Bošnjaci se neće prepustiti propadanju

Image

Ramazanski intervjus a Glavnim muftijom Muamerom ef. Zukorlićem.

Razgovarao: Jahja Fehratović

Nalazimo se u
predramazanskoj atmosferi koja ove godine obiluje raznim dogaðajima i
dešavanjima. Kako biste okarakterizirali ovo vrijeme od prošlog do ovog
Ramazana?

MUFTIJA: Bojim se
da je termin predviðen za ovu emisiju jako kratak da bi izvršili ozbiljniju
analizu dogaðaja izmeðu dva Ramazana, pogotovu ove godine. Ali, u svakom
slučaju, ovaj period je obilježen jako brojnim dogaðanjima za Bošnjake u
Sandžaku, za Sandžak općenito, što za mene, prije svega, predstavlja potvrdu da
se muslimani ovog prostora, posebno Bošnjaci, nisu predali. Nisu se prepustili
propadanju, što je, nažalost, bila osobenost jednog perioda od prije dvadesetak
godina.

DEŠAVA SE
VRIJENJE U SANDŽAKU

Sada imamo
intenzivitet u pokušajima. Oni su raznovrsni, oni su vrlo slojeviti, oni se
tiču i vjerskog, i socijalnog, i kulturnog i političkog života, oni se tiču
inicijativa unutar Bošnjaka, pa inicijativa iz samoga Sandžaka, inicijativa
okolo Sandžaka, prema Sandžaku, prema Bošnjacima, pozitivnih inicijativa,
negativnih inicijativa. Dakle, dešava se vrijenje u Sandžaku. Za površnog
posmatrača ponekad ta slika i ne izgleda prijatnom. No, da bi se skuhalo mora
da ključa. A da bi moglo da se jede mora da se kuha. Ali nije opasno kada
ključa, bitno je da ne izbije poklopac i da ono što se vari ostane u posudi jer
je predviðeno za varenje.

DUGOROČNO
POZITIVAN TREND KRETANJA

To je intenzivni
proces u Sandžaku koji se, po meni, pozitivno kreće, bez obzira na dnevna
kretanja, ali se primarno ili dugoročno pozitivno kreće jer, zapravo, to
ključanje dovodi do toga da prašina ili hrða spadaju sa ljudi. Dovodi do toga
da sva ta akcija i reakcija omogućuje ljudima, pogotovu mladima koji su
slobodnije svijesti, koji nisu preživjeli period jednoumlja u vrijeme
socijalizma i period bezumlja u vrijeme devedestih, koji su nešto u prednosti,
da shvate objektivnije sopstvene vrijednosti i opasnosti po sopstvene
vrijednosti. Po meni su to neke osnovne značajke tih procesa. Svakako, ne bih
se usudio da ih pojedinačno komentiram jer bi nas to daleko odvelo.

SREBRENICI SE
MORA PRISTUPITI TEMELJITIJE

REVIJA
SANDŽAK: Ja bih ipak da porazgovaramo o nekim od tih ključnih momenata.
Najkonkretnije o onome što je obilježilo period prije Srebrenice 11. jula. O
onome šta se dogodilo kada ste otišli u Srebrencu, prijavili boravak i odlučili
da ćete glasati u Srebrenici, pa i o dženazi, 17. po redu poslije 1995. godine.
Koliko je taj simbol Srebrenice, koji je izrastao u cijelome svijetu, značajan
za Bošnjake i šta Srebrenica kao grad, gdje treba živjeti i dalje, može značiti
Bošnjacima u budućnosti?

MUFTIJA:
Srebrenica je, takoðer, tema kojoj se mora pristupati temeljitije i pridati joj
se i analitički i vremenski značaj koji joj bar u jednoj mjeri pripada. No, ono
što je utisak kojeg se nije moguće poštedjeti jeste, prije svega, genocid kao
pojam i kao projekt i program prema Bošnjacima. Dakle, genocid nad Bošnjacima
je slojevit državni program koji ima korijene u raznim pisanim materijalima
ideologa u posljednjih skoro stotinu pedeset godina. To je nešto što je jako
važno za nas Bošnjake kako bismo donekle realno razumjeli i samu riječ genocid.

NAKON SEDAMNAEST
GODINA NI U SREBRENICI NISMO POKOPANI

Obično ljudi ne
razmišljaju o tome šta znači genocid, već je genocid jednako Srebrenica,
Srebrenica jednako 11. jul, Potočari jednako nekoliko hiljada nišana, dženaza
jednako kolona tabuta, neuobičajen prizor… što sve jeste jako upečatljivo.
Ali je problem što se ovo nekako sabije u jedan dan. To je problem i opasnost.
U tom pogledu ne mogu da pobjegnem od utiska da nakon 17 godina ni u samoj
Srebrenici nismo još pokopani. Dakle, 17 godina traje pokop. Sada je to negdje
oko 60% od spiska registriranih ljudi ubijenih samo u Srebrenici. To je za sebe
stoljetna, milenijumska vječna drama.

LEKCIJA
SREBRENICE

Ali, šta je još
žešće od toga?! Još žešće od toga je da će, po ovom intenzitetu, možda za 3-5
godina biti pokopani i oni koji nisu. I tu se postavlja onda pitanje šta je
lekcija Srebrenice i lekcija genocida uopće. To je ono u čemu u ovom trenutku
Bošnjaci ne smiju da pogriješe. Ne smiju svesti genocid na Potočare. Ne smiju
svesti lekciju genocida na 11. juli, iako je 11. juli Potočari, dženaza,
musala, nepregledni prizor nišana.

DOŽIVIO SA DRAMU
NA POTOČARSKOJ MUSALI

Kada sam prije nekoliko
sedmica klanjao džumu u Potočarima, imao sam specifičan osjećaj dok sam odlazio
tamo. Kada sam došao meðu ljude na musalu, bio sam pripremljen donekle za taj
specifičan moment, pa i kada sam se penjao uz minberu, ali kada sam se okrenuo
prema džematlijama… Ko je bio tamo zna da je musala na početku mezarja i da,
kada sa mimbera gledate prema džematlijama na musali i pravo, i desno i lijevo
vidite mezarje, bijele nišane, prostor od možda viši 2 km u tom segmentu
posmatranja sa desne i lijeve strane i frontalno ispred, more bijelih nišana i
humki… Tog trenutka sam imao problem da počnem govoriti, iako mi se to jako
rijetko dešava. Doživio sam dramu koju nisam očekivao. Kada sam počeo hutbu,
zahvalu Allahu dž.š., onaj dio koji je identičan u svakoj hutbi na arapskom
jeziku, nekako sam preživio, ali kada sam se počeo obraćati na svom bosanskom
jeziku onda sam ušao u veliki problem. Tih nekoliko trenutaka učinilo mi se kao
vječnost. Borio sam se da u glavi i srcu odvojim to kome se obraćam. Da li onim
par stotina ljudi koji su živi na musali ili onim 5-6 hiljada u mezarima koji
su svuda oko mene. To je drama koju nikada nisam doživio, pogotovu ne u nekom
vjerskom obredu.

BOŠNJACI ÆE
POSTOJATI ONOLIKO KOLIKO BUDU ČITALI TEKST GENOCIDA

To me je vratilo
u realnost osjećaja da je jedna država, jedan režim, jedna vojska, jedna
organizirana mašinerija, ali ljudska, pripremila istrebljenje, uništenje,
pokolj, ubijanje muških glava da bi se ubila osnovna snaga, reproduktivna snaga
jednoga naroda. Lekcija genocida, iako ima svoju adresu u Srebrenici i svoj
datum u 11. julu, ali je to samo adresa, samo naslov i samo datum. Tekst je
mnogo širi, mnogo dublji, toliko nepresušan, toliko dubok, toliko sadržajan da
će trajati. On će se čitati onoliko koliko budu postojali Bošnjaci, jer će
Bošnjaci postojati toliko koliko čitaju tekst genocida. Onog trenutka kada
prestanu da ga čitaju, dobit će novi genocid koji će ih istrijebiti.  

MAJKE SREBRENICE,
REISULEMA CERIÆ I JELKO KACIN SU NAJZASLUŽNIJI ZA POSTOJANJE MEMORIJALNOG
CENTRA U POTOČARIMA

REVIJA
SANDŽAK: A koliko sada Bošnjaci čitaju taj tekst?

MUFTIJA: Ne
dovoljno, iako su autori genocida njegovi arhitekte, oni koji su ih u tome
podržali i oni koji su tolerisali, očekivali da se ta lekcija u potpunosti
ugasi do ovog trenutka. Moram ovdje kazati radi istine, radi historije, radi
budućnosti, radi pravde i pravičnosti: majke Srebrenice su faktor jedan,
Reisulema faktor dva i evropski parlamentarac Jelko Kacin faktor tri –
najzaslužniji za očuvanje ove adrese i ovog naslova. Mi u islamu obično ne
govorimo „da nije bilo ili da je bilo“, ali se uslovno to u ovom slučaju može
reći i bitno da ova sva naša bošnjačka i sva ljudska javnost to zna. Prema
tome, genocid nad Bošnjacima je lekcija koja nas dijeli izmeðu opstanka i nestanka,
izmeðu očuvanja i propasti, izmeðu slobode i ropstva, izmeðu stradanja i šanse
da preživimo, izmeðu poniženosti i dostojanstva.

