Pokoravajte se Allahu, pokoravajte se Poslaniku i vašim pretpostavljenim

Allah dž.š., kaže: „O vjernici, pokoravajte se Allahu i
pokoravajte se Poslaniku i vašim predpostavljenim. A ako se u nečemu ne
slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj
svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše.“ (En-Nisa’, 59.)

Kada se govori o pretpostavljenima (ulul-emr), koje moramo slušati, i
kojima se moramo pokoravati u svemu što je hajr i dobro, bez obzira na
to jeli nam to „dobro“ milo ili nije, i jeli nam to „dobro“ teško ili
nije – šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., na brojnim
mjestima, kroz svoje knjige i djela, pojašnjava i detaljiše oko značenja
spomenutog ajeta, pa ćemo mi ovom prilikom navesti nekoliko njegovih
riječi:

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Ulul-emr – su svi oni koji se pitaju i imaju ovlasti nad nekim/nečim; to su oni
koji su pretpostavljeni ljudima, u šta spadaju oni koji imaju snagu i
moć, kao i ljudi od ilma i znanja. Na osnovu rečenog, pretpostavljeni – ulul-emr – se dijele na dvije grupe:

1. el-ulema’ – učenjaci,

2. el-umera’ – državnici/vojskovoðe.

Kada ove dvije kategorije ljudi budu dobri – ljudi će se za njima
popravljati, a kada se ove dvije kategorije ljudi pokvare – i ljudi će
se za njima pokvariti, kao što je rekao Ebu Bekr el-Siddik r.a., onda
kada ga je Ahmesijja upitala: Dokle ćemo biti na vlasti!? – pa reče: „Sve dok vam imami/voðe, budu na pravome putu (istikamet)!“

Meðu navedene će spadati i kraljevi/el-muluk, šejhovi/el-mešajih, i
ljudi na državnim funkcijama (ehlud-divan). Svako koga je obaveza u
nečemu slijediti – on je jedan od naših pretpostavljenih (ulul-emr), i
svako od njih ima pravo da naredi ono što Allah traži, i da zabrani ono
što Allah zabranjuje, i svakom od nadreðenih ljudi je obaveza da im se
pokoravaju u onome u čemu je pokornost Allahu dž.š., i da im se ne
pokori u onome u čemu je neposlušnost prema Allahu dž.š., kao što je
rekao Ebu Bekr el-Siddik r.a., onda kada je preuzeo upravu nad
muslimanima, držeći im hutbu: „O ljudi, jaki meðu vama je kod
mene slab – sve dok ne uzmem od njega tuðe pravo, i slabi meðu vama je
kod mene jak – sve dok mu ne obezbijedim njegovo pravo! Pokoravajte mi
se u onome u čemu se ja pokoravam Allahu dž.š., a ako budem neposlušan
prema Allahu dž.š., nemojte mi se (u tome), pokoravati!““
(Pogledaj: Medžmu’ul-Fetava, 28/170.; el-Emru bil-Ma’aruf, 1/52.;
el-Istikamet, 2/296.; Kutub ve Resa’il ve Fetava Ibni Tejmijje fil-Fikh,
28/170.)

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., u komentaru ajeta: „O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i vašim predpostavljenim“ – kaže:
„Nije rečeno pokoravajte se Poslaniku i pokoravajte se vašim
pretpostavljenim – već je pokornost pretpostavljenima uslovljena
pokoravanjem Poslaniku s.a.w.s., a pokornost Poslaniku s.a.w.s., je
pokornost Allahu dž.š.. Pokoravanje se spominje prilikom spomena
Poslanika s.a.w.s., a ne spominje se kada su naši pretpostavljeni u
pitanju – zbog toga što onaj ko se pokorava Poslaniku s.a.w.s., taj se
pokorio Allahu dž.š., i niko nema pravo, kada mu Poslanik s.a.w.s.,
nešto naredi, da postavi pitanje da li je to Allah dž.š., naredio, ili
nije, za razliku od naših pretpostavljenih, koji nekada mogu ljudima
nareðivati neposlušnost prema Allahu dž.š., tako da nije svako onaj koji
im se pokori ujedno i pokoran Allahu dž.š., pa se mora znati da li je
ono što nam oni nareðuju neposlušnost/nepokornost, Allahu dž.š., ili
nije, i da li nam takvo što Allah dž.š., nareðuje ili ne, ne bitno jesu
li „ulul-emr“ – el-ulema’-učenjaci, ili el-umera’ – državnici/vojskovoðe.U
sklop značenja ovog ajeta će spadati i slijeðenje uleme/učenjaka, kao i
pokoravanje emirima-vojskovoðama, itd., i samo na taj način din/vjera,
može biti komplet Božija!“ (Pogledaj: Medžmu’ul-Fetava, 10/266.;
Ikametul-Delil ‘ala Ibtalil-Tahlil, 4/390.; el-Fetava el-Kubra, 5/240.)

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., u komentaru ajeta: „O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i vašim predpostavljenim“ – kaže: „Naši pretpostavljeni su el-’Ulema’/učenjaci, i el-Umera’/državnici, vojskovoðe, pa
ako od nas traže nešto što Allah i Poslanik s.a.w.s., traže – obaveza
nam je pokoriti im se, a ako se ljudi u nečemu spore, obaveza im je to
pitanje vratiti Allahu i Poslaniku!“ (Pogledaj: el-Dževab el-Sahih li
men Beddele Dinel-Mesih, 2/238.)

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., u komentaru ajeta: „Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni
povjeravate i kada ljudima sudite da pravično sudite. Uistinu je divan
Allahov savjet! – a Allah doista sve čuje i vidi. & O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i vašim
predpostavljenim. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i
Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za
vas rješenje ljepše.“ (el-Nisa’, 58-59.) – kaže:

„Islamski učenjaci kažu da je prvi ajet objavljen u povodu
emira-državnika, od kojih se traži da svakom vrate njegov emanet i
povjerenje i da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravaju, i
da budu pravedni onda kada sude ljudima, dok je drugi ajet
objavljen muslimanskom puku, vojskama i ostalima, od kojih se traži da
se pokoravaju svojim pretpostavljenima u njihovoj raspodjeli sredstava,
sudu/vladi, voðenju rata itd.,izuzev ako im nareðuju i traže
neposlušnost prema Allahu dž.š., i nepokornost. Ako im nareðuju i od
njih traže neposlušnost prema Allahu dž.š., i nepokornost – nema
pokornosti stvorenju u nepokornosti Stvoritelju! Ako se u nečemu budu
sporili – neka spor svoj vrate Allahovoj Knjizi i Sunnetu Allahova
Poslanika s.a.w.s., a ako se pretpostavljeni ne budu ponašali tako –
biće im se pokorno u onome što traže od nas od pokornosti prema Allahu
dž.š., i to će se tada smatrati pokoravanjem Allahu i Poslaniku, i
ispunjavanjem svoje obaveze prema njima, shodno riječima Allaha dž.š.,
koji kaže: „Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a
ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah
strašno kažnjava.“ (el-Ma’ida, 2.)

Spomenuti ajeti nas obavezuju na to da odgovorne službe i
povjereništva dostojnim ljudima povjeravamo, i da budemo obazrivi onda
kada dijelimo pravdu meðu ljudima – što sve zajedno definiše principe
pravedne politike (el-sijasa el-adila), i dobre uprave (el-vilajeh
el-saliha)!“ (Pogledaj: Medžmu’ul-Fetava, 28/245.; el-Sijasa
el-Šer’ijja, 1/17.; Kutub ve Resa’il ve Fetava, 28/245.)

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Selef je
znao često ponavljati riječi: Dvije skupine ljudi ako se poprave – za
njima će se popraviti ljudi – učenjaci (ulema’), i državnici/vojskovoðe
(umera’). Allah dž.š., kaže: „O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i vašim predpostavljenim!“ Svi tefsiri koji komentarišu ovaj ajet se odnose na el-ulema’ – učenjake, i državnike/vojskovoðe – el-umera’,
pa zbog toga imam Ahmed rhm., i ostali učenjaci, naznačava da obije
skupine ljudi spadaju u značenje ovog ajeta, jer nam je obaveza
pokoravati se i jednima i drugima, u svemu što je pokornost prema Allahu
dž.š., kao što su i zamjenici Božijeg Poslanika s.a.w.s., poput Alije,
Mu’aza, Ebu Musa’a, Attab b. Usejda, Osman b. Ebil-Asa, i ostalih,
spadali u obije skupine ljudi – ulemu i emire, a isto tako i halife
nakon njega poput Ebu Bekra r.a., Omera, Osmana i Alije i njihovih
zamjenika i predstavnika, pa je oduvijek važilo pravilo da će ljude u
namazu predvoditi ‘alim (sahibul-kitab), dok će ljude u ratovima
predvoditi borci (sahibul-hadid).

Nakon ovog perioda dolazi do raspodjele ovlašćenja pa ako se tako
desi obavezna je pokornost svakom ponaosob, pa ko povede borbu protivu
nevjernika ili kažnjava kriminalce i griješnike – obaveza je pokoravati
mu se u svemu u čemu je pokornost Allahu dž.š., a isto tako je obaveza
pokoravati se u svemu u čemu je pokornost prema Allahu dž.š., kada je u
pitanju čovjek-institucija, koja se bavi skupljanjem imetka
(zekat-sadaka), i obaveza je vjerovati i pokoravati se onome ko se bavi
studiranjem Kur’ana, pa ga vjerno dostavlja drugima, i pojašnjava
kur’anske naredbe i zabrane, obaveza je pokoravati mu se u onome što od
nas traži a u pitanju je poslušnost Allahu dž.š.!“ (Pogledaj:
Medžmu’ul-Fetava, 18/158.; el-Fetava el-Kubra, 1/91.)

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., u komentaru ajeta: „O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i vašim predpostavljenim“ – kaže:
„Onaj kome se pokorava, uz Allahovu dozvolu, jesu oni za koje nam je
Allah dž.š., naredio da im se pokoravamo: el-ulema’-učenjaci, i
el-umera’-državnici/vojskovoðe, i ostali koji spadaju u značenje ovog
ajeta poput šejhova/mešajih, kraljeva/muluk, i svako ko je nekom
pretpostavljen i kojeg drugi slijede – Allah dž.š., nam nareðuje da im
se pokoravamo onda ako se oni budu pokoravali Poslaniku s.a.w.s., kao
što je rečeno: „O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i vašim predpostavljenim“ – a  nije rečeno: „pokoravajte se vašim predpostavljenim“ – kako
bi nam pojasnio da se njima pokoravamo samo onda kada se oni pokoravaju
Poslaniku s.a.w.s., jer je nesumnjivo da se Poslanik s.a.w.s., pokorava
Allahu dž.š., tako da se ponavljanje riječi „pokoravajte se“ u
poslanikovom s.a.w.s., slučaju, ne odnosi na nešto suprotno tome, ali da
je rečeno „pokoravajte se poslaniku i pokoravajte se vašim
pretpostavljenim“ – onda bi to značilo da je obaveza pokoravati se
svakom ponaosob.

Od Allahovog Poslanika s.a.w.s., se bilježi da je rekao: „Pokornost je samo u dobru!“(Buharija, br.7145.); „Nema pokornosti stvorenju u nepokornosti Stvoritelju!“ (el-Mu’udžem el-Kebir, Taberani, br.14795.); „Muslimanu
je obaveza da sluša i da se pokorava, milo mu ili teško bilo, izuzev
onda kada  se od njega traži da počini grijeh-ma’asijet! Ako mu se
naredi grijeh – nema slušanja niti pokornosti!“ (Muttefekun ‘alejh)“ (Pogledaj: Džami’ul-Resa’il, 1/274.)

