Sandžački vasijjet Bošnjacima reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića

1)
Upamtite – vjera
je dar Božiji na kojem počiva moralno zdravlje društva. Jer, bez moralnog
zdravlja u društvu, nema napretka!

2) Znajte – dom je
prirodno pravo čovjeka, jer bez doma nema zdrave porodice. A bez zdrave porodice,
nema ljudske zajednice!

3) Ne zaboravite – domovina
je ljudsko pravo, jer bez domovine čovjek je nesretan. A kad je čovjek nesretan,
onda je svijet nemiran!

4) Zapamtite – džava
je nužna potreba naroda, jer bez države čovjek je obespravljen. A kad je čovjek
obespravljen, onda je mir ugrožen!

5)
Vjerujte – znanje
je ljudsko dobro koje snaži čovjeka da se bori protiv zla!

6) Uvijek imajte na umu
– tolerancija je ljudska moć da se voli svoja vjera i kultura bez mržnje prema drugom i drugačijem!

7) Zapamtite – izdaja
je zlo protiv kojeg se svaki Bošnjak mora boriti uvijek i na svakom mjestu!

8)
Ne zaboravite – Bošnjak
je Bošnjaku brat po vjeri i naciji i zato je svaki Bošnjak dužan da se brine o
drugom Bošnjaku uvijek i na svakom mjestu!

9)
Neka se zna – Sarajevo
je glavni grad a Bosna je matična zemlja svih Bošnjaka ma gdje bili!

10)
Upamtite – Bošnjaci
su vjerom sačuvali naciju i kulturu, a od sada nacijom treba da čuvaju vjeru i
kulturu!

11) Nikad ne zaboravite
– Sandžak je duša Bošnjaka!

12)
I svaki dan ponavljajte: – Nikad više genocid! Vallahi! Billahi! Tallahi!

SANDŽAČKI
VASIJJET BOŠNJACIMA REISU-L-ULEME
DR. MUSTAFE CERIÆA

(Novi
Pazar, zu-l-hidždže 15, 1433/30. oktobar, 2012)

الحمد لله رب العالمين.

والصلاة و السلام علي أشرف
الانبياء والمرسلين!

قال الله سبحانه و تعالى فى القران
الحكيم:

يَاأَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا عَلَيْكُمْ أَنفُسَكُمْ لَا
يَضُرُّكُمْ مَنْ ضَلَّ إِذَا اهْتَدَيْتُمْ إِلَى اللَّهِ مَرْجِعُكُمْ جَمِيعًا
فَيُنَبِّئُكُمْ بِمَا كُنتُمْ تَعْمَلُونَ ـ صدق الله العظيم

– Vi koji ste se pouzdali u Boga budite
zajedno pa vam neće naškoditi oni koji su na krivom putu ako ste vi krenuli
pravim putem. Na kraju svi ćete se vratiti Allahu, koji će vas obavijestiti šta
ste radili (Kur'an, 5:105).

Draga braćo i sestre,

Kažu
da je pametnom dovoljan išaret, pa je zato i razumnom dovoljno da pogleda nebo
bez vidljivih stubova, pa da shvati moć Stvoritelja Svemoćnog.

I
kao što je nebesa podigao da stoje bez vidljivih stubova, tako Allah Svemogući
podiže ljude i narode da žive sa vidljivim znakovima vjere i morala.

I
onoliko koliko je htio da stubovi na kojima stoje nebesa budu nevidljivi,
toliko je Allah Sveznajući htio da stubovi na kojima stoji ljudska zajednica
budu vidljivi.

Čovjek
je slab da bi ovladao svim zakonima fizike u kosmosu; čovjek kratko živi da bi
upamtio sve kosmičke šifre; čovjek ima mnogo svojih briga da bi mogao podizati
i održavati stubove na kojima stoje nebesa i Zemlja. Čovjek je osloboðen tih
briga, jer onaj koji je podigao nebesa bez vidljivih stubova ne umara se u
njihovom održavanju: Allah Svemoćni se ne umara u održavanju nebesa i Zemlje,
jer on je Uzvišen i Moćan (Kur'an, 2-255). (وَلَا يَئُودُهُ حِفْظُهُمَا وَهُوَ الْعَلِيُّ الْعَظِيمُ).