 MEÐUNARODNA ZAJEDNICA JE PREDALA BOŠNJAKE
SREBRENICE NA POKOLJ

Druga stvar, koju
prosto ne mogu da sklonim iz glave i kada hoću, vezana za genocid jeste pitanje
odnosa meðunarodne zajednice. To je nešto što, nažalost, predstavnici Bošnjaka
danas prosto ne govore zbog sopstvene lične ili političke slabosti, raznih
motiva, što objektivnih, što subjektivnih, ali je takoðer nešto što se ne smije
dešavati. Dakle, nema nikakve sumnje da je meðunarodna zajednica predstavljena
u Holandskom bataljonu, a to znači u neposrednoj odgovornosti Holandije i
meðunarodne zajednice predstavljene u tadašnjem generalnom sekretaru
Ujedinjenih nacija, tadašnjem specijalnom izaslaniku UN-a, predala Bošnjake
Srebrenice na pokolj.

MEÐUNARODNA
ZAJEDNICA DUGUJE MNOGO BOŠNJACIMA

To, zapravo,
znači da meðunarodna zajednica u ovim nosiocima koje sam spomenuo, ali i onima
koje nisam spomenuo, koji predstavljaju faktore moći pri donošenju odluka,
duguje Bošnjacima vječno i ona im se mora odužiti i ne smije i ne može
nastaviti ovako licemjerno se ponašati, a mi Bošnjaci nemamo pravo imati
snishodljiv odnos prema Briselu, ni prema Vašingtonu, ni prema pojedincima iz
tih centara moći, bez obzira što se Bošnjaci kao nacija i Bosna kao zemlja mogu
svrstati u slabije. Ovo je toliki resurs dostojanstva, toliki resurs za našu
budućnost i naš moralni resurs u odnosu na te centre da nam oni moraju
odgovoriti podrškom, pomoći, raznim drugim oblicima saradnje. Ne kao dobra
volja, ne kao sadaka, ne kao nešto što treba da mi izmolimo. Ne, nego nešto što
je njihova obaveza. Nešto što će biti minimum njihovog pranja savjesti. Nešto
što oni moraju raditi zbog svojih zemalja, pokoljenja, demokratija, vrijednosti
koje, ma koliko i ma kako, ali stalno proklamuju. To je nešto što se takoðer
nipošto ne smije zaboraviti. Zato mora postojati ta akcija pred meðunarodnim
faktorima po osnovu genocida u kome su odreðeni faktori te meðunarodne
zajednice sudjelovali. Ona se mora značajnije iskoristiti.

INSTITUCIONALNO
SILOVANJE BOŠNJAKINJA

Treća stvar koja
je meni takoðer toliko važna da ni nakon 17 ili 18 godina ne mogu da je
odagnam, jeste u okviru genocida institucionalno organizirano i iz Beograda i
iz Banjaluke i sa Pala sistematsko silovanje bošnjačkih majki i sestara.
Bošnjak i musliman koji to zaboravi niti je Bošnjak, niti je musliman, niti je
insan. Nemam riječi da opišem moralno-psihološki sklop čovjeka koji će preko
toga proći i grliti se i ljubiti, voljeti se i ne samo to, nego štititi i
skrivati autore i egzekutore genocida i silovanja.

NOVA STRANICA
SAMO SA NOVIM LJUDIMA

To su tri stvari
koje ne znam kakav treba čovjek da bude da bi ih zaboravio i rekao: „Pa dobro,
nema veze, to je bilo, hajmo sad novu stranicu.“ Hajmo novu stranicu sa novim
ljudima. I hajmo novu stranicu s ljudima koji nisu pripadali tim ljudima. I
hajmo novu stranicu sa ljudima koji su se odrekli tih ljudi. I hajmo novu
stranicu sa ljudima koji su spremni da osude te ljude, taj program i taj
zločin. Ali, novu stranicu sa ljudima koji slave te ljude kao heroje, koji
veličaju te ljude koji su se samo pritajili i možda preformulirali nazive za
takve… To više nema veze sa dnevnom politikom, to više nema veze sa
strančarenjem. To više nema veze sa državama. To nadilazi sve države, granice,
nacije, to spada u sferu osnovne definicije čovjeka, humanosti, elementarne
ljudske svijesti. I zato je to mjera, kao što sam rekao, opstanka i nestanka.
Dakle, čovjek koji preðe preko toga ne zaslužuje više ništa.

RAZUMIJEM KAKO
BEOGRAD DOŽIVLJAVA LJUDE KOJI PREÐU CRTU

Razumijem, po
osnovu ovoga iskustva, kako Beograd doživljava ljude iz naših redova koji su
spremni da preðu preko te rane ljute sazdane od desetine hiljada žrtava
genocidnog projekta, nekoliko desetina hiljada silovanih majki, sestara i žena,
za ministarsku fotelju, za mjesto u upravnom odboru, za poziciju u općini.
Neovisno kojoj naciji bih pripadao, ali kada bih sreo te ljude, ja ih ne bi
mogao cijeniti. Onda mi je razumljivo kako Beograd, kako bilo koji režim u
Beogradu te ljude doživljava kao predmete po prostoriji. Kao neke detalje i
predmete koje mogu staviti gdje hoće, skloniti, baciti, okačiti, spustiti,
prekomponovati.

CRVENA CRTA U
BOŠNJAČKO-SRPSKIM ODNOSIMA

REVIJA
SANDŽAK: Nametnulo se mnogo pitanja, a ono što je meni prvo zapalo jeste, kada
ste govorili da treba razgovarati s novim ljudima koji nisu u tome učestvovali.
Ima li ljudi koji su trenutno na poziciji, a koji nisu dijelili tu ideologiju,
tu politiku i nisu u bilo kakvom segmentu vezani sa autorima i počiniteljima
genocida?

MUFTIJA: To nije
moj problem. To nije problem Bošnjaka. Nije obaveza i problem Bošnjaka da
kopaju po srpskom narodu i traže te ljude. Neka to rade Srbi. Neka to radi
srpski narod. Neka to rade njegove institucije. Neka to radi njegova država,
odnosno predvodnici države. Apsolutno meni kao pripadniku žrtve genocida, žrtve
organiziranog silovanja, žrtve izdaje, prodaje, žrtve planiranog projekta
nestanka bošnjačkog naroda, bosanske države, ne pada na pamet da budem autor
takve istrage. To je moja crvena crta preko koje se ne može preći. To ne znači
da ćemo ratovati. To ne znači da ćemo psovati. To ne znači da ćemo se svetiti,
da ćemo uzvraćati na isti način. Ne, to ne znači to. Ali, to samo znači da se
ne možemo ponašati kao da se ništa nije desilo i to znači da ne možemo zarad
ličnih, stranačkih, grupaških, pojedinačnih i ovih i onih, da ne nabrajam,
interesa to prodati. To samo znači to.

UKOLIKO SE
UČESNICI U GENOCIDU NE ODREKNU ISTOG TO ÆE IH DUGOROČNO UGROZITI

Srpskom narodu je
u interesu, državi Srbiji je u interesu da u prvom planu dobije te ljude. Ili
one koji nisu u tome učestvovali i ni na koji način to nisu podržavali, ili
koji su se pokajali, ili koji su uvidjeli da je to propast. Zaista, to je
propast. Genocid, genocidni program i ovo što sam nabrojao, kao izdaja
meðunarodne zajednice i sistematsko silovanje muslimanki, odnosno Bošnjakinja u
Bosni u tom ratu i toj agresiji, jeste u prvom planu nas ugrozilo, ali će dugoročno
ugroziti sve aktere i sudionike ukoliko ga se ne odreknu. To je kao zaraza, to
je kao karcinom, to je kao maligno tkivo, to je kao gangrena – ukoliko ga se ne
odreknete, odbacite, odsiječete, eliminirate, ono se širi i ono će pojesti te
faktore, te narode, te zajednice, te ljude, te vrijednosti, te sisteme.

REVIJA
SANDŽAK: Sve ovo što ste kazali djeluje kao težak esej o Srebrenici. Nalazim
mnogo razloga zbog čega ste pozvali predsjednika Nikolića da doðe u Srebrenicu
11. jula, a koji nije htio Vaš poziv poslušati.

 

NA ŽALOST SE NE
POZIVA VEÆ DOLAZI PO OSJEÆAJU

MUFTIJA: Nisam
osjetio sebe pozvanim da ga pozivam. Odgovorio sam na novinarsko pitanje da li
mislim da treba doći, a ja sam rekao mislim da treba doći. Ne treba da doðe
zato što ja mislim da treba doći i zato što ga ja eventualno pozivam. Na takve
stvari se ne poziva. Na žalost se ne poziva. Na žalost, na dženazu i na
stratište se ne poziva. Tu se dolazi onog trenutka kada osjetite moralnu,
civilizacijsku, kulturološku, ljudsku obavezu da tamo odete. I meni zaista ne
pada napamet da savjetujem bilo koga, pa ni aktuelnog predsjednika države,
ukoliko ne zatraži savjet. Ovo je nešto što ne trebam ja reći, to prosto zna
svako dijete.

NIJE U INTERESU
SRBIJE LICEMJERNO POKLANJANJE ŽRTVAMA

U interesu Srbije
i srpskog naroda nije da njen predsjednik, njen premijer, njihova Crkva,
njihova Akademija i sve njihove strukture pošalju ponekog tamo da se licemjerno
i kurtoazno pojavi i kaže: „Ja sam bio tamo.“ – kao prethodni predsjednik – jer
smo vidjeli da od toga nema ništa, već nama treba prosto nova stranica.

