Intervju Glavnog muftije za “Telegraf”: Opasan sam jer nisam poltron vlastima

Muamer Zukorlić,
glavni muftija Islamske zajednice, u intervjuu za Telegraf.rs otvoreno
priča o tome da li je radikalan i opasan, ko mu prijeti smrću, a ko to
zataškava, da li je Sretenje praznik zločinaca, zašto mu smetaju Karaðorðe i
Nemanjići…

Kako biste
definisali sebe – kao verskog voðu koji je sticajem okolnosti u politici ili
kao verskog voðu koji ima ozbiljne političke ambicije?

– Ni jedno
ni drugo. Ja sam u jednoj vertikali vjerski predvodnik. Meðutim, istovremeno
sam i na čelu svojevrsnog nacionalnog pokreta Bošnjaka u Sandžaku, koji se
sada organizuje na prostorima gdje postoje Bošnjaci na Balkanu. Mislim da te
stvari nisu u sukobu. U Islamu vjera i politika meðusobno nisu isključene s
aspekta interesa Islamske zajednice. Vera i dnevna politika se isključuju, i tu
su naši stavovi vrlo principijelni. Vjerski autoriteti se ne mogu baviti
dnevnom stranačkom politikom i svakako da mi to ne činimo. S druge strane, vjera,
kultura, obrazovanje jesu ono što je moj prostor interesovanja i bavljenja. Ono
što se kod mene smatra bavljenjem politikom jeste prostor ljudskih prava i te
teme su najbolnije za uši vlasti. Kada tu temu otvorim, onda se govori o mojoj
politici. Ljudska prava su univerzalna vrijednost, niko nema ekskluzivu da se
njima bavi.

Mnogi ljudi u
Srbiji doživljavaju vas kao radikalnog i opasnog?

– Znate
kako, to je opet iz paketa kvalifikacija. Kad ne možete nekom da se
suprotstavite intelektualno, argumentovano i kroz dijalog, onda izmislite te
kvalifikacije koje ne znače ništa. Šta to znači radikalan? Naprotiv, dvadeset
godina sam na javnoj sceni i moje djelovanje je potpuno primjereno izazovima u
svim teškim trenucima za graðane u Sandžaku i u Srbiji uopšte. Moja lična
uloga, kao i uloga IZ, bila je izuzetno pacifistička. Uloga mog naroda je
takoðe takva u posljednjih 100 godina. U nakritičnijim trenucima rata u Bosni
koji je visio nad Sandžakom, pa onda i na Kosovu, Sandžak i Srbija su bili bure
baruta i bila je potrebna jedna varnica da sve plane. Onaj ko je radikalan i
opasan i ko ima ambicije da nešto destabilizuje nikada ne bi propustio takvu
priliku. Postoje zvanični zapisi da je IZ tada bila glavni faktor mira i
stabilizacije. Optužbe na moj račun dolaze od onih koji nisu uspeli da mene i
zajednicu koju predvodim pretvore u sopstveni dnevno-politički servis. Oni ne
podnose ljude koji su sa samostalnim stavovima i koji nisu poltroni njihovih
politika i vlasti. Ako treba da priznam da sam za nekoga opasan, onda sam
opasan za one koji žele da ugnjetavaju narod, koji žele da ga drže u
poltronskom statusu i koji žele da misle za njega. E, tada sam na neki način,
kao i moja retorika, opasan, pa i radikalan.

Zašto se niste
ogradili od momaka koji ureðuju vašu stranicu na Fejsbuku, a koji su napisali
da je Sretenje praznik zločinaca?

– Moj portparol
je odmah kazao da nemam nikakve veze s tom Fejsbuk grupom. Meðutim, oni koji me
optužuju žele da se izvinjavam i padam na kolena za ono s čim nemam veze. Niti
ću se braniti, niti ću opravdavati. Osim toga, za tom ogradom nije bilo potrebe,
jer na Fejsbuk stranici piše ko je ureðuje. Dobri smo samo kada se izvinjavamo.
To me savršeno ne zanima. Onaj ko želi istinu on će pročitati ko stoji iza
toga. Neistina ne može da proðe. Moje dostojanstvo mi ne dozvoljava da se
pravdam za nešto s čim nemam nikakve veze.

Takoðe, u
Sandžaku vam smetaju nazivi ulica po Karaðorðu i Nemanjićima?

– To je
jedno od pitanja koje mi je postavljeno na tribini iz publike. Bez obzira na to
što ne stojim iza pomenute Fejsbuk stranice i poruke koja je poslata, ne znači
da neću stati iza školskog primjera različitosti povodom istorijskih dogaðaja.
Bošnjaci ih doživljavaju na jedan, a Srbi na drugi način. Ne osporavam pravo
srpskom narodu da ističe Karaðorða i svoje voðe na svoj način. Nemam nikakvu
ambiciju da poljuljam status tih likova u srpskom narodu i istoriji. Meðutim,
isto tako neću nikada dozvoliti da se meni i mom narodu nameće taj ugao.
Karaðorðe je predvodio vojsku koja je u Sjenici ubila dve trećine bošnjačkog
stanovništva. To je za srpski narod oslobodilačka borba protiv Turaka, a za nas
je to genocid. Ono što zapravo iz ovog proizilazi je ne linčovati muftiju koji
se ne slaže sa zvaničnom srpskom istinom, već priznati različit pristup. Ta
pitanja nisu jednobojna i treba tražiti najbolja rešenja, jer je zaista neprihvatljivo
da u Sjenici, gdje je pobijen toliki narod, imamo glavnu ulicu s imenom
Karaðorða Petrovića. To je uvredljivo za Bošnjake u Sjenici, i to je bilo ono
što sam potencirao.

Šta ćemo sa
Nemanjićima? I oni vam smetaju?

– To za Stefana
Nemanju je takoðe jedna velika konstrukcija koja je predstavljena kao moje
protivljenje. Samo sam kazao da inicijativa koja postoji za spomenik Stefanu
Nemanji nije sporna, već je sporno mjesto gde žele da ga postave. Rekao sam da
ću dati i prilog za tu bistu, ali na mjestu gde ona pripada, tamo gdje je
zaista bio stari Ras, gdje je on stolovao. Meni to spomen-obeležje nimalo ne
smeta. Meðutim, ne tamo gdje je Novi Pazar, čiji je osnivač Gazi Isa Beg. Ne
može se srpska tradicija nametati Bošnjacima, niti bošnjačka Srbima, to je moj
princip.

Šta znači
rečenica “ako me likvidiraju, nijedan srpski političar neće smeti da doðe u
Sandžak u narednih 50 godina”?

– To je
 ukazivanje na negativni značaj pokušaja i planiranja moje likvidacije. Ne
vidim zašto bi bila opasna moja poruka ukoliko neko ne planira da me likvidira?

MUP i BIA
zvanično su se oglasili, tvrde da niko ne priprema atentat na vas?

– Fino, mi smo se
obradovali, pod uslovom da je to tačno. MUP i BIA su preuzeli veliku
odgovornost sa takvim garancijama. Jer, bliska i ranija prošlost je dokazala
koliko su tačne tvrdnje političkih i obaveštajnih službi. Mi sve uzimamo s
rezervom, pogotovo ako se oglasio direktor BIA, koji se oglašava jednom u tri
godine, i to sada pod uticajem Rasima Ljajića. Sve to pomalo zaudara.

Razgovarali: Ana
Mileusnić i Saša M.  Stajić
Telegraf.rs