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Ibnu ‘Omer, r.a., prenosi: “Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako kaže: ‘Svi ste vi pastiri i svi ste odgovorni za svoje stado; imam je pastir i
odgovoran je za svoje stado, čovjek je pastir u svojoj obitelji i
odgovoran je za svoje stado, žena je pastir u kući svoga muža i
odgovorna je za svoje stado, i sluga je pastir u imetku svoga gazde, i
on je odgovoran za svoje stado – svi ste vi pastiri i odgovorni ste za
svoje stado.”‘ – (Muttefekun alejhi)

Pravovjerne halife (hulefaul-rašidin), su stubovi ovog ummeta, i
interes cijelog ummeta se ostvario preko njih kako nije preko ikoga
drugog, ali nakon njihvog perioda dolazi do raspodjele raznih ovlasti,
tako da su muluk-kraljevi, i emiri-vojskovoðe, sproveli jedan dio
islamskih ovlasti u djelo, dok su ulema i stručnjaci za vjeru sproveli
drugi dio islamskih ovlasti u djelo, tako da su i jedni i drugi „naši
pretpostavljeni“ (ulul-emr), svako u svom domenu posla. Allah dž.š.,
kaže: „O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i vašim predpostavljenim“ – što
obuhvata obije skupine ljudi: el-ulema’ – učenjaci, i el-umera’ –
državnici, vojskovoðe, onda kada od nas budu tražili nešto što je
pokornost Allahu dž.š., a onaj koji bude nareðivao neposlušnost Allahu
dž.š. – nema pokornosti stvorenju u nepokornosti Stvoritelju! U eseru se
kaže: „Kada se poprave dvije skupine ljudi – za njima će se
popraviti ljudi: el-ulema’ – učenjaci, i el-umera’ –
državnici-vojskovoðe!““ (Pogledaj: Džami’ul-Mesa’il, 2/72.)

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Ljubav prema
Allahu dž.š., i pokornost Njemu se dokazuje preko ljubavi prema
Poslaniku s.a.w.s., i pokornosti njemu, dok se ljubav prema Poslaniku
s.a.w.s., i pokornost Njemu dokazuje preko ljubavi prema onome koga voli
Poslanik s.a.w.s., i pokornosti onome kome nam je Poslanik s.a.w.s.,
naredio da mu se pokoravamo, kao što Allah dž.š., kaže: „O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i vašim predpostavljenim!“ Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Ko
mi se pokori – pokorio se Allahu dž.š., a ko se pokori mome emiru –
pokorio se meni! Ko mi bude neposlušan – taj je neposlušan Allahu dž.š.,
a ko bude neposlušan mome emiru – taj je neposlušan meni!“ (Muttefekun ‘alejh)“ (Pogledaj: Džami’ul-Mesa’il, 3/69.)

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., u komentaru ajeta: „O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i vašim
predpostavljenim. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i
Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za
vas rješenje ljepše.“ (el-Nisa’, 59.) – kaže: „Allah dž.š., nareðuje pokornost našim pretpostavljenima (ulul-emr), bilo da su el-ulema’ – učenjaci, u pitanju, ili el-umera’ – državnici, vojskovoðe,
sve dok se ne raziðu i ne zapadnu u neslogu, iz čega se da razumjeti i
to da je njihovo slaganje dokaz ispravnosti, pa im se nareðuje vraćanje
Allahu i Poslaniku u slučaju nesloge, pa se ovim naznačava da se tada
neće vraćati niti imamu-učenjaku, koji se slijedi, niti dobroj logičkoj
analogiji!“ (Pogledaj: Medžmu’ul-Fetava, 19/67.; Kutub ve Resa’il ve
Fetava, 19/67.)

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Meni je
obaveza da se pokoravam Allahu dž.š., Njegovom Poslaniku s.a.w.s., i da
se pokoravam pretpostavljenima kada mi narede/zatraže, nešto u čemu je
pokornost Allahu dž.š., a ako mi narede ma’asijet – nepokornost Allahu
dž.š. – nema pokornosti stvorenju u nepokornosti Stvoritelju. Na ovo nas
upućuje Kur’an i Sunnet, i na ovome su složni imami ummeta! Allah
dž.š., kaže: „O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se
Poslaniku i vašim predpostavljenim. A ako se u nečemu ne slažete,
obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet;
to vam je bolje i za vas rješenje ljepše.“ (el-Nisa’, 59.)

Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Nema pokornosti stvorenju u nepokornosti Stvoritelju!“ (el-Mu’udžem el-Kebir, Taberani, br.14795.); „Pokornost je samo u dobru!“ (Buharija, br.7145.)

