HomeGlas islamaHutbeHutba reisu-l-uleme u Ferhat pašinoj džamiji u Banjoj Luci 2. Novembra 2012. Hutbe 1127 Sarajevo, 2. novembar 2012. (MINA) – Danas je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić imamio džumu namaz i održao hutbu u Ferhat pašinoj džamiji u Banjoj Luci. MINA u cjelosti prenosi hutbu reisu-l-uleme: إِنَّ الْحَمْدَ لِلَّهِ، نَحْمَدُهُ وَ نَسْتَعيِنُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَعوُذُ باِللهِ مِنْ شُروُرِ أَنْفُسِناَ وَ سَيِّئَاتِ أَعْمَالِناَ، مَنْ يَهْدِهِ اللهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ، وَ مَنْ يُضْلِلْهُ فَلاَ هَادِيَ لَهُ، وَ أَشْهَدُ أَنْ لاَ إِلَهَ إِلاَّ اللهُ وَحْدَهُ لاَ شَريِكَ لَهُ، وَ أَشْهَدُ أَنَّ مُحَمَّداً عَبْدُهُ وَ رَسوُلُهُ. Hvala Allahu hvalom koja se nikom ne upućuje osim Njemu, jer se uistinu Njemu sve vraća, hvalom koja prilići Njegovim blagodatima, koju On stalno uvećava i s kojom se postiže Njegovo zadovoljstvo. Molimo Allaha Uzvišenog da blagoslovi onoga s kojim je zapečačeno poslanstvo, Muhammeda Alejhisselama, kao i njegovu braću Allahove poslanike Adema, Nuha, Ibrahima, Musaa, Isaa, alejhim salavat i selam, i sve druge koje je Allah nadahnjivao znanjem i mudrošću kako bi donosili radosnu vijest svjetovima. I Neka je blagoslov na sve njihove sljedbenike. Učimo dovu Allahu Uzvišenom da nas sačuva od posrtaja. Žurimo prema Allahu kako bi naša riječ i djelo bili radost i sreća ljudima. Draga braćo i sestre, Nije lahko držati hutbu u Ferhat-pašinoj džamiji u Banjoj Luci i nije lahko naći riječi utjehe za vas koji ste ostali, ali i za one koji nisu ostali u Banjoj Luci. Šta god da vam kažem, neće biti pravi izraz našega stanja. Ako vam kažem da nam je stanje loše, rekao sam istinu, ali ne cijelu istinu, jer ima i gorih stanja od našega. Ako vam kažem stanje nam je dobro, rekao sam istinu, ali opet ne cijelu istinu, jer ima boljih stanja od našega. Zato mi se čini da je najpravije reći da je naše stanje izmeðu lošeg stanja s kojim se ne smijemo miriti i dobrog stanja kojem trebamo težiti. Na ono što je bilo, ne možemo utjecati, niti možemo to mijenjati, ali na ono što može biti, možemo utjecati i možemo to mijenjati u našu korist pod uvjetom da se sami mijenjamo, jer: „Allah neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok taj narod ne promijeni svoj odnos prema Bogu, sebi i drugim ljudima.“ Mijenjati odnos prema Bogu, Stvoritelju nebesa i Zemlje, znači shvatiti da je naš život i naša smrt, naše zdravlje i naša bolest, naša sreća i naša nesreća, naša nada i naš očaj, naša pobjeda i naš poraz, naš početak i naš kraj u Božjoj milosti koju vidimo i osjećamo svugdje oko nas: u zraki sunca, u dahu kiseonika, u kapi kiše, u zalogaju hljeba, u visini neba koje, Božjom voljom, stoji bez vidljivih stubova. Naravno, naš odnos prema Bogu, koji je vječan, koji nije rodio i roðen nije, koji je Svemoćan i Sveznajući, koji je Pravedan i Milostiv, odreðuje i naš odnos prema nama samima. Jer, ako smo svjesni da je naš život dar Božji, onda ćemo biti i svjesni Božje zapovijedi da dar čuvamo, jer će nas jednoga dana Bog, dž.