Sastanak reisu-l-uleme s imamima

Image

Danas je u Istiklal džamiji u Sarajevu reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić
održao posljednji zajednički sastanak u svojstvu reisu-l-uleme s imamima
Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

Sastanku
je prisustvovalo preko 1000 imama iz Bosne i Hercegovine i
Sandžaka-Srbije. Sastanku su takoðer prisustvovali zamjenik
reisu-l-uleme hafiz Ismet ef. Spahić, izabrani reisu-l-ulema muftija
tuzlanski mr. Husein ef. Kavazović, generalni sekretar Rijaseta Muhamed
Salkić, rukovodilac Vjerskoprosvjetne službe Rijaseta mr. Muharem ef.
Omerdić, muftija bihaćki Hasan ef. Makić, muftija banjalučki Edhem ef.
Čamdžić, muftija goraždanski Hamed ef. Efendić, muftija mostarski Seid
ef. Smajkić, glavni muftija IZ u Srbiji Muamer ef. Zukorlić te vojni
muftija Ismail ef. Smajlović.

Izabrani reisu-l-ulema muftija tuzlanski
Husein ef. Kavazović zahvalio se imamima na njihovom predanom radu i
posvećenosti principima islama te istaknuo veliki trud koji je uložio
reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić u razvoj i napredak Islamske zajednice.

Prisutnim
imamima obratio se rukovodilac Vjerskoprosvjetne službe mr. Muharem ef.
Omerdić koji je iznio više statističkih podataka o broju imama,
džamija, mesdžida i drugim važnim postignućima na polju obrazovanja i
edukacije. Mr. Abdulgafar ef. Velić, imam Istiklal džamije u Sarajevu, u
svojstvu domaćina i imama govorio je o misiji i identitetu bošnjačkog
imama te se ukratko osvrnuo na neke od imama koji su iza sebe na
svojstven način ostavili traga u Islamskoj zajednici a u povodu
objavljivanja knjige 100 bošnjačkih imama.

Generalni
sekretar Rijaseta Muhamed Salkić je prisutne podsjetio na simboliku
današnjeg datuma. Naime, na današnji dan, 17. oktobra 1882. godine,
Hilmi ef. Hadžiomeroviću je, kao prvom reisu-l-ulemi IZ u BiH, uručena
Menšura.

Reisu-l-ulema
dr. Mustafa Cerić osvrnuo se na svoja zapažanja, iskustva i
razumijevanja imamske profesije i rada u džematu. Iskazao je duboku
zahvalnost svim imamima i podsjetio ih na čast koja je imamima ukazana
činjenicom da objašnjavaju Božiju Riječ i upućuju ljude da žive životom
koji će im osigurati dobro na ovom i spas na budućem svijetu.
Reisu-l-ulema dr. Cerić je naglasio da mu je u životu najveća čast
ukazana time što može biti u mihrabu i na minberu i da se na ta dva
mjesta najljepše osjeća, podsjećajući da je danas spreman, u slučaju
potrebe, biti imama u bilo kojem džematu i bilo kojem selu u Bosni i
Hercegovini.

Reisu-l-ulema dr.
Mustafa Cerić je uručio prigodan poklon i zahvalnicu Muharemu ef.
Omerdiću zbog njegovog doprinosa Islamskoj zajednici. Takoðer, svim
glavnim imamima na području Islamske zajednice reisu-l-ulema dr. Cerić
je uručio zahvalnice.

Nakon podne
namaza, reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić, pozivajući se na kur'anski ajet
o iskazivanju pokornosti Allahu dž. š., Njegovom Poslaniku i legitimnim
predstavnicima muslimana, pozvao je sve imame da ponove za njim bej'at
(prisegu) izabranom reisu-l-ulemi muftiji tuzlanskom Huseinu ef.
Kavazoviću. Imami su, ponavljajući za reisu-l-ulemom Cerićem, dali
bej'at (prisegu) muftiji tuzlanskom Huseinu ef. Kavazoviću u njegovom
obavljanju dužnosti reisu-l-uleme.

U nastavku prenosimo sadržaj teksta koji je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić pripremio za sastanak s imamima.

