Tribina-Uloga i značaj Bošnjačkog nacionalnog vijeća

Braćo i sestre, Es-Selamu Alejkum Ve Rahmetullah Ve Berekatuhu

Hvala Svevišnjem, Gospodaru svjetova, Milostivom i Samilosnom, što nas je očastio vjerom Islamom, učinio riadnicima umeta i suneta Muhammeda s.a.v.s. Hvala Njemu Uzvišenom što nam je omogućio da evo večeras budemo ovdje zajedno, kako bismo u duhu kur'anske preporuke – I savjetuj se sa njima, razmjenjuj mišljenje, tretirali temu- Uloga i značaj Bošnjačkog nacionalnog vijeća, u Sandžaku i Srbiji.

Tema koja je inače aktuelna, a koja je, evo nakon najave raspisivanja izbora za BNV krajem oktobra, posebno dobila na aktualnosti i na važnosti. Kao da je juče bilo, prije skoro četiri godine, i u ovoj sali smo govorili o važnosti Bonjačkog nacionalnog vijeća. Tada, kroz Bošnjačku kulturnu zajednicu ponudili platform, program, kako bi Bošnjaci pokušali ponudu države da kroz instituciju koju je uspostavila država, na osnovu Ustava i nadležnih zakona uz sve manjkavosti Ustava i zakona, i uz sva loša iskustva od strane raznih vlasti, kako bismo kroz tu instituciju koja se zove BNV, ili Bošnjački nacionalni savjet, ostvarili makar dio onih prava na koje Bošnjaci čekaju veoma, veoma dugo.

KAKO JE NASTALO BNV

No evo , baš tako kako prolazi vrijeme brzo, kako život brzo protječe, i ove četiri godine proðoše. Četiri godine su mandat skoro svih izbornih organa, u državi i društvu. Za normalno vrijeme to ne bi bilo ništa posebno važno ne bi zahtijevalo poseban tretman, ali kada su Bošnjaci u pitanju nažalost iako duboko već koračamo XXI vijekom i dalje za Bošnjake još nije ništa uobičajeno. Još nije ništa normalno i nažalost uprkos tome šta piše u Ustavu i zakonima, za Bošnjake se još ništa ne podrazumjeva. No prije nego budem tretirao ove četiri godine, koje sigurno predstavljaju presedan u iskustvu savremenog društva i savremene civilizacije. Želim naglasiti da je BNV nastalo kao spoj dvije ideje. Jedna je bila ona koja je proistekla od nacionalne borbe Bošnjaka, počev od devedesete godine za svoja prava, kada su nailazili na potuno ignorisanje tadašnjeg režima u ovoj državi. Bošnjaci su formirali, muslimansko nacionalno vijeće, koje je kasnije preimenovano u Bošnjačko nacionalno vijeće, kao organ. Tijelo koje predstavlja volju Bošnjaka, koga su činili predstavnici raznih, bošnjačkih odnosno muslimanskih organizacija i udruženja. Meðutim, padom tadašnjeg režima Slobodana Miloševića, najavom normalizacije odnosa u državi, donešeni su i novi zakoni, izmeðu ostalog i taj zakon koji je po osnovu tvrdnje da nacionalne manjine imaju svoja prava, omogućio da nacionalne zajednice imaju svoje savjete odnosno vijeće.

BOŠNJACI NISU MANJINA KAKO GOD U USTAVU PISALO

Iako , mi nismo manjina šta god pisalo u Ustavu i zakonu, mi ćemo biti, ono što jesmo. To da li jedan narod, narod nacija ili manjina ne ovisi čak ni o tome šta ćemo mi reći. Bivalo je i biva predstavnika naroda koji su govorili u ime svog naroda, o svom narodu ono što nije. Pa bi to u nekom trenutku bilo prihvaćeno, uspostavljeno, ustoličeno, legalizirano, ozakonjeno ali bi prolaskom roka tih ljudi propale i te tvrdnje, jer su ne zasnovane na istini, a pogotovo ne na historiji i tradiciji.

I to da li smo mi narod ili manjina, apsolutno ne ovisi o našem stavu ovoga trenutka, sasvim obrnuto. Naš kvalitet ovisi od naših stavova, i ako mi kažemo istinu ili neistinu, ako mi hrabro stanemo uz istinu ili kukavički uz neistinu time se privremeno može nauditi istini, a podržati neistina, ali dugoročno mi time samo naudimo sebi, a istina kao iskonska vrijednost ona ostaje i opstaje. Jer, istinu ako prekrijete to ne znači da ona ne postoji to samo znači da je privremeno sakrivena od ljudi,od njihovih očiju i mogućnosti da ljudi uživaju u blagodatima istine. Dakle, kada se mi odreðujemo o nečemu, i kada mi govorimo istinu o nama ili neistinu, znajte da najprije govorimo o sebi, a ne ni o narodu, ni o istini. Dakle, to je veoma važno da znamo. U jednom trenutku su Bošnjaci posredstvom svojih i političkih i drugih predstavnika odlučili da daju šansu mogućnosti, da se ono što je državna vlast kroz zakone propisala za Bošnjake, pa makar to bilo nedovoljno u formi Nacionalnog savjeta ili vijeća i onoga što su Bošnjaci imali kao svoje tijelo Bošnjačko nacionalno vijeće, da se da prilika odnosno pokuša to spojiti. Pa da još jednom Bošnjaci nakon stotinu godina svih nedaća i progona, problema dokažu da su oni tada i prije, i poslje i uvijek za mirno rješenje, dogovrno, za rješenja koja su civilizacijski primjerenija čovjeku. Dakle, to je ono što su Bošnjaci pokazali od svijesti, iako potpuno svjesni da moraju biti oprezni, da to što se nudi iz Bograda kroz formu BNV-a, treba tek da se potvrdi kao dobra namjera od strane Beograda.

