Šta Bošnjaci Sandžaka obilježavaju 20.novembra

Image

Nastanak i ukidanje ZAVNO Sandžaka

Prvi predsjednik Predsjedništva ZAVNOS-a bio je Sreten Vukosavljević, a njegov zamjenik muftija Murat-ef. Šećeragić. Područje na kojem je ZAVNOS imao jurisdikciju činilo je osam sandžačkih srezova: deževski, sjenički, pribojski, prijepoljski, štavički, novovaroški, bjelopoljski i pljevaljski.

Sandžak je od svog osnivanja predstavljao posebnu teritorijalno-administrativnu cjelinu sa svojim posebnostima i specifičnostima. Teritorija Sandžaka obuhvata četrnaest općina, a to su: Novi Pazar, Tutin, Sjenica, Prijepolje, Nova Varoš, Priboj, Pljevlja, Bijelo Polje, Berane, Petnjica, Andrijevica, Plav, Gusinje i Rožaje, dok su u povijesti dio Sandžaka bile i općine Rudo, Goražde, Čajniče i Foča koje pripadaju Bosni i Hercegovini, te Mitrovica koja pripada Kosovu. Cjelokupan prostor Sandžaka obuhvata 8.686 km². Etničku strukturu stanovništva čine Bošnjaci, Srbi, Crnogorci, Albanci i drugi narodi. Sandžak je obgrljen planinama Golija, Rogozna, Hajla, Visitor, Prokletije, Turjak, Zlatar, Giljeva i dr. Kroz prekrasni sandžački pejzaž protiču rijeke Lim, Ibar, Grabovica, Raška, Uvac, Æehotina i njihove mnogobrojne pritoke. Sandžak se može pohavliti visoravnima Pešterom, Bihorom i Komaranima. Danas u Sandžaku živi više od 500.000 stanovnika.

Sandžak je nekoliko puta u historiji dobijao meðunarodno priznat status i autonomiju i za to se veže nekoliko važnih datuma u historiji od kojih ćemo spomenuti sljedeće:

– 30. jula 1878. godine na Berlinskom kongresu Sandžak je izdvojen iz Bosanskog ejaleta i u okviru Osmanske carevine dobija autonomni status.

– 25. avgusta 1917. godine u Sjenici su predstavnici dvanaest sandžačkih srezova i gradova usvojili deklaraciju kojom traže da se teritorija Sandžaka izuzme iz Srbije i Crne Gore i pripoji Bosni i Hercegovini u kojoj će uživati status autonomije

– 20. oktobra 1943. godine u Pljevljima je formirano Zemaljsko antifastičko vijeće narodnog osloboðenja Sandžaka, izabrano Predsjedništvo i Vlada Sandžaka.

– 25-27. oktobra 1991. Muslimansko nacionalno vijeće Sandžaka, na incijativu Sulejmana Ugljanina, sprovelo je referendum o autonomiji Sandžaka na kome se 98.90% izašlih graðana izjasnilo za autonomiju Sandžaka.

Meðutim, odlukama Bošnjačkog nacionalnog vijeća 20. novembar proglašen je za Dan Sandžaka. Šta je sve uzrokovalo nastanak i ukidanje ZAVNOS-a.

U jesen 1943. godine Josip Broz Tito upućuje pismo Ivanu Milutinoviću, delegatu CK KPJ, u kome izražava želju da se formira jedno vijeće za cijelu teritoriju Crne Gore, Boke, Sandžaka i Metohije: “Smatram da bi bilo potrebno da što prije pristupite u Crnoj Gori, Boki, Sandžaku i Metohiji pripremanju konferencije antifašističkog vijeća narodnog osloboðenja za te krajeve, i to, po mogućnosti, odozdo, demokratskim putem, tajnim biranjem po srezovima.”