 

VASIJJETSKI GOVOR

REISU-L-ULEME DR. MUSTAFE CERIÆA

MUFTIJAMA I IMAMIMA

(Istiklal džamija, 02.12.1433/17.10.2012)

 

وَلْتَكُن
مِّنكُمْ أُمَّةٌ يَدْعُونَ إِلَى الْخَيْرِ وَيَأْمُرُونَ بِالْمَعْرُوفِ
وَيَنْهَوْنَ عَنِ الْمُنكَرِ وَأُوْلَـئِكَ هُمُ الْمُفْلِحُونَ (3:104)

 

Cijenjene
muftije i poštovani imami, ovo je moj vasijjetski govor sa dovom Allahu
da nastavite raditi kao i dosada za sreću i spas našeg naroda u duhu
islama i islamske tradicije Bošnjaka. Stoga mi dozvolite da kažem da ono
što je samodokazivo ne treba dokazivati. Ono, pak, što ovisi o nama
treba dokazati. Božija postojanost je samodokaziva, ali vjeru u Boga
treba dokazati riječju i djelom. Zašto, vi koji Knjigu čitate, tražite
da ljudi čine dobra djela, a sebe zaboravljate? Zašto, vi koji tvrdite
da vjerujete, govorite ono što ne radite?

Ta
dva vrlo teška pitanja trebaju stalno zvoniti u našim ušima, jer
obavezuju na dokazivu iskrenost i primjerenu dosljednost u našem životu i
u našem poslu. Dokaziva iskrenost u riječi je uvjet dokazive
dosljednosti u poslu. Zato je važno da naša riječ bude jasna, uvjerljiva
i prodorna do srca ljudi. Ali, isto toliko ako ne i više, važno je da
naša praksa bude dosljedna, dostatna i dostupna. Naročito danas kada
vidimo da je u javnosti riječ izgubila vrijednost istinitosti i kada je
praksa nedostatna. To je stoga što neki ljudi jezicima govore ono što
nije u njihovim srcima. Samo Bog zna ono što u sebi kriju.

Mrak
se ne može rastjerati štapom, već svjetiljkom koja treba zasvijetliti u
našem srcu, duši i riječi. Naš moral je najbolji dokaz da svijet vidi
tu našu svjetiljku kojom ćemo tiho i blago razgoniti tamu u našem
okruženju. Onu tamo koja se pravi pred našim očima i kojom nam hoće
zaslijepiti oči i pomračiti dušu tako da ne vidimo svjetlo budućnosti.

A
svjetlo naše budućnosti je u zdravoj porodici, u složnom džematu, u
dobro organiziranoj instituciji, u savjesnom radu, te u odgoju i
obrazovanju. Zato treba koristiti svaku priliku i naglasiti važnost
brige o porodici na svim razinama – državnoj, školskoj, mektepskoj i
džematskoj.

 