NIKO NE MOŽE
OPROSTITI GENOCID

Što se praštanja
tiče niko ne može da oprosti genocid, čak ni članovi te porodice. Ne, zločin
genocida nije privatno vlasništvo, čak ni preživjelih članova uže porodice. Zločin
genocida nije bio ratni zločin prema jednom čovjeku, prema jednoj grupi ljudi,
prema jednoj porodici. To je bio organizirani, programirani,
institucionalizirani zločin prema jednom cijelom narodu i to ne može da oprosti
ni taj narod, ni predstavnici tog naroda. To ne može niko da oprosti. To ni Bog
ne prašta. To je nešto što mora da se kazni ili ovog, ili Budućeg svijeta, ili
na oba svijeta. Na Budućem će biti sigurno kažnjeno, a na ovom svijetu što
pravednije bude kažnjeno to će lakše biti otvoriti novu stranicu.

PODSJEÆAM NA MOJU
TEZU O FENOMENU BOŠNJAČKIH POLITIČARA KAO DIJELA REŽIMSKOG ANTIBOŠNJAČKOG
PROJEKTA

REVIJA
SANDŽAK: Koja je poruka Bošnjacima, šta je lekcija iz toga što aktuelni
predsjednik Srbije nije došao u Srebrenicu? Da li nam to može govoriti kakav će
on biti prema Bošnjacima u toku svog mandata, naročito poslije formiranja Vlade
Srbije? Ne može se prenebregnuti činjenica da oni koji su svo vrijeme osuðivali
gospodina Nikolića ulaze u Vladu sa njim, a bivaju na neki način predstavnici
našega naroda, i to opet oni koji su se najviše zalagali da oni koji su
počinili genocid nad Bošnjacima ne budu na vrijeme izručeni Hagu.

MUFTIJA:
Proteklih mjeseci sam toliko govorio o dvojici bošnjačkih političara da mislim
da sam toliko predozirao taj švedski sto, da narod, a Bošnjaci prije svega,
mogu da se služe sa tog stola narednih stotinu godina. Zato, pogotovo u ovom
mubarek mjesecu ne bih pridavao značaj, pogotovo pojedinačnim pojavama, samo
bih podsjetio taj isti narod, i onaj dio naroda koji nije glasao za njih, i
onaj dio koji je glasao, i onaj dio koji je prevaren, i onaj dio koji je
pokraden, i onaj dio koji je potkupljen – sve dijelove naroda bih podsjetio na
riječi koje sam govorio proteklih mjeseci o fenomenu bošnjačkih političara kao
dijela režimskog antibošnjačkog projekta. To se, zapravo, u ovoj nedosljednosti
pretrčavanja iz jednog tabora u drugi i iz jednog Vladinog tima u drugi Vladin
tim samo potvrðuje. Dakle, ovdje se ne radi ni o partijskim koaliranjima, ni
uopće o nekim ideološkim srodnostima, niti se pamti retorika prije izbora gdje
se jedna strana napadala, a druga veličala, ta je sada veličana ostavljena, a
otišlo se kod napadane. Ako se išta u tome može vidjeti pozitivno jeste da se
to što smo mi govorili proteklih mjeseci sada potvrðuje.

BOŠNJACI NIKADA
NEÆE ZABORAVITI DVOJICI SANDŽAČKIH POLITIČARA SKRIVANJE POČINIOCA GENOCIDA I
GLASANJE ZA REHABILITACIJU ČETNIKA

Dakle, tu nema
nikakvih prepreka. Ovdje se samo radi o tome da su političari koji prihvataju
beogradsku režimsku, antibošnjačku, antimuslimansku politiku sastavni dio
programa svakog režima u Beogradu. To je aksioma i dvije stvari koje mislim da
Bošnjaci muslimani nikada neće zaboraviti dotičnim političarima dok traju i
nakon što prestanu da traju. To je činjenica skrivanja ratnih zločinaca i
počinioca GENOCIDA, pod jedan. Pod broj dva, glasanje za rehabilitaciju
četnika.

GENOCIDOM U
LIMSKOJ DOLINI 1943. GODINE NAPRAVLJENA JE PREVAGA STANOVNIŠTVA

Podsjetit ću da
je u Limskoj dolini januara mjeseca 1943. godine za dvadeset dana ubijeno 9.200
bošnjaka. Tada je napravljena prevaga – na prostoru gdje su Bošnjaci bili
apsolutna većina postali su relativna manjina. To je veći broj nego što je
ubijeno u Srebrenici, po zvanično potvrðenim izvještajima četničkih komandanata
poslatim njihovom vrhovnom komandantu Mihajloviću. Onaj ko je mogao za to da
digne ruku i da glasa za rehabilitaciju četnika kao bošnjački narodni poslanik,
ili kao bošnjački ministar u Vladi Srbije, sebi je zapečatio naslov, zapečatio
identitet, bez obzira kako se uspjeli lažirati, namjestiti, oktroisati izbore.

LOKALNE VLASTI SU
DNEVNOPOLITIČKE STVARI

Kompozicija
vlasti na lokalu, na republičkom nivou su dnevnopolitički bitne stvari. Za 5,
za 10, za 20 godina, za budućnost to postaje potpuno irelevantno. Ove stvari
koje sam pobrojao vezano za GENOCID i vezano za bošnjačke političare u Beogradu
pamtit će se i njihova svježina će biti veća kako bude vrijeme odmicalo.

BOŠNJACI U
SANDŽAKU ÆE SE SUOČITI SA LICEMJERSTVOM

REVIJA
SANDŽAK: A šta će Bošnjaci u Sandžaku imati u ovom periodu koji slijedi?

MUFTIJA: Bošnjaci
u Sandžaku će imati dvije stvari. Prvo će se suočiti sa licemjerstvom,
nemoralnošću ovakvih ponašanja koja očito za ove dvije decenije nisu bila
dovoljna. To će biti gorka, teška lekcija iz koje se može naučiti. Ali ono što
je najbitnije za Bošnjake jeste da oni ovog trenutka, za razliku od nekih
prošlih vremena, imaju Islamsku zajednicu kakvu imaju, imaju BNV kakvo imaju,
imaju svoju BANU, imaju BKZ, imaju Internacionalni univerzitet i niz drugih institucija
i organizacija koje ne pripadaju redu režimskih pilića i koji predstavljaju
zaštitu, u većoj ili manjoj mjeri, opstanka Bošnjaka i očuvanja njihovog
identiteta. Zato su sve ove institucije koje sam nabrojao pod velikim
pritiskom, jer su one branici slobode, dostojanstva i opstanka tog naroda.

REISULEMA CERIÆ
JE JEDAN OD NAJVEÆIH BOŠNJAKA U POSLJEDNJIH STOTINU GODINA

REVIJA
SANDŽAK: Spomenuste Islamsku zajednicu. Ono što je takoðer aktuelno i što je
već godinu dana najavljivano jeste izbor reisul-uleme. Moje prvo pitanje na ovu
temu jeste značaj reisul-uleme Mustafe-ef. Cerića i njegovog mandata za
Bošnjake i bošnjački narod?

MUFTIJA:
Reisulema dr. Mustafa-ef. Cerić, po mom iskrenom svjedočenju, jedan je od
najvećih Bošnjaka posljednjih stotinu godina. Kako sam mu bliži i kako naša
saradnja odmiče dalje, ja sam u to sve uvjereniji. Prilično sam relevantan
svjedok, jer sam imao prilike to vidjeti i na brojnim tačkama širom svijeta.
Naravno da će konačnu riječ i potvrdu ovoga što govorim dati vrijeme, pogotovo
što mi Bošnjaci obično vrednujemo ljude kad nam odu. Nemamo dovoljno kapaciteta
da ih izvrednujemo dok su nam dostupni.

ODLASKOM
REISULEME CERIÆA ISLAMSKA ZAJEDNICA ÆE OSJETITI PRAZNINU

Mislim da će
Islamska zajednica odlaskom reisul-uleme Cerića osjetiti veliku prazninu. Ali,
isto tako mislim da Islamskoj zajednici sada treba jedna praznina, jer on je
obilježio dvije decenije voðenja Islamske zajednice u najburnijem, najtežem
vremenu. Od jedne do druge obale uzburkanog mora i agresivnih talasa on je
mirno proveo Islamsku zajednicu očuvavši njeno jedinstvo u BiH, oduprijevši se
organiziranom linčovanju bosansko-antibošnjačkih medija, podržanih od
pojedinaca, bajagi intelektualaca iz redova Islamske zajednice i od onih koji
primaju platu u Rijasetu. I sve je on to dostojanstveno i čestito izdržao, i ja
mu se divim iz razloga što ovako dostojanstveno odlazi. Kada je najjači, kada
potpuno trijumfalno može da završi svoj mandat.

REISULEMA CERIÆ
PREDSTAVLJA HODAJUÆU INSTITUCIJU

Završetak mandata
reisuleme Cerića u Islamskoj zajednici ne znači završetak njegove karijere.
Mislim da se ovim samo završava prvo poluvrijeme njegove blistave misije unutar
bošnjačkog naroda. Uvjeren sam da će naredne godine biti obilježene dominantnom
pozicijom reisul-uleme Cerića na sceni nacionalnog buðenja i institucionalnog
djelovanja Bošnjaka, jer je on sada resurs koji ima nacionalni značaj, koji
više vrijedi nego rudnici, nego neka kulturno-historijska blaga, jer
predstavlja hodajuću instituciju koja svo to silno iskustvo od Kanade do Novog
Zelanda može da stavi na raspolaganje ovim našim nacionalnim, bošnjačkim i
panbošnjačkim ciljevima i programima. Mislim da on to hoće, mislim da je on za
to i spreman i mislim da nakon ovoga, u najsvjetlijem smislu te riječi, nijedan
narod neće imati boljeg diplomatu nego što ćemo mi imati u reisul-ulemi Ceriću,
jer je rijetki čovjek koji podjednako ima otvorena vrata u Vašingtonu,
Teheranu, Rijadu, Briselu, Ankari i drugim centrima.

REISULEMA DRŽI
LEKCIJU DA JE MOGUÆE ODOLJETI IZAZOVIMA RAZRAÐENOG POLOŽAJA

To je nešto što
će tek sada doći do izražaja i on ovim drži lekciju da je moguće odoljeti
izazovima razraðenog položaja i biti spreman ustupiti ga novim ljudima.
Islamska zajednica ima nekoliko potencijalnih kandidata za reisul-ulemu, a ono
što je moje uvjerenje i moje nastojanje jeste da Islamska zajednica izabere
novog reisul-ulemu koji će nastaviti ovaj kurs očuvanja autonomnosti Islamske
zajednice.

MISLIM DA SMO NA
DOBROM PUTU DA SE ISLAMSKA ZAJEDNICA ZAŠTITI OD POLITIČKIH, STRANAČKIH I DRUGIH
UTICAJA

Mislim da smo tu
na dobrom putu, da će se Islamska zajednica zaštiti od političkih, stranačkih i
drugih nasrtaja, da se pokuša instalirati neki reisulema koji bi slušao neku
partiju, neki režim, neku službu, neke druge centre izvan Islamske zajednice.
Mislim da se to neće desiti i da je Islamska zajednica pokazala svoju zrelost,
spremnost i sposobnost. Očekujem da se najuticajniji faktori Islamske zajednice
dogovore o kandidatu kojeg će podržati i mi ćemo biti dio tog dogovora. Nećemo nastupati
samostalno, nećemo nastupati pojedinačno sa parcijalnim interesima ili željama,
već ćemo uklopiti sopstvene poglede u taj dogovor i na osnovu toga se ponašati
na narednim izborima.

NE VIDIM SEBE KAO
KANDIDATA ZA REISULEMU

REVIJA
SANDŽAK: Ono što su Vas često pitali jeste da li će muftija Zukorlić biti
kandidat za novog reisulemu?

MUFTIJA: Ne vidim
sebe kao kandidata. Naravno, sve dok traje period za kandidaturu ne želim
isključiti ni tu mogućnost, iako su male šanse da bih se odlučio na takav korak
zbog razloga koje sam ranije spominjao ili koje nisam spominjao, da mi se ne bi
desilo kao nekima: „Hoćete li biti premijer?“ „Neću biti premijer.“; pa „Hoću
da budem premijer.“ pa „Ne možeš da budeš premijer.“; „Neću više nikada biti
ministar.“ pa „Hoću da budem minista.r“ itd. Da ne bih ličio na njih, mada
mislim da bi mi bilo jako teško da ličim na njih i kada bih se trudio, ali da
ne bih ušao u taj rizik, do posljednjeg trenutka ne želim isključivo nastupati,
iako sve prilike idu u ovom smjeru u kojem sam kazao.

REDOVNI IZBORI U
ISLAMSKOJ ZAJEDNICI U SRBIJI

REVIJA
SANDŽAK: Raspisani su i izbori u Islamskoj zajednici u Srbiji?

MUFTIJA: To su
redovni zbori nakon isteka mandata predstavničkim organima. Odmah poslije
mubarek Ramazana zakazan je termin za te izbore. U potpuno redovnoj atmosferi
će se sprovesti izbori i to je već postala uobičajena tekovina na kojoj je
Islamska zajednica više puta potvrdila svoju zrelost i mislim da će i ovoga
puta to biti tako.

JEDINI SAM
BOŠNJAK U SRBIJI SA NEPOSREDNIM IZBORNIM LEGITIMITETOM

REVIJA
SANDŽAK: Obzirom da je prošlo odreðeno vrijeme od predsjedničkih,
parlamentarnih i lokalnih izbora i da su se mnoge stvari slegle, šta bi bio
neki sumarni zaključak svega ovoga što smo dobili ovim izborima, pored onoga
što ste prije govorili – učešća u Vladi odreðenih faktora koji su pristali da
budu predmeti za pomjeranje, a iz naših redova su?

MUFTIJA:
Rezultati moje kandidature na predsjedničkim izborima su nesporni. Ja sada,
pored vjerskoga legitimiteta, pored elementarno ljudskog legitimiteta kojeg
crpimo iz činjenice da smo slobodni ljudi koji imaju pravo javno govoriti, imam
i dimenziju legitimiteta neposrednih izbora meðu Bošnjacima. Ja sam jedini
Bošnjak sa neposrednim izbornim legitimitetom. To nije niti jedan političar, niti
drugi, niti bilo koji predstavnik u Parlamentu. Dakle, imam sada tu priliku,
taj teret, tu čast da imam najveći broj glasova meðu Bošnjacima, i to je moj
resurs u narednih pet godina. Ja ću taj emanet nositi dostojanstveno, i zato ću
se boriti za prava Bošnjaka, izmeðu ostalog, i na osnovu toga legitimiteta.

MOJ PROGRAM I
RETORIKA U PREDIZBORNOJ KAMPANJI ZNAČILI SU HISTORIJSKO-CIVILIZACIJSKI ISKORAK

Nema nikakve
sumnje da su moj program i retorika u predizbornoj kampanji takoðer značili
historijsko-civilizacijski iskorak gdje je jedan Bošnjak musliman na taj način
dostojanstveno, odvažno predstavio sopstveni program koga niko nije uspio
osporiti. Ni protivnici, ni opozicija, ni pozicija, ni mediji nisu ga uspjeli
osporiti. Čak nisu to ni pokušavali. Pokušali su mene osporiti, a ne moj
program, jer je moj program baziran na duhovno-moralnim vrijednostima koje nije
moguće osporiti. Naravno, kako vrijeme bude odmicalo to će se još značajnije
potvrðivati. Što se tiče ostalih segmenata političke scene mislim da ovu večer
treba poštedjeti toga.

ŽIVIMO U VREMENU
DOMINACIJE KAPITALA I POLITIKE

REVIJA
SANDŽAK: Kada govorite o meðunarodnoj zajednici, ono što se nametnulo kao
pitanje jeste njen odnos prema muslimanima u Burmi. Dešava se nešto slično
onome što se dogodilo u Srebrenici.

MUFTIJA: Mi smo
nedavno i na Vrhovnom vijeću Rabite imali na dnevnom redu zločine u Mijanmaru.
Nažalost, to je još jedna slika, pokazatelj da danas živimo u vremenu
dominacije kapitala i politike. Dominacije brutalne moći lišene morala i duhovnosti
u značajnoj mjeri gdje se ignoriše pravda, pravičnost i zaštita slabih,
njihovog prava na život i dostojanstvo, a gdje je interes kao „sistem
vrijednosti“ dominantan.

IMAMO DVOJNE
STANDARDE U KOJIMA SU MUSLIMANI ŽRTVE

Zapravo, tu
imamo, nažalost, uobičajene dvojne standarde, što se može vidjeti na relaciji
dogaðanja u Libiji i Siriji, na relaciji raznih drugih kriznih žarišta u kojima
muslimani u značajnoj mjeri bivaju žrtva. Svakako da i ta tema zaslužuje
značajno vrijeme, ali su to samo lekcije da islam trenutno predstavlja jednu od
najznačajnijih energija u svijetu.

MUSLIMANI IMAJU
DOVOLJNO DIJALOŠKIH RESURSA

Milijardu i pet
stotina miliona muslimana je nešto sa čim ostale civilizacije moraju računati i
da sila, sukobi, ratovi i uništenja nisu sredstvo za normalizaciju tih odnosa.
Ono što podvlačim jeste da islam i muslimani imaju dovoljno dijaloškog resursa
i u svojoj vjerskoj doktrini i u svojoj tradiciji tako da je to naš poziv, to
je naša orijentacija, ali isto tako smo svjesni da se dijalog vodi na relaciji
sličnih snaga jer se dijalog slabijeg i jačeg pretvara u diktat jačega prema
slabijem, a to su posljedice vremena kolonijalizma i potlačenosti zemalja
Trećeg svijeta meðu kojima su muslimanske zemlje imale primarno mjesto.

RABITINA DEKLARACIJA
O SANDŽAKU IMA VELIKU TEŽINU

REVIJA
SANDŽAK: Na istom zasjedanju Rabite, zahvaljujući prije svega Vama i
Reisul-ulemi, donijeta je Deklaracija o Sandžaku. Koji je značaj te
deklaracije?

MUFTIJA: Izuzetan
je značaj. Vrhovno vijeće Rabite je najviše vjersko tijelo muslimana u svijetu.
Rabita je u dijelu Deklaracije koji se odnosi na Sandžak uputila poziv i
zemljama članicama Organizacije islamske konferencije, koja je nedavno
preimenovana u Organizaciju islamske solidarnosti, a to je organizacija koja
okuplja sve muslimanske zemlje, tako da pored ove vjersko-moralne dimenzije u
poruci Deklaracija ima i državno-političku težinu, jer je poziv upućen svim
zemljama koje su članice te organizacije, tako da to itekako ima značaja i
mislim da nije dobro da Beograd ignoriše takve glasove, takve pozive. Doduše,
takve deklaracije i takvi pozivi ne daju brze rezultate, ali dugoročno sigurno
predstavljaju pomake u pogledu informacije, poziva i obaviještenosti
meðunarodnih, prije svega, muslimanskih faktora o tome što se dešava ovdje u
Sandžaku u pogledu kršenja prava, nepriznavanja volje graðana, ignorisanja
prava muslimana Bošnjaka.

IZOLACIJA JE NOVA
STRATEGIJA PREMA SANDŽAKU I BOŠNJACIMA

Ovdje je
upotrijebljen interesantan termin izolacija po prvi puta i poziv da se
prestane sa izolacijom, jer to je nova strategija odnosa prema Sandžaku i
Bošnjacima. Ne znam kada su mediji nešto pozitivno javili o Sandžaku, pogotovo
o institucijama koje su sandžačko-bošnjačke. To skoro da ne možete naći, a
instruira se, izmišlja se, manipulira se da bi se naškodilo ličnosti Muftije,
važnim institucijama i sl. To ja Rabita prepoznala i vrlo jasno o tome uputila
poruku.

BANJALUČKA
DEKLARACIJA IMA I SUŠTINSKE I SIMBOLIČKE VRIJEDNOSTI

REVIJA
SANDŽAK: Još jedna važna deklaracija u čijem ste donošenju Vi sudjelovali jeste
Banjalučka deklaracija koja je nedavno u Banjaluci usvojena na jednoj naučnoj
konferenciji. Možete li malo više o tome reći, obzirom da naša javnost nije
dovoljno upoznata sa ovim značajnim dogaðajem koji se desio na Banskim dvorima
u Banjaluci?

MUFTIJA: Riječ je
o naučnom skupu koji je održan u Banjaluci. Njegov značaj ima i suštinske i
simboličke dimenzije. Simbolička dimenzija je to što se ta poruka poslala iz
Banjaluke, sa Banskih dvora, a što jeste izazvalo izvjesnu pažnju uz projekt
izolacije i ovog dogaðaja od strane, prije svega, srbijanskih medija.

BOŠNJACI
NEDOVOLJNO KORISTE PRAVA ZAGARANTIRANA ENTITETSKIM ZAKONIMA

U svakom slučaju,
to je vrlo bitan dogaðaj koji je, ustvari, imao za cilj da potakne principe ravnopravnosti,
jer je organizator bio Bošnjački pokret za ravnopravnost naroda koji je nedavno
nastao i čiji je to prvi značajniji skup i dogaðaj, da skrene pažnju na
unutarbosanske relacije gdje se entitet poznat pod imenom Republika Srpska,
zbog svih momenata vezanih za ovaj entitet i pozadine odnosa sa Beogradom,
nekako predstavlja kao srpski entitet. Dakle, to nije srpski entitet, zato što
on po ustavu nije tako definiran, iako se tako zove, a vrlo nepravedno se tako
zove, vrlo provokativno se tako zove. Poenta je bila u tome da se skrene pažnja
Bošnjacima da oni nedovoljno koriste prava koja su im zagarantirana zakonima
toga entiteta, kao potrebu da se isti parametri unutar BiH koriste. Imate, na
primjer, izgovor  za izbijanje rata i
agresiju na BiH to da se srpski političari u Bosni nisu složili sa konceptom
unitarne BiH, a sada oni imaju organiziran takozvani entitet Republika Srpska
na principu unitarnosti. Tada im je smetala unitarna BiH, a sada im ne smeta
unitarna Republika Srpska. To je ono što inače kvalificira taj odnos
nepravednosti prema Bošnjacima gdje imamo dvojne standarde kad se tiču Bošnjaka
i u ovom slučaju Srba u BiH, tako da je ambicija bila da se to posebno istakne,
ali isto tako da se pozove na ravnopravnost naroda izvan BiH, u ovom slučaju
gdje god se nalaze Bošnjaci, prije svega u Sandžaku, naravno i na Kosovu, u
Makedoniji i drugim prostorima u regiji.

INTENZIVNO SE
RADI NA KONSOLIDIRANJU NACIONALNIH INSTITUCIJA

REVIJA
SANDŽAK: Spomenuli ste prije da Bošnjaci u ovom vremenu u kome živimo, za
razliku od prijašnjih vremena, imaju svoje institucije, prije svega Islamsku
zajednicu i sve druge institucije koje čine ili su dio svebošnjačkog pokreta.
Ono što mene interesira i većinu gledalaca jeste kojim će smjerom ići dalji
razvoj tih institucija, prije svega BANU, koja već ulazi u drugu godinu svoga
postojanja?

MUFTIJA:
Intenzivno se radi na konsolidiranju osnovanih institucija i na osnivanju
novih. Kao što znate, to nije nikakva tajna, preostalo je zaokruživanje Matice
bošnjačke, koja će zapravo biti stožer BKZ-a nakon što ona bude formirana u
svim zemljama u kojima žive Bošnjaci, i definitivno osnivanje već najavljenog
Svjetskog bošnjačkog kongresa. Dakle, neće se dugo čekati, a i ove institucije
će ugledati svjetlo dana i time će otprilike biti zaokruženo tih prvih nekoliko
stubova za koje smo smatrali da su neophodni kako bi zgrada bošnjačke nacije
bila održiva i u BiH, i u Sandžaku, i u zemljama regiona i u dijaspori.

ŽELIMO UBLAŽITI
NEDOSTATAK NACIONALNE DRŽAVE

Time se onda
stiču uslovi da se kroz ove institucije donekle ublaži nedostatak nacionalne
države Bošnjaka, jer smo jedini narod u Evropi, jedina nacija, pored Roma, koja
nema svoju državu i to je nešto što je izuzetno važno, što se nipošto ne smije
zaboraviti. Kada jedna nacija nema državu kao prvu liniju odbrane, ili nema
nacionalnu državu, ili ima nedovršenu državu, ili ima državu čija je
konstrukcija izbušena kao što je slučaj sa državom Bosnom, ili kada jedan narod
nema zaokruženu naciju u institucionalnom smislu kao što je slučaj sa
Bošnjacima, onda njemu ostaje treća i posljednja linija odbrane, a to je
Islamska zajednica, ili općenito vjerska zajednica. Zato imamo toliki pritisak
na Islamsku zajednicu i zato se sa Islamskom zajednicom dešava ovo što se
dešava, jer oni koji su razbijali ogradu zvanu država Bosna i kidali tu halku
zaštite koje se zove nacija, što je uloga i države, i nacije i zajednice da
zaštiti narod, računali su da je najtanja nit koja štiti taj narod Islamska
zajednica i mislili su da će mnogo lakše i nju ugroziti, iskidati, izbušiti i
zato jeste bio atak nakon što se desilo u Bosni to što se desilo genocidnim
ratom.

1907. GODINE
UKINUT JE BOSANSKI JEZIK I TIME ZADAT OGROMAN UDARAC BOŠNJACIMA

Podsjećam da je
1907. godine zabranjen bosanski jezik i zamislite kakav je tada udarac zadat
bošnjačkoj naciji zabranom jezika sa najjačom tradicijom, sa najjačim
identitetom, sa najjačom argumentacijom i sa najjačom ukorijenjenošću u narodu,
jer Vi kao jezičar znate dobro da bi jedan narod imao svoj jezik, priznat književni
jezik, potrebno je da bar na jednom dijelu teritorije životnog prostora tog
naroda imamo identičan narodni književni jezik.

POKUŠALI SU
„OČISTITI“ BOŠNJAKE SA TERITORIJE SA KOJE SU UZELI OSNOVICU SRPSKOGA I
HRVATSKOGA JEZIKA

Vi znate da su
naši komšijski narodi, i srpski i hrvatski narod, imali problem sa kog područja
da standardiziraju jezik, pa je Vuk Karadžić standardizirao takozvani srpski, a
onda srpskohrvatski jezik, uzevši ga sa područja od Trebinja do Sjenice, koji
je historijski izrazito bošnjački životni prostor. Ne mogu da se otmem utisku
da je neko, fokusirajući se sa genocidnim projektima na potezu od Trebinja,
preko Foče, Čajniča, Ruda, Pljevalja, Bijelog Polja, Prijepolja, tog dijela
Limske doline, posebno intenzivirao čišćenje tog prostora od Bošnjaka da bi ga
sada uspio predstaviti kao većinski nebošnjački prostor, pogotovo u dijelu
gradova istočne Hercegovine. To itekako ima veze sa ovim pokušajem
hendikepiranja Bošnjaka da zaokruže svoju naciju time što će se prostor koji
predstavlja kolijevku bosanskog jezika, a ustvari i kolijevku srpskog i
hrvatskog jezika, na neki način uzurpirati.