TEKTONSKI POREMEÆAJ ZVANI BKZ

No jedno vrijeme je tom kao funkcioniralo, dok su izabrani predstavnici u BNV-u, doduše posredno sjedili, oni političari ili ljudi koji su se vrlo lako brzo po dobro poznatim konceptima mogli dogovoriti sa vlastima. Izgledalo je da to je uspostavljeno i da funkcionira i kada su raspisani novi izbori, to su ovi koji su bili prije četiri godine, dešava se tektonski poremećaj koji se zove osnivanje Bošnjačke kulturne zajednice, koja izlazi sa svojom listom. Vjerovatno ma kolko zvučalo direktno, skromno ili neskromno na čelu te liste je bio vaš večerašnji sagovornik. Problem svih problema, sa njihove tačke gledišta i bez ikakvog taktiziranja i uvijanja zahvaljujući pobjedi BKZ-e tadašnji vlastodršci od predsjednika države, premijera, nadležnog ministra za ljudska prava, itrajnog ministra odavde iz Novog Pazara su odlučili da gaze Ustav zakone, procedure, da pribegnu najbrutalnijem odnosu segregacije, diskriminacije Bošnjaka, da jedna procedura važi za konstituisanje svih drugih savjeta, a za Bošnjake da važi druga, sa jasnim ciljem da se spriječi BKZ ili kako su oni govorili, da se spriječi Muftija da ne preuzme BNV. Prvi put je da se to dogodi u Evropi, u XXI vijeku, van afričko- azijskog kontinenta, prvi put je da se to dogodi na izborima koji su ocijenjeni od strane posmatrača, OSCE- a kao regularno sprovedeni izbori, uz manje nepravilnosti.

SVE SE, OSIM JEDNOG MINISTRA, MIJENJA

Ðe smo sada ? Nakon četiri godine cijela vlast se promjenila, osim jednog ministra koji se ne mjenja jer on ima neku hemijsku zaštitu, pa se ne mijenja. Koja god vlast došla, ko god bio, koja god partija, on je zaštićen nekom hemikalijom, mijenja boju al ne mijenja mjesto. Mi sada ponovo imamo odnos vlasti koji bi htio da se ponaša kao da se ništa nije desilo. Četiri godine je prošlo, Bošnjaci nisu imali vijeće, priča o tehničkom mandate je vrijeðanje inteligencije, ne možete vi proglasiti kategoriju jednog tijela bezzakonskog, akta. U zakonu ne postoji kategorija tehničkog mandata, radi se o vrlo jasnoj poruci. Trebalo je po svaku cijenu sprečiti da Bošnjaci imaju svoje predstavnike, odnosno svoje nacionalno vijeće. Vi znate da smo mi konstituirali na svoj način vijeće, dražava i vlast to nije priznala, ona je izmislila tu kategoriju tehničkog mandata, to nešto malo finansijske podrške što su im ranije davali, su imdavali. Mi sada imamo stanje gdje treba da kažemo, e pa znate istekao je taj mandate nema veze hajmo isponova, pojela maca legitimitet, legalitet, hajmo mi dalje, pa slučajno ako BKZ izaðe na izbore, pa još ako pobjedi, onda ćemo naći neki novi nači i reći znate sad se ne važi ko je dalje skočio, nego ko je manje skočio. Pomerićemo gol, koš, nešto će se opet promijeniti. Znači sve može ali ne može to. Sve može ali ne mogu da doðu na čelo vijeća oni koji neće zapravo ono što je bilo do sada.

Šta je bilo do sada ? Ono što ste vidjeli, čak je teže. Sjećate li se kada smo mi prije četiri godine govorili o obespravljenosti Bošnjaka, nabrajali gdje smo obespravljeni. Ti koji su kasnije dobili tehnički mandat su govorili da su to najbolja prava data Bošnjacima. Sjećate se u predizbornoj šutnji predsedniku Borisu Tadiću, ta opcija daje plaketu za zasluge o unapreðenju prava Bošnjaka u Srbiji. Vidite računa se obično na neki zaborav Bošnjaka, na neku plitkost sjećanja, pamćenja, a šta sad imamo kad je isteko i tehnički mandate sad se zaoštrila retorika pa se udara reko bi Aman ja rabi dal su ovo oni isti ili neki drugi. No nećemo o tome, za to će biti prilike, pojašnjavati u kampanji ili izbornoj ili anti- izbornoj koja god da bude.

ASIMILIRATI ILI OBESMISLITI SVE ŠTO JE BOŠNJAČKO

U svakom slučaju rekao sam šta smo do sada imali, mi braćo i sestre do sada imamo dominantno dvije naciolano-političke opcije, kada su Bošnjaci u pitanju. Jedna sa jasnom ulogom asimilacije Bošnjaka. Ta opcija ima ulogu da sve što je Bošnjačko i muslimansko se ili eliminira ili umanji, pa beogradizacijom, srbizacijom,ateizacijom, nemoralizacijom, demoralizacijom,korupcijom, svim mogućim anomalijama, samo da si manje Bošnjak i manje musliman. Organiziraće vam oni šta god hoćete pivo džabe, droga džabe, concert džabe, pevaljka džabe, pet pevaljki džabe, pedeset pevaljki džabe. Nema veze kakvi su putevi, rupe, lomite noge i točkove, nemate da jedete, grickajte ćoškove od stolova to je vaš problem, ali će za koncerte, piva, diskoteke biti. To je program jedan nagrizanja svega što je bošnjačko, i u duhovnom smislu, tradicionalnom i moralnom smislu. Ta opcija ima taj zadatak. Oni to čak ne rade više ni u rukavicama, to se javno poziva, govori, osuðuje sve što je muslimansko, utrkuju se. Tu su se okupili ljudi koji baš u to vjeruju to je jedan otprilike neokomunizam, ali ne u ideološkom, nego mnogo više u ovom jednom amoralnom pogledu na život i na sopstvene vrednosti.

Imamo drugu političku opciju koja je formalno nacionalna, tradicionalna, poludesna i td, koja se navodno zalaže za Bošnjake.Meðutim, imamo da njihova uloga jeste da sve za čega se uhvate da ga obesmisle. I oni šta su god uzeli reko bi čovjek ha dobra ideja od zastave do imena, od Dana Bošnjaka, Dana Sandžaka, od bosanskog jezika, od obrazovanja, prezimena. Oni za šta gas u se uzeli to su nagrdili. Tako da čovjek posle dvadeset godina njihove odbrane nacionalnih naših prava i vrijednosti bi trebao da kaže Molim vas nemojte nas više branit. Jer kad nam vi uvodite bosanski jezik, svako pola godine manji broj djece se piše na bosanski jezik. Kad ga niste uvodili upisala se većina, čim ste ga vi počeli uvodit prosulo se, i sve ostalo na tom polju.

