Kako je muftija demontirao laži o državi jednakih pred uplašenim i zbunjenim režimskim novinarom

Image

Muamer Zukorlić je jasno i nedvosmisleno razbucao fiktivnu priču
o graðanskoj Crnoj Gori, u razgovoru sa jednim od glavnih zagovornika ove ideologije,
režimskim novinarom D. Šukovićem. Teza o graðanskoj Crnoj Gori kao državi
svih njenih graðana, kao političkom sistemu u kome su svačija prava zaštićena podjednako,
već odavno je kod crnogorskih Srba doživljena kao prevara, jer je preko istjerivanja
srskog jezika iz škola, srpskih velikana iz naziva ulica, SPC iz njenih hramova…,
postalo jasno da je pojam „graðanske države“ samo duboka posuda u kojoj je naliven
prilično nacionalistički i hegemonistički sadržaj „crnogorskog identiteta“, a koji
treba nametnuti svima.

Večerašnji nastup g. Zukorlića na prorežimskoj TV Atlas, i njegov
govor na temu asimilatorskog karaktera crnogorske vlasti, zvučao je uvjerljivije
i preciznije od nastupa bilo kog političara ili predstavnika Srba u Crnoj Gori,
do sada. Kažem „do sada“ jer se nadam da će poučeni muftijinim primjerom i ovdašnji
Srbi „(o)pustiti“ svoj jezik, i da će na teme koje ih tište, govoriti hrabrije i
odreðenije.

Na insistiranje pro-vladinog Šukovića da je Crna Gora, za razliku
od okruženja oaza demokratije, i tolerancije, Zukorlić je konstatovao da je državna
crnogorska administracija „nasilno podijelila“ Bošnjake-Muslimane na 4 kolone i
tako tendeciozno i smišljeno učinila da njihov procenat na popisu bude znatno manji
od realnog. Na Šukovićevu opasku da je Crna Gora osudila „genocid u Srebrenici“(!!!!)
Zukorlić se sjetio da nijesu osuðeni zločini nad Muslimanima počinjeni u samoj Crnoj
Gori.

Muftija je primjetio da se crnogorska vojska koja je pobijedila
protivnika na Mojkovcu 1916.g., zvala „sandžačka“, a da se danas svim silama briše
i izbjegava ono što je u Crnoj Gori postojalo i opstajalo prije 100 i više godina.
Tako da se danas ni čuveni hotel „Sandžak“ više ne zove tim imenom – nego „Bijela
rada“!!??

Zukorlić je optužio zvaničnu Crnu Goru da krije i samim tim
negira zločine nad Muslimanima, pa je u tom kontekstu nemuslimansko okruženje i
predstavnike države nazvao „dželatom“, u odnosu na koga bi „Muslimani trebalo da
stanu podalje“
. Kada se Šukoviću učinilo da je naziv „dželat“ prejak i nekako
– nedemokratski, Muarem Zukorlić je rekao da on predstavlja narod koji je više puta
klan i ubijan, te da je najmanje što on može da uradi – slobodna upotreba riječi
dželat, ma koliko ona bila nekome dosadna ili naporna.

Zukorlić je, izmeðu ostalog, podsjetio da su Bošnjaci-Muslimani
suvlasnici Crne Gore, da su dali presudan doprinos na referendumu za crnogorsku
nezavisnost, te da bi, po njemu, pravi pokazatelj crnogorske demokratičnosti bila
spremnost Crne Gore da prizna autonomiju „sandžačke regije“.

Vidno zaprepašćenom i zbunjenom Darku Šukoviću, muftija je
dijagnosticirao strah kao stanje duha i otvoreno se pobojao da „ako strah vlada
u njemu, tada mu ni HAMAJLIJA neće pomoći“.

BOŠKO RADOVIÆ (In4s.net)