š., pitati šta smo s njim uradili – potrošili ga u zlu ili smo ga uložili u dobro. Kao što kaže Allahov Poslanik, Muhammad, a.s. hadisu koji glasi: لا تَزُولُ قَدَمَا ابْنِ آدَمَ يَوْمَ الْقِيَامَةِ عِنْدَ رَبِّهِ، حَتَّى يُسْأَلَ عَنْ أَرْبَعٍ: عَنْ عُمْرِهِ فِيمَا أَفْنَاهُ، وَعَنْ شَبَابِهِ فِيمَا أَبْلاهُ، وَعَنْ مَالِهِ مِنْ أَيْنَ اكْتَسَبَهُ وَفِيمَا أَنْفَقَهُ، وَمَاذَا عَمِلَ فِيمَا عَلِم. – Nijedan se čovjek na Sudnjem dana neće maknuti ispred svoga Gospodara Allaha dž. š. dok ne položi račun i odgovori na slijedeća četiri pitanja: – u što je svoj život utrošio; – u čemu je mladost proveo; – kako je svoj imetak stekao i u šta ga je trošio; – i da li se držao onoga što je naučio i znao. Svakako, najviše dobro ovoga svijeta je dobri odnosi meðu ljudima, kao najbolja potvrda dobrog odnosa prema samome sebi. Jer, kad je neko upitao Allahovog Poslanika šta je to najbolji islam, on mu je odgovorio: „Najbolji islam je kod onog čovjeka od čije ruke i jezika su mirni drugi ljudi.“ Zato suživot nije naš izbor, već zahtjev vjere i morala, kulture i civilizacije. Suživot je osnovno pravo i obaveza svakog čovjeka. To ne važi samo u našoj zemlji, već svugdje u svijetu. To nije samo stvar našeg vremena i naše generacije. Suživot je Božanska i kosmička norma otkad postoji svijet. Vi naprosto ne možete nigdje pobjeći od drugog i drugačijeg. Jer, gdje god poðete naći ćete drugog i drugačijeg. Naići ćete na džamiju i na crkvu. Čućete ezan i crkvena zvona. Dakle, vi ne možete pobjeći od džamije i crkve, od muslimana i Jevreja, od katolika i pravoslavnog, od agnostika i ateiste. Jer gdje god poðete, neizbježno će te se susresti sa tim ljudima. Stoga ne vidim da je naša zemlja u tom pogledu neki izuzetak. Narvno, ovdje se radi o suživotu vlasti, prava, moći, časti i ponosa. No, i to nisu apsolutne kategorije, jer samo Bog, dž.š., ima apsolutnu vlast nad cijelim svijetom. Mi ljudi to nemamo. Tačno je, svijet neće naslijediti onaj koji je slab, ali ga neće naslijediti ni onaj koji je ohol i nasilan. Svijet će naslijediti onaj koji je kooperativan, koji je otvoren, koji je u suživotu sa drugima. Dakle, i vlast, i pravo, i moć, i čast, i ponos mjere se po tvojoj sposobnosti da to podjeliš sa drugima, posebno sa onima koji su drugačiji od tebe. Ovo kroz što mi danas prolazimo jest teško i ponekad bolno, jer slušamo i čitamo ružan govor nekih ljudi, ali sloboda ne poznaje drugi put, već da svako kaže što misli. Meðutim, vrijeme je za kulturu govora, kulturu dijaloga, kulturu slušanja i uvažavanja mišljenja drugogog. No, to se ne postiže dekretom države, niti naredbom pojedinca ili institucije. Pitanje kulture govora, dijaloga, slušanja i meðusobnog uvažavanja je dugotrajni proces za kojeg ne možemo reći ni kad je počeo, ni kad se