Dakle, to su dvije varijante koje su jako pogubne za Bošnjake. Sad ovdje čak ne govorim o partijama, stranačkim interesima, vlasti, položajima, ne govorimo o tome, govorim o njihovom odnosu prema Bošnjacima, prema narodu i bošnjačkim nacionalnim vrijednostima. Jel vam sada jasno zašto su oni prihvatljivi za svaku vlast. Jel vam sada jasno zašto mi dosada nismo bili prihvatljivi. Sa nama se ne bi mogli igrati, sa nama il bi morali taj bosanski jezik uvesti, il bi im bila muka svako jutro kad se probude. To vam garantiram, kao i sve ostalo. Imali bismo odnos kao što imamo prema vakufu, prema vjeri i principima. Doðeš tamo ðe je tvoja granica i držiš junački ne puštaš, ne može drugačije, a ne pet godina varaš narod kako imamo bosanski jezik, kao izborni predmet.

Sad pročitaš u novinama u Sarajevu i Ankari Bošnjaci imaju bosanski jezik, ovdje svi znaju da imamo bosanski jezik samo mi ne znamo. Pa i mi koji ne idemo u te škole mislimo da imamo ali naša djeca pogotovu nemaju pojma. Doðe ti iz škole, u prvi razred ga pošalješ, pola godine ono ga eto lepo, belo, mleko, pa kao crno belo, crno mleko, i crno lepo bošnjačko dijete. Kad je kod nas bilo belo, lepo, mleko, pa to uopće ne liči za nas.

Mlijeko kad je mleko, uopće nije ukusno i nema onu finoću kao kad je mlijeko, za nas, za njih verovatno ima. Razlikuju se ukusi a o ukusima se ne raspravlja. Ali za nas kad je mleko nešto ti staje u grlu, al on uzme onu našu makanju, dijete od sedam godina i učiteljica sva narogušena tamo, nervozna što progovori mlijeko, ona mu vrisne seljačino sram te bilo, nije mlijeko, to je zaostalo, arhaično, nego mleko. Dijete šta će grdno strah ga da ne dobije jedinicu i pomleči odjednom i pobeli, i polepi u jedan vakat i ti upće ne poznaješ. Ti prosto ne pozanješ svoje dijete. I onda sad mi roditelji kojima je stalo mi se zovemo u tom njihovom uobičajenom žargonu fanatici. Mi onda našu veselu djecu ponovo vrći na mlijeko, pa dijete ne zna gdje li mu je mleko a gdje miljeko. Desi se da ako ima upornog baba i majku, konta da je kući mlijeko, a u školi mleko. Onda ti ponovo dobijaš ono što smo inače imali od naših generacija dvojne ličnosti. Mi smo do sada imali dvojne ličnosti. Imamo narod koji ima dvije, tri, ličnosti. Naš čovjek je morao da bude jedan identitet u biznisu da se snalazi, što bi rekao Josip Pejaković- Samo pošteno pa ko koga prevari. On je morao tako da gradi, to se zvalo snalažljivost, maherluk, majstorluk i td. Drugi identitet je morao da ima kad je vlast ode tamo da se prenemaže, da lomi prste, da im gura deset maraca u džep, da bi nešto tako ostvario neko svoje jadno pravo i td. Treći identitet je mogao da ima u kući i u džamiji, to što ih se broj u džamiji sveo na minimum, znači da je i identitet bio jako ugrožen. Ðe si mogao da budeš to što jesi u svojoj sopstvenoj kući, ali i to da nemaš neku komunjaru u kući koji ne da nit u da se bude originalan.

Zašto mi sad imamo ovoliko legaliziranog licemjerstva, to je meni jedna od najvećih anomalija u gradu, pogotovu u gradskim sredinama, ovdje u Sandžaku, jeste legalizacija licemjerstva. Ljudi se ponose time, sretneš ga on te izgrli, pohvali, što se okreneš on sve po spisku, onom drugom kaže vidi ove budale, on tamo nešto. Onda se lopov zove maher , varalica je sposoban, to su deformacije, koje su product tih raskoraka ličnosti. Ljudi čija sloboda i opstanak je ugrožen moraju da se pretvaraju. Moraš da se pretvaraš kao kad naiðe kaže mečka pored tebe ti legneš i praviš se mrtav, on ate onjuši i proðe. Mi bi smo morali stalno da smo mrtvi. Naiðe po neka mečka i ti grdan ne smiješ da dišeš. Najgore je što ti se posle usladi da si mrtav, pa i nije mečka no naiðe miš, a ti dolje. To je sad problem, hajt ti sad probudi taj narod koji se za svaki šum zavali i pravi mrtav. Nikako da ga probudiš. Mi što ga budimo, kaže ma miči mi se tamo Muftija šta si ti zapeo s tim tvojim revolucijama više, daj malo da dihnemo. A njemu je disanje to što je lego i pravi se mrtav. To je njegova sloboda i užitak jer je njemu ta tehnologija, što je trebalo biti izuzetak, ono mu postalo pravilo, izvrnulo se. Jer on to sto godina trenira taj čin uspavljivanja, on ti je tu, to više nije gluma. Pobrkao izmeðu uloge I originala, on ti je sad na pozornici mnogo više nego u životu, on sada prosto ne zna kad glumi, kad je original. To je jedan od razloga našeg moralnog rasula u narodu. Pobrkalo se ovo niti znaš ni kad je muško, ni kad je žensko, a nismo iz ovog LGBT to je njihovo to nije naše, prosto se izgubile karakterne crte, gdje ti imaš ono što se zvalo muškost, kad ti rekne da je tako, onda je tako, pa gorjelo, gorjelo. Tako se to ranije tretiralo, kažu dao riječ a sad dao sto hiljada riječi, ni jedna se ne vazi. Kao onaj kad je stoput bataljivo cigare. Tako su pojeftinjele riječi zakletve, karakter pojeftinio. On ti lako da riječi koliko hoćeš ali one se ne važe uopšte. Prosto ukazujem nan eke anomalije na kojima se mora poraditi. Mi se moramo sa time suočiti naravno da ovaj narod ima i gaji najvrednije svoje kvalitete, da nije bilo tih kvaliteta mi ne bi opstali. Ali mi se moramo suočiti sa našim anomalijama, jer čovjek ako je bolestan od nečega on neće sebi pomoći ako se zavarava da nije bolestan.

Što se prije suoči sa bolešću on će prije i početi liječiti tu bolest. Moramo tražiti i prosto ovim ukazujem odakle te anomalije u jednom muslimanskom narodu koji je ostao dosledan vjeri, kulturi i naciji načelno. Odakle nam ova ljigavost, raskorak, ovo pristajanje da se za sitno prodaš da ti malo neko sa vlasti zašuška, ne znaš ni jel obični papir ili para, ostavi vjeru, batali sve okrenu se protiv. To su prosto posljedice stogodišnjeg perioda porobljene i zarobljene ili robovske svijesti.

TRUHLI KOMPROMISI

Sada kada smo mi razvili bajrak, prije četiri godine kulturne revolucije, to je trelo da bude pobjeda BKZ-a na izborima, koja je trebala da napravi taj preokret. Trebala je da dovede ljude u vijeće koji neće uzimati ni puške , ni bombe ni bilo šta, jer po zakonu o vijeću, to nema ništa tamo. Ima tamo da se vijeće bavi s četiri oblasti. Zapravo ti predstavnici izabrani su trebali da to što je malo pravo da ostvare. Iako je malo kada ih ostvarimo, tražićemo neke mehanizme za ta neka druga prava koja nisu predviðena tim zakonom. Ali oni ti nedaju ni to malo. To je zapravo ta razlika. Razlika u tome kada , predstavnici BKZ-a kada su u vijeću, onda se sa njima ne mogu praviti truhli kompromisi. Evo tebi predsjedniče vijeća i vama nekoliko nekih privilegija privatnih, ličnih, a vi pričajte da ste uveli bosanski jezik u škole. Onda će sve da bude kao improvizacija koja zapravo uništava to što si započeo. Bilo bi mnogo časnije nema bosanskog jezika ne daju nam, nema ga. A ne kažeš ima ga pa uzmeš fino pa preko noći školuješ nake profesore od srbista praviš profesore bosanskog, to nema niðe na svijetu. Zamisli učiteljica koja ne zna bosanski jezik predaje bosanski. Ona mrzi bosanski, ona govori djeci to vam ne treba ništa. Navrh godinu dana, neće roditelji djecu na bosanski, zato što su ti učitelji neškolovani, nestručni, ozlogrðeli djeci bosanski, onda su djeca počela da budu nepismena. To su ti kolonizatorski koncepti. Obezvrijedi ga da ti se smuči tvoje i onda sad roditelji kažu da je loša nastava na bosanskom jeziku. Četiri godine je bilo da biraš izmeðu informatike i bosanksog jezika. Naše dijete mora da bira da li će biti elektronski nepismeno ili nacionalno-jezički nepismeni. Naravno, da su djeca po nekim inercijama, pa taj bosanski naučiću ja to nekako, daj da učim informatiku. Onda kada su proglasili navodno da je uveden bosanski jezik, potpuno. Onda su nastavnici koji su prosrpski, ili srpski školovani, koji su pod direktorima i imaju zadatke , zna se kakve prosrpske i srpske, oni su prosto obezvrijedili bosanski jezik i onda roditelji su kazali da ako im djeca budu učila na bosanskom jeziku, ostaće neuka.

Vidite kakve se nama podvale poturaju. To se braćo i sestre sa predstavnicima naše BKZ nije moglo dešavati. Mi bi fino pokušali, ako bi bilo prevara, mi bi izašli i rekli :- Narode prevarili su nas, ukrali su nas, kao što smo vam i sve rekli.

