Provincijski primitivizam u ruhu Beogradskog aristokrate

Piše: Berin LJAJIÆ, student Medinskog univerziteta

Dok se Srbija potresa i sa juga, a Boga mi i sa sjevera, srpski mediji tretiraju teme koje će opet najviše njih same koštati. Primitivci u ruhu aristokrata se bave seljačkim temama „ko šta vozi“ i „ko šta nosi“, a klica ideje slobode koju zasija naš Muftija samo raste i raste. Svijest koju je on probudio dobija sve više protagonista, jer, istina se nikome ne nameće, ona dolazi sama.
Refleksije na tekst objavljen na portalu smedia.rs: „Početak kraja muftije Zukorlića: Duhovnik u frimiranom odelu ili političar sa ahmedijom na glavi“, autor Tamara Vlaškalin

Pretražujući po internetu, čitajući najnovije članke koji odslikavaju
trenutno stanje trusne Srbije, te njenih graðana, naiðoh na jedan, na
prvi pogled, meni jako zabrinjavajući naslov. No, i prije nego sam
došao do ideje da ga klikom miša otvorim i vidim o čemu se zapravo
radi, shvatio sam da se, po ustaljenoj i već ofiranoj formi naslova
radi o još jednom “ekseru u zidu”. Naime, ustaljene kombinacije naslova
tipa “hodža sa leptir mašnom”, ”političar sa ahmedijom na glavi”,
“kraj Muftijine vladavine” itd., odmah tjeraju sjenu i bacaju svjetlo
na profil autora koji piše dotični tekst. Ako pak napravite korak
dalje, kako sam i lično učinio, pa se odlučite da ipak uðete i
pročitate još jednu ovakvu “zatucanu kafansku besjedu”, bacite pogled
na već izlizane podnaslove tipa “sandžački Ajatolah” i “sve Muftijine
ljubavi”, i onda ćete sa sigurnošću znati ishodište, kao i porudžbinu
ovog “posetka” u pisanoj formi.

Svim srcem, čestitam autoru na ovako “napuhanim naslovima” koji imaju za
cilj da čovjekovo oko primame svojom pompeznošću i pokušaju ispričati
svoju verziju priče. No, kada kažem da čestitam autoru, ne mislim na
autorku dotičnog teksta, već mislim na onoga koji prvi sastavi naslove
ovakvog tipa, napravi šablon i kalup, te dade u “serijsku proizvodnju” i
“masovno štancanje” iste, kako se autori poput dotične gospoðe ne bi
morali puno razmišljati. Ovi naslovi su ogledalo cijelom tekstu, tako da
vam najtoplije preporučujem da ne čitate ovakvu vrstu pikanterija, te
da svoje vrijeme iskoristite na nešto pametnije, jer, ma koliko sadržaj
nečega bio dobar – ako ga pregledate 100 puta, neće vam pasti na pamet
želja za još jednom reprizom.

Ja bih se složio sa autorkom na prvim pasusima ovog “pozamašnog
honorara”, jer je, vjerujte mi, ovim rezimeom, odmah ispod naslova, u
par riječi uspjela donekle opisati lik i djelo njegovog visočanstva,
muftije Muamera ef. Zukorlića. Kako nije shvatila da je mudrost u
rezimiranju, autorka je nastavila ispostavu ove “beogradske pošiljke”, i
kao što je to ustaljena praksa njenih prethodnika, jezik joj
nesmotreno “upade u blato”, te kao kulminacija svega toga bi ovaj tekst
sa ovim jadnim sadržajem, sa ovim jadnim naslovima i podnaslovima na
koji, nažalost, bacih u nepovrat dio svog dragocijenog vremena koje
provodim u najljepšoj svjetskoj oazi, gradu najboljeg Božijeg
stvorenja, – Medini, gradu Muhammeda sallallahu alejhi ve selleme.

