HomeGlas islamaIntervjuAlbanci su naši tradicionalni prijatelji 19. Oktobra 2012. Intervju 1072 Intervju sa predjednikom BKZ-a na Kosovu gospodinom Sahitom Kandićem o značaju formiranja iste na tom prostoru, predstojećim planovima BKZ-a na Kosovu kao i Promotivnoj skupštini koja predstoji. Razgovarao: Salahudin Fetić Sahit Kandić je 43-ogodišnjak, po struci mašinbravar. Roðen u Plavu, a već skoro četiri decenije živi i radi na Kosovu. Aktivista svebošnjačkog pokreta devedesetih, učesnik u ratu na Kosovu te nosilac raznih projekata za mnoge ovdašnje i internacionalne organizacije koje djeluju na Kosovu. Tokom zadnje decenije radio je na raznim istraživačkim i studijskim projektima iz čega su proizašle brojne značajne publikacije. Autor je dvije knjige: “Magična zabava” koja tretira iluzionističke vještine te zbirke pjesama “Kauboj” koja je iz štampe izašla proteklog mjeseca Odnedavno prvi predsjednik BKZ-a za Kosovo. Gospodine Kandiću, ovo je dobra prilika da se našoj javnosti bolje predstavite. Šta mislite da je najznačajnije iz Vaše biografije? Kada je moja obitelj 1974. godine doselila iz Plava bio sam petogodišnjak kome je predstojala integracija, tada u tuðoj sredini, a to je podrazumijevalo borbu za novo “mjesto pod suncem”. Vazda sam mislio da mi je prednost to što sam seljačkog porijekla, a odrastao u urbanoj sredini jer sam “pobrao” beneficije oba ambijenta. Tako sam u ranoj mladosti bio zapažen po uspješnosti u sportu, tj. nekim borilačkim vještinama. Potom sam se uspješno oprobao i kao tekstopisac i skladatelj folk muzike, a objavljivao sam i karikature, aforizme, viceve itd., a taj kreativan duh i zdrav smisao za humor me kao mladog talenta dovodio do stranica mnogih zabavnih glasila nekadašnje Juge. Tako sam uvijek bio neka vrsta javne ličnosti. Inače, ta vrsta karijerizma je postala prošlost čim sam se nakon odsluženja JNA uključio u ondašnji svebošnjački pokret ’90-te, a kasnije zbog poznatih represivnih poteza režima bio veoma aktivan u poluilegalnom političkom djelovanju sve do početka kosovskog rata gdje sam se najprije angažirao na obučavanju i regrutaciji mladih za učešće u borbi, a potom se i sam uključio u borbene redove Oslobodilačke vojske Kosova. Bio sam učesnik u nekim borbama 133-će brigade “Adrian Krasniqi”, zatim u 136-oj “Rugova” i na koncu u 138-oj brigadi “Agim Ramadani” na kosovsko-albanskoj granici u mjestu Košare, gdje me je i zatekao kraj rata. Poslije rata sam radio za Norwegian People Aid kao Team Leader i 2IC na čišćenju miniranih polja, potom u Balkan Sonflower’s kao dužnosnik za informiranje, a onda sa nekoliko mladih i uglednih ličnosti formirali smo lokalnu NVO Udruženje Bošnjaka “Oaza”. Bio sam prvi predsjednik “Oaze”, a kasnije i suosnivač mnogih mreža nevladinih udruga, kao što su Koalicija „Antikorupcija“, zatim Platform CiviKos, koja je krovna mreža svih profila NVO-a na Kosovu, i tu bio član borda menadžera u dva mandata, a isto toliko i u bordu menadžera Kosovske omladinske mreže koja je okupljala preko 130 omladinskih organizacija diljem Kosova te studentske unije i razne neformalne grupe. Uz to, naravno, bio sam i član renomiranih kosovskih mreža kao što su: Demokracija na djelu, ProPeace, Syri i Vizionit, Forum “Reforma”, kao i mnogih drugih asocijacija. Dopredsjednik sam i mreže koja ima oko četrdeset bošnjačkih NVO-a, Bošnjačkog savjeta Kosova, suosnivač sam internacionalnog Pokreta za autonomiju Sandžaka, a odnedavno i predsjednik Bošnjačke kulturne zajednice za Kosovo. Mogu reći da imam više nego bogato menadžersko iskustvo na raznovrsnim projektima iz kojih je proizašlo i nekoliko značajnih publikacija sa raznim studijskim analizama kosovskih manjinskih i drugih društvenih problematika. Inače sam autor i dvije knjige: “Magična zabava” tretira maðioničarstvo kao atraktivnu i zabavnu artističku vještinu, a skoro objavljena zbirka poezije “Kauboj” sadrži pjesme za narodnu i zabavnu muziku i to s fokusom na mlaðe čitalaštvo, a naravno imam i drugih gotovih rukopisa o kojima ćemo nekom sljedećom prigodom. Po pitanju medija sam prva iskustva sticao u nekim davnim zabavnim listovima, a poslije rata sam radio po četiri godine za dvojezični list civilnog društva „Glasnik/Kasneci“ i kao dopisnik za javni servis RTK – emisije na bosanskom jeziku. Pisao sam i za portale kao što su: kosovocafe.com, info-ks.net, bošnjaci.net itd. Bio sam u jednom mandatu ispred naše zajednice sa Æerimom Bajramijem, aktuelnim zamjenikom ministra za dijasporu, i član Konsultativnog vijeća za zajednice pri Kabinetu predsjednika Kosova, a i dalje sam član Komisije za selekciju i dodjelu odlikovanja od šefa države, u Izvršnom vijeću ATBZ za Kosovo, kao i u nekim institucionalnim komisijama i organizacijskim tijelima…U najkraćem, to je to. Šta po Vama znači formiranje BKZ-a na Kosovu i kakvog će utjecaja ona imati na ovdašnji bošnjački narod? Najprije da kažem da je to važan pokret koji u našem narodu već ima neizmjerne ostvarene pozitivne rezultate preko Bošnjačkog vijeća Sandžaka, BANU-a, Sandžačke biznis asociacije, BDZ-a, stvaranjem svebošnjačkog umrežavanja ograncima svuda gdje živi naš narod i tako redom. Eto, od početka novembra mjeseca protekle godine se modelirala BKZ za Kosovo i nedavno je taj projekat finaliziran. Na Kosovu postoji preko stotinu bošnjačkih nevladinih organizacija zbog jednostavnosti procedure registriranja jer je dovoljno tri osnivača od kojih barem jedan mora biti graðanin Kosova, a u nadležnoj diviziji za registriranje se može dobiti gotova forma statuta i programskih ciljeva koja se lako adaptira i besplatno registrira. Na Kosovu je nekoliko hiljada registriranih NVO-a, a broj onih koje uspiju opstati “na tržištu” je znatno skromniji, ali se zato nijednoj ne oduzima jenom dodijeljena licenca. Inicijativni odbor BKZ-a je u početku sadržavao prevelik broj članova partijski profiliranih, takoðer je dolazilo i zainteresiranih za uključenje koji su vjerovali da ulaskom u BKZ rješavaju pitanje sopstvene nezaposlenosti, a trebalo je konstantno voditi računa o regionalnoj izbalansiranosti, takoðer svaku pojedinost urediti u skladu sa dugoročnom strategijom optimalnog funkcioniranja te konstantno sve odluke usvajati apsolutnim koncenzusom itd. A do kraja tog osjetljivog procesa su ustrajali samo oni koji su razumjeli prirodu i ulogu BKZ-a te sa iskustvom na ovom polju djelovanja, kao i dobrom voljom i sa dovoljno slobodnog vremena i entuzijazma da se posvete ovim važnim pitanjima. Raduje me da ima dosta kako stručnih tako i mladih te neopterećenih ljudi koji imaju jasnu viziju nacionalnih interesa, a i razvojnih mogućnosti naše zajednice na ovim prostorima. Formirali smo jedinstven i uigran tim, iako nismo uspjeli pretopiti i Bošnjački savjet Kosova u BKZ, ali smo ipak izgradili solidne partnerske odnose sa ovom mrežom koja je za sada stožer svebošnjačkog jedinstva na Kosovu. Moram