SAVREMENI ZNAČAJ MONTESORI PEDAGOGIJE (II DIO)

Montesori program jedan je od najrasprostranjenijih i najpopularnijih programa predškolskog vaspitanja danas u svijetu. Kao takav pretrpio je mnoge izmjene i dopune u skladu s potrebama odreðenih obrazovnih sistema. Majka koja hrani dijete, a ne čini ni najmanji napor da ga nauči da drži kašiku i da sam traži usta, ili koja ga, dok sama jede, ne poziva da barem gleda kako to ona radi, nije dobra majka.

OSOBENOSTI MONTESORI METODE

Mentesori metoda predstavlja cjelovit i originalan vaspitno-obrazovni sistem koji naglašava značaj samostalnosti djeteta i individualni tempo razvoja, a koji ima jedinstven pristup tehnici učenja. Montesori program je svjetski priznata pedagoška koncepcija u obrazovanju koja se zasniva na filozofiji razvoja djeteta, a prema kojoj dijete stiče operativna znanja u područjima života u kojima će učestvovati kao odrasla osoba. Ovaj pedagoški pravac naglašava značaj uroðenih potencijala djeteta, kao i njegov prirodni razvoj. Za dječiji razvoj su značajni senzitivni periodi koji se izražavaju kroz snažan interes za dugotrajno ponavljanje odreðenih postupaka bez vidljivog razloga za odrasle. Ukoliko su odrasli svjesni tih perioda i ukoliko ih prepoznaju, uveliko mogu pomoći djetetu da baš u to najoptimalnije vrijeme razvije svoje vještine do maksimuma. Senzitivni periodi su važni, jer ni u jednom drugom periodu u svom životu dijete neće biti sposobno usvojiti odreðeno znanje tako uspješno i lako kao tada.

Marija Montesori govori o šest senzitivnih perioda kod male djece, a koji se odnose na: razvoj govora, razvoj pokreta, razvoj društvenosti, reda, percepcije i finih pojedinosti. Zadatak odraslih je da prate potrebe djeteta i da organizuju sredinu i svoje ponašanje tako da dijete u potpunosti iskoristi ovo vrijeme posebne osjetljivosti. Montesori pedagogija odgovara na dječje potrebe razraðujući posebne didaktičke materijale i vježbe kao odgovor na senzitivne periode. Zahvaljujući ovom i ovakvom pristupu, dijete stiče temelje budućeg djelovanja kroz koncentraciju, usklaðenost pokreta, sposobnost slobodnog izbora, odgovornost, red, volju i ustrajnost. Dr. Montesori je posmatrala, spoznala i opisala zakonitosti u razvoju djeteta. Uočila je da djeca, nezavisno o mjestu roðenja, kulturi, jeziku i naciji, imaju jedinstvene karakteristike razvoja. Obrazovanje prema njenim stavovima nije usvajanje činjenica od strane djeteta, već podsticanje njegove prirodne potrebe za učenjem, oslanjajući se na njegove unutarnje potencijale i motivaciju. ”Dijete se ne razvija učeći riječi, nego sticanjem iskustva” – kaže Montesori. Suštinska odlika humanističkog pristupa Montesori programa je da polazi od prirodnog razvoja djeteta te njegovog uroðenog nagona za samoizgraðivanjem, slobodnog izbora materijala kojim razvija svoje sposobnosti.

Temelj i ključno pitanje Montesori pedagogije je priznavanje ljudskog dostojanstva djeteta. Ne podreðivati djecu unaprijed propisanom planu i programu, nego plan i program podrediti i prilagoditi prema potrebama, interesovanjima i mogućnostima pojedinog djeteta. Zadatak svakog vaspitača i učitelja je da osigura odgovarajuću sredinu i materijal koji će podsticati samostalne aktivnosti djece. Osnovno pitanje koje se nameće ovom koncepcijom vaspitanja jeste da li dijete treba pomoć drugih ili ne. Odgovor daje Montesori kroz jezik djeteta: ”Pomozi mi da uradim sam.” Dakle, naša dužnost prema djeci je da im pomognemo da savladaju korisne radnje. Majka koja hrani dijete, a ne čini ni najmanji napor da ga nauči da drži kašiku i da sam traži usta, ili koja ga, dok sama jede, ne poziva da barem gleda kako to ona radi, nije dobra majka. Naučiti jedno dijete da jede, da se pere, da se oblači, mnogo je duži, teži i strpljiviji posao nego ga hraniti, prati i oblačiti. Prvi posao je posao edukatora, drugi je posao za sluge. Marija Montesori je uvidjela nasušnu potrebu za promjenama u sistemu obrazovanja, baš kao što i mi danas uviðamo da obrazovanje treba kvalitativno reformisati.

Djeca Montesori programa su neobično prilagodljiva obzirom da su od najranijih dana ohrabrivana da sama donose odluke, ulaze u rješavanje problema, da znaju praviti izbor i da dobro organizuju svoje vrijeme. Ova djeca su ohrabrivana da razmjenjuju svoje ideje, da raspravljaju o svom radu sa drugima i tako razvijaju dobre sposobnosti komunikacije. Marija Montesori je napisala: ”Istina je, mi ne možemo napraviti genija. Mi možemo jedino pružiti svakome djetetu šansu da ispuni svoje potencijale i postane nezavisna, sigurna i izbalansirana individua.”

