Reisu-l-ulema održao hutbu u Tutinu

Image

Dana 4. 5. 2012. godine reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić 
održao je hutbu i predvodio džumu namaz u Tutinu.

U cjelosti prenosimo Reisu-l-uleminu hutbu:

إن الحمد لله، نحمده و نستعينه و نستغفره، و نعوذ بالله من شرور
أنفسنا و سيّئات أعمالنا، من يهد الله فلا مضلّ له، و من يضلله فلا هادي له، و
أشهد أن لا إله إلاّ الله وحده لا شريك له, و أشهد أن محمداً عبده و رسولهقال الله
سبحانه و تعالي في كتابه الكريم:

إِنَّا عَرَضْنَا الْأَمَانَةَ عَلَى السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ
وَالْجِبَالِ فَأَبَيْنَ أَن يَحْمِلْنَهَا وَأَشْفَقْنَ مِنْهَا وَحَمَلَهَا
الْإِنسَانُ إِنَّهُ كَانَ ظَلُومًا جَهُولًا 
(33:72)

إِنَّ اللّهَ يَأْمُرُكُمْ أَن تُؤدُّواْ الأَمَانَاتِ إِلَى أَهْلِهَا
وَإِذَا حَكَمْتُم بَيْنَ النَّاسِ أَن تَحْكُمُواْ بِالْعَدْلِ إِنَّ اللّهَ
نِعِمَّا يَعِظُكُم بِهِ إِنَّ اللّهَ كَانَ سَمِيعًا بَصِيرًا 
(4:58)

وَالَّذِينَ هُمْ لِأَمَانَاتِهِمْ وَعَهْدِهِمْ رَاعُونَ(المؤمنون،
(8:23)

وَالَّذِينَ هُمْ لِأَمَانَاتِهِمْ وَعَهْدِهِمْ رَاعُونَ(المعارج،
70:32)

Milostivi Allahu učimo Ti dovu da nam omiliš vjeru, da nam
olakšaš čuvanje i prenošenje amaneta, da nam osnažiš volju, uvećaš znanje i
osiguraš snagu da nosimo i pronosimo emānet do uzvišenih visina Tvoga rizaluka
i velike časti i slobode našeg naroda!

Neka si hvaljen i slavljen Ti koji nisi roðen, koji nisi
rodio, Ti kojem nije niko i ništa ravno, Ti koji sve stvaraš i rastvaraš, Ti
koji daješ da sunce izlazi svakim danom na pravom mjestu i u pravo vrijeme, Ti
koji daješ da ima dovoljno zraka da slobodno dišemo, Ti koji daješ da ima
dovoljno vode da slobodno živimo, ti koji daješ da ima dovoljno hrane da
slobodno hodamo!

Neka ti je hvala, Bože Dragi, što si nam omilio ljubav i
zajedništvo u vjeri, koja nas uči da ovaj dunjaluk počiva na stubu učenosti
mudroga; na stubu pravde snažnoga; na stubu dove pravednoga, na stubu
odlučnosti hrabroga i na stubu vjernosti povjerenoga!           

Draga braćo i sestre,

Šta je vjernost? Vjernost (emānet) je osobina onoga koji je
vjeran, onoga koji je vjerodostojan, to jeste onaj koji je dostojan povjerenja,
koji ne izaziva sumnju, onaj koji neće izdati, koji neće ni dati, ni prodati,
ni pronevjeriti, ni iznevjeriti vjernost (emānet), koji mu je dat, koji mu je
predat, koji mu je povjeren kao amanet na čuvanje, njegovanje i izvršenje.

Vjernost je zavjet Bogu Uzvišenom, kojeg vjernik (mu'min)
ponavlja svaki put kad uči šehādet, kad je u namazu, kad je u ramazanskom
postu, kad izdvaja zekat, kad je na Arefatu, kad kolje kurban i kad je kod
brata da mu se povjeri, kao brat bratu po vjeri i krvi.

Vjernost (emānet) je riječ koju čovjek daje čovjeku kao
polog, kao dragocjenost koju čovjek daje na čuvanje, na pohranu, kao zalog za
zajedničku sudbinu.

Riječ emānet je izvedena iz korijena riječi EMINE, što znači
biti siguran, iz koje je izvedena riječ ĪMĀN, što znači imati vjeru, od koje je
nastala riječ MU'MIN, što znači biti vjernik, biti pouzdan, biti vjeran, biti
siguran da možeš uzeti i ponijeti emānet od Boga i od čovjeka. Prema tome, MU'MIN
je pouzdan čovjek koji je sposoban da nosi Božji emānet, od kojeg su se
uplašili zemlja i nebo:

إِنَّا عَرَضْنَا الْأَمَانَةَ عَلَى السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ
وَالْجِبَالِ فَأَبَيْنَ أَن يَحْمِلْنَهَا وَأَشْفَقْنَ مِنْهَا وَحَمَلَهَا
الْإِنسَانُ إِنَّهُ كَانَ ظَلُومًا جَهُولًا
.

– Allah je ponudio nebesima, Zemlji i brdima da uzmu i
ponesu emānet, ali su odbili zbog straha da ga neće moći iznijeti, pa je
umjesto njih emānet preuzeo čovjek, koji je zbog toga, doista, pokazao da je
umišljen i nerazuman (Kur'an, 33:72).

Ali, sad nema uzmicanja, već MU'MUNU, vjerniku, pouzdanom
čovjeku, valja nositi i pronositi Allahov emānet vjerno i pouzdano. Onaj koji
se izmiče, onaj koji odstupa, onaj koji popušta, onaj koji se odriče ovog od
čovjeka preuzetog Allahovog emāneta, on nije MU'MIN, on nije vjernik, on nije
pouzdan, on nije siguran ni u sebe ni u drugoga. On je prazan u dušu, jer ga ne
ispunjava nikakav smisao. On nema ĪMĀNA zato što se odrekao emīneta, on nema
emāneta zato što nema vjere, jer: – Nema vjere onaj koji ne može primiti,
nositi i do kraja iznijeti povjereni mu emānet (لا ايمان لمن لا أمانة له).

Sample Image

Zato je vjera privilegija, dar Božiji vjerniku, koji je
pouzdan u sebe zato što je pouzdan u Boga, zato što je sposoban da nosi emānet,
kojeg ni zemlja, ni nebo, nisu smjeli ponijeti.

Ali, nisu ni svi vjernici podjednako sposobni da nose
Allahov emānet. Neki su više bogobojazni, nego sposobni, dok su neki više
sposobni, nego bogobojazni. Najbolji su oni koji imaju oba svojstva:
bogobojaznost i sposobnost, odnosno da vjernik bude i sposoban i bogobojazan.
Zato pažljivo poslušajmo ovaj Allahov imperativ:

إِنَّ اللّهَ يَأْمُرُكُمْ أَن تُؤدُّواْ الأَمَانَاتِ إِلَى
أَهْلِهَا وَإِذَا حَكَمْتُم بَيْنَ النَّاسِ أَن تَحْكُمُواْ بِالْعَدْلِ إِنَّ
اللّهَ نِعِمَّا يَعِظُكُم بِهِ إِنَّ اللّهَ كَانَ سَمِيعًا بَصِيرًا
.

– Allah vam zapovijeda da odgovorne emānete, to jeste
odgovorne dužnosti u javnom životu, povjerite onima koji su vjerodostojni, koji
su dostojni povjerenja, koji su samopouzdani zato što su pouzdani u Boga i
zapovijeda vam Allah da ljudima sudite pravično. Uistinu je Allahov savjet
najbolji savjet. A Allah sve čuje i sve vidi  (Kur'an,4:58). 

A ko su ti vjerodostojni i dostojni našeg povjerenja? To su
oni za koje Allah, dž.š., kaže u Kur'anu Časnom u suretima el-Mu'minun )8:23)
i el-Me'āridž (70:32):  وَالَّذِينَ هُمْ لِأَمَانَاتِهِمْ
وَعَهْدِهِمْ رَاعُونَ

– To su oni koji vjerno nose emānet i koji ispunjavaju svoja
obećanja!  

Nasuprot njih su oni koji ne znaju ni šta je emānet a kamoli
da znaju da ga vjerno nose, oni svoja obećanja ne ispunjavaju i zato ne
zaslužuju povjerenje vjernika, koji svoju vjernost poklanjaju Uzvišenom Bogu i
onim ljudima koji imaju vjeru u Boga pa stoga i odgovornost prema čovjeku da
vjerodostojno nose povjereni im emānet i da ispune data obećanja, onima koji su
im poklonili svoje povjerenje.

Poslušajmo kako nas Kur'an poziva da vidimo da neke stvari
oko nas nisu iste, da se one razlikuju, te da zbog toga kod branja, biranja i
izbora treba da zapazimo da: – Nije isto ono što je lijepo i ono što je ružno,
makar što te iznenaðuje mnoštvo onoga što je ružno… قل لا يستوي الخبيث و لا الطيّب ولو أعجبك
كثرة الخبيث

– Nije isto ono što je dobro i ono što je zlo. Ti uzvrati
dobrim, pa će ti protivnik tvoj odjednom prisni prijatelj postati
…    ولايستوي الحسنة و لا السيّئة إدفع بالّتي هي أحسن فإذا
الّذي بينك و بينه عداوة كانّه وليّ حميم

– Nisu isti oni vjernici koji sjede kod kuće, osim onih koji
imaju uzur, i oni koji ustanu da se bore na putu Božije pravde…  لايستوي القاعدون من المؤمنين غيرِ أولي الضرر و المجاهدون في سبيل
الله

– Reci: je li isti onaj koji je slijep i onaj koji vidi, te
je li  isto mrak i svjetlo …   قل هل يستوي الأعمي و البصير أم هل يستوي
الظلمات و النور

– Reci: jesu li isti oni koji znaju i ini koji ne znaju … قل هل يستوي الّذين يعلمون و الّذين لا يعلمون

– Nisu isti stanovnici dženneta i stanovnici džehennema.
Stanovnici dženneta su pobjednici… لا يستوي
أصحاب النّار و أصحاب الجنّة , أصحاب الجنّة هم الفائلزون. 
    

Naše nas iskustvo, takoðer, poučava  da nije isto
imati  slobodu i biti podanik; nije isto živjeti u radosti svoje vjere i
živjeti u strahu zbog svoje vjere; nije isto uživati u blagodatima svoga imetka
i gledati kako vam neko otima imovinu; nije isto živjeti u svom domu i
stanovati u tuðem stanu; nisu isti oni koji pozivaju na dobro i oni koji
zagovaraju zlo; nisu isti oni koji ispunjavaju dato obećanje i oni koji ga
iznevjeravaju; nisu isti oni koji vole vjeru i oni koji je mrze.

I Poslanik Božiji je često bio pred izborom izmeðu dvije ili
više stvari koje su mu su nudile. Sjetimo se, kada su mu u Bejtu-l-maqdisu za
vrijeme njegovog isra-i mi'radža, donesene dvije posude: jedna s mlijekom a
druga s vinom. Božiji Poslanik je izabrao posudu s mlijekom i napio se iz nje
na što mu je Džibrili Emin rekao: "Izabrao si pravu stvar i pokazao si
ispravni put svom ummetu. Vama je zabranjeno da pijete vino." Kao što
vidite, Poslanikov izbor nije bio samo njegov, već je to bio izbor i stav
cijelog ummeta.

