HUTBA REISUL-ULEME U BEGOVOJ DŽAMIJI

Image

Danas je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu imamio džumu namaz i održao hutbu.

MINA u cijelosti prenosi hutbu reisu-l-uleme:

إن الحمد لله، نحمده و نستعينه و
نستغفره، و نعوذ بالله من شرور أنفسنا و سيّئات أعمالنا، من يهد الله فلا
مضلّ له، و من يضلله فلا هادي له، و أشهد أن لا إله إلاّ الله وحده لا شريك
له, و أشهد أن محمداً عبده و رسوله.قال الله سيحنه و تعالي: فَاصْبِرْ
كَمَا صَبَرَ أُوْلُوا الْعَزْمِ مِنَ الرُّسُلِ وَلَا تَسْتَعْجِل لَّهُمْ
كَأَنَّهُمْ يَوْمَ يَرَوْنَ مَا يُوعَدُونَ لَمْ يَلْبَثُوا إِلَّا
سَاعَةً مِّن نَّهَارٍ بَلَاغٌ فَهَلْ يُهْلَكُ إِلَّا الْقَوْمُ
الْفَاسِقُونَ (46:35)

Hvala Allahu Uzvišenom na nimetu imana, na berekitu islama i na faziletu ihsana!
Hvala Allahu Uzvišenom na hidajetu, jer da nije bilo hidajeta Njegovog mi bismo bili u dalaletu!
Hvala Allahu Milostivom koji je iz svog rahmeta slao poslanike da nas nauče istini i da nas pouče pravdi i ljubavi meðu ljudima!
Hvala
Allahu Dobročinitelju koji nam poslao Muhammeda sina Abdullahovog,
a.s., sa radosnom viješću o Džennetu, ali i sa tužnom viješću o
Džehennemu.
Hvala Allahu Plemenitom koji je dopustio da nam Muhammed,
a.s., bude svjedok na ovome i na drugom svijetu da smo bili muslimani –
miroljubivi ljudi!

Draga braćo i sestre,
Za razliku od
životinja i drugih živih organizama, čovjek je jedini živi organizam
koji nema prirodni instinkt za preživljavanje. Životinje po svom
prirodnom instinktu mirisa i dodira znaju koja je hrana za njih otrovna a
koja nije. Čovjek nema tu životinjsku sposobnost, ali ima sposobnost
uma i razuma, koju životinje nemaju. Zbog toga su čovjekov um i razum
sredstva pomoću kojih čovjek uči kako da živi i preživi.

Jer, čovjek mora sve naučiti. On se mora sa svim stvarima i pojavama u svijetu suočiti i prema njima se odrediti umno i razumno.

No, budući da je ljudski um ograničen a
razum omeðen, bilo je nužno da Milostivi Stvoritelj prosvijetli ljudski
um i razum svojim nūrom, svjetlom, kako bi čovjek bolje vidio i lakše
razumio stvari i pojave u svijetu.

Zbog toga je Uzvišeni Allah nekim
ljudima udahnjivao toliko od svog nūra koliko je bilo potrebno čovjeku
da zna ko je, odakle je i kamo treba da ide.

Ne zna se tačno koliko je bilo Allahovih
poslanika, ali se zna da su neki od njih bili ‘ul-l-‘azm, odvažni i
odlučni u mijenjanju povijesti: – Muhammede, budi uporan kao što su bili
uporni odlučni poslanici prije tebe i ne prizivaj da se (tvoj narod)
što prije kazni, jer kad se suoče s onim što im se obečaje da će se
suočiti – doživjet će to kao jedan trenutak dana. Tako je to da znaš! Pa
zar mislite da pokvareni ljudi neće biti poraženi!? (Kur'an, 46:35).

[فَاصْبِرْ كَمَا صَبَرَ
أُوْلُوا الْعَزْمِ مِنَ الرُّسُلِ وَلَا تَسْتَعْجِل لَّهُمْ كَأَنَّهُمْ
يَوْمَ يَرَوْنَ مَا يُوعَدُونَ لَمْ يَلْبَثُوا إِلَّا سَاعَةً مِّن
نَّهَارٍ بَلَاغٌ فَهَلْ يُهْلَكُ إِلَّا الْقَوْمُ الْفَاسِقُونَ]

Ko su bili ti odlučni i odvažni poslanici (أولو العزم) prije Muhammeda, a.s., koji su promijenili ljudsku povijest?

