Čuvaj se onoga kome učiniš dobro

Image

„On je počeo da pravi institucije svome narodu. Rekao sam da ovu pojavu treba
objasniti, treba narodu ovdje ukazati da je Božjom milošću dobio jednog čovjeka
koji je u stanju da formuliše ciljeve i da napravi instrumente za ostvarenje
tih ciljeva. Dobio je čovjeka koji je apsolutno odan svome narodu. Osnivanje
tih institucija, koje će same po sebi morati da budu prave institucije i da
rade u interesu svoje sredine i svoga naroda u čije ime su osnovane, novi je
instrumentarij djelovanja. Muftija je oslobodio našu borbu za nacionalne
interese od čisto političkih instrumenata koji vode u kompromitantne
situacije.“

Oni
koji iz razloga lijenosti, nesposobnosti, nestručnosti nisu mogli da prate
genijalnog, sposobnog, mudrog, rječitog, nadarenog vizionara, velikog
menadžera, glavnog muftiju Muamer-ef. Zukorlića, iz razloga zavisti i velike
ljubomore koja prerasta u patetičnu, umobolnu, ogavnu mržnju, napadaju ga i
nastoje onemogućiti mu kretanje putem slobode i napretka kojim vodi muslimane
Bošnjake u Sandžaku i šire.

Postoji
jedna priča koju je jednom našem studentu u Libanu pričao jedan veliki alim.
Danas je taj naš student doktor nauka i alim u Sandžaku i on prenosi tu priču
otprilike ovako: „Raslo je i stasavalo nekoliko sinova uz samohranu majku
udovicu. Onako sama, ona je učinila sve što je u granicama poštenja i
dozvoljenog da ih odgoji, podigne, vaspita i obrazuje. Da ih učini ljudima. Ama
baš sve je učinila, pokušavajući da im pripremi svijetlu budućnost, trudeći se
da preko svog autoriteta njenoj djeci svugdje budu otvorena vrata. Neki od tih
sinova majke udovice umisliše u jednom trenutku da su postali veliki ljudi,
dobri, pobožni i znavani alimi. Drugi umisliše da su stasali u vrhunske
biznismene, menadžere, političare, pa ustadoše uz hajku na svoju majku. Ona im
poče smetati zato što je svjedok njihove istinske (ne)sposobnosti i (ne)znanja.
Počeše majci govoriti: – Majko, ti si nepoštena, drska si i arogantna, ti si
nasilna i samovoljna, ti nas vodiš u propast…“ Možete sami zaključiti kako
završavaju oni što udare na svoju majku, pa nema potrebe pričati priču do
kraja.

„On
je počeo da pravi institucije svome narodu. Rekao sam da ovu pojavu treba
objasniti, treba narodu ovdje ukazati da je Božjom milošću dobio jednog čovjeka
koji je u stanju da formuliše ciljeve i da napravi instrumente za ostvarenje
tih ciljeva. Dobio je čovjeka koji je apsolutno odan svome narodu. Osnivanje
tih institucija, koje će same po sebi morati da budu prave institucije i da
rade u interesu svoje sredine i svoga naroda u čije ime su osnovane, novi je
instrumentarij djelovanja. Muftija je oslobodio našu borbu za nacionalne
interese od čisto političkih instrumenata koji vode u kompromitantne situacije“
– rekao je akademik Filipović prilikom promocije svoje autorske knjige “Fenomen
muftija”. U ovim riječima uvaženog akademika leži odgovor na pitanje zašto
napadaju Glavnog muftiju.

Osnivanjem
Mešihata 1993. godine i dolaskom muftije Muamer-ef. Zukorlića na njegovo čelo
počinje reforma Islamske zajednice i kreće ekspanzija širenja vjere u Sandžaku.
Grade se nove džamije, mesdžidi, prateći objekti. Po prvi put Sandžaklije
organizirano, zahvaljujući inicijativi efendije Zukorlića, počinju odlaziti na
hadž. Podiže se sprat sa potkrovljem na zgradi vakufa, izgraðuje se nova veleljepna
zgrada Muške medrese, nakon nje grade se dvije zgrade kod Bor džamije. U jednoj
je smještena Ženska medresa, a u drugoj Škola Kur'ana. Počinju sa radom dječja
obdaništa „Reuda i Wildan“ u potpuno novim objektima izgraðenim u haremima
Altun-alem, Lejlek, Hajrudin džamije, džamije u Šutenovcu i Požegi. Ovakva
obdaništa se otvaraju i u drugim sandžačkim gradovima. Na inicijativu Muftije
osnovano je prvo glasilo Islamske zajednice u Sandžaku „Glas islama“ 1996.
godine, čiji je baš on bio prvi glavni i odgovorni urednik. Na njegov prijedlog
štampaju se časopisi revija „Sandžak“ i „PanBošnjak.“ Muftija osniva prvu
izdavačku kuću u historiji Islamske zajednice „El Kelimeh“ 1993. godine. Ova
izdavačka kuća je za 20 godina svog postojanja izdala više knjiga nego sve
izdavačke kuće zajedno u Sandžaku u zadnjih stotinu godina. Osnovao je
biblioteku pri Islamskoj zajednici, koja se kasnije prebacuje na Internacionalni
univerzitet, gdje i danas radi sa zavidnim fondom kvalitetnih i rijetkih
naslova. Počinje vraćanje otete vakufske imovine. Najprije se uz napore Muftije
i njegovih saradnika, uključujući i imame iz Sandžaka, vraća zgrada Islamskih
ustanova i u njoj se smješta Fakultet za islamske studije osnovan 2001. godine,
a izrastao iz prethodno osnovane Islamske pedagoške akademije čiji je Muftija
utemeljitelj. U vlasništvo Islamske zajednice vraćene su Bolničke livade,
veliki plac na kome se gradi objekat školskih ustanova na Poilima, parcela na
Hadžetu, kao i zemljište na kojem se nalazi urušena Stara banja.  

Kod
stambeno-poslovnog kompleksa u Rasadniku gradi se nova zgrada Fakulteta za
islamske studije sa džamijom. Uz sve pomenuto podignut je veliki broj novih
džamija tako da ih u Novom Pazaru sa okolinom ima skoro pedeset. Sve postojeće
džamije su renovirane, kao i zgrada Starog mekteba u haremu Atun-alem džamije od
velikog značaja. Otvoreno je odjeljenje Ženske medrese u Rožajama. Muftija
Zukorlić je nosilac projekta osnivanja Škole Kur'ana koja ima svoja isturena
odjeljenja u nekoliko sandžačkih gradova, zatim na Pešteri, kao i u dijaspori.
Muftija je najzaslužniji za formiranje humanitarne organizacije IHO 1995.
godine, koja kasnije prerasta u Centar za humanitarni rad „Hajrat“. Na zahtjev
i inicijativu muftije Zukorlića „Hajrat“ je otvorio vakufske kuhinje u Novom
Pazaru, Tutinu, Sjenici, Novoj Varoši, Prijepolju, Brodarevu i Priboju. U ovim
kuhinjama se hrani više hiljada lica. Njegovom zaslugom i radom osnovana je
Agencija za sertificiranje halal kvaliteta 2007. godine. On je inicirao
osnivanje Instituta za izučavanje genocida i zločina 2011. godine. Kao kruna
veoma uspješnog rada Muftije sandžačkog jeste otvaranje prve visokoškolske
ustanove u Sandžaku – Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru 2002. godine,
čiji je utemeljitelj i osnivač. Kao plod entuzijazma, vizije i rada Glavnog
muftije nastala su mnogobrojna udruženja, ustanove i institucije. Njegovom
zaslugom osnovan je Muslimanski omladinski klub (MOK) 1999. godine. Podržao je
osnivanje Udruženja žena „Merjem“ 2007. godine. Osnivač je Udruženja uleme
Islamske zajednice u Srbiji 2007. On je utemeljitelj Islamskog kulturnog centra
„Altun-alem“ 2011. godine. Inicirao je osnivanje Zajednice sandžačke dijaspore
2003. godine, a osmislio je i osnovao Bošnjačku kulturnu zajednicu. Predložio
je osnivanje Bošnjačke demokratske zajednice. Podržao je osnivanje Sandžačke
biznis asocijacije (SABA), kao i Bošnjačke nacionalne fondacije. Predvodio je
osnivanje Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti i Svjetskog bošnjačkog
kongresa. Na inicijativu muftije Zukorlića obnovljen je rad Narodnog vijeća
Sandžaka. Član je Izvršnog vijeća RABITE.

Takoðer,
na njegovu inicijativu 2008. godine osnovana je TV „Universa“ koja kasnije
prerasta u TV „Sandžak.“ Osnivač je „Refref“ radija, kao i Udruženja novinara
Sandžaka „SAN“, te inicijator reaktiviranja novinske agencije „Sanapress.“
Inicijator je pokretanja dvadesetak internet portala koji sa pomenutim
elektronskim medijima i časopisima čine jedinstven Medija sistem pri vjersko-nacionalnom
pokretu nastalom upravo zahvaljujući znanju, umijeću, entuzijazmu, vizionarstvu
i hrabrosti Glavnog muftije. Održao je više od 1000 predavanja iz islamske i
tematike kolektivnih i individualnih ljudskih prava. Dao je više od 500
intervjua i imao više stotina raznih medijskih nastupa. Objavio je nekoliko
knjiga, a i drugi su o njemu napisali još nekoliko. Akademik Muhamed Filipović
je dao svoj izuzetno pozitivan stav i mišljenje o muftiji Zukorliću u knjizi
„Fenomen muftija.“

Glavni
muftija je učestvovao na više stotina meðunarodnih naučnih, kulturnih i
političkih simpozija i konferencija. I pored ovolikog uspjeha i dostignuća te
neospornog kvaliteta i uticaja na sveukupni razvoj Sandžaka i šire zajednice,
nedorasli pojedinci i grupice zaslijepljeni bolesnom zavišću i mržnjom ne žele
da ostave na miru insana koji je svojim radom obilježio kraj 20. i početak 21.
vijeka i tako neosporno postao najveća ličnost u historiji sandžačkih Bošnjaka
i, ako ne prva, onda meðu prva tri velika Bošnjaka u svijetu.

U
ovakvim situacijama, kada krene huka na vuka, a lisice meso odnose, pravi
vjernik se bori, čuva obraz i dostojanstvo i štiti vjeru od dušmana, uz znanje
da ga ništa ne može poniziti mimo Allahove volje jer je svjestan ajeta: „I
ne brinite i ne žalostite se, vi ćete biti gornji, vi ćete biti pobjednici, ako
budete vjernici…“,
kao i ajeta: „Mislite da su zajedno, a njihova srca
su razjedinjena

Vjernik
se iznova sjeća mudrih riječi: „Neka te ne pogode ružne riječi i zao govor o
tebi. To treba da brine onoga ko ga je kazao, a ne tebe. Klevete tvojih
neprijatelja i grdnje zlih ljudi samo govore o tvojoj vrijednosti i važnosti.
Znaj da ko te ogovara čini ti veliko dobro, briše tvoje grijehe i čini te
poznatim.“

(Glas islama, 242, Naše viðenje)