SVI OSIM BOŠNJAKA IMAJU INFORMISANJE NA SVOM JEZIKU

Kad su pokušali da nam otmu oko Islamske zajednice znate kako smo je branili, vakufsku imovinu znate kako smo branili. Isto tako bismo branili i bosanski jezik, informisanje o sebi na svom jeziku, svoje obrazovanje, sve ono što predviða Zakon o nacionalnim savjetima. Prema tome, to je ključni razlog zašto se nije dopustilo BKZ-u da formira Bošnjačko nacionalno vijeće. Kako nam je stanje u te četiri oblasti, sami znate. Često putujem, pa je radio uključen, u sedam sati imate dnevnik na Radio Beogradu, nakon toga se uključuju vijesti na romskom jeziku. Romi imaju informisanje, svoje emisije na državnim medijima, imaju svoje informisanje na svom jeziku. Bošnjaci nemaju ništa. Bošnjaci na državnim, beogradskim i općenito srbijanskim medijima imaju samo kad se treba nešto nagrditi bošnjačko, sandžačko, pazarsko, neki ružan dogaðaj kad se treba raspaliti da svi znaju, ponekad i izmisli dogaðaj koji ne postoji, naravno da istine nema nigdje. Desi se dogaðaj godine više desetine hiljada na gradskom trgu klanja noćni namaz. To je vjerski, kulturološki, društveni kako god hoćete, najvažniji dogaðaj koji se desio u ovoj državi u ovoj godini. Nije se desilo kakvi Exiti, Guče pa to ne može da se uporedi sa aspekta culture to ne može da se uporedi. Da li je neko u nekim novinama to pročito, nije. Nije bilo, nema, nije se desilo. Iščupali jednu rečenicu da je muftija za kuvajtsku televiziju rekao da smo sto godina pod okupacijom, otkrili Ameriku. Pa mi smo imali simpozijum prošle godine, naučni simpozijum , Sandžak izmeðu okupacije i emancipacije. Tu je bilo deset referata naučnih o tome jesmo liokupirani ili osloboðeni. Većina referata je ukazalo da smo okupirani. Ali evo ne moramo, ti naučni referati su možda komplikovani za masu. Samo bih volio jedan gest države, vlasti, da pokažu da se ne ponašaju prema nama kao okupatorska vlast. Ja bih volio jedan čin. Evo sada u 14 godini XXI vijeka ja bih volio pozivam vlast da prestane sa praksom ponašanja okupatorske vlasti. Kako se ponaša okupatorska vlast inače prema jednom prostoru. Vrlo su jasni pokazatelji, kada oslobodiš jedan proctor narod se obraduje, kada ga okupiraš narod se ozlojedi. Ja bih volio pošto je ovdje bilo tih srpskih-oslobodilačkih pohoda više od Karaðorða Petrovića na Sjenicu 1809 kada je ubijeno nekoliko hiljada ljudi isključivo civila, to je bio oslobodilački pohod. Da ne govorimo o oslobodilačkim pohodima Pavla Jurišića, onih drugih crnogorskih hordi po Plavu, pokrštavanja Limska dolina, Cemovića, i td. Da li je jedan od tih vojski dočekana sa radošću. Oslobodioci se dočekuju cvijećem, dobrodošlicom. Ja nisam pročito, zamalo reko ja ne pamtim. Ja nisam došao do podatka, ako neko ima neki podatak ja bih volio da mi ga da. Da ne idemo u istoriju, hajmo sada. Vlast koja se ne ponaša okupatorski ona pomaže narodu, ima povjerenje u narod, narod ima povjerenje u nju. Vlast na prostoru koji nije okupiran se ne boji naroda, i narod se ne boji nje. Vlast u taj prostor ulaže više no što uzima. U okupiranim prostorima više uzima nego što ulaže, tu su razni kolonizatori Engleska, Francuska po Africi. Ðe je god bio prostor okupiran imali smo narod je smatran neprijateljem.

POZIVAM VLAST DA BOŠNJAKE NE TRETIRA NEPRIJATELJSKI

Ja bi volio evo pozivam sada ovu vlast koja nam najavljuje da će biti drugačija pozivam je da nam dokaže da se neće ponašati kao ove do sadašnje vlasti. Da neće više tretirati cijeli narod kao neprijateljsku kategoriju, jai h pozivam. Oni su nam dali retoričke poruke, ali ih ja pozivam da svojom praksom to pokažu da svojim konkretnim ponašanjem to pokažu.

Šta mi do sada imamo ? Recite mi koji organ države pogotovo organ sile, (organi vlasti su policija i pravosuðe, javna i tajna policija ) recite mi gdje se tamo išta pitaju Bošnjaci. Ja ne znam da ima. Navodio sam ja te primjere koliko zapošljenih ima u BIA-i u Novom Pazaru, koliko u policiji, vatrogasnoj službi. Čak I kad imamo Bošnjake oni su ili totalna manjina, ili preraðeni, pa koliko parizer liči na meso, toliko i naši Bošnjaci liče na kadrove. To je toliko preraðeno da ne liči na ono od čega je, uopće ne liči. Šta je tu suština ?

BOŠNJACIMA SE NEVJERUJE

Suština je da se nevjeruje Bošnjacima, neveruje se Bošnjaku da on bude Slobodan sudija. On može biti sudija, ali koji će zvati službe razne policijske javne, tajne, da pita kako da presudi. Bošnjak tužilac ne smije da podigne optužnicu, što neće u Beogradu pitat nekog. To je potvrda da se Bošnjacima ne vjeruje, a koji je razlog tome ? Ako je ovaj proctor intgralni dio Srbije, ako ova vlast, da se ne vraćamo sto godina unazad evo sad, da zaboravimo šta je bilo. Ne možemo zaboravit, ali prosto da se ponašamo, da kažemo dajemo šansu novom vremenu, sadašnjem, budućem evo da probamo i to. Ovo su neke elementarne stvari. Ovdje se ništa ne ulaže. Ja sam malo prije stigao iz Sarajeva. Kad putuješ tim putem svi moraju da učestvuju u vožnji isuvozač i dva putnika na zadnjem sjedištu. Zašto, progutaće jezik, ušinuće mu se kičma, doći će nakrivo, neće moć da izaðe iz automobilea, jer ti ako ne sudjeluješ ko skijač, da pratiš svaku rupu, ti si gotov ti moraš da prosto se navodiš. U automobilu sa četiri točka moraš da se ponašaš kao na dvotočkašu. Inače ako se ne budeš prilagoðavao svim reljefnim izazovima rizikuješ zglobove, krajnike, jezik, vrat, ključne kosti. Naiðete odjednom pa se iznenadite kontate da niste zaspali, po jedno trista metara glatkog asfalta, predizborni asphalt, odjednom glatko, kontate da nisam na void negdje, šta li se ovo dješava. Taman ti lijepo ono odjednom du-du-du ponovo. To vam je infrastruktura Sandžaka, to vam je infrastruktura tog prostora koji nije okupiran, sastavni dio, domovine države Srbije. E pa nemojte, molim vas, nemojte evo, ne date nam da živimo ko ljudi da sudjelujemo u organima vlasti, ne date nam vijeće, ne date nam pobjedu na izborima. Moglo vam se, dokle će vam se ne znam ali nemojte misliti da možete da nam elementarnu inteligenciju vrijeðate. Da nam sad govorite, ne vi to niste vidjeli, ne vi to ne razumijete, ne to nije tako.

Ja sad samo čekam u jednom trenutku da trajni ministar ili neko iz te garniture, kaže da mi imamo najbolje puteve na kugli zemaljskoj, da imamo najveće plate i da smo najzapošljeniji na kugli zemaljskoj, i da je u Sandžaku sve super samo ima jedan remetilački factor koji se zove Muftija koji je mnogo ojačao, koga ne možete da smijenite sedam godina, samo još to je problem. Ja jesam rekao da smo mi pod okupacijom sto godina ali vjerujte to sam rekao potpuno usputno to nije poenta. Znate zašto, zato što se to porazumjeva. Ja nisam uopće to rekao kao vijest ja mislim da to svako zna. Sad na Pešteru odete još ono malo ljudi po selima, što ih je ostalo, što ih nije samljeo ni komunizam , ni postkomunizam, ni neokomunizam, ni sve ove prevare komunističke koje su se desile. Kad slušate kada razgovaraju, kažu kada ih pitate – Ðe si kupio te ovce odgovaraju- Dolje po Srbiji. Ako je Pešter u Srbiji onda ne bi bilo po Srbiji već po Šumadiji, Ivanjici, ali ne po Srbiji. Ok ti si doveo na granici srpsku vojsku, policiju, medije, političare, sve si instalirao ali vidiš taj seljak, Bošnjak, gorštak, njemu je to još tamo Srbija. Džaba je to je ostalo, nije ovdje nego tamo. Zašto se kaže tamo oni, tamo njega, njihovo, zato što je to tamo.

Uprkos svim tim asimilatorskim pohodima na jezik i u našem jeziku, vidite ostale su šifre. To tamo njega, tamo njemu, to je šifra, to je identitetska šifra, kao u elektronici ti zaključaš svoju poštu u kompjuteru I daš kom hoćeš neka pipka, al to ne može da dira. To su šifre u jeziku koje su ostale.One se za ovu zvaničnu učiteljariju smatraju arhaizmima, ne izvinite to smo mi, oni su tamo oni. To su činjenice ovo vam je ono u čemu pulsira Sandžak.

HITLEROV GESTAPO I MILOŠEVIÆEV DB

Po tom istom Pešteru su hodali neki razni zulumćari, tukli, prebijali, izvinite da li vlast koja nije okupatorska tuče svoj narod. Ne, sistematski. Koja je razlika izmeðu metodologije isljeðivanja koju je koristio Hitlerov Gestapo i Miloševićeva DB, koja je razlika. Molim vas recite mi koja je razlika. Šta je to radio Hitlerov Gestapo a nije radio, Miloševićec DB u Sandžaku i na Pešteru, nema razlike nikakve. Istina prostor Hitlera je bio mnogo veći od Poljske, pa trebalo je to stići sve, on je morao te komore i masovno, ovi su imali manje posla oni su mogli jednog po jednog detaljno da obraðuju, nisu morali masovno. Nema razlike, nije postojala granica u mučenju. Znate koja je razlika ? Razlika je u tome što je za ono što je radio Gestapo, organiziran Nirnberški proces i svi koji su imali veze sa fašizmom, nacizmom, gestapom, tim zlom su kažnjeni. A ko je kažnjen ovdje, za one nevino prebijene po Pešteri, ko je kažnjen za ljude kojima i dan danas truhnu džigerice, bubrezi, koji ozdrave samo kad umru. Ko je kažnjen ðe je taj načelnik DB-a, unaprijeðen u Kraljevu. Jednog bajagi kaznili drugostepenim i terećestepeni ga oslobodio. Zašto ? Zato što je vještak jedna doktorka koja je u vrhu vlasti procijenila da ovi koji su dobili batine to nisu bile neke batine. Utvrðeno je da ta doktorka na dan veštačenja uopće nije bila tu, nije bila u zemlji. To vam je pravda za Bošnjake. Sada mi Bošnjaci poslije toga, poslije toga meni neko može da zamjeri ekstremizam, ma ja sam sjajan, ja sam med medeni, ja sam mehkan ko jambolija, pustećija, pamuk. Koliko god da budem oštar to je malo u odnosu na ono šta su nam radili.

KOSMAJAC I KOSMAJČIÆI U SANDŽAKU

Ali najlakše je ućutkaj svjedoka, to jeste kriminogena politika. Nije problem zločinac nego je problem svjedok. Kad ućutkaš svjedoka nema zločina. A pogotovu kad u svom narodu imaš ti pomagače okupatora. Pa oni upere prst, čuli ste nedavno ovog trajnog ministra. Ponovo mu je problem Muftija, sve je on probleme grdan riješio, a nije. Jeste vidjeli kako je nervozan, hoćete da vam kažem zašto, al vi nemojte nikom. Onaj kosmajac, čuli ste za njega on ima jedno pet- šest kosmajčića u Sandžaku, a svi ti kosmajčići su iz družine stalnog ministra i to oni iz Revije Sandžak što je doktor Jahja pisao skoro. Zato je minister neurosis. Nervoza ne ide mu ništa, podpredsjednik a nešto mu ne štima, ko da je pojeo hrðav esker. Nikako mu ne prija ta vlast. Znate još zašto ? čuli ste za one dvije službenice suda što su uhapšene prije nekoliko mjeseci. Znate koi m je davao naloge, prvi saradnik trajnog ministra. Eno ga predmet u Beogradu, ali sad se politički vaga, ako se objelodani Muftija ispade sve u pravu, to može biti opasno za ove poplave, zemljotrese, za ozonski omotač, može da doðe do izlivanja okeana cunamija i td. I zato je nervosa velika. Sve ono što je pisano u Reviji Sandžak pre četiri godine je istina i više od toga. Tada su ovi naši pisali samo ono što su mogli da dokažu, a još mnogo toga je ostalo što zna policija, ili neki djelovi policije. Šta vi tu sad mislite. Oni generali što su smijenjeni u Beogradu policijski, oni kao samo štitili ove narko- dilere u Beogradu, ovi naši fini, nikog oni ne štite. Pa nemojte, nemojte molim vas. I taj kosmajac znate kako su ga pronašli u Bijeloj knjizi kriminala iz 2002 godine. U toj Bijeloj knjizi kriminala ima više kriminala iz Pazara nego iz Beograda. A taj iz Pazara kriminal niko ne pominje i šta smo opet jaganjci. Mi tu ko ne znamo svi se pravimo sve je ok, a ništa nije u redu. Sve je gore no što smo rekli, sve je oštrije no što smo kazali ali polako doći će to. Kriminal i kosmajci su popadali zato što su počeli da jedu ono što im nisu dozvoljavali, i oni njihovi mentori, oni su počeli da ih grickaju. Zato će i ovo ovdje morati da padne jer nemaju više šta da pojedu osim sami sebe. To će ako Bog da morati da padne. Zato mi sad moramo ostati dosljedni, istina može biti poražena samo ako se odustane. Istina ako ne odustane ne može biti poražena.

O KULTURI

Kultura četvrto polje, iz nadležnosti Bošnjačkog nacionalnog vijeća. Ja bi volio, da ustane meðu vama jedan profesor intelektualac, da mi shodno onome što možemo čuti na medijima, televiziji državnoj gradskoj u novinama o kulturi, u dvije rečenice mi da definiciju o kulturi a da se bar nešto odnosi na našu kulturu. Općenito pristup kulturi je katastrofalan, oni su čak i svoju kulturu potpuno postavili pogrešno, ali na kraju ne tiče me se njihova kultura. Ja sam zadužen i borim se za moju kulturu. Imate tamo institucije kulture, fondove, domove, ja vas pitam kao Bošnjake i muslimane, ima li tamo išta vaše. Pa u Domu kulture i kada organiziraju ders oni naðu nekog izdajnika da ga drži. Oni ne mogu ni ders da organizuju bez izdajnika. O vjeri ako hoće da govore oni isto naðu izdajnika, ali ako bude izdajnik ovdje on tamo dobije na važnosti. Izdajnik odmah dobije na važnosti, a naravno moraju da znaju jednu stvar onaj Dom kulture je sagraðen na temeljima, srušene, namjerno srušene Ejup- begove džamije. Kakva mi se tu kultura može kulturit ma nikakva, tu bereketa nema to je na ruševinama džamije. To je sve na nakim ruševinama i zato to ne može ništa naprijed, i zato je potrebna Bošnjačka kulturna zajednica, zato je potrebno vijeće u rukama autentičnih Bošnjaka koji se ne stide svoje kulture. Koji ne izvrću jezik da bi se dopali Beogradu, koji se ponose svojim rječnikom i arhaičnim i pazarskim, sandžačkim, bosanskim i svojim riječima koji imaju islamsku pozadinu, značenje prošlost i td. Takvi ljudi i kultura nama trebaju. Naravno ono što je veoma važno i mislim da vas jako interesira jeste dilema pred kojom se nalazi BKZ i općenito naš Bošnjački nacionalni pokret, a to je pitanje izbora.

IZBORI ZA BNV – UČESTVOVATI ILI NE?

Da li izaći na izbore ili ne izaći ? Neki Bošnjaci su nam se umorili, kad im pomenete bojkot oni se uplaše i kažu nemojte opet da zakuhavamo. To je ono površno odmah tako ti refleksno lakše nam je izać na izbore pa šta ćeš to je tako pa šta bude. Šta je svrha tih izbora ? Svrha izbora je da se raznim mahinacijama, izbornim kraðama, raznim mehanizmima, naša pobjeda od 49 % smanji na koliko god da se manji, i da opet kažu hej izvinite vi više nemate podršku koju ste imali tad. Nek smanji 5- 10 % reći će da smo manji, potrošili ste se kao sapun , sad ste manji. Jer tada oni znaju 49 % smo dobili posle kraðe, imali smo apsolutnu pobjedu. Sada ti to neće dozvoliti vjerovatno, obzirom da će ponovo biti izborne komisije one lopovske koje su bile prije, to je cilj. Izlaskom na izbore se potpuno se rehabilitira odgovornost državnih organa. Tada se desio jedan državno- politički kriminal. Postoje krivične prijave koje nikada nisu procesuirane policiji. Krivične prijave protiv onih koji su falsificirali ostavke vijećnika, falsifikovali ostavke potpisao neko drugi kao dali ostavke, to je podnijeto, policija nikad nije pozvala nikog ni na razgovor. Nikada od nikog nije uzela izjave, zašto, zato što se zna ko je to organizirao. Trajni ministar. Tu ne treba nikom istraga, jasno njega doði ovamo, jel ovo tvoj potpis tvojih saradnika iz Nove Varoši, trojica četvorica je na tome radilo. Taj koji je potpisao hajde u zatvor. To je vrlo jednostavno dokazati. Sad bi oni htjeli promenila se vlast ništa se nije desilo, pojela maca legalitet od četiri godine, hajmo isponova. Naravno da je sada BKZ u veoma velikoj dilemi i problemu. Ako olako prihvati hajmo na izbore ponovo, to ti je ono dobio si jedan šamar, pa ako zakuvam dobiću dva, pa bolje jedan nego dva, to tako doðe. Uzeli su nam četiri godine haj Bogami daj šta daš tu se vraćamo na one naše ispiračke, asimilatorske teze- njihova zemlja, njihova država. Jel vi vidite da je ovo njihova zemlja mi sve ovo držimo ovo je sve naše. Na ovom dijelu je sve naše. Smatrali mi njih okupatorima ili oni sebe oslobodiocima ovo je sve naše u bilo kojoj verziji ovo je naše. Zato ovdje ne može biti stabilnosti i mira prosperiteta dokle ti se ne da pravo da nad onim svojim dijelom zemlje države, upravljaš ti. To je nužnost, a pogotovo uz našu spremnost to je sasvim regularno da ti to dopusti.Prema tome to je ono što opterećuje svaku odluku da se izaðe na izbore. Naravno da sadruge strane bojkot izbora, on je jedan legalan politički način djelovanja, ali on te izbacuje iz mogućnosti da kroz to državno tijelo ostvariš nešto što je predviðeno tim zakonom. Gore od toga ti prepuštaš onima koji su nelegalno imali to vijeće da ga sad dobiju legalno. Onda da se pojave i kažu izvinite mi smo dobili to na legalan način izborima. To je ono što bi bio minus ili nedostatak , ne učestvovanja na izborima. Naravno da bi ne učestvovanje na izbore imalo smisla ukoliko bismo se odlučili da stepen borbe podignemo na viši nivo da se situacija redikalizira, da nastavimo da paralizmom, to je ono što su radili Albanci na Kosovu. Sad mi valja da izmerimo koliko nam sve to ovi naši krvotočni organi mogu da podnesu, koliko za sve to imamo kapaciteta pogotovu meðu ovim muškim svijetom koji nekako poblijedi često kad se ove teme na ovaj način postave. Sdruge strane učešće na izborima uz ove sve nedostatke bi značilo da se mi njih ne bojimo, da mi ponovno uprkos svim mogućim nedostacima smijemo da im izaðemo na crtu, uz sve ovo što će biti od podvala i da možemo da nastavimo tu trku, i da u tom vijeću sa većinom, relativnom ,apsolutnom ili sa značajnim brojem vijećnika možemo da budemo važan glas u djelovanju toga vijeća i td. To su neki argumenti koji ukazuju na to da bi bilo bolje sudjelovati na vijeću.