završava. To je stvar tradicije koju se ne može ni kupiti ni prodati, već se nju mora njegovati vlastitim znanjem, mudrošću i strpljenjem. Sloboda spada u prvi red vrijednosti čovjekovog dostojanstva. Bez slobode ljudski život nema smisla. Nažalost, sa slobodom ide i laž, koja ne može preživjeti, ali može nekim ljudima nanijeti bol i patnju. Banja Luka je pravo mjesto, a današnji dan je pravo vrijemo da kažemo da je ljudski priznati grešku i nastojati je ispraviti na pravi način, a to je priznati istinu, koju prizna cijeli svijet i poštovati pravdu, koju poštuje cijeli svijet. Draga braćo i sestre, danas je veliki dan za sve ljude dobroga srca, posebno za Banjalučane koji su 7. maja, 1993. god. sa tugom i bolom u srcu i duši bespomoćno gledali rušenje Ferhat-pašine džamije. Kao što vidite, trebalo nam je gotovo dvadeset godina da, Allahovom milošću i uz pomoć dobrih ljudi, obnovimo Ferhat-pašinu džamiju i da danas postavimo ALEM na njenu munaru. Obnova Ferhat-pašine džamije u Banja Luci je više od vraćanja i slaganja kamena na isti način kao što su to uradili prvi puta Ferhat-pašini majstori. Obnova Ferhadije džamije u Banja Luci je uistinu vraćanje autentičnog lica gradu Banja Luci i slaganje priče o Banjalučanima, onim koji su Ferhadiju rušili i onim koji su Ferhadiju gradili. I kao što nije niko mogao doći u Banja Luku da ne vidi Ferhadiju prije njenog rušenja, tako od danas niko neće moći doći u Banja Luku, a da ne vidi Ferhadiju nakon njene izgradnje. Od danas niko neće moći doći u Banja Luku, a da ne čuje priču o rušiteljima i graditeljima Ferhadije. Sramota njenih rušitelja je neizbrisiva. A ponos njenih graditelja zauvijek će ostati u našem pamćenju Ako još uvijek ima neko ko misli da će rušenjem džamije, crkve, ili sinagoge ostvariti svoj cilj, danas bi trebalo da mu bude jasno da je u krivu, jer cijeli svijet danas vidi da je Ferhadija džamija oživjela iz pepela, ljepša i ponosnija nego ikada, svjetlija i svečanija nego ikada, punija i radosnija nego ikada. Tako će biti, ako Bog da, i sa Aladžom džamijom u Foči, i tako će biti sa svim porušenim džamijama u našoj zemlji. Zato je danas naša poruka iz Ferhat-pašine džamije u Banja Luci: – Ne palite Knjigu, ne vrijeðajte Poslanika, ne rušite džamiju, jer to ne umanjuje već povećava našu vjeru, to ne smanjuje već uvećava našu ljubav prema Kur'anu, prema Resulullahu i prema džamiji, koja je duša i srce našeg naroda! Umjesto toga mi vas pozivamo: – O sljedbenici Knjige, da doðete da se okupimo oko zajedničke riječi izmeðu nas i vas, a to je da se nikom osim Jednom Bogu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Boga, bogovima ne držimo! Pa ako oni, odnosno vi, ne pristanete, onda budite nam svjedoci da smo mi muslimani! (Kur'an, 3:64). قُلْ يَا أَهْلَ الْكِتَابِ تَعَالَوْاْ إِلَى كَلَمَةٍ سَوَاء بَيْنَنَا وَبَيْنَكُمْ أَلاَّ نَعْبُدَ إِلاَّ اللّهَ وَلاَ نُشْرِكَ بِهِ شَيْئًا وَلاَ يَتَّخِذَ بَعْضُنَا بَعْضاً