Prvi meðu njima bio je Nuh, a.s., koji
je, po Allahovom emru, napravio laðu za spas čovječanstva. – I gradi
laðu pred Nama i po našem nadahnuću … (Kur'an, 11:37) […وَاصْنَعِ
الْفُلْكَ بِأَعْيُنِنَا وَوَحْيِنَا].

Drugi je bio Ibrahim, a.s., koji je,
počevši od svog oca Azera, ustanovio usule, temelje, za vjeru u Jednoga
Boga: – Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema onome koji je
nebesa i zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim
smatraju. (Kur'an, 6: 79)

[إِنِّي وَجَّهْتُ وَجْهِيَ لِلَّذِي فَطَرَ السَّمَاوَاتِ وَالأَرْضَ حَنِيفًا وَمَا أَنَاْ مِنَ الْمُشْرِكِينَ].

Treći je bio Musa, a.s., kojeg je Allah
Svemoćni prosvijetlio svojim govorom (و كلّم الله موسي تكليما) i zadužio
ga da objavi Allahov zakon (Šeri'at) na zemlji, poznat kao deset Božjih
zapovijedi, kao što su vjerovanje u Jednog Boga, poslušnost prema
roditeljima, poštivanje prava komšije te imperativi: nemoj slagati,
nemoj ubiti, nemoj ukrasti i nemoj preljubu učiniti! Ni jedna od ovih
Božjih zapovjedi Musaovog šerijata nije a niti će izgubiti na značaju za
čovjekov život i opstanak na zemlji do Sudnjega dana.

Četvrti Allahov poslanik koji je odlučno
i odvažno promijenio povijest, zapravo koji je bio razdjelnica izmeðu
stare i nove povijesti čovječanstva bio je Isa sin Merjemin, kojem je
Allah Uzvišeni "jasne dokaze dao i Džibrilom ga podržao" (وآتينا عيسي
ابنَ مريمَ البيّنات وأيّدناه بروح القدس).

Naravno, u ovu grupu odlučnih i odvažnih
poslanika (أولو العزم) ubraja se i posljednji Allahov poslanik
Muhammed, a.s., kao kruna svih poslanika, kao nositelj i prenositelj
vječne Allahove poruke čovječanstvu, kao najznačajniji afirmator
(مصدّقا) i reformator (مجدّدأ) religijske misli i prakse u povijesti te
kao svjedok žive ljudske povijesti do Sudnjega dana.

Zanimljiv je hadis, kojeg navodi
el-Bejhaqi, u kontekstu Alejihsselamovog Mi'radža, u kojem se kaže da je
Uzvišeni Allah pozvao Alejhisselama da kod Sidretu-l-munteha kaže što
ima, na što je Alejhisselam rekao: – Gospodaru moj, Ibrahima si uzeo za
svog khalīla, prijatelja, i dao si mu ogromnu vlast; sa Musaom si
izravno govorio, Davudu si dao vlast, omogućio si mu da savija željezo i
podčinio si mu brda; i Sulejmanu si dao veliku vlast, podčinio si mu
brda, džine i ljude, tako isto šejtane i vjetrove si mu podčinio i
osigurao mu moć, koju niko nakon njega nije imao, Isaa si poučio Tevratu
i Indžilu i omogućio mu da izlijeći gubavca i slijepca te da oživi
mrtvoga, dok si njegovu majku i njega oslobodio od šejtanskog utjecaja.