inače posebno spomenuti i to da je BKZ Kosova svojim izlaskom na javnu scenu značajno pobudila pozornost i interesovanje domaćih i internacionalnih čimbenika na Kosovu, jer je prepoznata kao ozbiljan nadregionalni faktor! Inače, Kosovo je država čije konstituiranje nije završeno i BKZ će i na tom polju pratiti procese i dati značajan doprinos jer ima solidne potencijale i kadar za ta pitanja, a to se odnosi i na dijelove Ustava i zakona koje treba reformirati te ureðenje drugih svakodnevnih pitanja bitisanja zajednice po raznim pitanjima. Za sada su najaktuelniji nacionalni prioriteti pitanja decentralizacije i stvaranja triju općina sa bošnjačkom većinom, poboljšanje raznih aspekata u obrazovanju na svim razinama, proporcionalno zapošljavanje u javnim i drugim službama i ustanovama na Kosovu te očuvanje posebnosti, kao i unapreðivanje suradnje sa matičnim narodom i dijasporom. Dakako, tu je i rješavanje ključnih nacionalnih interesa poput sandžačke autonomije, vraćanje unitarne RBiH, jačanje bratskih veza sa pripadnicima našeg naroda ma gdje god da žive u manjem ili većem broju u bližem okruženju ili daljim mjestima, briga o njihovom očuvanju identiteta i posebnosti, kao i drugih bitnih pitanja. Za sada kroz formirane odbore BKZ za Kosovo se posvetila sferama kao što su: obrazovanje, etnologija, kultura, sport i dijaspora, a sigurno će biti osnivanja i drugih prioritetnih resornih odbora. Trenutačno imamo devet bošnjačkih i dvije stranke goranske provinijencije na Kosovu, čiji ideološki bazamenti su prevaziðeni i zakržljali, a pokret BKZ će višedimenzionalno revitalizirati sve te aspekte unijevši više mladosti, inovativnosti, suvremenosti i kreativnosti u svim društvenim sferama i biti idejni stožer rješavanja brojnih nacionalnih prioriteta umjesto unutrašnjih trvenja i meðusobnih vandalskih obračuna koji su se pretvorili u jedina politička dešavanja sa bošnjačkim predznakom na ovim prostorima. To je i bilo razlog što smo odmah i javno već ponudili platformu o koncenzusu zajedničkih interesa i fokusu budućeg udruženog djelovanja za sve bošnjačke političke subjekte na Kosovu. To je na mikro planu, a u slučaju i daljih insistiranja Srbije na autonomiji sjevernog dijela Kosova zahtijevat ćemo neku simetričnu povezanost ili identičnu soluciju i za Sandžak. Da li biste mogli napraviti neki presjek stanja i dati Vaš sud o sadašnjem stanju na Kosovu kod našeg naroda? Pa, galimatijas oko predsjedničke krize i kompromisa za tu poziciju se na Kosovu nastavlja i ove godine. Civilni i politički sektor kod ovdašnjeg većinskog naroda protiče u znaku priprema raznih solucija ustavnih reformi, a koje će se uskoro neminovno dogoditi, što zbog nužnosti adekvatnijeg ureðenja, a utoliko i zbog proceduralne i druge nedorečenosti tog državotvornog akta. Trenutačni ogled stanja kod ovdašnjih manjina je takav da srpska država posredstvom svojih pripadnika kontrolira tri općine na sjeveru Republike Kosova kroz sve institucionalne postulate kao svoj integralni dio, dok u nešto slabijoj formi ti paradržavni mehanizmi funkcioniraju u drugim srpskim enklavama diljem Kosova. Izrazitim jačanjem ekonomske moći Turske, te zbog strateške pozicije u regionu i dobrim odnosima sa SAD-om, ona se sve više eksponira kao faktor koji ureðuje regionalne odnose na Balkanu, a samim time iznimnu pozornost i brigu posvjećuje svojim sunarodnicima i njihovoj novoformiranoj kosovskoj općini Mamuša. Neznatno simboličan postotak Hrvata i onih koji se deklariraju kao Crnogorci na Kosovu ih je izostavio od uvrštenosti u kosovskom Ustavu, ali zbog pritisaka njihovih matičnih država i njihovo pitanje će se riješiti nakon skorijeg objavljivanja zvaničnih rezultata prošlogodišnjeg popisa stanovništva. RAE zajednice (Romi, Aškalije i Egipćani) imaju identične problematike i bez potpore su od matičnih zemalja, pa svoja pitanja uglavnom rješavaju u paketu sa ostalim manjinskim zajednicama. Od nekadašnje zajednice koja je kao Muslimani brojila izmeðu 100 i 120 hiljada pripadnika na Kosovu, sada po preliminarnim rezultatima popisa je samo oko 30 hiljada, uz oko 10 hiljada pripadnika ovog korpusa koji su projektom GOS-a odvojeni i ispolitizirani od strane SANU-a i deklariraju se kao Goranci. Apsolutnu većinu našeg naroda na Kosovu čine autohtoni Bošnjaci u prizrensko-dragaškom kraju, dok tek 10% ovdašnjih Bošnjaka je sandžačkog porijekla i uglavnom gravitira u pećko-istočkoj regiji te u znatno simboličnijem broju u Prištini, Mitrovici i Leposaviću. Politička i gospodarstvena nemoć RBiH da se kao faktor založi za pripadnike svoje zajednice i kao matična država bude garant prava, interesa i jednakosti svog naroda u regionu, čini da ne samo srbijanska politika raspolućuje bošnjačko biće nego i Makedonija, Bugarska i druge države nalaze svoje marionete u našoj zajednici. Idejno-politička zakržljalost starijih stranaka i kopiranje tih prevaziðenih formi od novoformiranih čini da nema napredne političke snage ili ideje iz naše zajednice na Kosovu, pa zato civilni sektor sve više dobija na značaju. Po kosovskoj regulativi tri osobe, od kojih je barem jedna sa ovdašnjim državljanstvom, mogu registrirati NVO, a pošto od divizije za registriranje dobiju i prikladnu formu statuta i programskih ciljeva koja se malo adaptira, samo u pećkom regionu ima oko 30 bošnjačkih nevladinih udruga, pa iako apsolutna većina njih uopće ne funkcionira zbog opće društveno-političke dezorjentacije i nesklada, kako u državi tako i u sopstvenom narodu. Do sada se iz bošnjačkog civilnog sektora istakao samo manji broj udruga, a značajniji prodor i utjecaj u posljednje vrijeme ostvarila je mreža tih organizacija, Bošnjački savjet Kosova, koja za sada figurira kao krovno bošnjačko udruženje i institucija. Veći dio nosilaca ove mreže je i u strukturama nedavno formirane Bošnjačke kulturne zajednice za Kosovo koja je već okupila mnoge aktivne nevladine udruge oko sebe, kao i započela nekoliko inicijativa poput iznalaženja koncenzusa zajedničkog političkog interesa bošnjačkih stranaka, a alarmirano je i pitanje nedostatka udžbenika za sve razine obrazovanja na bosanskom jeziku te animiranje kulturnih aktivnosti i istraživačkih projekata, kao i brojna druga životna pitanja iz kosovsko-bošnjačke svakodnevice. Dakako, iz BKZ-a za Kosovo je najavljeno i značajnije angažiranje na konkretnom doprinosu kod pitanja decentralizacije, naravno i predstojećih ustavnih reformi, jer bošnjačka zajednica je totalno zapostavljena u mnogim sferama i to se mora ispraviti, a očigledno da politički faktor nema ideje ili sposobnosti da pravovremeno utiče, bez obzira što se baš sada trebaju umetnuti u Ustavu osnove koje bi se kasnije i u zakonima i drugim nižim aktima elaborirale u skladu sa našim realnim životnim potrebama. Primjerice, u Ustavu Republike Kosova uopće ne figurira visokoškolsko obrazovanje na našem jeziku i bez obzira na dobru volju većinske zajednice ono se ubuduće zbog raznih uzročnika može reducirati, a na štetu naše zajednice. Postoje i brojne druge sfere ustavnih, zakonskih i regulativnih neureðenosti i nedorečenosti, a kojima se moraju uspostaviti “temelji” za buduće adekvatno pravno ureðenje tih sfera. Očigledno da devet bošnjačkih i dvije goranske partije naš nacionalni korpus na Kosovu prepuštaju stihiji koja popisnim rezultatima ozbiljno upozorava da će nas ovako nejedinstvene iskorijeniti sa ovih prostora, jer u postojećoj socio-političkoj konstelaciji sa ovakvim “gabaritom”, bez dvojbe, na žalost, čekaju nas teški egzistencijalni dani… Često se govori o decentralizaciji za bošnjačke sredine. Šta Vi mislite po pitanju stvaranja triju općina: Vitomirica, Rečane i Gora, i šta bi to značilo za Bošnjake na Kosovu? Imam dojam da to pitanje za sve političke subjekte služi samo kao politički adut i uobičajena samoreklama i ništa više. No, to stagniranje ne mijenja stvari već ih samo odlaže u dogledno vrijeme. Stvaranje novih općina Vitomirica, Rečane i Gora za bošnjački narod bi značilo najprije bolje mogućnosti za ostvarenje interesa i prava, dostatnost kapitalnih investicija i stvaranje solidnih preduvjeta za svestrani razvoj, kao i tržišnu jednakost na svim poljima, a samim time i gospodarstvenu moć i stabilnost. Mi u BKZ-u mislimo da tom pitanju treba puno ozbiljnije i studioznije pristupiti, a naravno i kontribuiranje BKZ-a na tom polju će zasigurno biti značajno. Rečane i Gora su kompaktniji teritoriji, ali za Vitomiricu se iznalaze neke asimetričnije solucije od strane SDA Kosova, a ostali subjekti samo insistiraju da to bude u paketu za sve tri općine. Mi iz BKZ-a smo vanpolitičke ličnosti, ali u solidnim i korektnim odnosima sa svim strankama i taj kapital će nam valjano poslužiti da posredujemo na njihovom ujedinjavanju na osnovi spomenutih naših nacionalnih prioriteta, dakako na ovim prostorima. Kako vidite u perspektivi bošnjačku zajednicu na Kosovu? Šta bi bile Vaše osobne preporuke? Na čemu ćete Vi raditi i na čemu ćete se zalagati ubuduće preko BKZ-a i uopće? Mi smo pošten, žilav i mudar narod, a Albanci su naši tradicionalni prijatelji. Nikakvo kabadahijsko eksponiranje, a ni marionetska poslušnost nas ne izvodi na selamet, nego samo mudrom i strateškom suradnjom i zdravim pristupom možemo ostvariti sve te naše prioritetne zahtjeve. Pojasnio bih ovdašnjim Bošnjacima i to da tzv “pozitivna diskriminacija” ne pruža nikakve prednosti u našoj životnoj svakodnevici već isključivo u predstavničkom segmentu. Nismo nikakva zaštićena vrsta “bijelih medvjeda”, već naši ljudi to moraju shvatiti i samim time pojačati svoje učešće u javnoj sferi društva kao vrsni profesionalci i stručnjaci, izraziti talenti, kreativni umjetnici i ne očekivati pomoć iz sažaljenja, već isključivo radom i respektom stručnih kriterija se uključiti u stvarne životne tokove… Moram reći i to da se BKZ Kosova neće isticati bombastičnim nastupima kao što je uobičajeno kod mnogih naših organizacija nego isključivo konkretnim rezultatima i idejama. Dakako, koristim prigodu da se u svoje osobno i u ime BKZ-a Kosova najsrdačnije zahvalim na pruženoj mogućnosti da se predstavimo sandžačkoj i široj bošnjačkoj javnosti posredstvom ovog veoma čitanog medija, uz iskrenu želju da ćemo i ubuduće valjano suraðivati na svim bitnim poljima. (Preuzeto iz Revije Sandžak broj 167. od 10. septembra 2012. godine)