أَرْبَابًا مِّن دُونِ اللّهِ فَإِن تَوَلَّوْاْ فَقُولُواْ اشْهَدُواْ بِأَنَّا مُسْلِمُونَ (3:64) Bože, budi s nama, a ne protiv nas! Bože, sretno okončaj kraj našeg života, uvećaj naše nade, u zdravlju spoji naše dane i noći, naš put i naša očekivanja upiši u Tvoju milost, polij grijehe naše Tvojim oprostom, pouči nas da ispravljamo naše mahane, uvećaj nam pobožnost, obdari nas znanjem da čitamo nove znakove iz Tvoje vjere, Bože, mi se u Tebe uzdamo i na Tebe oslanjamo! Bože, učvrsti nas na pravom putu, spasi nas od grijeha zbog kojeg ćemo se kajati na Sudnjem danu, olakšaj nam dunjalučke terete, opskrbi nas životom časnih i poštenih ljudi, oslobodi nas i udalji nas od zla zlih ljudi, Tvojom milošću udalji naše očeve, i naše majke, i našu braću, i naše sestre od vatre, o Savršeni i Svepraštajući, o Plemeniti i Svezaštićujući, o Sveznajući i Svemoćni. Hurmentom ovih šehida ovdje molimo Te, Bože, da nam grijeh nestane, da nam briga prestane, da nas bolest ostavi, da nas strah napusti, da nas siromaštvo ne prati, da nas bijeda ne vidi, da nas ljenost ne uhvati, da nas krivi put ne prevari, da nas prijatelji ne zaborave, da nas neprijatelji ne progone, da nas izdajnici ne prodaju, da nam narod bude slobodan, da nam domovina bude ponosna, da nam dom bude siguran, da nam društvo bude pošteno, da nam povratak kući bude uspješan, da borba za istinu i pravdu bude trajna, da nam zajedništvo u vjeri bude omiljeno, da nam život sa komšijama bude dragovoljan. Molimo Te, Bože, da tuga bude nada, da osveta bude pravda, da majčina suza bude molitva da nam se više nikada i nigdje ne ponovi genocid! Amin! أللهم إليك نشكو ضعف قوتنا، وقلّة حيلتنا، وهواننا على الناس، يا أرحم الراحمين. أنت رب المستضعفين، وأنت ربنا. إلى من تكلُننا؟ إلى بعيد يتجهمننا؟ أم إلى عدو ملّكته أمرنا؟إن لم يكن بك علينا غضب فلا نبالي ، فعافيتك هي أوسع لنا من أن ينزل بنا غضبك، أو يحلّ علينا سخطك. نعوذ بنور وجهك الذي أشرَقَت له الظلمات، وصَلُحَ عليه أمر الدنيا والآخرة، لك العتبى حتى ترضى، ولا حول ولا قوّة إلا بك. يَا أَللهُ يَا أَللهُ يَا أَللهُ، بِرَحْمَتِكَ يَا أَرْحَمَ الرَّاحِمِينَ، وَيا أَوَّلَ الأَوَّلِينَ، وَيَا آخِرَ الآخِرِينَ، ويا ذَا القُوَّةِ الْمَتِينِ، وَيَا رَاحِمَ المَسَاكِينِ، وَيَا أَرْحَمَ الرَّاحِمِينَ، لا إِلهَ إِلا أَنْتَ سُبْحَانَكَ إِنِّي كُنْتُ مِنَ الظَّالِمِينَ. وَصَلَّى اللهُ عَلَى سَيِّدِنَا مُحَمَّدٍ وَآلِهِ وَصَحْبِهِ أَجْمَعِينَ، وَالْحَمْدُ للهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ. O Allahu, o Allahu, o Allahu, o Svemilosni, Ti koji si početak za sve početke i kraj za sve krajeve, Ti koji si savršena moć, Ti koji si milostiv prema nemoćnim – miskinima, Ti koji si najmilostiviji od svih milostivh – Ti si Allah, jer drugog boga osim Tebe nema, slava neka je Tebi, mi smo nepravedni prema sebi, Bože, neka je salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., na njegovu porodicu i njegove ashabe, i neka je naša zadnja dova: – Hvala Allahu gospodaru svih svjetova!