Na te riječi Uzvišeni Allah odgovora
Alejhisselamu, na Miradžu, na Sidretu-l-muntehau, pa mu kaže: – I tebe
sam uzeo za khalīla, prijatelja svog, što je zapisano u Tevratu kao
khalīl-l-rahmān, prijatelj Milostivog; tebe sam ovlastio da budeš
poslanik cijelom čovječanstvu te da budeš onaj koji donosi radosne
vijesti o Džennetu (بشيرا), ali i žalosne vijesti o Džehennemu (نذيرا);
tebi sam očistio prsa od prljavštine, oslobodio te brige i podigao ti
ugled tako da te spominju kad kod spominju Mene (شرحت لك صدرك، ووضعت عنك
وزرك، ورفعت لك ذكرك، فلا أُذْكَرُ إلا ذُكِرتَ مَعِي); učinio sam da
tvoj ummet bude najbolji primjer drugima i propisao tvom ummetu da se
drži srednjeg puta te da u svakom dobru tvoj ummet bude prvi i zadnji;
osigurao sam da u tvom ummetu ima ljudi čija srca nose radosnu vijest;
tvom ummetu sam propisao da na svakoj hutbi svjedoči da si ti Moj sluga i
poslanik; ti si prvo stvorenje i posljednji vjerovjesnik; tebi sam
objavio sure-i fatihu i nikom više, i tebi sam objavio zadnje ajete u
sure-i beqareh i nikom više, te učinio te da budeš prvi i posljednji od
mojih vjerovjesnika (دلائل البيهقي: ج 2/402).

Osim ovog razgovora sa Rabbom,
Alejhisselam je na Mi'radžu vidio ono što nije ni jedan od njegove braće
poslanika, a to su Džennet i Džehennem u njihovoj stvarnosti. Dakle,
Muhammed, a.s., je vidio ono što niko od ljudi na zemlji nije vidio:
vidio je ljepotu Dženneta, raja, i grozotu Džehennema, pakla. Spoznao je
razloge zbog kojih su neki ljudi u Džennetu a neki u Džehennemu.

– Kad bijasmo na drugom katu nebesa
vidio sam svoja dva roðaka, Isa sina Merjeminog i Jahja sina
Zekerijaovog; kad bijasmo na trećem ugledah čovjeka koji je bio lijep
kao mladi mjesec. "Ko je ovaj"? – upitao sam Džibrila: "Ovo je Jusuf sin
Jakubov" – reče.

Kad stigosmo na četvrti kat, viðoh
čovjeka kako sjedi: "Ovo je Idris" – reče mi Džibril. Kad doðosmo na
peti kat ugledah čovjeka sa bijelom dugom bradom. Nikad tako lijepog
čovjeka nisam vidio. "Ovo je miljenik svog naroda Harun sin Imranov" –
reče Džibril.

Kad bijasmo na šestom katu, viðoh crnoputog čovjeka sa dugim nosom. "Ovo je tvoj brat Musa sin Imranov" – reče Džibril.

Kad se popesmo na sedmi kat nebesa,
viðoh čovjeka kako sjedi na stolici ispred vrata el-bejtu-l-me'mūr, a to
je nebeska Kaba, oko koje svakoga dana tavaf čini sedamdeset hiljada
meleka sve do Sudnjeg dana. Po izgledu on je meni najsličniji a ja
njemu. "Ovo je tvoj otac Ibrahim" – reče Džibril. Zatim me Džibril uvede
u Džennet…

Na mi'radžskom putu Alehisselam je
zamolio Džibrila da mu se pokaže i Džehennem. "Dakako, pokažite
Muhammedu Džhennem" – naredi Džibril.

Pred sobom sam odjedanput vidio oganj,
koji umalo da me povuče. Zamolio sam Džibrila da naredi da se Džehennem
zatvori, ali sam u meðuvremenu vidio ljude koji su u svojim rukama
držali plamenove vatre kao rijeke duge, plamenove koji su im ulazili na
usta a izlazili na stražnjicu. "Ovo su oni koji su nepravedno jeli
imetak jetima" – objasnio je Džibril.

Na drugoj strani viðoh ljude velikih
stomaka, koji su išli Faraonovim putem prema užarenoj vatri. "Ovo su
zelenaši, oni koji su uzimali kamatu i bogatili se na račun sirotinje" –
reče Džibril.