Čovjeku
nije potrebno da vidi stubove na kojima stoje nebesa, jer je njegov očni vid
kratak, a i um je njegov neznatan da bi sve to umio napravit.

Čovjeku
je ostavljeno nešto drugo, nešto što on može da vidi.

On
može da vidi stubove na kojima se podiže njegova zajednica, a to su stubovi
vjere i morala.

Jer,
bez vidljivih moralnih stubova, čovjek nema uspjeha na ovome svijetu, niti
spasa na drugome svijetu.

Svi
uspješni narodi u povijesti podizali su se na vjeri u Boga i snažnom moralu u
životu ljudi; a propadali su oni narodi u povijesti koji su izgubili vjeru u
Boga i koji su pogazili temeljna načela morala.

Dakle,
vjera i povjerenje, istina i pravda, mudrost i hrabrost, iskrenost i poštenje,
učenost i darežljivost, kućenost i porodičnost, radinost i požrtvovnost,
nesebičnost i širokogrudnost su stubovi na kojima stoji uspjeh i sreća jednog
naroda.

Ti
stubovi treba da budu vidljivi, treba da budo usaðeni duboko u srcu svakog
pojedinca i treba da budu zaštićeni od svega što ih razjeda. Treba da budu
zaštićeni od bolesti nevjere i nepovjerenja, od laži i nepravde, od naivnosti i
kukavičluka, od dvoličnosti i harama, od džahiluka i škrtosti, od raskućništva
i razbojništva, od ljenosti i sebičnosti, od izdaje i podanosti i od svega
onoga što ruši ljudski ponos i dostojanstvo.

Okretali
su se Bošnjaci na sve strane – prema Istoku i prema Zapadu – da naðu oslonac,
da otklone brigu, da dožive slobodu, da osjete istinski mir i sigurnost, ali su
shvatili da su sami sebi najbolji oslonac, da je njihova briga samo njihova, da
je sloboda njihova vlastita vrijednost te da su njihov mir i sigurnost u
njihovim rukama.

Bilo
je trenutaka kad su Bošnjaci pomislili da je vrijeme ubijanja i progona prošlo,
da je paljenje kuća i rušenje džamija prošlost. Ali, uvijek iznova su bili
prevareni, izdani i ostavljeni na milost i nemilost bezdušnim dželatima.

No,
u tome i jeste njihova posebnost – unatoč svemu oni su se ponovo dizali, teškom
mukom, ali su se dizali iz pepela i ponovo gradili popaljene kuće i porušene
džamije.

U čemu je snaga Bošnjaka? Nije u
vojnoj sili. Njihova snaga je uvijek bila i ostala u vjeri i moralu, u kulturi i nacionalnom ponosu, ponosu
koji zahtjeva od Bošnjaka da udare čvrste temelje za svoju sigurnu kuću na
Balkanu.

Poput Ibrahima i njegovog sina
Islamaila, koji su po Allahovom emeru udarili temelje sigurnoj Kući (el-Bejtu):
وَإِذْ يَرْفَعُ إِبْرَاهِيمُ الْقَوَاعِدَ مِنَ الْبَيْتِ وَإِسْمَاعِيلُ
رَبَّنَا تَقَبَّلْ مِنَّا إِنَّكَ أَنتَ السَّمِيعُ الْعَلِيمُ – – I dok su Ibrahim i Ismail temelje Kuće
podizali, oni su zajedno učili dovu: ”Gospodaru naš, primi od nas, jer Ti,
uistinu, sve čuješ i sve znaš, tako danas mi Bošnjaci po Allahovom emeru i
amanetu prolivene bošnjačke šehidske krvi po Balkanu, treba da podižemo svoju
zajedničku Kuću i da svi zajedno učimo ovu Ibrahomovu i Ismailovu dovu:

رَبَّنَا
وَاجْعَلْنَا مُسْلِمَيْنِ لَكَ وَمِن ذُرِّيَّتِنَا أُمَّةً مُّسْلِمَةً لَّكَ
وَأَرِنَا مَنَاسِكَنَا وَتُبْ عَلَيْنَآ إِنَّكَ أَنتَ التَّوَّابُ الرَّحِيمُ . رَبَّنَا وَابْعَثْ
فِيهِمْ رَسُولاً مِّنْهُمْ يَتْلُو عَلَيْهِمْ آيَاتِكَ وَيُعَلِّمُهُمُ
الْكِتَابَ وَالْحِكْمَةَ وَيُزَكِّيهِمْ إِنَّكَ أَنتَ العَزِيزُ الحَكِيمُ .وَمَن يَرْغَبُ عَن مِّلَّةِ إِبْرَاهِيمَ إِلاَّ مَن سَفِهَ نَفْسَهُ
وَلَقَدِ اصْطَفَيْنَاهُ فِي الدُّنْيَا وَإِنَّهُ فِي الآخِرَةِ لَمِنَ
الصَّالِحِينَ . إِذْ قَالَ لَهُ رَبُّهُ أَسْلِمْ قَالَ أَسْلَمْتُ لِرَبِّ
الْعَالَمِينَ . وَوَصَّى بِهَا
إِبْرَاهِيمُ بَنِيهِ وَيَعْقُوبُ يَا بَنِيَّ إِنَّ اللّهَ اصْطَفَى لَكُمُ
الدِّينَ فَلاَ تَمُوتُنَّ إَلاَّ وَأَنتُم مُّسْلِمُونَ .أَمْ كُنتُمْ شُهَدَاء إِذْ حَضَرَ يَعْقُوبَ الْمَوْتُ إِذْ قَالَ
لِبَنِيهِ مَا تَعْبُدُونَ مِن بَعْدِي قَالُواْ نَعْبُدُ إِلَـهَكَ وَإِلَـهَ
آبَائِكَ إِبْرَاهِيمَ وَإِسْمَاعِيلَ وَإِسْحَقَ إِلَـهًا وَاحِدًا وَنَحْنُ لَهُ
مُسْلِمُونَ . تِلْكَ أُمَّةٌ قَدْ خَلَتْ لَهَا مَا كَسَبَتْ وَلَكُم مَّا
كَسَبْتُمْ وَلاَ تُسْأَلُونَ عَمَّا كَانُوا يَعْمَلُونَ ـ صدق الله العظيم

– Gospodaru naš, učini nas Tebi
odanim, i porod naš neka bude odan Tebi, i pokaži nam načine obreda naših i
oprosti nam, jer Ti primaš pokajanje i samilostan si!

Gospodaru naš, pošalji im
(Bošnjacima) učitelja, jednog od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi
ih i mudrosti učiti i očistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar!

Vjeru Ibrahimovu izbjegava samo onaj
koji ne drži do sebe. A Mi smo njega na ovome svijetu odabrali, i na onome
svijetu će biti meðu dobrima.

Kada mu je Gospodar njegov rekao:
”Budi poslušan!” – on je odgovorio: ”Ja sam poslušan Gospodaru svjetova!”

I Ibrahim ostavi u amanet sinovima svojim, kao
što je to učinio i Jakub prije njega: ”Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu
vjeru, i nipošto ne umirite drugačije nego kao muslimani!”

Vi
niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni čas došao i kada je sinove svoje
upitao: ”Kome ćete se, poslije mene, klanjati?” – ”Klanjaćemo se” – odgovorili
su – ”Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu
jednome, i mi se Njemu pokoravamo!”

Taj narod je bio i nestao; njega
čeka ono što je zaslužio, i vas, odnosno nas ovdje i sada, čeka ono što ćemo
zaslužiti, i vi, odnosno mi, nećemo biti pitani za ono što su oni uradili (Kur'an, 2:127-134).

Ovdje
i sada smo u Sandžaku da položimo zakletvu i da se obavežemo na vjernost jedni
drugima na putu podizanja naše Kuće na Balkanu, koja će biti dovoljno široka za
sve Bošnjake ma gdje bili i dovoljno sigurna i stabilna da zaštiti naš narod od
genocida.

Ovdje
smo da bolje vidimo nebo koje stoji bez
stubova. Ali ovdje smo i da podižemo stubove na kojima će stajati naša
sigurnija budućnost, ako Bog da.

Ovdje
smo da osluhnemo poruke i da osjetimo miris zemlje u namjeri da budemo zahvalni
Bogu što je dao da smo jednako slobodni i jednako sretni u zajedništvu naše
vjere i nacije.

Ovo
je, dakle, pravo vrijeme i ovo je pravo mijesto da objavimo ovaj VASIJJET: