HomeAktuelnostiČuvaj se onoga kome učiniš dobro 5. Juna 2013. Aktuelnosti 327 „On je počeo da pravi institucije svome narodu. Rekao sam da ovu pojavu treba objasniti, treba narodu ovdje ukazati da je Božjom milošću dobio jednog čovjeka koji je u stanju da formuliše ciljeve i da napravi instrumente za ostvarenje tih ciljeva. Dobio je čovjeka koji je apsolutno odan svome narodu. Osnivanje tih institucija, koje će same po sebi morati da budu prave institucije i da rade u interesu svoje sredine i svoga naroda u čije ime su osnovane, novi je instrumentarij djelovanja. Muftija je oslobodio našu borbu za nacionalne interese od čisto političkih instrumenata koji vode u kompromitantne situacije.“ Oni koji iz razloga lijenosti, nesposobnosti, nestručnosti nisu mogli da prate genijalnog, sposobnog, mudrog, rječitog, nadarenog vizionara, velikog menadžera, glavnog muftiju Muamer-ef. Zukorlića, iz razloga zavisti i velike ljubomore koja prerasta u patetičnu, umobolnu, ogavnu mržnju, napadaju ga i nastoje onemogućiti mu kretanje putem slobode i napretka kojim vodi muslimane Bošnjake u Sandžaku i šire. Postoji jedna priča koju je jednom našem studentu u Libanu pričao jedan veliki alim. Danas je taj naš student doktor nauka i alim u Sandžaku i on prenosi tu priču otprilike ovako: „Raslo je i stasavalo nekoliko sinova uz samohranu majku udovicu. Onako sama, ona je učinila sve što je u granicama poštenja i dozvoljenog da ih odgoji, podigne, vaspita i obrazuje. Da ih učini ljudima. Ama baš sve je učinila, pokušavajući da im pripremi svijetlu budućnost, trudeći se da preko svog autoriteta njenoj djeci svugdje budu otvorena vrata. Neki od tih sinova majke udovice umisliše u jednom trenutku da su postali veliki ljudi, dobri, pobožni i znavani alimi. Drugi umisliše da su stasali u vrhunske biznismene, menadžere, političare, pa ustadoše uz hajku na svoju majku. Ona im poče smetati zato što je svjedok njihove istinske (ne)sposobnosti i (ne)znanja. Počeše majci govoriti: – Majko, ti si nepoštena, drska si i arogantna, ti si nasilna i samovoljna, ti nas vodiš u propast…“ Možete sami zaključiti kako završavaju oni što udare na svoju majku, pa nema potrebe pričati priču do kraja. „On je počeo da pravi institucije svome narodu. Rekao sam da ovu pojavu treba objasniti, treba narodu ovdje ukazati da je Božjom milošću dobio jednog čovjeka koji je u stanju da formuliše ciljeve i da napravi instrumente za ostvarenje tih ciljeva. Dobio je čovjeka koji je apsolutno odan svome narodu. Osnivanje tih institucija, koje će same po sebi morati da budu prave institucije i da rade u interesu svoje sredine i svoga naroda u čije ime su osnovane, novi je instrumentarij djelovanja. Muftija je oslobodio našu borbu za nacionalne interese od čisto političkih instrumenata koji vode u kompromitantne situacije“ – rekao je akademik Filipović prilikom promocije svoje autorske knjige “Fenomen muftija”. U ovim riječima uvaženog akademika leži odgovor na pitanje zašto napadaju Glavnog muftiju. Osnivanjem Mešihata 1993. godine i dolaskom muftije Muamer-ef. Zukorlića na njegovo čelo počinje reforma Islamske zajednice i kreće ekspanzija širenja vjere u Sandžaku. Grade se nove džamije, mesdžidi, prateći objekti. Po prvi put Sandžaklije organizirano, zahvaljujući inicijativi efendije Zukorlića, počinju odlaziti na hadž. Podiže se sprat sa potkrovljem na zgradi vakufa, izgraðuje se nova veleljepna zgrada Muške medrese, nakon nje grade se dvije zgrade kod Bor džamije. U jednoj je smještena Ženska medresa, a u drugoj Škola Kur'ana. Počinju sa radom dječja obdaništa „Reuda i Wildan“ u potpuno novim objektima izgraðenim u haremima Altun-alem, Lejlek, Hajrudin džamije, džamije u Šutenovcu i Požegi. Ovakva obdaništa se otvaraju i u drugim sandžačkim gradovima. Na inicijativu Muftije osnovano je prvo glasilo Islamske zajednice u Sandžaku „Glas islama“ 1996. godine, čiji je baš on bio prvi glavni i odgovorni urednik. Na njegov prijedlog štampaju se časopisi revija „Sandžak“ i „PanBošnjak.