  1. Zdrava porodica- Srž našeg naroda je u porodici. Da bi narod bio snažan, njegova srž
    mora biti zdrava, Ako se crv nevjerstva, brakolomstva, droge i alkohola
    uvuče u porodicu, onda je srž naroda u opasnosti, a to znači da smo svi
    na gubitku. Zato nam treba uvijek biti na umu mudrost koja kaže da je
    bolje spriječiti negoli liječiti. Vaša dužnost je da se bolje upoznate
    sa pravim stanjem u porodici našeg naroda i da svojim savjetima
    pomognete očuvanju porodičnog zdravlja i čistote. Roditelje treba
    poticati da brinu o svojoj djeci, a djecu treba poučavati da poštuju
    svoje roditelje. Očeve treba hrabriti da ispunjavaju porodične obaveze, a
    majkama treba pomoći da čuvaju porodičnu čast i ugled. Treba dijeliti
    radost sa porodicom u svome džematu i biti prisutan kada je u porodici
    žalost. Na taj način vi pokazujete ne samo komšijsku dobrotu, već i
    samoinicijativno treba naći vremena i obići porodice u svome džematu. Te
    posjete ne trebaju biti duge i zahtjevne, već bratske i savjetodavne.
  2. Složan džemat- Znam da ste svjesni važnosti džemata kao jedne od najviših vrijednosti
    vjere, jer se bez džemata ne mogu ispuniti neki temeljni zahtjevi vjere.
    Znam i da se slažete da je glavna misija Islamske zajednice da čuva i
    razvija džematski duh u narodu kao osnovnu snagu našeg zajedništva u
    vjeri. I znam da razumijete kad kažem da je složan džemat srce i duša
    našeg naroda. No, želim vas podsjetiti da je vaš rad na usavršavanju
    džematskog duha muslimana ono što treba stalno dokazivati. Jer, iako se
    to podrazumijeva, sloga u džematu nije samodokaziva. Nju treba stalno
    dokazivati radom, znanjem, mudrošću i požrtvovanošću, prije svih, imama i
    njegovih najbližih suradnika u džematu. Osnovno mjerilo za vrednovanje
    imamskog rada jest stupanj sloge u džematu. Naravno da je to i najteži
    dio imamskog posla, ali u svakom poslu ima nešto što ga čini posebnim
    upravo po težini zadatka kojeg sadrži. Svakako, vaša misija je da radite
    na uklanjanju razloga za udaljavanje ljudi po bilo kojoj osnovi,
    vjerskoj ili političkoj, i da im ponudimo uvjerljive razloge za njihovo
    zbližavanje i spajanje.
  3. Dobro organizirana institucija- Institucija je više od pukog administriranja. Ona je simbol osmišljenog
    i organiziranog rada Islamske zajednice. Rekao bih institucija je
    identitet nas samih i naša Zajednice. Ona je dokument povijesti i slika
    organizirane aktivnosti. Može se slobodno reći da je Islamska zajednica
    kao institucija umnogome, ako ne i najviše, pridonijela kontinuiranom
    prisustvu islama u Bosni i Hercegovini. Pogledajte što se dogodilo na
    Balkanu sa islamom i muslimanima koji nisu imali vjerskih institucija
    sličnih našim. Gotovo da su nestali sa povijesne mape naroda utapajući
    se, kao pojedinci, u bujicu povijesnih zbivanja. Zbog toga moramo biti
    izuzetno zahvalni našim precima što su ustanovili, razvili i sačuvali
    institucionalnost islama u Bosni i Hercegovini. Tu njihovu ostavštinu
    preuzeli smo, nadam se, svjesni težine emaneta kojeg trebamo dalje
    utvrðivati i razvijati kako bismo ga mogli svjetla obraza i dostojna
    ponosa predati nadolazećoj generaciji. Govorim to zato da u vama još
    više osnažim svijest o nužnosti postojanja dobro organiziranih
    institucija Islamske zajednice od džemata, medžlisa, mekteba,
    biblioteke, mederese, akademije, fakulteta do Sabora i Rijaseta.
    Naravno, institucija ne smije biti svrha sama sebi. Ona mora biti svrha
    boljoj, bržoj i kvalitetnijoj službi islamu i muslimanima. Ona mora biti
    znak našeg prepoznavanja i sigurnost našeg posla. A da bi to bila,
    instituciju trebamo snažiti samodisciplinom i samopoštivanjem pravila i
    propisa koje sami donosimo radi boljeg timskog rada i radi kvalitetnijeg
    predstavljanja islama i muslimana u javnosti.
  4. Savjestan rad – Nemam namjeru vaziti vam o potrebi da budete savjesni u svom imamskom
    radu. Želim vjerovati da ste vi toga svjesni i da vam se, zapravo, ne bi
    mogla ni dati imamska idžazetnama da u vama vaši učitelji nisu
    prepoznali savjesne i odgovorne osobe kojima se može povjeriti časna
    uloga nasljednika Božijih poslanika. No, u ovoj prilici želim vašoj
    pažnji preporučiti da razmislite o značenju dužnosti i ljubavi prema
    poslu. Jer kažu da dužnost može mnogo učiniti, ali ljubav beskrajno više
    čini da naš posao bude uspješan i djelotvoran. Zato trebamo učiti
    voljeti imamski posao i to pokazivati i dokazivati vrijednim radom i
    svjesnom brigom za svaki detalj u nastupu u ime vjere. Nije lahko biti
    uzor drugima. Nije lahko biti prvi i voditi ljude na životnome putu.
    Lakše je biti voðen. Ali ljepše je živjeti sa uvjerenjem da pomažeš
    ljudima i slaðe je raditi sa znanjem da to što radiš Bog, dž.š., Njegov
    Vjerovjesnik i dobri ljudi vole i cijene. Zato vjerujem da imamo punu
    svijest o dužnosti prema imamskim obavezama, ali i velikoj ljubavi prema
    časnom poslu imama, hatiba i vaiza.
  5. Odgoj i obrazovanje – Slobodno se može reći da je prethodno dvadeseto stoljeće bilo u znaku
    velikog napretka u znanosti. Ali pored toga, stoljeće u kojem smo i mi
    roðeni, ostat će upamćeno i po zlu ratova koji su odnijeli živote
    milijuna ljudi u svijetu. Naš narod će ga naročito pamatiti po zlu
    genocida. Dakle, iz prethodnog u naredno stoljeće svijet u svome
    prtljagu nosi dokazive uspjehe u znanosti i dokazive promašaje u moralu.
    Zbog toga u dvadeset prvom stoljeću neće biti znanstvena otkrića mjera
    čovjekovog napretka, već će moralna dosljednost biti dokaz čovjekovog
    očišćenja od zle krvi koja razara supstance života na Zemlji. Potrebno
    je, dakle, u ovom stoljeću ustanoviti put do odgoja na isti način kao
    što se otkrio put do znanosti. Stoga treba poželjeti da ovo stoljeće
    bude u znaku odgoja koji će čovjeka podsjetiti na uzvišenost Gospodara
    svjetova i na vrijednost ljudskog života kao Božijeg dara. I sami možete
    zaključiti da sam vam posebno istaknuo važnost odgoja i obrazovanja za
    naš narod, važnost koja se može mjeriti vremenom stoljeća. Ako je to
    tako, onda neka naša dova bude da Evropa oplemeni svoje srce kako se ne
    bi nikada i nikome dogodilo ono što se dogodilo nevinim ljudima, ženama i
    djeci u Plavu i Gusinju i u Bosni i Hercegovini. Mi molimo Boga dž.š,
    da svi ljudi razumiju da čestitost nije u tome da se lice okreće prema
    istoku ili zapadu. Čestitost je da čovjek vjeruje u Boga, u Dan
    odgovornosti, u meleke, u knjige, u vjerovjesnike i da dijeli svoj
    imetak sa siročadima i siromasima, da oslobaða ljude od ropstva i
    poniženja, da samo Bogu robuje i zekat dijeli i da ispunjava obavezu
    svoju kada je preuzme pred Bogom i ljudima.