Titova ideja nije ispoštovana te mu Ivan Milutinović odgovara 15. oktobra 1943. godine da je osnovano Vijeće za Crnu Goru i Boku i u pismu uopće ne spominje Sandžak i Metohiju. Istovremeno, u jesen 1943. godine, kapitulacijom Italije u Drugom svjetskom ratu, došlo je do osloboðenja Pljevalja, Bijelog Polja, Nove Varoši, Prijepolja i dijelova Novog Pazara, Tutina, Sjenice i Priboja, što je izazvalo ubrzano rasplamsavanje narodnooslobodilačkog pokreta.

Osnivačka skupština ZAVNOS-a održana je 20. i 21. novembra 1943. u Pljevljima. Na prvom zasjedanju ZAVNOS-a izabrana su 62 vijećnika. Meðu vijećnicima bilo je pripadnika svih nacionalnosti, socijalne strukture i vjeroispovijesti, a takoðer i pet žena.

Prvi predsjednik Predsjedništva ZAVNOS-a bio je Sreten Vukosavljević, a njegov zamjenik muftija Murat-ef. Šećeragić. ZAVNOS je imao: Predsjedništvo, Izvršni odbor (Vladu), sedam odsjeka – upravni, privredno-finansijski, prosvjetni, informativno-propagandni, socijalni, zdravstveni i vjerski. Područje na kojem je ZAVNOS imao jurisdikciju činilo je osam sandžačkih srezova: deževski, sjenički, pribojski, prijepoljski, štavički, novovaroški, bjelopoljski i pljevaljski.

Pokrenut je list „Glas Sandžaka“, organ ZAVNOS-a, koji je počeo izlaziti 15. juna 1944. godine. Izvršni odbor (Vlada Sandžaka) bio je stalno u pokretu, a nakon konačnog osloboðenja Sandžaka 13. januara 1945. godine bio je smješten u Novom Pazaru.

Trećom odlukom sa Drugog zasjedanja AVNOJ-a Sandžaku se dodjeljuje federalni status i ravnopravan odnos sa svim ostalim republikama i pokrajinama Jugoslavije. U stavu 3. te odluke stoji:

“U skladu s takvom federativnom izgradnjom Jugoslavije, koja se temelji na najpunijim demokratskim pravima, jeste činjenica da već sada, u vrijeme narodno-oslobodilačkog rata, osnovne organe narodne vlasti kod pojedinih naroda Jugoslavije predstavljaju narodno-oslobodilački odbori i zemaljska antifašistička vijeća narodnog osloboðenja (Glavni narodno-oslobodilački odbor Srbije, Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog osloboðenja Hrvatske, Slovenski narodno-oslobodilački odbor, Zemaljsko antifaštističko vijeće narodnog osloboðenja Bosne i Hercegovine, Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog osloboðenja Crne Gore i Boke, Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog osloboðenja Sandžaka, inicijativni organi za Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog osloboðenja Makedonije) i da je Anifašističko vijeće narodnog osloboðenja Jugoslavije vrhovno zakonodavno i izvršno predstavničko tijelo naroda Jugoslavije i vrhovni predstavnik suvereniteta naroda i države Jugoslavije kao cjeline.”

ZAVNOS je ukinut 29. marta 1945. godine na zasjedanju u Novom Pazaru, a područje pod upravom ZAVNOS-a podijeljeno je izmeðu Crne Gore i Srbije. Odluka o podjeli Sandžaka donijeta je na sjednici Predsjedništva AVNOJ-a bez prethodnog izjašnjavanja naroda, suprotno volji dijela političkog rukovodstva ovog upravnog područja. Uticala je da jedan dio vodećih ljudi Sandžaka ne sudjeluje u njenoj primjeni. Za dio manjine radilo se o „političkoj grešci“. Sreten Vukosavljević – predsjednik i Mirko Æuković – treći potpredsjednik ZAVNO Sandžaka odbili su prisustvovati posljednjem zasjedanju ZAVNO Sandžaka. Oni nisu ni potpisali odluku od 29. marta 1945.

Glas islama, Naše viðenje, broj 260