MONTESORI PROGRAM I PREDŠKOLSKO VASPITANJE

Montesori program jedan je od najrasprostranjenijih i najpopularnijih programa predškolskog vaspitanja danas u svijetu. Kao takav pretrpio je mnoge izmjene i dopune u skladu s potrebama odreðenih obrazovnih sistema. Ova specifična koncepcija vaspitanja djece lagano se uklapa u zadane planove i programe drugih zemalja poštujući njihove zahtjeve i pozitivna iskustva. Dakle, plan i program se ne mijenjaju, a metoda se inovira. Savremene tendencije vaspitanja i obrazovanja teže globalnom vaspitavanju ličnosti djeteta, koje ima svoje kapacitete, osobenu akumulaciju iskustva, što odreðuje njegov tempo razvoja. Predškolskom djetetu se omogućuje da slijedi svoj lični razvoj, da razvija sposobnosti i uspostavlja interakcije sa sredinom.

U Srbiji je 2006. godine definisana nacionalna humanistička koncepcija predškolskog vaspitanja i obrazovanja kao odgovor na reformske procese obrazovanja u Evropi. Polazeći od novih tendencija, posebno integralnog pristupa i otvorenosti sistema obrazovanja, u Srbiji je započet proces uvoðenja i razvijanja otvorenog Montesori programa kroz pilot projekat čiji je cilj bio obezbijediti pristup kvalitetnom predškolskom obrazovanju većem broju djece. Kompatibilnost programa oficijelnog sistema vaspitanja i obrazovanja u Srbiji i Montesori sistema bili su presudni za adaptaciju Montesori programa kod nas. U tom kontekstu su stručnjaci iz oblasti predškolskog vaspitanja inkorporirali Montesori program u dominantnu koncepciju predškolskog vaspitanja i obrazovanja u Srbiji, a koja podrazumijeva sasvim otvoreni sistem predškolskog vaspitanja i savremeno shvatanje perioda razvoja djece predškolskog uzrasta. (Prosvjetni glasnik, SR Srbija, 7/96)

Novi predškolski program predstavlja sintezu rezultata koji su sukcesivno ugraðivani u model otvorenog Montesori kurikuluma i time predstavlja realan plan koji je izgraðen kroz praksu i iskustvo. Za našu pedagošku teoriju i praksu ovaj program je veoma značajan jer doprinosi daljem razvoju programskog pluraliteta i kvaliteta u predškolskom vaspitanju. Bez obzira što je Montesori pedagogija jedan od najraširenijih programa predškolskog vaspitanja danas u svijetu, on je naišao i na odreðene kritike. Nije nam namjera baviti se njima u ovom radu, ali ćemo uzgred spomenuti one koje najčešće spočitavaju. Izmeðu ostalih kritika ovog programa navodi se prerano uvoðenje kognitivnog učenja, čime se djeci oduzima djetinjstvo. Igra kao nezaobilazno sredstvo učenja kod djece zamjenjuje se radom. Takoðer, upotrebom preobimnog didaktičkog materijala djeci se ne ostavlja prostora za maštu i kreativnost. Kao kritika Montesori pedagogije spominje se i nedovoljno vrijeme za socijalni razvoj i interakciju sa drugom djecom zbog dominantnog načina rada i zastupljenosti drugih aktivnosti. Veliki nivo slobode izbora koji je prepušten djeci takoðe se smatra zabrinjavajućim. Tu su i prevelike razlike u kalendarskom uzrastu kod iste vaspitno-obrazovne grupe. Postavlja se pitanje da li će i koliko uspješno djeca koja su pohaðala Montesori programe moći da nastave školovanje u javnim školama, u obrazovnom i socijalnom smislu.

ZAKLJUČAK

Kako bi bilo uspješno i podsticajno, uključivanje djece po Montesori programu u redovni sistem vaspitanja i obrazovanja mora biti dobro isplanirano, organizovano, podržano i propraćeno. Ukoliko ustanova i zaposleni u njima nisu adekvatno podržani i obučeni za rad sa djecom po Montesori metodu, vaspitno-obrazovni rad može da bude kontraproduktivan i izvor frustracije za vaspitače, ali prije svega za samu djecu i njihove porodice. Dakle, ukoliko se djeca predškolskog uzrasta uključuju u redovan sistem predškolskog vaspitanja po Montesori programu, a pritom izostane adekvatna obuka kadra, ni iskustva djece i vaspitača neće biti pozitivna. Stručna podrška vaspitačima treba da bude organizovana kontinuirano kako bi uvažile i uzele u obzir specifične potrebe svakog pojedinačnog djeteta uključenog u sistem vaspitanja i obrazovanja po Montesori metodu.

Montesori vrtići sa svojim kapacitetima, koji podrazumijevaju, prije svega, stručnjake sa znanjem i iskustvom u radu sa djecom po Montesori programu, mogu biti značajna potpora za adaptaciju ovog programa u naš redovni sistem predškolskog vaspitanja. Pored stručne podrške vaspitačkom kadru potrebno je skrenuti pažnju i na značaj uspostavljanja institucionalnih formi napredovanja, nagraðivanja i drugih motivacionih oblika vrednovanja vaspitačkog truda i rada, kako bi se održao entuzijazam, predanost i visoki kvalitet u radu.

Literatura:

1. Bakovljev, M., