Analiza: potencijalni napad Izraela na Iran

Image

Iz Izraela dolaze sve glasnije najave kako bi uskoro mogli pokrenuti vojni napad na Iran. U posljednjih 7 dana nekoliko izraelskih visokih dužnosnika, uključujući premijera i predsjednika, rekli su kako bi bilo nedopustivo da Iran doðe u situaciju da postane nuklerana vojna sila.

Na ruku izraelskim planovima ide izvještaj agencije IAEA
(International Atomic Energy Agency) koja bi uskoro trebala potvrditi
kako Iran zaista posjeduje postrojenja za izradu nuklearnog oružja.

Kada agencija javno prezentira svoja saznanja, vojni udar na Iran postati će neizbježan.

Izrael je veća vojna sila od Irana

U jeku mogućeg sukoba izmeðu Izraela i Irana mnogima se vijest da bi
maleni Izrael mogao napasti veliki Iran čini kao nemoguća misija. Takva
percepcija može se imati samo u nedostatku informacija.
Država Izrael je možda i najmilitarizirana država na svijetu. Unatoč
činjenici da ima čak 10 puta manju populaciju od Irana, Izrael ima i
snažniju i moderniju vojsku.
Jedino o čemu Iran daleko prednjači je veličina teritorija i broj
ukupnog stanovništva. Ukoliko naša prognoza nadolazećeg sukoba bude
imalo točna – oba elementa Iranu neće značiti previše.

Osnovni podaci – 
usporedba Izraela i Irana:

IZRAEL IRAN
populacija: 7 milijuna 77 milijuna
aktivno vojno osoblje: 187,000 545,000
vojno osoblje – rezerve: 565,000 650,000
ukupan potencijalni
broj vojnika:
3,5 milijuna 44 milijuna
broj vojnih zrakoplova: 1,964 1,030
kopnena mehanika (tenkovi i sl.): 12,552 12,393
brodovi – mornarica: 64 261
godišnji obrambeni budžet (u USD): 16 milijardi 9 milijardi
dužina obale: 273 km 2,440 km
površina zemlje: 20,770 km2 1,648,195 km2

Iz osnovnih podataka jasno je vidljivo kako je Izrael, unatoč daleko
manjem broju stanovnika, daleko naoružanija država od Irana.

 

Kako će Izrael napasti? Sjećanje na Irak i operaciju “Opera” iz 1981.

Ako Izrael doista napadne Iran – zasigurno će se raditi o zračnim
napadima na položaje za koje se sumnja da proizvode nuklearno oružje.
Cilj Izraela sigurno nije pokretanje dugog i otvorenog rata protiv
Irana, a pogotovo im nije cilj angažirati kopnene trupe. Nastojat će se
organizirati munjevita akcija u kojoj bi zrakoplovi bombardirali sva
kritična postrojenja.

Kako stvari sada stoje sve upućuje da bi se mogla ponoviti operacija “Opera” iz 1981. (poznata i kao operacija “Babilon”).
U operaciji Opera izraelske zračne snage napale su Osirak – postrojenje
za proizvodnju nukearnog oružja u Iraku, dok je zemljom još vladao
Saddam Hussein. Izgradnja nuklearnog reaktora započela je 17 kilometara
južno od Bagdada – Izrael je opravdao svoju misiju navodeći kako
“reaktoru treba još samo mjesec dana prije nego krene s radom”.

U akciji “Opera” tada je sudjelovalo 8 F-16 i 6 F-15 zrakoplova. Bez
ikakvog otpora prešli su zračni prostor Jordana i Saudijske Arabije.
Kako bi izbjegli ili barem odgodili detektiranje svoje prisutnosti od
strane iračkih snaga, uvježbani piloti meðusobno su komunicirali na
saudijskom dijalektu iznad Saudijske Arabije i na jordanskom iznad
Jordana.
Uskoro upadaju u irački zračni prostor, razdvajaju se na više manjih
formacija po 2 zrakoplova i lete na visini od samo 30 metara (kako bi
izbjegli detekciju radara).
Uskoro dolaze do nuklearnog reaktora u Osirak-u i penju se na visinu od
1,100 metara – počinje izbacivanje bombi (američka proizvodnja – Mark
84).
Nakon samo 2 minute bombardiranja reaktor je bio uništen, a izraelski zrakoplovi na putu natrag za Izrael.

Nekoliko faktora doprinijelo je potpunom uspjehu operacije. Prema
nekim informacijama točno pola sata prije ulaska izraelskih zračnih
snaga u Irak, iračka protuzračna obrana otišla je na ručak i pritom
ugasila radare.

Put do Irana i točke napada

Izvjesno je kako bi Izrael mogao pokušati ponoviti operaciju “Opera” i u aktualnom slučaju Irana.

Izraelski zrakoplovi imali bi 2 potencijalne rute:
1) ruta preko Saudijske Arabije
Izvjesniji scenarij. Saudijska Arabija saveznik je SAD-a i Izraela i
zasigurno bi ovom rutom izraelski zrakoplovi najlakše stigli do
odredišta, ali to je i relativno duži put.

2) ruta preko Jordana i Iraka
Kraći put, ali nije sigurno da li bi dobili dopuštenje za prelijetanje ove dvije države.
Moguća je i izvedenica – ulazak u Saudijsku Arabiju, zaobilazak Jordana i skretanje sjeverno prema Iraku.
Kako i znamo, u Iraku još uvijek su stacionirane američke vojne snage i
sve upućuje na to da bi se SAD založio da stvori sigurnu rutu na putu za
Iran. S druge strane aktualno političko stanje u Iraku našlo bi se u
velikoj krizi.

Grafički prikaz potencijalnih ruta napada:

Još uvijek nije poznato koje bi bile konkretne točke napada na Iran –
očito je kako će ciljevi biti poznati nakon što agencija IAEA potvrdi
gdje točno Iran proizvodi nuklearno oružje.

Moguća nuklerna postrojenja diljem Irana (izvor BBC):

Reakcije na potencijalni napad

Dok jedni strahuju od izbijanja Trećeg svjetskog rata, većina se
slaže kako sukob neće izazvati opći rat – čak ni na Bliskom istoku.

Sirija
Predsjednik Bashar al-Assad u ovoj situaciji može samo biti zahvalan
kako za prvi cilj napada nije odabrana Sirija. Zbog unutarnjih nemira u
zemlji jedva da i drži vlast. U ovim trenucima sve što može napraviti je
pokušati organizirati obranu zemlje jer agencija IAEA već je obznanila
kako i Sirija ima potencijalne reaktore za proizvodnju nuklearnog
naoružanja.
Nema sumnje da ako doðe do napada na Iran – i ako Izrael uspješno
provede svoje vojne operacije – Sirija će uskoro postati nova meta.
Podsjetimo – Izrael je već jednom napao Siriju u operaciji “Orchard”
2007. Tada su uništena nuklearna postrojenja na istoku zemlje.

Jordan
Kraljevina Jordan tradicionalno je vezana uz saveznike SAD, Veliku
Britaniju i druge zapadne sile. Imajući u vidu savezništvo Izraela i
SAD-a, jasno je kako će Jordan ostati neutralan u ovom sukobu.

Saudijska Arabija
Saudijska Arabija najveći je saveznik SAD-a i Izraela na prostoru
Bliskog istoka. Svojom silom može blokirati bilo kakav pokušaj Irana da
kopnenim ili zračnim putem doðe do Izraela.

Irak
Današnji Irak je još uvijek pod snažnom kontrolom američke vojske koja je napravila invaziju na tu zemlju početkom 2003.

Rusija i Kina
2 velike sile za koje se tradicionalno smatralo da su saveznice Irana neće se uplitati u sukob izuzev pokoje diplomatske note.
Rusija je već pozvala na “diplomatsko” rješenje unatoč navodima Izraela
da će napad početi uskoro. Iz tih izjava jasno je vidljivo kako Rusija
neće ni na kakav način pokušati spriječiti napad na Iran.
Stav koje će zauzeti Rusija i Kina sličan je stavu kada je NATO napao
Libiju ranije ove godine – javno će deklarirati kako su protiv takvih
intervencija, ali njihov angažman tu prestaje.

Povećanje vojnih aktivnosti od strane zapadnih sila stalno je praćeno
iz Moskve i Pekinga, ali te dvije sile u ovom trenutku sretne su
činjenicom da isti sukobi još uvijek nisu stigli i do njihovih granica.

SAD i NATO pakt
U SAD-u i NATO-u su svjesni snage izraelske vojske. Znaju kako je u ovom
trenutku dovoljno dati samo diplomatsku podršku Izraelu koji je sam u
stanju zadati snažan udarac Iranu. Ukoliko pak doðe do problema u takvom
napadu moguća je i njihova intervencija.

Iran
Za razliku od prijašnjih napada Izraela na Irak, Siriju, Pojas Gaze ili
pak Libanon – ovaj napad je doslovno najavljen. Iran je imao vremena
pripremiti se za obranu.
Ako zaista doðe do napada izraelskih zračnih snaga – na nebu iznad Irana
moguća je direktna konfrontacija izmeðu jednih i drugih vojnih
zrakoplova.
Glavno oružje Izraela su američki zrakoplovi F-16, dok najsnažniji otpor od strane Irana bi pružili sovjetski MiG-29.
Oba zrakoplova imaju svoje prednosti i mane. Stručnjaci već dugi niz
godina raspravljaju koji bi od ta dva predstavnika bio uspješniji u
direktnoj konfrontaciji.

Rezime


Problem za Iran je taj što će morati voditi isključivo obrambeni rat.
Svaki pokušaj napada na teritorij Izraela, konevncionalni ili
nekonvencionalni – značio bi direktno uključenje NATO pakta, a takav
scenarij zasigurno bi Teheran pretvorio u novi Sirte.
Svaku prognozu, pa čak i onu hoće li do sukoba uopće i doći, teško je dati.
Svakako postoji i daleko veća opasnost, a to je direktno uključenje NATO pakta ili SAD-a u rat.
Neki analitičari napominju kako je u ovom trenutku dovoljna samo jedna
iskra da se to i dogodi – npr. teroristički napad – stvarni ili
izmišljeni – od strane Irana na teritorij Izraela ili SAD-a.

U tom slučaju dogodio bi se novi Irak – potpuno razaranje zemlje i
okupacija od strane zapadnih sila. Iran je velika zemlja od 77 milijuna
ljudi, ali ne treba zaboraviti kako je i Irak u vrijeme napada 2003.
imao 33 milijuna ljudi pa je ipak pao jako brzo.

Ako podvučemo crtu – Izrael je dovoljno snažan da uništi što god želi
diljem Irana, a SAD trenutačno posjeduju toliku vojnu silu da bez
problema mogu pokoriti Iran ako to uistinu i žele.

U slučaju napada Iran bi ostao bez ijednog saveznika, baš kao i
Libija – riječi potpore došle bi iz Pekinga i Moskve, ali riječi su sve
na što Iran trenutačno može računati. Takoðer bi se razbuktao i
unutarnji nemir u zemlji i svakako bi došlo do formiranja “pobunjenika”
baš kao što je to bio slučaj u Libiji i upravo sada u Siriji.

Ovo je tekst koji govori o hipotetičkom napadu Izraela na Iran,
bez obzira hoće li do napada doći ili ne bitno je istaknuti neke
činjenice:
 Iran je samostalna država koja nije nikoga napala i
ukoliko do napada doðe vodit će obrambeni rat protiv agresora – to je
jedini kontekst u kojem bi se takav napad trebao sagledati.
Napad na jednu državu iz “straha” ili “mjera predstrožnosti” nebi smio
biti opravdani cilj, što god meðunarodne organizacije mislile o tome.

Advance.hr