HUMANISTA STOLJEÆA – Bude mi, donekle, pojmljiva
uzburkana reakcija beogradskog režima, a u liku korumpiranih novinara,
kada je u pitanju muftijina “zapaljiva retorika”. Ne zbog toga što je
njihova reakcija izazvana ili opravdana, već zbog toga što se svaki
podižen glas za svoja prava u Srbiji proprati ovakvom medijskom
ujdurmom. Ono što mi nije jasno u cijeloj ovoj priči jeste zašto se
humani gestovi, predani rad za iskonske ljudske i civilizacijske
vrijednosti karakteriziraju kao negativna pojava koja bude propraćena
medijskim blaćenjem? Možda se odgovor krije u jednoj dosljednosti
srbijanskih političara kada su u pitanju “dobrovoljni prilozi“, u
smislu njihove zloupotrebe od strane istih? Ko zna, nama to nije toliko
ni bitno, a oni koji Muftiju gledaju kroz tu prizmu reći ćemo im da
Muftijina djela govore sve, naravno, za one koji hoće na stvar
objektivno da gledaju. Bošnjaci, kako u Bosni, Sandžaku, pa tako i oni u
dijaspori, prepoznaju kvalitete Muftije i vide djela ruku njegovih,
tako da, nemojte se čuditi ciframa od pet ili 10 000 eura. Kada se u
današnje vrijeme ljudskog moralnog ponora, kraðe, otimačine i
pronevjere naðe neko ko zaista predano radi za dobrobit svih ljudi, bili oni muslimani ili ne-ljudi
zdravih srca se utrkuju da takvom duhovnjaku i reformatoru pomognu u
svojim iskrenim nakanama, a u cilju ostvarenja uzvišenih ciljeva.
Ovakvi, i ovima slični autori, zaboravljaju na par hiljada gladnih u
Sandžaku, svih vjerskih pripadnosti, koji ne moraju brinuti o svom
sljedećem obroku budući da ih je Muftija zbrinuo hljebom i toplom
porcijom. Napominjemo ih da iza tog projekta ne stoji država, niti u
njemu ima udjela bilo koja institucija koja ima veze sa državnim
budžetom, već ljudi dobrih srca koji su, kao i u ovom slučaju,
otvorenih prsa i šake dali koliko su mogli. To je samo jedno od brojnih
uzvišenih djela kojima se Muftija i institucija koju vodi mogu
pohvaliti, budući da su sve obrazovne i ostale institucije koje Muftija
vodi lišene bilo kakvog doprinosa iz državnog budžeta. No, narodu
Sandžaka i Bošnjacima dijaspore koji svakodnevno uživaju blagodati ovih
plemenitih akcija nije potrebno ovo moje slovo pravde. Oni su davali i
davat će, za prave stvari u prave ruke, baš kao što ih njihova
svijetla vjera tome i uči. Njima nije potrebno objašnjavati pojam „BMW
džipova“, s obzirom da su zapravo vlasnici istih oni sami, iskreni
ljudi koji se utrkuju služiti istini te njenim nosiocima. Ja lično
gajim nadu da će ljudi koji o ovome pišu bolje sagledati situaciju,
razmišljati svojim zdravim razumom, pisati svojom sopstvenom rukom, i
ne dozvoljavati sebi da budu instumentalizirani po narudžbini, a po
cijenu sopstvenog deklasiranja.

„U SE I U SVOJE KLJUSE“ – Taman kada
pomislim da je autor makar u nekom svom pasusu spomenuo nešto što se
može povezati sa trenutačnima zbivanjima vezanim za našeg cijenjenog
Muftiju, eto ti podnaslova starog jedno desetak godina. Muftijina
poligamija je Srbiji, te njenom življu, ponovno postala top-tema u
danima kada vladika Kačavendi neumorno unaprijeðuje srpsku filmsku
industriju umijećem stečenim dugogodišnjom praksom nekih, njemu
sličnih, vjerskih činovnika. Izgleda da pogrešniji zeman nije mogao
biti izabran. No, eto ti i u čudu novog čuda – autor ne preza da uzima i
navodi mišljenje islamsko-pravne prirode od osobe koja, ne samo da ne
poznaje ni slovo tematike ovog tipa, već je njeno dovoðenje u vezu sa
onim na čemu smo Muftija, moja malenkost, te ostali bošnjački živalj, u
smislu vjerske pripadnosti, više nego upitno. Aida se je opet vratila
na scenu. Ništa čudno, ona i njena organizacija egzistiraju s tim
ciljem. Potpuno je razumijem, novac koji srbijanske vlasti velikodušno
utrpavaju u džepove ove, realno gledano, fiktivne nevladine
organizacije, se mora opravdati napadom na Muftiju. Mislim da je
suvišno objašnjavati suludost Šicine izjave, s obzirom na to da je
poligamija osnova u islamskom bračnom pravu. To što smo mi muslimani
ljudi koji se uzdižu iz pojedinih ovosvjetskih prašina, pa nam je zbog
toga suvišno spočitavati neke srbijanske zakone s obzirom da slijepo
slijedimo samo Božiji zakon, srpskim pravnicima zajedno sa autorom i
Šicom, izgleda predstavlja najbolniju tačku. Bude mi čudno u prvi mah,
no, ubrzo doðem do zaključka da je ovako nevažnim, niskim i prodanim
dušama, napad na velikane poput našeg Muftije nešto najviše što može da
im se dogodi u životu. Ljudske ambicije su različitih dometa i sudbina,
Aida nam je školski primjer toga.

KO ÆE, DOISTA, BEZ SPOMENA OSTATI? – Ovdje nisam mogao, a da se ne prisjetim uzvišene Božije riječi koja
nikada ne umire, živi stoljećima, mijenja aktere, i uvijek je tako
svježa i puna pouka i poruka. Kada su mnogobošci svojom medijskom
kampanjom, koja se u to vrijeme ogledala u jezgrovitosti govora i u
stihu, vrijeðali Muhammeda s.a.v.s., tvrdnjom da će, nakon smrti muške
mu djece, bez spomena ostati, Allah objavljuje ovaj zadivljujući ajet:
“Doista će onaj koji tebe mrzi bez spomena ostati“. (Kur’an, sura
Kevser, ajet 3.). Povijest potvrdi autentičnost Božije riječi,
Poslaniku se spomen uzdignu do te mjere da ga milijardu i po muslimana
dnevno spominje u svojim molitvama i van njih, dok se njegovim
mrziteljima izbrisa svaki trag njihovog postojanja. Citat Aide Æorović –
Šice „Muftija će ostati sam“ me neodoljivo podsjeća na ovu Kur’ansku
priču, i prejudicira da će se priča završiti na isti način. Neko će
ostaviti brojno potomstvo, ponosno na svoga oca, dok će neko, bez
kučeta i mačeta, bojim se, biti ružna uspomena i banalan primjer lošeg
završetka onih koji rade nauštrb nosioca istine. No, pokajanje su vrata
koja se zatvaraju čovjekovom smrću, na koja čovjek može da uðe tokom
svoga života kada god poželi, ukoliko se popravi i iskreno pokaje.
Zato, ja lično molim Milostivog da Svoju milost prospe i na nju, te na
ostale, u negativnom smislu spomenutih u ovom tekstu, i učini ih
sljedbenicima istine.

MUFTIJA NIKADA JAČI – Oni koji priželjkuju da se veliko-srpski plan konačno privede kraju,
time što će Muftiju vidjeti poraženog i na koljenima, ne kriju svoja
duboka priželjkivanja da se institucija koju on vodi još više okrnji
sve do njenog konačnog nestanka. Sa žaljenjem im moram saopštiti da je
plan čije je sprovoðenje u djelo počelo 2007.god. prvim konkretnim
udarom na jedini stub Islama u Sandžaku, doživio svoj fijasko, te da je
priča o „nezadovoljnim imamima“ još jedna u nizu cilljanih
dezinformacija. Onaj koji poznaje ovu instituciju, te klimu koja
općenito vlada u sandžačkom narodu, zna da kako vrijeme odmiče istina
biva sve jasnija, kao i zabluda sa druge strane, što je faktor
povećanja sljedbenika onih koji predstavljaju istinu. Dok se Srbija
potresa i sa juga, a Boga mi i sa sjevera, srpski mediji tretiraju teme
koje će opet najviše njih same koštati. Primitivci u ruhu aristokrata
se bave seljačkim temama „ko šta vozi“ i „ko šta nosi“, a klica ideje
slobode koju zasija naš Muftija samo raste i raste. Svijest koju je on
probudio dobija sve više protagonista, jer, istina se nikome ne nameće,
ona dolazi sama. Kadar koji je ponikao njegovom zaslugom raste i jača
safove naše jedine Islamske zajednice u Srbiji. Studenti diljem
Saudijske Arabije, ovi u Medini, i oni u Mekki, Rijadu i Kasiimu, nas
stotinak ukupno, su jedan od korpusa, sa izvora čiste vode napojeni,
koji su bili i ostat će vjerni istini, i spremni da, kada se vrate,
svojom riječju, svojim perom i svojim tijelima brane ovu uzvišenu
instituciju na čelu sa našim Muftijom.

Izvor: Bosnjaci.net