Kurir: “Tadić je simbol laži”

Image

Tadić je svima
pričao priču koja se želi čuti, jednu u Ankari, drugu u Beogradu, treću u
Sarajevu, četvrtu u Briselu… A onda su se te priče sudarile i svi su shvatili
da on govori neistinu i da je prevarant. Bošnjaci imaju pravo da budu zabrinuti
zbog svega što im se dešavalo posljednjih sto godina.

Srbija ima pravo da
bude zabrinuta. Meðutim, zabrinutost se povećava ako se pitanja guraju pod
tepih, ili ako se rješavaju na način na koji se rješavalo pitanje Kosova, kaže
bivši glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji. On u intervjuu
za Kurir otkriva zašto mu je važna koalicija s Čedomirom
Jovanovićem, zašto se DS poslije pregovora o koaliciji naprasno
ograðuje od njega i kako tumači „Vučićeve signale“.

Kakav je tačno Vaš
odnos sa strankom BDZS?

– Tačno je da je Bošnjačka demokratska zajednica Sandžaka bliska meni, mada
nisam ovlašćen da govorim u njihovo ime, ali sam upućen u to što čine.

Šta to znači
„bliska Vama“? Pitaju Vas za savjet, predsjednik je Vaš čovjek, ili nešto
treće?

– To znači da je stranka nastala na moralnoj i ideološkoj osnovi koju zastupam
kroz djelovanje, i vjersko i kulturološko.

Otkud onda
koalicija s liberalima Čedomira Jovanovića?

– Imam pozitivan stav prema toj koaliciji jer se time pokazuje sposobnost i
zrelost jedne političke organizacije iz Sandžaka, s vrlo jasnom
bošnjačkosandžačkom orijentacijom, da pruži ruku političkim faktorima u
Beogradu. I Srbija bi trebalo da zahvali Jovanoviću što ima kapacitet da
napravi takav korak. Mada, vidim da se Jovanoviću zamjera na toj koaliciji i da
se u tom kontekstu pominju moje ime i prezime.

Vaše ime pominjalo
se i u DS. Je li se to Vas stide, pa je Zoran Živković pocijepao Kurir samo
zato što smo objavili da je bilo razgovora BDZS i DS?

– To bi Živković mogao preciznije da odgovori. Predstavnici BDZS jesu
razgovarali s predstavnicima DS. To sam provjerio, i to je tačno – bilo je
razgovora u jednom ili dva navrata.

Da li je Borko
Stefanović vodio pregovore?

– U te detalje nisam ulazio. Meðutim, upalo mi je u oči to što se predstavnici
DS upiru da se ograde od mene. Prvo mi nije bilo jasno zašto, ali sam potom
vidio da se na njihovoj listi nalazi izvjesna Aida Æorović, pa mi je postalo
djelimično jasno.

Zašto se nije
razgovaralo sa SNS o koaliciji? Je li nešto zamjerate Vučiću?

– Prenijeti ću ono što sam vidio u odnosu bošnjačkog naroda prema onome što
politički nudi Aleksandar Vučić. Na veliko odobravanje naišla je odlučna najava
obračuna s kriminalom. Zatim, pitanje političke hrabrosti da se suočite s
pitanjem svih pitanja za Srbiju – s Kosovom, to je nešto što veoma
pozdravljeno. Naravno, mi Bošnjaci imamo rezerve prema promjeni retorike,
želeći da ta promjena bude ne samo u imidžu već i u ideologiji, i vjerovatno će
povjerenje rasti u mjeri u kojoj Vučić pokaže dosljednost.

Nisam očekivala od
Vas toliko hvalospjeva na Vučićev račun.

– Nema tu nikakvih hvalospjeva, ovo je vrlo korektna analiza. A ono što jeste
negativno je koalicija s Rasimom Ljajićem, i narod je ovdje zbog toga
razočaran. Što se tiče Sandžaka, Vučić je pucao sebi u nogu u pogledu
kredibiliteta borbe protiv kriminala jer ljudi ovdje znaju koliko je
kriminalnih grupacija vezano za političku opciju Rasima Ljajića. Narod ovdje
želi da vidi svoje predstavnike u Beogradu. Dobio sam neke signale od Vučića da
će se problemi u Sandžaku početi rješavati, ali se ne živi od signala.

Hoće li stranka
kojoj ste bliski tražiti da se Sandžak u Ustavu definiše kao region?

– Slažem se s predstavnicima BDZS da pitanje Bošnjaka u Srbiji nije statusno
riješeno.

A kakav biste
status željeli?

– Kad je pravljen Ustav i kad su tretirani nesrpski narodi, Bošnjaci u tome
nisu imali učešća. I pitanje Sandžaka je neriješeno, već se ignoriše. A svako
otvoreno pitanje koje je važno a koje se ignoriše predstavlja virus
potencijalnog žarišta. To želim da poručim Beogradu, da je u interesu
stabilnosti Srbije, mira i prosperiteta da se ta pitanja rješavaju. A da se ne
bismo optuživali za ono za šta se intenzivno optužujemo, a to je secesija, mi
smo veoma oprezni da tu stvar unaprijed definišemo kao rješenje. Umjesto toga
kažemo: „To treba rješavati, a kako, hajde da sjednemo da razgovaramo.“

Koje su Vaše želje?
– Ako se radi o realnim rješenjima, onda želje ne mogu da budu u prvom planu,
već koordinate koje imaju šansu da daju rezultat. S obzirom na to da Srbija
korača prema EU, da EU ima nekoliko modela evropskih regiona, mi mislimo da je
status Sandžaka i zahtjev za autonomiju unutar Srbije i Crne Gore moguće
rješavati kroz koncept evroregionalizma, gdje će Srbija svakako biti dio EU,
gdje će meðudržavne granice biti slabije i izgubiti na značaju. To rješenje će
uliti izvjesno povjerenje Bošnjacima, koji imaju pravo da budu zabrinuti zbog
svega što im se dešavalo posljednjih sto godina. Desili su se Srebrenica,
Štrpce… I šta sad, treba da budemo toliko naivni… Vi doðete i kažete: „Neće vam
se ništa desiti.“ To ste nam govorili i prije 50 godina.

Izvinite, ali i Beograd
ima razloga za brigu. Vama se može reći: „I Albanci su u početku tražili samo
autonomiju, pa su na kraju ocijepili Kosovo.“

– Tako je. I Srbija ima pravo na zabrinutost, a ona se povećava ako se pitanja
guraju pod tepih, ili ako se rješavaju na način na koji se rješavalo Kosovo.
Srpska politička elita traži od mog naroda da ima puno povjerenje u nju, a mom
narodu se ne vjeruje da bi mogao da dobije elementarnu samoupravu.

Kako da imamo
povjerenje u Vas kad Vi u ovim okvirima samouprave postavite spomen-ploču
Aćif-efendiji, čovjeku koji je dobio orden od Hitlera i koji je kriv za ubistvo
7.000 Srba?

– Ja sam priznao pravo na strepnju. A i ne znam što meni postavljate to pitanje
kad je ministar vlade postavljao tu tablu. Problem je što Beograd nema snage da
da slobodne izbore u Sandžaku, a onda da prihvati partnere koji će biti
korektni, pa makar bili i tvrdi. Koji će pričati istu priču i u Pazaru i u
Beogradu, s kojima će se neke stvari možda teško dogovarati, ali će se
poštovati. To je u interesu i Srbije i Sandžaka. Zato je jedna prepreka da se
to riješi Rasim Ljajić, koji je simbol laži. Kao što je Boris Tadić bio simbol
laži u odnosima na Balkanu i svima pričao priču koja se želi čuti, jednu u
Ankari, drugu u Beogradu, treću u Sarajevu, četvrtu u Briselu… A onda su se te
priče sudarile i svi su shvatili da on govori neistinu i da je prevarant. E, u
odnosima Bošnjaka i Srba imamo Rasima Ljajića.

A ko je relevantan
politički faktor u Sandžaku? Je li treba kod Vas da doðu?

– Ja kao muftija imam pravo da imam svoj glas u toj priči, nezavisno od izbora.
I ko dobije na izborima, mene niko ne može da eliminiše da govorim, brinem se i
budem saučesnik ovih rješenja.

(Ne)redovni platiša
DUG ZA STRUJU RIJEŠEN

Šta bi s računom za
struju? Jeste li platili onih 12 miliona dinara?

– Nekoliko džamija i Fakultet za islamske studije imali su problem. To je bio
problem imovinsko-pravnih odnosa jer je „Elektrodistribucija“ odbijala da
pošalje račun na ime islamskog fakulteta zato što ta zgrada, koja je nekad bila
vakufska, a nakon Drugog svjetskog rata oduzeta, šalje račun na firmu
„Uniprom“, a duži fakultet. Muftija nema direktnu nadležnost nad tim
institucijama, ali pošto sam bio čerečen, morao sam da se uključim. Taj dug je
sad reprogramiran i više nije problem. A Vi provjerite ko plaća struju
Pravoslavnoj crkvi u Novom Pazaru. Reći ću Vam samo da crkva ne plaća.

Nepravedan zakon
NAŠOJ DJECI NIJE MJESTO U SIRIJI

Kako Vi gledate na
mladiće koji su otišli da ratuju u Siriju?

– Ja sam protiv odlaska naše djece u Siriju i na bilo koje drugo ratište, iako
mislim da se nikom ne može osporiti pravo da sa svojim životom radi šta hoće.
Mi Bošnjaci u Sandžaku smo malobrojni da bismo bili gorivo za bilo koje veliko
pitanje u islamu. Protiv sam toga da se to pitanje koristi za političke
ciljeve, da se to zakonom zabrani. Glavno pitanje je ljudi idu tamo? Nemojte
misliti da to rade zbog Sirije. Idu odavde zbog osjećaja obespravljenosti. Ja
Vam postavljam pitanje – da li su možda ti momci uzeli pušku i otišli u Siriju
da je ne bi uzeli u Srbiji? To uopće nije daleko od istine.

(Kurir)