Obaveza mi je da saburam na zulumu i nasilju imama-voða, i da ne
ustajem protivu njih u momentima fitne, shodno hadisu kojeg prenosi Ibnu
Abbas r.a., u kojem Poslanik s.a.w.s., kaže: „Ko kod svoga
emira vidi nešto što mu nije drago i što ne voli – neka sabura i neka se
strpi, jer ko se odbije od džemata, pa koliko i za pedalj, i kao takav
umre – umro je džahilijetskom smrću!“ (Muttefekun ‘alejh)

Pored svega, nareðeno mi je da radim-govorim, pravo, gdje god da se
nalazim, i da se nikoga, osim Allaha dž.š., ne bojim, kako se to bilježi
od Ubade b. Samita r.a.: „Dali smo prisegu na vjernost
Allahovom Poslaniku s.a.w.s., da ćemo slušati i pokoravati se, u lahkoti
i tegobi, lako nam ili teško bilo, makar bili ljudi i nepravedni prema
nama, te da se ne borimo oko vlasti s vlastodršcima, te da
radimo-govorimo, pravo, gdje god da smo, i da se, osim Allaha, nikog ne
bojimo!“ (Buharija, br.7199-7200.; Sunen, Ibnu Madždže, br.2866.)

Allahov Poslanik s.a.w.s., je tražio od ashaba prisegu na ova tri temeljna principa:pokoravanje u onome što je pokornost prema Allahu dž.š., makar bio zulumćar-nepravedan, onaj koji nam to nareðuje, da se ne sporimo oko vlasti sa vlastodršcima, te da pomažemo hakk – pravdu i istinu, bez ikakva straha od stvorenja!

Allah dž.š., je naredio, u Svojoj Knjizi, da se Ummet vrati Allahu i
Poslaniku onda kada zapadne u neslogu! Mimo toga nam nije nareðeno da se
tome vraćamo. Imami-ulema, kažu: Ulul-emr, naši pretpostavljeni, su
dvije skupine ljudi: el-ulema’ – učenjaci, i el-umera’ – državnici,
vojskovoðe. U navedeno će spadati i šejhovi vjere (mešajihul-din), i
vladari muslimana (mulukul-muslimin) – te svako ko se i za šta pita.
Jednima će se biti pokorno u polju ibadeta, po pitanju tefsira
kur’anskih ajeta i značenja hadisa, obavijesti od Allaha dž.š., itd.,
dok će se drugima biti pokorno u borbi-džihadu, sprovedbi Allahovih
dž.š., kazni itd., od djela koja sprovode a od Allaha dž.š., su im
nareðena. Kada se oni slože na nekom pitanju – njihov konsenzus je
kategorički dokaz, jer se ummet Muhammeda s.a.w.s., neće složiti na
zabludi, pa ako se doðe do spora – vratiće se Kur’anu i Sunnetu!“
(Pogledaj: Medžmu’ul-Fetava, 3/250.)

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Poslanik
s.a.w.s., i pravovjerne halife nakon njega su upravljali (sijasa)
ljudima u pitanjima dina i dunjaluka, ali nakon njih dolazi do prenosa
ovlašćenja, tako da su vojskovoðe (umera’ul-harb), upravljali ljudima u
pitanjima dunjaluka i vanjštine vjere, dok su šejhovi ‘ilma i znanja i
vjere upravljali ljudima u pitanjima ‘ilma i vjere. Obije ove skupine su
ulul-emr – naši pretpostavljeni, koje nam je obaveza slušati i
pokoravati im se, u svemu što od nas traže a u pitanju je pokornost
Allahu dž.š., za šta se oni pitaju. Allah dž.š., kaže: „O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i vašim predpostavljenim!“ – što
se odnosi na vojskovoðe (umera’ul-harb), vladare i njihove zamjenike,
kao i na ulemu-učenjake (ehlul-ilmi vel-dini), koji ljude podučavaju
vjeri, i koji od ljudi traže da se pokoravaju Allahu dž.š.. dakle, vjera
opstaje samo uz pomoć Knjige i Sablje!“ (Pogledaj: Medžmu’ul-Fetava,
11/552.)

Autor: Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm.

Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Imam „Sultanija“ džamije, Plav, Sandžak, CG