HomeAktuelnostiRamaznska škola 20. Jula 2012. Aktuelnosti 417 Glas islama br. 232 (20. juli 2012.) Kojoj skupini postača pripada sandžački Bošnjak? To neka odgovori svako za sebe i neka sebe naðe u svom načinu posta, a Allah zna šta je izmeðu Njega i postača jer On je rekao: „Post je Moj i Ja za njega posebno nagraðujem.“ Naše je da savjetujemo i upozoravamo da nije lijepo biti postač koji danju ne jede i ne pije, ali govori ružno, gleda nedozvoljeno, ide u zabranjeno, mnogo spava da bi noći proveo u kahvečajnici uz dim cigareta, kartanje i kocku sve do sufura. Trudimo se da budemo postači koji se sustežu i od hrane i pića, ali i od psovke, ogovaranja, činjenja bilo koje vrste harama. Budimo od onih čija su srca meka, a ruke darežljive pa udjeljuju. Koji se sa osmjehom svojoj braći obraćaju, skrušeno hodaju i u džamiju idu da namaz obave. Mukabelu uče, teraviju i noćne namaze klanjaju, bolesnike obilaze, lijepe savjete upućuju, sadekatu-l-fitr i zekat daju i mnogo se kaju. Takav postač se može nadati Allahovoj nagradi, a Allah je Onaj koji se „odaziva onome ko Ga zove“. Škola je mjesto gdje se vaspitava, odgaja i uči. Kažu da je Ramazan najbolja škola. On najjače utiče na ljude da se mijenjaju i oplemenjuju, da bivaju bolji. Post kao osnovni ramazanski ibadet sputava čovjekove nagone i strasti, stavlja ih pod kontrolu zbog uzvišenih ciljeva koji vode ka Džennetu i Allahovoj dž.š. milosti koja je u Ramazanu najizraženija. Cilj posta je da očisti dušu postača, oplemeni je i uzdigne na viši nivo, odstranjujući iz njegovog ponašanja sve što nije dostojno muslimana. Poslanik Muhammed a.s. je upozorio da svrha posta nije sam post i puko ustezanje od jela i pića. On veli: „Mnogo je onih koji od posta nemaju ništa osim gladi i žeði.“ Ko ne napusti laž i služenje lažima Allah od toga ne traži da napusti jelo i piće. Imam Gazali je postače dijelio na tri vrste: obične – oni koji post svode na ustezanje od jela i pića; dobre – oni koji se pored ustezanja od hrane i vode čuvaju grijeha i uče sebe i druge da je moguće živjeti bez gibeta, ogovaranja, laži, psovke, tračanja, gledanja u horoskop, pretjeranog spavanja u danima posta… Treća vrsta postača su iskreni. Gazali veli da su to poslanici te da se samo oni mogu čuvati i ružnih misli. Kojoj skupini postača pripada sandžački Bošnjak? To neka odgovori svako za sebe i neka sebe naðe u svom načinu posta, a Allah zna šta je izmeðu Njega i postača jer On je rekao: „Post je Moj i Ja za njega posebno nagraðujem.“ Naše je da savjetujemo i upozoravamo da nije lijepo biti postač koji danju ne jede i ne pije, ali govori ružno, gleda nedozvoljeno, ide u zabranjeno, mnogo spava da bi noći proveo u kahvečajnici uz dim cigareta, kartanje i kocku sve do sufura. Trudimo se da budemo postači koji se sustežu i od hrane i pića, ali i od psovke, ogovaranja, činjenja bilo koje vrste harama. Budimo od onih čija su srca meka, a ruke darežljive pa udjeljuju. Koji se sa osmjehom svojoj braći obraćaju, skrušeno hodaju i u džamiju idu da namaz obave. Mukabelu uče, teraviju i noćne namaze klanjaju, bolesnike obilaze, lijepe savjete upućuju, sadekatu-l-fitr i zekat daju i mnogo se kaju. Takav postač se može nadati Allahovoj nagradi, a Allah je Onaj koji se „odaziva onome ko Ga zove“. Moramo znati da postimo radi Allaha i da je post najintimniji ibadet. Tako se postom učimo disciplini, samokontroli i samoodgovornosti. Discipliniramo se da ni tajno ne činimo ono što ne bi činili javno. Uvijek se pitajmo radi koga postimo i radi koga ne činimo grijehe? U Ramazanu dokazujemo sebi da je moguće živjeti bez grijeha koji je sam po sebi vanjski užitak, ali, u osnovi, on je pogan i nečist, poguban kako za pojedinca tako i za društvo. Da bi se pojedinci i društvo zaštitili treba ih podučiti. Treba im pružiti štit. E zato je Ramazan najbolja škola, a ramazanski štit najbolji čuvar od grijeha. Poslanik a.s. je rekao: „Post je štit.“ Ramazanska škola je kao oblačenje pancirske košulje koja te čuva od vanjskih ubitačnih faktora. Prolaziš pored jela i pića, a ne posežeš za njima. Haram ne činiš, kloniš ga se. Cilj posta je samo na takav način postignut. Znači, ako se radi Allaha kloniš pomenutih stvari položio si u ramazanskoj školi, a još ako nakon Ramazana nastaviš prakticirati ono što si u ovoj školi naučio postao si neko ko zaslužuje najveće ocjene iz predmeta koji se zove istinski ibadet. Naš Ramazan će biti primljen ako uz nečinjenje harama pojačamo činjenje dobra. Ljudi poste zajedno, pa je lijepo da zajedno i iftare. Pošto to čine u istom vaktu onda neka jedu na zajedničkoj sofri. Postač zna da mu post nije primljen ako škrtari i biva pohlepan. Zato, postaču, jedi sa svojom braćom i sestrama, spremi iftar svojim komšijama, nahrani gladnoga a žednoga napoji, udijeli zekat i sadekatu-l-fitr, Allaha mnogo moli i Kur’an uči. Dakle, ramazanska škola nas uči zajedništvu, meðusobnoj slozi, ljubavi i uvažavanju. Uči nas da se „svi Allahova užeta držimo i da se ne razjedinjujemo“. Za nas je ovo „uže“ Islamska zajednica oko koje se trebamo okupljati, jačati je, braniti, graditi i podizati. Taj stožer učvrstiti tvrdim bedemima našega zajedništva koje niti jedna političko-režimsko-mafijaška mašinerija može razbiti i ugroziti. Kao što se zajedno okupljamo oko ramazanske sofre, tako se trebamo okupljati oko Islamske zajednice i čuvati je kao zjenicu oka svoga od nasrtaja dušmana i murtata. Ramazan je najbolja prilika da se udružimo na putu sloge i jedinstva te da se Allahova užeta prihvatimo, jer je ono najsigurnija luka u kojoj možemo ukotviti naš brod zajedništva. Zato, postaču, raduj se Ramazanu i njegovoj školi. Raduj se zato što je Poslanik a.s. rekao: „Postač ima dvije radosti: radost pri iftaru i radost kada se susretne sa svojim Gospodarom.“ Raduj se, postaču, i zato što je Poslanik a.s. rekao sljedeće: „Ko Ramazan isposti vjerujući i nadajući se nagradi, bit će mu oprošteni prethodni grijesi.“ Stoga, postaču, skrušeno i predano uči u ramazanskoj školi, jer od naučenih dersova imat ćeš koristi i hajra ti, tvoja porodica i društvo u cjelini. Ramazan šerif mubarek olsun!