Prema tome, na način kao što je bio Božiji Poslanik, i mi
smo ovdje i sada na Balkanu  pojedinačno i skupno  pred izborom i
stavom koji će značajno odrediti pravac našem zajedničkom putu, u zajedničkom
brodu kojeg zovemo dom i domovina. Nude nam se raznovrsne posude sa raznobojnim
pićima. No, ako smo razumjeli i prihvatili izbor Poslanikov, onda i naš izbor
treba da bude bijelo mlijeko, makar što ima skromno pakovanje. Od mlijeka glava
nas neće zaboljeti, a ni komšiji prozori neće biti razbijeni.  Izmeðu
posude mira i oruða rata, naš izbor treba da bude posuda mira; izmeðu
zajedničkog života i nacionalne netrpeljivosti, naš izbor treba da bude
zajednički život; izmeðu tolerancije i nasilja, naš izbor treba da bude
tolerancija; izmeðu afirmacije nacionalnog osjećanja i njegove negacije, naš
izbor treba da bude afirmacija nacionalnog osjećanja; izmeðu onih koji poštuju
vjeru i onih koji je omalovažavaju, naš izbor treba da bude za one koji poštuju
vjeru; izmeðu onih koji će zaštititi svetost institucije vakufa i onih koje
jedva čekaju da tu svetost oskrnave, naš izbor je za one koji znaju šta je
vakuf; izmeðu onih koji koriste drugima i onih koji uzimaju korist samo za
sebe, naš izbor treba da bude za one koji koriste drugima; izmeðu onih koji
rješavaju probleme društva i onih koji postaju problem društva, naš izbor treba
da bude za one koji rješavaju probleme; izmeðu onih čiju hrabrost poznajemo kad
je bilo najteže i onih čiji kukavičluk pamtimo kada je bilo najpotrebnije, naš
izbor je za one koji su hrabri; izmeðu onih koji znaju graditi mostove suradnje
meðu ljudima i onih koji te mostove ruše, naš izbor treba da bude za one koji
grade suradnju meðu ljudima; izmeðu onih koji nas zbližavaju u vjeri i poslu i
onih koji nas dijele, naš izbor treba da bude za one koji nas zbližavaju;
izmeðu onih koji su ponosni na svoje porijeklo i svoju tradiciju i onih koji se
toga stide, naš izbor treba da bude za one koji su ponosni; dakako, izmeðu onih
koji nam nude nadu u budućnost i onih koji nam predskazuje beznaðe, naš izbor
treba da bude za one koji nam nude nadu.

Draga braćo i sestre, zapamtite Bog pomaže onima koji sami
sebi pomažu i Bog upućuje na pravi put one koji žele da budu upućeni. Prema
tome, naša budućnost i budućnost naše domovine ovisi o našoj spremnosti i
sposobnosti da joj pomognemo da bude mjesto slobode i napretka za sve ljude
dobre volje i da naša djeca imaju sretnu i prosperitetnu budućnost.

Onaj kojem Allah pomaže da bude uspješan u obnašanju odgovorne
dužnosti obdari ga savjetnikom koji ga ispravlja ako pogriješi i podsjeća ga
ako zaboravi. A onaj koji nije zaslužio Allahovu pomoć ima savjetnika koji ne
zna ili ne smije da ga ispravi ako pogriješi i ne podsjeća ga ako zaboravi.

Svemogući Allahu, učimo Ti dovu da nas osnažiš u našem poslu
tako da uvijek budemo sa dobronamjernim i hrabrim ljudima koji nam neće
dopustiti da pogriješimo i koji će nas podsjećati ako zaboravimo.

Allahu Sveznajući, pouči nas da znamo razliku izmeðu dobra i
zla, izmeðu lijepog i ružnog, izmeðu dobronamjernog i zlonamjernog govora,
izmeðu ponosne skromnosti i zloćudne oholosti. Bože, ne daj nam da zaboravimo
da su moć i slava prolazna želja a da su lijepa riječ i dobro djelo trajna
sreća.

Milostivi Allahu, osposobi nas da pred slabim budemo ponizni
a pred moćnim uspravni.

Allahu Plemeniti, oplemeni sve ljude vjerom i znanjem u
svako vrijeme i u svakom mjestu Tako Ti Tvoje dobrote. Amin!

Izvor: MINA