“ Muftija osniva prvu izdavačku kuću u historiji Islamske zajednice „El Kelimeh“ 1993. godine. Ova izdavačka kuća je za 20 godina svog postojanja izdala više knjiga nego sve izdavačke kuće zajedno u Sandžaku u zadnjih stotinu godina. Osnovao je biblioteku pri Islamskoj zajednici, koja se kasnije prebacuje na Internacionalni univerzitet, gdje i danas radi sa zavidnim fondom kvalitetnih i rijetkih naslova. Počinje vraćanje otete vakufske imovine. Najprije se uz napore Muftije i njegovih saradnika, uključujući i imame iz Sandžaka, vraća zgrada Islamskih ustanova i u njoj se smješta Fakultet za islamske studije osnovan 2001. godine, a izrastao iz prethodno osnovane Islamske pedagoške akademije čiji je Muftija utemeljitelj. U vlasništvo Islamske zajednice vraćene su Bolničke livade, veliki plac na kome se gradi objekat školskih ustanova na Poilima, parcela na Hadžetu, kao i zemljište na kojem se nalazi urušena Stara banja. Kod stambeno-poslovnog kompleksa u Rasadniku gradi se nova zgrada Fakulteta za islamske studije sa džamijom. Uz sve pomenuto podignut je veliki broj novih džamija tako da ih u Novom Pazaru sa okolinom ima skoro pedeset. Sve postojeće džamije su renovirane, kao i zgrada Starog mekteba u haremu Atun-alem džamije od velikog značaja. Otvoreno je odjeljenje Ženske medrese u Rožajama. Muftija Zukorlić je nosilac projekta osnivanja Škole Kur'ana koja ima svoja isturena odjeljenja u nekoliko sandžačkih gradova, zatim na Pešteri, kao i u dijaspori. Muftija je najzaslužniji za formiranje humanitarne organizacije IHO 1995. godine, koja kasnije prerasta u Centar za humanitarni rad „Hajrat“. Na zahtjev i inicijativu muftije Zukorlića „Hajrat“ je otvorio vakufske kuhinje u Novom Pazaru, Tutinu, Sjenici, Novoj Varoši, Prijepolju, Brodarevu i Priboju. U ovim kuhinjama se hrani više hiljada lica. Njegovom zaslugom i radom osnovana je Agencija za sertificiranje halal kvaliteta 2007. godine. On je inicirao osnivanje Instituta za izučavanje genocida i zločina 2011. godine. Kao kruna veoma uspješnog rada Muftije sandžačkog jeste otvaranje prve visokoškolske ustanove u Sandžaku – Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru 2002. godine, čiji je utemeljitelj i osnivač. Kao plod entuzijazma, vizije i rada Glavnog muftije nastala su mnogobrojna udruženja, ustanove i institucije. Njegovom zaslugom osnovan je Muslimanski omladinski klub (MOK) 1999. godine. Podržao je osnivanje Udruženja žena „Merjem“ 2007. godine. Osnivač je Udruženja uleme Islamske zajednice u Srbiji 2007. On je utemeljitelj Islamskog kulturnog centra „Altun-alem“ 2011. godine. Inicirao je osnivanje Zajednice sandžačke dijaspore 2003. godine, a osmislio je i osnovao Bošnjačku kulturnu zajednicu. Predložio je osnivanje Bošnjačke demokratske zajednice. Podržao je osnivanje Sandžačke biznis asocijacije (SABA), kao i Bošnjačke nacionalne fondacije. Predvodio je osnivanje Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti i Svjetskog bošnjačkog kongresa. Na inicijativu muftije Zukorlića obnovljen je rad Narodnog vijeća Sandžaka. Član je Izvršnog vijeća RABITE. Takoðer, na njegovu inicijativu 2008. godine osnovana je TV „Universa“ koja kasnije prerasta u TV „Sandžak.“ Osnivač je „Refref“ radija, kao i Udruženja novinara Sandžaka „SAN“, te inicijator reaktiviranja novinske agencije „Sanapress.“ Inicijator je pokretanja dvadesetak internet portala koji sa pomenutim elektronskim medijima i časopisima čine jedinstven Medija sistem pri vjersko-nacionalnom pokretu nastalom upravo zahvaljujući znanju, umijeću, entuzijazmu, vizionarstvu i hrabrosti Glavnog muftije. Održao je više od 1000 predavanja iz islamske i tematike kolektivnih i individualnih ljudskih prava. Dao je više od 500 intervjua i imao više stotina raznih medijskih nastupa. Objavio je nekoliko knjiga, a i drugi su o njemu napisali još nekoliko. Akademik Muhamed Filipović je dao svoj izuzetno pozitivan stav i mišljenje o muftiji Zukorliću u knjizi „Fenomen muftija.“ Glavni muftija je učestvovao na više stotina meðunarodnih naučnih, kulturnih i političkih simpozija i konferencija. I pored ovolikog uspjeha i dostignuća te neospornog kvaliteta i uticaja na sveukupni razvoj Sandžaka i šire zajednice, nedorasli pojedinci i grupice zaslijepljeni bolesnom zavišću i mržnjom ne žele da ostave na miru insana koji je svojim radom obilježio kraj 20. i početak 21. vijeka i tako neosporno postao najveća ličnost u historiji sandžačkih Bošnjaka i, ako ne prva, onda meðu prva tri velika Bošnjaka u svijetu. U ovakvim situacijama, kada krene huka na vuka, a lisice meso odnose, pravi vjernik se bori, čuva obraz i dostojanstvo i štiti vjeru od dušmana, uz znanje da ga ništa ne može poniziti mimo Allahove volje jer je svjestan ajeta: „I ne brinite i ne žalostite se, vi ćete biti gornji, vi ćete biti pobjednici, ako budete vjernici…“, kao i ajeta: „Mislite da su zajedno, a njihova srca su razjedinjena…“ Vjernik se iznova sjeća mudrih riječi: „Neka te ne pogode ružne riječi i zao govor o tebi. To treba da brine onoga ko ga je kazao, a ne tebe. Klevete tvojih neprijatelja i grdnje zlih ljudi samo govore o tvojoj vrijednosti i važnosti. Znaj da ko te ogovara čini ti veliko dobro, briše tvoje grijehe i čini te poznatim.“ (Glas islama, 242, Naše viðenje)
