Sandžački prvaci u posjeti Luksemburgu

Image

U nedjelju večer
(26.02.), Bošnjaci u Luksemburgu su bili u prilici da se druže sa članovima
visoke delegacije iz Sandžaka, koju su sačinjavali Jahja Fehratović, Emir Elfić
i Hako Duljević. U njihovom društvu su se nalazili i ugledni Bošnjaci iz
dijaspore – Ahmet Ahmetović iz Cassela, Šefadil Ličina iz Pariza, te Mithat
Bećirović iz njemačkog grada Bielfelda. Svi nabrojani se nalaze na čelu važnih
institucija za Bošnjake, kako u Sandžaku i Bosni, tako i u dijaspori. Takoðer, značajno
je napomenuti i podatak da su većina od pomenutih, ujedno i vrlo uspješni
privrednici.

Skup je održan u
prostorijama džemata AIC SUD, koji se nalazi u drugom luksemburškom gradu, po broju
stanovnika – Ešu (Esch/Alzette), dok je organizator bila Bošnjačka kulturna
zajednica u Luksemburgu (BKZL). Nakon što je prisutnima izražena dobrodošlica
od strane imama džemata, Nedžada ef. Zilkića, a nakon toga i od strane
predsjednika BKZL-a, Faruka Ličine, članovi delegacije su se obratili prisutnim
Bošnjacima, meðu kojima je bio primjetan veliki broj omladine. Tema njihovog
obraćanja se vezala za ponosni Sandžak, te o izazovima i perspektivama koje se
vežu za proces povratka njegove ukinute autonomije. Uistinu, slušaoci su bili u
nesvakidašnjoj prilici da uživaju, u punom smislu te riječi, tokom izlaganja
pomenutih članova delegacije. Njihov nastup se odlikovao visokom dozom
samouvjerenosti, britkosti jezika i ideja, te iznošenju jasnih ciljeva za
budućnost. Takoðer, ono što nas je posebno radovalo je njihova zavidna pozicija
u smislu da su se uistinu mogli pohvaliti i sa odličnim, do sada postignutim
rezultatima, proisteklim iz njihovog angažmana i odgovornosti koje su ponijeli.
To njihovo samopouzdanje, odlučnost, samouvjerenost, istrajnost, ponos i
idejnost, uspjeli su u značajnoj mjeri prenijeti i na prisutne slušaoce.

Sample Image

Bosna – ime, Sandžak – prezime, dijaspora –
nadimak

Tokom njihovog stimulativnog
izlaganja, doista se moglo čuti veliki broj korisnih informacija i mudrosti,
ali bih ovom prilikom želio da u prvi plan stavim samo jednu, sa željom i
neskrivenom nadom da će je svaki Bošnjak koji pročita ovaj prilog, duboko
urezati u svoje pamćenje, te da će se za istom tokom svog života i djelovanja
povoditi. – Naime, neko od prisutnih izlagača je primetio da – „svaka osoba zasniva i očituje svoj
identitet prvenstveno kroz svoje ime, prezime i nadimak. U tom kontekstu,
moramo zapamtiti da za svakog Bošnjaka Bosna predstavlja ime, Sandžak prezime,
a dijaspora nadimak“.
Tri cjeline koje se ne mogu zamisliti jedna bez
druge, iz razloga jer jedna drugu nadopunjuju, te na taj način sačinjavaju jednu
zaokruženu cjelinu.

S okončanjem
njihovih obraćanja, uslijedila su pitanja prisutnih slušaoca, te naravno, doista
kvalitetni odgovori.

Radna večera

Sample ImagePo završetku
tribine, organizirana je zajednička večera, a nakon toga vrlo konstruktivan
sastanak delegacije i članova Odbora BKZ u Luksemburgu. Prisutni su takoðer
bili i predsjednik Islamske zajednice u Luksemburgu (SHOURA), kao i predsjednik bošnjačkog omladinskog udruženja –
Unija mladih aktivista (UMA). Tom
prilikom, u prijateljskoj i bratskoj atmosferi, razgovarano je o projektima za
koje je predviðeno da se realiziraju u bliskoj budućnosti, a koji će, nadati je
se, biti od velike koristi za bošnjački narod. Po okončanju sastanka,
delegacija je nastavila svoj put ka Francuskoj, gdje je takoðer predviðeno
održavanje tribina i susreta sa tamošnjim Bošnjacima. U tom kontekstu,
podsjećamo da je i tribina u Luksemburgu bila samo jedna u nizu koju je
navedena delegacija obavila, tokom njihove svojevrsne turneje i posjete
bošnjačkoj dijaspori u Zapadnoj Evropi. Naime, tribini u Luksemburgu i
Francuskoj, prethodile su uspješne tribine u Njemačkoj, Holandiji i Belgiji.

Autonomija Sandžaka je neminovnost

Nakon ovog
uspješnog skupa, Bošnjaci u Luksemburgu su i više nego uvjereni da je projekat
povratka autonomije Sandžaka realnost čije je realizacija neminovna i samo je
pitanje vremena, kada će do nje doći. Do takvog utiska su došli iz više razloga,
a jedan od njih je i taj što su bili u prilici ponovno se uvjeriti i
posvjedočiti, da su sandžački prvaci tu autonomiju izgradili u sebi, te da ona
u potpunosti prožima njihova, a sigurno i naša bića, i da snažno utiče na
odreðivanje našeg osjećaja pripadnosti i identiteta. Takoðer, primjećujemo da
nije samo Muftija, taj koji je sebe uvakufio i podredio plemenitom cilju
oživljavanja autonomije, to jest povratka ravnopravnosti i ponosa Bošnjačkog
naroda. Naprotiv, takvih uspješnih, harizmatičnih pojedinaca je još puno, i
svakim danom ih je sve više, kako u sjevernom, tako i u južnom dijelu Sandžaka,
ali ništa manje ni u matici Bosni, te naravno – dijaspori. Takav će biti, ako Bog da, čitav naš Pokret.

Muhamed Æeman