mediji, posebno državni, su otuðeni od bilo kakvog osjećanja za našu
sudbinu. Sve je podreðenu (pre)uskim partijskim i novinarskim interesima
i zato nema prve linije odbrane slobode i prava našeg naroda.

Ni oni koji su dužni da nas na prvoj liniji pravno brane i zaštite
popustili su i sav teret odbrane Mostara prebacili na drugu, odnosno
zadnju liniju odbrane.

Tužno je, ali istinu valja kazati, pa makar gorka bila – muslimani
Bošnjaci su danas na margini društvenih dogaðanja u državi i u društvu
zato što se prva linija odbrane predala bez otpora, ostavljajući svoj
narod da se sam brani kako zna i umije. Narod se nema više kome
obratiti. Nema više od koga tražiti pomoć, jer domaći čimbenici su
okupirani samim sobom pa nemaju vremena baviti se tuðim problemima.
Meðunarodna zajednica, kao i dosada, gleda svoj interes i čeka da vidi
ko će pobijediti u ovom besmislenom i beskrajnom političkom nadmetanju.

Samo se pitamo kako mogu dojučerašnji saborci mirno gledati bol i patnju
porodica uhapšenih graðana sa područja općine Hadžići u slučaju
„Silos", koje su jučer posjetile reisu-l-ulemu dr. Mustafu Cerića da mu
kažu da im nije ništa teško dati za ovu državu, ali im je preteško
trpjeti nepravdu i nebrigu oko njihovih najmilijih, koji su krivi zato
što su ostali živi i zato što su branili svoj dom, svoj grad i svoju
zemlju.

Kao što je poznato, Haški tribunal je, kao i u slučaju "Dobrovoljačka",
odbio procesuirati slučaj "Silos" zato što nije bilo nikakve osnove za
to. U "Silosu" niko nije bio ubijen od Srba o čemu mogu posvjedočiti
podaci meðunarodnih organizacija, koje su pratile sudbinu zarobljenih
lica u ratu. No, porodice iz Hadžića su svjesne da mi živimo u složenoj
državi i da je agresija na našu zemlju trajala predugo, pa su moguće i
neke greške koje treba razjasniti i utvrditi krivicu za eventualne
nedopustive greške. Ali, porodice iz Hadžića, kao ni bosanske patriote
poput Ganića, Divjaka i ostalih, ne mogu razumjeti odakle toliki strah,
naivnost i nezainteresiranost kod bošnjačkih političara, akademika,
kulturnih radnika, intelektualaca, državnih i društvenih medija pa mirno
posmatraju kako se nedavni borci za našu slobodu i čast brutalno
ponižavaju i maltretiraju. Ne dopušta im se da se sa slobode brane, iako
Haški tribunal nije imao osnove da im sudi.

Uhapšenim iz Hadžića zbog slučaja "Silos" nije dokazana krivica, ali su
oni u nekim medijima već proglašavaju krivima, pa se od njih političari
distanciraju, intelektualci snebivaju, a pravnici okreću glavu zbog
straha da ih ko ne zamoli da brane svoju braću od nepravde. Uporedite
taj odnos naših političara, intelektualaca, pravnika i drugih prema
osloboðenim braniocima našeg grada i države u Londonu i Beču i još
uvijek neoptuženim borcima iz Hadžića sa odnosom političara,
intelektualaca i pravnika u našem susjedstvu koji dokazane ratne
zločince obilaze, dočekuju i glorificiraju, ponoseći se njihovim
zločinom, onako u lice žrtvama genocida. To je, naravno, za svaku osudu.
Bošnjacima takvi nisu nikad bili, niti će biti uzor, ali je za svaku
osudu i ovaj odnos naših političara, intelektualaca i pravnika prema
svojoj braći, prema borcima za našu slobodu, koji u najmanju ruku od nas
očekuju da ih ne gledamo poprijeko, da na njihovu porodicu ne gledamo
sa prezirom. Oni očekuju od nas lijepu i toplu riječ i pomoć da se
odbrane od lažnih optužbi, a oni koji su osloboðeni od svake optužbe u
Hagu, Londonu i Beču da dignemo glas protiv javne tužiteljice, koja
javno prijeti da će iznova pokrenuti slučaj "Dobrovoljačka", jer valja
se dodvorit svojim političkim mentorima u Banja Luci i Beogradu i tako
ostati na visokom položaju.

A to je sasvim lahko, jer kod Bošnjaka nema više prve linije odbrane ni u
politici, ni u akademiji, ni u pravu, ni u sudu, ni u medijima, ni u
društvu. Bošnjaci sada imaju zadnju liniju odbrane, koja je još uvijek
jaka i neprobojna. I tako će ostati, ako Bog da!

Ali, moj narode! Probudi se! Progledaj! Ustani i podiži drugu liniju odbrane umjesto prve koja više ne postoji.

Probudi se, moj Bošnjače, i nemoj čekati da i po tebe doðu pa da shvatiš
da si trebao braniti slobodu i pravo svoga brati kako bi sačuvao svoju
vlastitu slobodu i pravo.

Allahu Svemoćni, uputi nas na pravi put i pomozi nam da se uhvatimo za Tvoje čvrsto uže! Amin!

IZVOR: RIJASET.BA