BKZ I BDZ TREBAJU DONIJETI ODLUKU

Ja mislim da rukovodstvo BKZ-a i BDZS-a,mislim da se BDZS-a mora uključiti u ovo pitanje, tada je to bilo pitanje samo BKZ-a , zato što nije postojala BDZS-a. To je par exelace političko pitanje nije to samo kulturno pitanje, i Bošnjačka demokratska zajednica Sandžaka treba imati o tome stav, ali ja mislim da će oni uz uporedno posmatranje i analizu svih ovih argumenata donijeti najbolji zaključak i postupiti onako kako je najbolje uz meðusobne konsultacije i td. U svakom slučaju ono što je od posebne važnosti jeste da i predstavnici BDZS-a i BKZ-a i aktivisti tačno znaju, ako da zašto da, ako ne zašto ne. U svakom slučaju ono što je veoma važno jeste da vi koji ste večeras ovdje kao i brojni drugi koji nisu mogli biti večeras tu ono što nije dobro je da se podliježe zaboravu. Da kažemo hajde sad bilo je to prije četiri godine Bože moj. To ne valja nemojmo da budemo takvi ljudi. Čovjek je biće pamćenja onoliko koliko ima kvalitetna pamćenja on na tim pamćenjima pravi iskustvo, na osnovu tih iskustava on je pametniji, bolji, obrazovaniji, iskuniji, može bolje da donosi odluke i to je ono što ja smatram da je jako važno za ovaj narod. Ovaj naš narod jeste napaćen, izmasakriran, jeste zaista prošao teških stotinu godina, makar oni smatrali da su nas oslobodili ja ne znam od čega, ali kako god ocijenili taj status naš narod je jako mnogo propatio. Koliko god imamo argumenata da kritiziramo naš narod zašto nekada se pogubi isto tako ima jako puno vrijednosti u sebi. Činjenica je da evo nakon stotinu godina mi imamo vitalnosti i da mislimo, govorimo, iznjedrujemo ljide i kroz Internacionalni univerzitet, da već polako formiramo jednu mladu intelektualnu elitu koja nije taoc tih vlasti i raznih privilegija i strahova koji su na sceni, dakle govori da postoji ta kritična masa.

Ono što nadolazi kroz ove dvije opcijeod ponuda bilo kroz zastrašivanje ili potkupljivanje to je nešto što je veoma prolazno. Evo vidite sami oni imaju sada problema još jedan razlog zašto su nervozni nema više ni mašina da asfaltiraju, gdje biše ta obećanja, nema zaobilaznice nema auto puta, nema puteva, znate kako su se kleli ako ne uradimo to nemojte me glast i td. Ali i njihove kletve oni kad se zakunu tek onda znaš na čemu si. Ali u svakom slučaju kako vrijeme odmiče i taj naš napaćeni i porobljeni narod će imati prilike da vidi tu istinu i da će se polako oslobaðati. U svakom slučaju i jedna i druga opcija i sve metode porobljivanja jednog naroda, oni uvijek koriste dva mehanizma i nemojte molim vas to nikada zaboraviti. Uvijek se koriste dva mehanizma, oni su čak metodološki veoma dobro osmišljeni. To je sredstvo ili poltronizacije ili korumpiranja, to su dva sredstva i ona su veoma aktivna nad našim narodom. Ide se agresivno na poltroniziranje naših ljudi, da od njih napraviš svodljive sluge koji će uz skute nekom tamo vlastodršcu da pokušavaju da prežive. I korumpiranje naše svijesti gdje se pokušavaju odgojiti generacije koje govore znate samo ako kupiš I potkupiš ti si ostvario svoj cilj, ne postoji drugi način. E to je ono što je sušta suprotnost od onoga što mi radimo mi smo agresivno protiv poltronizacije našeg naroda. Mi mrzimo poltrone, mi okrećemo glavu od poltrona mi se borimo protiv poltronizacije našega naroda. Jer je poltronstvo sušta suprotnost ljudskosti i čovjekove ličnosti. Čovjek je dostojanstveno biće i ne priliči mu da bude poltroon. Dakle to je ono za šta se mi zalažemo. Druga stvar korupcija, kad kažete korupcija svako pomisli kolokvijalno to je ono potkupljuje neko nekog u vlasti. Korupcija je riječ koja znači pokvarenost.

VJERA PROPADA KADA NA VLAST DOÐU POKVARENI

Imate hadis koji kaže :

– Vjera propada kada na vlast doðu pokvareni

Tu vi vidite to, čim pokvareni doðu na vlast kako se masovno droga, alkohol, moral pada, vrijednosti vjere počinju da se spuštaju u tretmanu odnosa i td.

Mi se borimo protiv poltronizacije tj porobljavanja čovjeka, protiv ponizavanja čovjeka. Mi se borimo protiv korupcije to znači kvarenje čovjeka. Naravno, ne postoji politički, kulturni program, metodološki koji može zaštiti ljude od toga bez vjere. To da je moglo bez vjere Allah dž. nebi objavio. Jedino uz vjeru aktivno i duhovno i mentalno i ibadetski, društveno, safovski, džamijski jedino se može kroz vjeru čovjekovo dostojanstvo zaštiti da ne budeš ponižen. Kao i da se zaštiti čovjekova ličnost i moral od pokvarenosti tj. od korumpiranosti.

Glas islama,Tribina,muftija Muamer ef. Zukorlić