OBEZGLAVLJIVANJE
BOŠNJAČKE KULTURE KAO DUBINSKI PROJEKT GENOCIDA

Pored te zabrane
iz 1907. godine imate danas ono što je posebna intencija i po meni dubinski
cilj genocida nad Bošnjacima i organiziranog institucionalnog djelovanja i iz
Beograda i iz Zagreba u pogledu uništenja bosanske države, a to je
obezglavljivanje bošnjačke kulture, odnosno lišavanje bošnjačke kulture od
nosilaca te kulture, od vlasnika te kulture, a to su Bošnjaci. Ukoliko bi
genocidni projekti dali rezultate da se Bosna uništi kao država i da se
bošnjački narod potpuno razori, obezglavi i liši sopstvenih institucija, u tom
slučaju ne biste imali više glas koji bi sprječavao da se sevdalinka Šehidski
ili Nizamski rastanak smatra srpskom narodnom pjesmom, da se Hasanaginica
takoðer smatra srpskom epskom pjesmom, da se Meša Selimović smatra srpskim
piscem. Naravno, neću se mnogo sekirati za Kusturicu Nemanju ili Emira,
svejedno, on me posebno ne impresionira, ali ta kolijevka i ključni rudnik
balkanske kulture koji se zove Bosna, sa Bošnjacima i hiljadugodišnjom
tradicijom, jednostavno je kao voda na nečijem imanju, kao rudnik, kao voćnjak,
kao blago zakopano u nečijoj kući koje ne mogu lopovi raskopati dok ne ubiju
vlasnika kuće. To je, zapravo, naslov, šifra svih genocidnih programa koji
imaju za cilj uništenje bošnjačkog naroda i Bosne kao države i zato imate tezu
da Bosna nije ničija, zato imate tezu relativizacije i obesmišljenja. O tome je
posebno akademik Ferid Muhić govorio u Banjaluci i još u nekim izlaganjima u
Švicarskoj, našta želim da skrenem pažnju svakom Bošnjaku.

„UNIŠTITI IME DA
BI SE UNIŠTILO IMENOVANO“

REVIJA
SANDŽAK: Ja ću sebi uzeti za slobodu da prokomentiram jednu pjesmu koju je
zabilježio Vuk Karadzić – „Mara i Jovo“. U jednom trenutku Jovo dolazi Mari
„poslije jacije namaza“ pod pendžere da ašikuju. Dakle, to je ukradena pjesma.
Ono što je po meni poenta jeste da je ipak islam ono što ste i Vi nekoliko puta
izlagali: temelj i stožer cjelokupne naše kulture, odnosno Šehadet, i da iz
njega proističe sve. Zato u ovoj mubarek noći volio bih da malo prokomentiramo
ono što naša kultura jeste u odnosu na islam i na islamske vrijednosti?

MUFTIJA:
Stogodišnja agresija na identitet vršena je osporavanjem jezika, osporavanjem
imena, a kako reče akademik Ferid Muhić ime se osporava da bi se osporio
imenovani. Znači, osporavanje imena Bošnjak nije radi samog teorijskog spora o
tom imenu, već ono predstavlja preteču uništenja Bošnjaka i njihovoga
istrebljenja. Dakle, taj stoljetni projekt ugrožavanja bošnjačkog identiteta,
nacije, institucije jezika i svega onoga što jednu naciju čini nacijom doveo je
do toga da je naša nacija jednostavno izranjavana, da ne kažem izbušena, da je je
ugrožena sa toliko strana da je jako mnogo Bošnjaka koji su dozvolili da i oni
sami sebi budu sporni što je, nažalost, stanje koje na neki način predstavlja
samopripremu za samouništenje, za uništenje samoga sebe. Zato i jeste nametnuta
ovolika krivica, uslovno rečeno, ovoliki pritisak na Islamsku zajednicu, na
Muftiju, na islamske ustanove kroz pokušaje otimanja zajednice, kroz pokušaj
podjele zajednice, kroz pokušaj satanizacije fenomena, odnosno pojmova:
muftije, ahmedije, vjere, džamije na lokalnom planu, a na regionalnom planu,
nažalost, potpomognuto i meðunarodnim planom odnosa, te izmišljene neosnovane
teorije o islamskom terorizmu.

POSTOJI
TERORIZAM, A NE ISLAMSKI TERORIZAM

Možete govoriti o
terorizmu, ali ne možete govoriti o islamskom terorizmu. To je obična
izmišljotina i podmetačina, jer Brejvik je mentalno poremećena osoba kada ubije
na desetine nevinih ljudi i on tada nije ni kršćanski terorista, iako sam
govori da je bio inspirisan nekakvim svojim uvjerenjima, on nije ni fašista bez
obzira što kaže da su mu idoli bili Karadžić i Mladić, već je on poremećena
osoba koja će na kraju dobiti sažaljenje. Ali ako uradi to ne samo neki
musliman, nego neki crnomanjast, što bi rekli, tamnoput čovjek, odmah je te
sekunde takozvani islamski terorizam.

UZMITE BOŠNJACIMA
ISLAM I ONI ÆE NESTATI

Dakle, u tom
ambijentu agresije, ataka, pritiska na islam i Islamsku zajednicu, na muslimane
i njihove autoritete, predvodnike, ulemu, mi nalazimo odgovor za sami značaj
islama i muslimana, u ovom slučaju kod Bošnjaka, i kao vjerske duhovne
kategorije, vrijednosti, vrline, resursa, izraza i snage, ali isto tako kao
jednog od najznačajnijih stubova i temelja očuvanja nacionalnoga identiteta.
Drugim riječima, uzmite Bošnjacima islam, bez obzira na značaj jezika, bez obzira
na značaj nacije, bez obzira na značaj kulture, na posjedovanje sevdalinke, bez
obzira na posjedovanje svih drugih resursa, bez obzira na alhamijado
književnost, bez obzira na sve te neprocjenjive resurse, te linije odbrane neće
ostati ni heftu dana – one će puknuti. U tom slučaju, asimilacija je
jednostavno ne samo neminovna nego nešto što bi se desilo izmeðu akšama i
jacije. Zato i jeste ovakva haranga na islam, pogotovo na nas protagoniste,
nosioce islama koji nisu pristali na defanzivni islam, na kuriozitetski islam,
na folklorni islam, na poltronski, neću reći islam, jer ne postoji poltronski
islam, ali na poltronski odnos u ime islama prema vlastodršcima, tako da je tu
sada i najznačajnija potvrda i važnost islama u našem životu, pojedinačnom, porodičnom,
nacionalnom, institucionalnom, političkom.

ISLAM JE SISTEM
KOJI BOŠNJACIMA OBEZBJEÐUJE  OPSTANAK I
SREÆU I NA OVOM I NA BUDUÆEM SVIJETU

Ma koliko smetala
ova relacija ja od nje neću odustati, bez obzira što živimo u sekularnoj
državi. Ako je političar iskreni musliman, u ovom slučaju Bošnjak, on neće bit
lopov, on neće biti kriminalac, on neće biti izdajnik, on neće djelovati protiv
svoje nacije, roda, zajednice, džamije. Kome to smeta, kako to ugrožava
sekularizam? Ne ugrožava sekularizam, već ugrožava ove kategorije koje sam
nabrojao, koje zloupotrebljavaju energiju naroda, taj narod, njihovu volju,
njihove glasove. Prema tome, islam je kod svih muslimana program vjere, sistem
koji im obezbjeðuje relativnu sreću na ovom svijetu i potpunu sreću na budućem
svijetu, a za nas je islam sistem vrijednosti koji nam obezbjeðuje opstanak na
ovome svijetu, relativnu sreću na njemu i apsolutnu sreću na budućem svijetu.
Prema tome, razlika izmeðu nas i ostalih muslimanskih naroda u svijetu jeste
što je nama islam jedini i za sada jak stub. Mi ne smijemo stati na tome da je
jedini, ali on je trenutno jedini jaki stub našega opstanka.

POSTIZBORNE
PROVOKACIJE KAO TRZAJI OSVETE

REVIJA
SANDŽAK: Uvaženi Muftija, govorite više puta o pritiscima na Islamsku zajednicu.
Da li su poslije ovih izbora ti pritisci pojačani, manjeg su intenziteta, da li
očekujete da će prestati?

MUFTIJA: Imali
smo nekoliko provokacija poslije izbora koje sam razumio kao trzaje osvete.
Životinja koja krvari, prije nego što iskrvari, hoće još malo da udari nekog
kog smatra krivim za svoju propast. To je odlazeći režim. Isključenje
električne energije FIS-u, ničim izazvano, na vrlo brutalan i osion način, bila
je najava ponovnog otimanja Fakulteta za islamske studije. Zatim nasrtaj na
pojedine aktiviste Islamske zajednice i BDZ-a, direktno na predsjednika IO
BDZ-a Seada Šaćirovića, kome se ne može oprostiti herojski čin na Hadžetu kada
se obratio pripadnicima Žandarmerije sa: „Gospodo, četnici…“ Neko se našao
uvrijeðenim. Ja ih nisam razumio zašto, ali sve jedno, imaju ljudi pravo i da
se osjete uvrijeðenima i kad nisu uvrijeðeni, ali u svakom slučaju Sead
Šaćirović je naš heroj, bošnjački heroj, muslimanski heroj, heroj Hadžeta,
heroj koga mi ne damo, koga niko ne smije ugroziti i koji ne smije biti nipošto
žrtva osvete onih koji smatraju krivim njega i druge što im političke računice
nisu izašle kako treba.

DAT ÆEMO NOVOJ
VLADI PRILIKU

Doživjeli smo to
kao provokacije. Nismo se mnogo uzrujali, ali u svakom slučaju ono što
očekujemo jeste ponašanje nove Vlade. Bez obzira na naše utiske, hipoteze,
teorije poznavanja, informacije, mi ćemo dati novoj Vladi priliku da se ponaša
drugačije od prethodne vlade, bez obzira na njene ideološke specifičnosti. Svo
ovo šarenilo strukture vlasti, novih-starih preletača, koalicionih partnera,
kako god, može nas zanimati sa neke bošnjačke tačke gledišta, sa neke moralne
tačke gledišta, ali što se tiče našeg odnosa prema toj Vladi, on će biti takav
kako se bude Vlada ponašala prema nama. Prema tome, mislim da je ovoj novoj
Vladi dovoljno lekcije iz prethodne vlade koja se toliko potrudila da dokaže
kako ne valja, prije svega, prema Bošnjacima, prema Sandžaku, a Boga mi i prema
svom narodu.