A onda sam vidio ljude pred kojim je na
jednoj strani stajalo lijepo i ukusno meso a na drugoj strani stajalo je
pokvareno meso. Ti ljudi su jeli meso koje je bilo pokvareno. "Eh
vidiš, to su oni koji su ostavljali ono što je Allah dozvolio, a uzimali
ono što je Allah zabranio" – objasnio mi je Džibril.

Draga braćo i sestre, sutra je 12.
rebiu-l-evel, roðendan (mevlud) našem pejgamberu Muhammedu, a.s., pa je,
stoga, važno da se podsjetimo šta nam je on ostavio u amanet da čuvamo i
prenosimo za naše dobro, za naš uspjeh na ovome i spas na drugome
svijetu.

Nije bez razloga posljednjem poslaniku i
vjerovjesniku Uzvišeni Allah pokazao istinu o Džennetu i Džehennemu,
jer Sveznajući zna da umni i razumni ljudi ne mogu ostati slijepi pred
istinom o Bogu, ali i da će biti onih koji će svjesno ili nesvjesno
zaboravljati istinu o Džennetu i Džehennemu.

Jer, lakše je vjerovati da postoji neka
nevidljiva sila koja upravlja ovim svijetom, naročito kad čovjeka uhvati
kakva muka, nego da na kraju ovog prolaznog života valja polagati račun
za učinjena djela.

Biće, kao što je čovjek, koje ne zna
automatski razlikovati istinu od laži, ne može automatski razlikovati ni
dobro od zla. Čovjek ne može preživjeti po vlastitom nahoðenju, niti po
slijepom hodu, niti po igri slučaja, niti po ličnom hiru. Ono što je
potrebno da bi preživio, ugraðeno je u njegovoj naravi, ali ne po
njegovom izboru. Njegov izbor je samo u tome da otkrije ili ne otkrije
svoju narav.

Čovjek je slobodan da izabere krivi put,
ali nije slobodan da na krivom putu uspije. On je slobodan da zanemari
realnost, slobodan je da zanemari svoj um i razum slijepo tumarajući
putem koji mu se sviða, ali nije slobodan da izbjegne provaliju koju
neće da vidi.

Čovjek je slobodan da ne bude savjestan,
ali nije slobodan da izbjegne kaznu za nesavjesnost, a to je njegova
propast. Čovjek je jedina živa vrsta na zemlji koja ima moć da djeluje
kao svoj vlastiti ubica.

Zbog toga je Allahov Poslanik došao da
objasni da je čovjek racionalno biće, koje može da bira izmeðu svog
racionalnog života ili samoubilačke propasti.

Posljednji Allahov Poslanik Muhammed,
a.s., ostavio je poruku da čovjek mora biti čovjek po vlastitom izboru;
mora poštivati vrijednosti života po vlastitom izboru; mora učiti da
čuva i razvija život po vlastitom izboru; mora otkriti vrijednosti koje
život znače i primijeniti ih u praksi po vlastitom izboru. A to znači da
čovjek mora prihvatiti i u životu primijeniti po vlastitom izboru
moralni kod, kojeg mu nudi Allahova knjiga (Kur'an) i Alejhisselamova
praksa (Sunnet). – Ja sam poslan da ustanovim i usavršim moralni kod kod
ljudi – poručio nam je Allahov Poslanik Muhammed, a.s., kojem
poklanjamo našu vjeru i ljubav, nadajući se njegovom šefa'atu onda kad
drugog šefa'ata neće biti.

Stoga, draga braćo i sestre, približimo
se jedni drugima u ovim mevludskim danima i zbijmo svoje redove u
odbrani naše slobode i prava da živimo i radimo prema moralnom kodu
našeg Pejgambera!

Allahu Svemogući, prosvijetli naš um i razum na putu istine i dobra!
Allahu Sveznajući, pouči nas da slobodu izbora koristimo za dobrobit čovječanstva!
Allahu
Milostivi, omili nam Sunnet Tvog Poslanika i ujedini nas u ljubavi
prema Poslaniku, njegovoj časnoj porodici, njegovim ashabima i svim
ljudima koji su živjeli i umrli u istini i pravdi! Amin!

IZVOR: MINA