Nadam
se, drage muftije i imami, da ćete nastaviti učiti dovu i drugima
preporučiti da uče, moleći Boga dž.š da prosvijetli čovjekov um i
oplemeniti njegovo srce da bude svjetiljka koja razgoni tamu, a ne kamen
koji donosi strah i patnju. 

 

أَللّهمَّ
إِنِّي أسْألُكَ مِنَ النِّعْمَةِ تَمَامَهَا، وَمِنَ  العِصْمَةِ
دَوَامَهَا، وَمِنَ  الرَّحْمَةِ شُمُولَهَا، وَمِنَ  العَافِيَةِ
حُصُولَهَا، وَمِنَ العَيْشِ أَرْغَدَهُ، وَمِنَ  العُمُرِ أَسْعَدَهُ،
وَمِنَ  الإِحْسَانِ أتَمَّهُ، وَمِنَ الإِنْعَامِ أَعَمَّهُ، وَمِنَ  الفَضْلِ أَعْذَبَهُ، وَمِنَ اللُّطْفِ أَقرَبَهُ.

أَللّهُمَّ
كُنْ لَنَا وَلا تَكُنْ عَلَيْنَا. أَللّهُمَّ اخْتِمْ بِالسَّعَادَةِ
آجَالَنَا، وَحَقِّقْ بِالزِّيَادَةِ آمَالَنَا، وأَقْرِنْ بِالعَافِيَةِ
غُدُوَّنَا وَآصَالَنَا، وَاجْعَلْ إِلَى رَحْمَتِكَ مَصِيرَنَا
وَمَآلَنَا، وَاصْبُبْ سِجَالَ عَفْوِكَ عَلَى ذُنُوبِنَا، وَمُنَّ
علَيْنَا بِإِصْلاحِ عُيُوبِنَا، واجْعَلْ التَّقْوَى زَادَنَا، وَفِي
دِينِكَ اجْتِهَادَنَا، وَعَلَيْكَ تَوَكُّلَنَا وَاعْتمَادَنَا.

أَللّهُمَّ
ثَبِّتْنَا عَلَى نَهْجِ الاسْتِقَامَةِ، وَأَعِذْنَا فِي الدُّنْيَا مِنْ
مُوجِبَاتِ النَّدَامَةِ يَوْمَ القِيَامَةِ، وَخَفِّفْ عَنَّا ثِقْلَ
الأَوْزَارِ، وَارْزُقْنَا عِيشَةَ الأَبْرَارِ، وَأَكْفِنَا وَاصْرِفْ
عَنَّا شَرَّ الأَشْرَارِ، وَأَعتِقْ رِقَابَنَا وَرِقَابَ آبَائِنَا
وَأُمَّهَاتِنَا وَإِخْوَانِنَا وَأَخَوَاتِنَا مِنَ النَّارِ،
بِرَحْمَتِكَ يَا عَزِيزُ يَا غَفَّارُ، يَا كَرِيمُ يَا سَتَّارُ، يَا
عَلِيمُ يَا جَبَّارُ.

يَا
أَللهُ يَا أَللهُ يَا أَللهُ، بِرَحْمَتِكَ يَا أَرْحَمَ الرَّاحِمِينَ،
وَيا أَوَّلَ الأَوَّلِينَ، وَيَا آخِرَ الآخِرِينَ، ويا ذَا القُوَّةِ
الْمَتِينِ، وَيَا رَاحِمَ المَسَاكِينِ، وَيَا أَرْحَمَ الرَّاحِمِينَ، لا
إِلهَ إِلا أَنْتَ سُبْحَانَكَ إِنِّي كُنْتُ مِنَ الظَّالِمِينَ.
وَصَلَّى اللهُ عَلَى سَيِّدِنَا مُحَمَّدٍ وَآلِهِ وَصَحْبِهِ
أَجْمَعِينَ، وَالْحَمْدُ للهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ.

{gallery}sastanak sa imamima{/gallery}

Izvor: MINA