PONAŠANJE VLADE
ÆEMO MJERITI PREMA RJEŠAVANJU PET KLJUČNIH PROBLEMA

Dakle, evo
prilike da se nova Vlada sa novim i starim igračima prosto izvuče iz kandži
ponašanja prethodne vlade i evo im prilike da sa padajućim Tadićem puste da
propadne svo negativno ponašanje te vlade. To će se, naravno, mjeriti na odnosu
te Vlade prema Islamskoj zajednici, prema vakufskoj imovini, prema vjeronauci,
prema BNV-u i prema Internacionalnom univerzitetu. Dakle, tih pet principa nisu
bili predizborni, oni se ne mijenjaju, oni su zahtjevi ma koliko trajalo
odlaganje, oni su zahtjevi od kojih mi nikada nećemo odustati i na čijem se
ignoriranju ne može graditi stabilnost na ovome prostoru. Prema tome, mi
očekujemo od nove Vlade drugačije ponašanje, mi pozivamo novu Vladu na
drugačije ponašanje, mi pozivamo novu Vladu da otpočne rješavanje tih problema,
čime bi se vratila zdravija atmosfera u bošnjačkom narodu i Sandžaku i što bi
sigurno doprinijelo stabilnosti, miru, razvoju, ambijentu same države, ali isto
tako osjećaju meðu graðanima ove države. 

NOVU VLADU
RAZUMIJEM KAO KAFANU KOJA JE PROMIJENILA VLASNIKA A ZADRŽALA RADNIKE

REVIJA
SANDŽAK: Da li pored tih provokacija, kako rekoste, ima nekih naznaka da će ta
nova Vlada ipak početi rješavanje ovih pet krupnih problema?

MUFTIJA: Naravno
da ovakav odnos i nastojanje nove Vlade sa bošnjačkim političarima iz prethodne
vlade ima u svojim redovima nije ohrabrujuća poruka, ali ja to razumijem, kao
što sam rekao, kroz to da mogu doživjeti tu Vladu kao kafanu koja je
promijenila vlasnika i zadržala radnike i radnice i onda oni rade za gazdu koji
god doðe. Da budem najblaži, mogu to tako ilustrirati.

ODGOVORNOST ZA
PONAŠANJE VLADE JE NA PREDSJEDNIKU DRŽAVE I PREMIJERU

REVIJA
SANDŽAK: A gosti?

MUFTIJA: E pa,
gosti će se mijenjati shodno ponašanju posluge, shodno ponašanju domaćina, a
posluga će se ponašati shodno ponašanju vlasnika, tako da za mene ne može biti
relevantan niti jedan bošnjački političar u toj Vladi. Naravno da će titularno
odgovornost za ponašanje te Vlade snositi predsjednik države i premijer. Ne
možemo biti naivni do te mjere da kažemo da oni neće moći da utiču, nego ovi
sad što su ljuti na nas će se negativno odnositi… Ne, nećemo to prihvatiti.
Zanima nas Vlada, čak nas ne zanima ni ko je u njoj, zanima nas kako se ona
prema ovom narodu i institucijama ovog naroda ponaša. 

NEMA SIGNALA O
OBNOVI TURSKE INCIJATIVE

REVIJA
SANDŽAK: Takoðer, rečeno je da će se poslije izbora intenzivirati
prošlogodišnja turska inicijativa. Očekujete li da ona sada krene nekim svojim
novim tokom?

MUFTIJA: Tursku
inicijativu vode Turci. To znači da će oni odlučiti da li će nastaviti
inicijativu ili neće. Za sada nema nikakvih signala, ali lično mislim ako su
oni ovo napravili zbog izbora da nije moguće očekivati ništa prije
konstituiranja Vlade, iako meni nije dovoljno jasno šta to sve znači u odnosu
na njihovu inicijativu, ali očito da je to njima jasno ili da je to njima
bitno. Sačekat ćemo pa ćemo vidjeti.

RAMAZAN MORA
IMATI DIMENZIJU LIČNOG ODNOSA STVORENJA I STVORITELJA

REVIJA
SANDŽAK: I naravno, ono s čim ulazi Islamska zajednica i islamske ustanove u
ovaj mubarek Ramazan jeste jako puno aktivnosti koje slijede u ovih mjesec
dana. 

MUFTIJA: Ramazan
je, prije svega, mjesec potpune predanosti Stvoritelju, mjesec posta, mjesec
Kur’ana, mjesec namaza, mjesec teravija, mjesec ustezanja od jela, pića i
drugih užitaka, mjesec čišćenja duše, tijela, cjelokupnoga vjerničkoga,
ljudskoga bića. On, prije svega, mora imati tu dimenziju, ličnu dimenziju
odnosa izmeðu čovjeka stvorenja i Stvoritelja Allaha dž.š. U mjeri u kojoj
čovjek uspije oživjeti tu relaciju i korelaciju sa Stvoriteljem može smatrati
Ramazan uspješnim ili neuspješnim. Zato, bez obzira na značaj Islamske
zajednice, bez obzira na značaj svih aktivnosti Islamske zajednice, na značaj
svih manifestacija i organiziranih ibadeta Islamske zajednice, ne bih dao
prednost toj dimenziji. Dajem prednost ličnoj dimenziji jer je, na kraju
krajeva, vjera uvijek najznačajnija u sferi suptilnog odnosa čovjeka i njegovog
osjećaja u srcu, njegovog osjećaja u simbiozi srca i razuma, u harmoniji
ljudskoga bića i odnosa sa Stvoriteljem, Koji vraća čovjeku blagoslovom,
bereketom, srećom, mirom, harmonijom u samom ljudskom biću u mjeri u kojoj ta
cirkulacija emocionalne aktivnosti, duhovne aktivnosti, mentalne aktivnosti
bude zračila iskrenošću.

STOP DISKOTECI,
ZLU, PRLJAVŠTINI, ŠEJTANSKIM HRAMOVIMA, LAŽI, PREVARI, OGOVARANJU, POHLEPI

Dakle, to je ono
što treba da bude glavna intencija Ramazana i svakog ibadeta, ali sada pojačano
samoga mjeseca Ramazana. Zato bih pozvao muslimane da od ove večeri kažu sebi:
„Stani! Diskoteka, zlo, prljavština, šejtanski hram, alkohol, laž, prevara,
ogovaranje, pohlepa…“ Neka večeras kažu: „Stani! Stop! Prikoči! Zaustavi se!“
Probaj ovog trenutka kada Allahova blagodat pada, evo osjeća se, sipa, onako
kao sitna kiša, mirno, tiho, na cijelu zemaljsku kuglu, na one čija se srca
večeras otvaraju, raspečaćuju, s kojih spada kameni okov, zahrðani sloj. Srca
to primaju od akšam-namaza pa nadalje kada Ramazan i suštinski i formalno ulazi
u naša srca i u naše kuće. Dakle, taj trenutak zastajanja najveća je demonstracija
ljudskog kvaliteta, najveća demonstracija snage čovjeka, kvaliteta čovjeka, jer
čovjek ne vrijedi onoliko koliko je moćan da nešto uradi, nego onoliko koliko
je moćan da ima samokontrolu.

DISKOTEKE
NASTAVLJAJU PROGRAM SILOVANJA MUSLIMANKI

Zato je ovo
večerašnje STOP važno. Važno je jer mi, nažalost, imamo razuzdanost koja je dio
programa koji se sprovodi nad Bošnjacima. Silovanje u BiH bilo je udaranje na
najvrjedniji stub našeg opstanka, na najskupocjenije nešto što se zove majka,
obraz, jer je dželat znao koliko je muslimanu bitna čast, obraz, žena, sestra,
majka i zato je to bio vojno, strateški, akademski, duhovno proračunat program,
koji je sproveden u najbrutalnijoj genocidnoj projekciji u Bosni, ali koji se
sprovodi i u našim mirnodopskim uslovima kroz programsku afirmaciju projekata
diskoteka, jeftinih zabava, narkomanije kroz diskoteke, kroz prljave kafiće,
kroz distribuciju piva na gradskim trgovima, na koncertima i sl.

PROGRAM DUHOVNOG
I MORALNOG RAZARANJA MUSLIMANA

Ako neko hoće
pivo neka ide tamo po budžacima gdje se to radi, ali oni to distribuiraju na
trgu gdje je izašlo dijete koje je tu zbog koncerta ili nije zbog koncerta,
koje je došlo na javni prostor da diše vazduha. Neko će reći da je to program
zabave. To je program razaranja duhovnog i moralnog tkiva muslimana i
muslimanki, porodice, djeteta u najranijim godinama i kada stavite u program
djevojčicu od 15-16 godina, kada ona razori svoj moralni sistem, svoje
dostojanstvo, svoj obraz, izgubi osjećaj materinstva – šta očekujete? Očekujete
da to bude nečija supruga, majka? Da vam to rodi, da vam to odgaja dijete? To
je program. To je nastavak onog programa silovanja koji se sada sprovodi
kulturološki kroz šejtanske projekcije zavoðenja cijelih masa, nažalost, iza
kojih stoje politički subjekti kojima to treba, jer tako omamljen, tako
hipnotiziran narod i omladina nemaju ni političke svijesti, ni nacionalne
svijesti, ni slobodne svijesti, ni svijesti dostojanstva. Njima prosto onako
pomamljenim pred nos pustiš jeftin program zabave, namamiš ih kao ovce sa
solju.

U RAMAZANU SE
MORA DESITI POBUNA PROTIV NEMORALA

Ključna pobuna se
mora desiti u Ramazanu i jedina šansa se mora desiti u Ramazanu, jer Ramazan je
nešto što je najjače očuvalo svoje korijene u bošnjačkom narodu, ovdje u Novom
Pazaru i Sandžaku uopće, jer tu zastanu i oni kojima kočnice ne rade, ali ja
bih ih sada pozvao da ozbiljnije zastanu. Ne da zastanu na način na koji će se
jednostavno pripaziti tih mjesec dana, nego na način da će doživjeti preobražaj
mjesec dana.

KRIK ZA
ZAUSTAVLAJNJE NEMORALA

Ne mogu da
razumijem roditelje, majku, oca, kojima kćerka dolazi u dva sahata poslije pola
noći. Ne mogu da ih razumijem, kako ih nije sramota i grehota? Kako se osjeća
insanom kada čuje da mu kćerka u dva sahata otvara vrata, a on se pokriva po
glavi jorganom da ne čuje?! Njegovo dijete, čedo koje je ljuljala majka,
dojila, podizala, sanjala da se školuje, da se obrazuje, da bude majka, da bude
stub porodice, da bude sretna, da nastavi ljudski rod, da donese djecu, pa
unučad… I ti ljudi su ljudi, i ti ljudi misle i očekuju da ih neko poštuje!
Pa ko će te poštovati ako si ti sebe tako ponizio?! To je krik, to je poziv, to
je vrisak, to više nije postavka za jednostavno promatranje sa distance.

NAJAVA
SAMOUNIŠTENJA KROZ IMITACIJU JEFTINOG SCENSKOG OBLAČENJA

Vi na ulici sada
imate ne samo brutalnu nemoralnost, da tako kažem. Vi imate jednostavno
nedostatak ukusa jer se pojedine djevojčice od strane majki puštaju da izaðu sa
odjećom svojstvenom ne dnevnom oblačenju nego sceni najjeftinijih folk
pjevačica. Ni te folk pjevačice tako ne izlaze u grad. Te folk pjevačice tako
ne hodaju po čaršiji. To je njihova scenska odjeća koja dolikuje njihovom, po
meni jeftinom zanatu, ali njihovom zanatu. E, mi imamo upravo tu agresiju preko
jeftinih tv-emisija, a onda nepismene, nedorasle, neodgovorne majke i očeve,
koji ne predstavljaju sito te jeftine nepreraðene emisije, već se oduševljavaju
tim kvazikulturnim predstavnicima, pa sa te scene ta djevojčica sa nešto malo
krpice izaðe na ulicu. I šta je to? To je najava samouništenja.

POZIVAM MAJKE I
OČEVE, KÆERKE I SINOVE, DA NE IDU PREMA PROVALIJI

Jedino je Ramazan
kadar da napravi taj trzaj i zato pozivam majke i očeve, kćerke i sinove, da
zastanu, da ne idu prema provaliji, kajat će se, pretvorit će im se život u
Džehennem ovoga svijeta, jer taj pisluk, ta prljavština i na taj način
uništenje mladih života djevojčica koje sutra trebaju biti majke najžešći je
oblik samouništenja. E, tu je Ramazan. Imaju šansu, evo poručujem im da imaju
šansu sa postom, sa odricanjem od jela, pića i užitaka u toku cijelog dana, ali
ne samo izgladnjivanjem, već sa postom koji predstavlja samoobračun sa tom
jeftinom strašću, sa tim prizemnim porivima, sa tim falsifikovanim kulturnim
programima, koji se predstavljaju kao emancipacija, kao sloboda, kao život, kao
zabava.

ZABAVA JE
DOZVOLJENA UZ PRIGODU

Zabava je
dozvoljena ljudima, ali zabava uz prigodu. Kada se život pretvori u zabavu onda
on prestaje biti odgovornost. Život se izvrće na glavu i kada ljudima postane
pravilo zabava, a rad i disciplina izuzetak, oni postaju roblje, jeftino meso
za interese raznih eksploatatora.

POZIVAM
ODGAJATELJE
DA DIGNU GLAS

Prema tome, ovo
je sada prilika, pa zato pozivam imame, muderise, sve javne djelatnike,
prosvjetne radnike da se vrate sopstvenoj odgovornosti i da se ne pretvaraju da
ne vide šta se dešava. I nemoj da misle da nisu odgovorni! Odgovorni su jer se
nalaze na mjestima odgoja, vaspitanja i obrazovanja. Zato oni koji to ne čine,
bio imam na mimberi, da li profesor ili učitelj u školi, ili taj ko to
podstiče, zločinac je, koljač, ubica u svilenim rukavicama. Zato to očekujem
ovog Ramazana, prije svega, od ljudi koji su pozvani za to. Isto tako molim
Svevišnjeg Gospodara, jer ako nam On da upute i snage onda će ti ljudi i učiniti
napor za uspješno obavljanje svoje misije zaustavljanja propasti naših mladih
generacija. Ramazan je najbolji za to i najbolja atmosfera i šansa, a potrebna
nam je i velika Božja milost i ja puno očekujem od ovog Ramazana.

POST JE BORBA
PROTIV POHLEPE

REVIJA
SANDŽAK: Komentar na medijsku ramazansku poruku?

MUFTIJA: Prvi dio
poruke sam već tretirao u posljednjem odgovoru, ali ono što želim podvući je da
sve devijacije čovjeka i društva u cjelini, kriminal, izdaja i općenito zlo,
proizilaze iz poremećaja pokornosti čovjeka u odnosu na Boga, okrećući leða
Bogu, a pokoravajući se sopstvenim strastima, požudama, pohlepi i sl. Čak i ove
teme koje su se ticale genocida i zločina; teme koje se tiču politike kada
imate političara koji vam danas garantuje da neće to uraditi, a sutra to uradi;
da neće biti nešto, pa bude; da neće prihvatiti nešto, pa prihvati; da hoće, pa
neće – kada malo promotrite vidjet ćete da glavni razlog, glavni izvor takvog
ponašanja, nedosljednosti, nekonzistentnosti, nemoralnosti, izdaje,
zaslijepljenosti u ponašanju i neljudskosti, u krajnjem slučaju, proizlazi iz
toga da čovjeka vodi pohlepa za vlašću, za imetkom, za jednim i drugim, za
uticajem. Ona ga vodi i onda on krši, gazi obaveze, svoju riječ, svoja
obećanja, BožIje, ljudske, moralne zakone. Zato i jeste tu post, zato je Allah
dž.š. propisao post, jer upravo ta glad, ta žeð, ta iznemoglost koju osjeti
postač pred iftarom smiri tog majmuna u čovjeku, tu životinju, tu neman koja
sve to radi, koja čovjeka okupira i onda ga unakazi, napravi od njega nakazu
bez obzira što Allah kaže: „Stvorili smo čovjeka u najljepšem liku.“ Da,
stvorio ga je u najljepšem liku, ali onda mu se desi da se spusti u esfele
safilin
,  u najniže nizine, a to je
zapravo ovo kad se čovjek prepusti toj svojoj nemani koja naraste toliko, pa ga
okupira i on postane nakaza svog sopstvenog ponašanja, ispod svih ostalih
životinja, bića, čega god. E, zato post ima taj zadatak da tu neman, tu
negativnu snagu, tu životinju  u insanu
primiri!

ČOVJEK TREBA
POSTOM SVEZATI ŽIVOTINJU U SEBI

Čovjek ima pravo
zbog bezbjednosti držati psa, čak agresivnog psa, jakog, moćnog, krvoločnog
psa, ali je problem ako vi krvoločnog psa pustite u kuću meðu djecom, pa taj
krvoločni pas pojede vaše dijete umjesto da čuva kuću tamo negdje pored ograde.
Ta životinja u čovjeku je neminovnost, zemaljska dimenzija u čovjeku koja je
jedna od komponenti čovjeka. Ona se ne može uništiti, ali se mora držati isto
kao krvoločni pas, tamo negdje svezan, da čuva kuću, a ne da vam pojede djecu.
E, ta prizemna strana u čovjeku se mora na taj način kontrolirati. Kao što taj
krvoločni pas ima svoj lanac, ima svoju vezu, granicu, kućicu, svoje okvire u
kojima treba biti zbog bezbjednosti ostalih ukućana koje treba da štiti, a ne
da ugrozi, ta ograda kod čovjeka je post, on ga drži pod kontrolom. Zato je
Ramazan BožIji program koji nema alternativu i zato onaj ko ima i tračak
svjetla vjere neće dozvoliti da mu Ramazan proðe u besmisao, da Ramazan
pretvori u ono u šta, nažalost, mnogi muslimani pretvaraju, tj. u besmislene
igre, kartanje, gubljenje vremena, dangubu, igranje noću, spavanje danju… To
nije Ramazan! Naravno, čovjek ima pravo malo revidirati svoj radni dan,
pogotovo kad je sunce ima to pravo, ali ne da poremeti kompletan svoj život i
da se prosto vodi da gladuje. Postoji opasnost ukoliko post ne bude prožet
duhovno-moralnom cirkulacijom unutar ljudskoga bića, kada Poslanik a.s. kaže da
od svoga posta imaju samo glad i žeð. To je velika opasnost i moramo svi o tome
potpuno povesti računa.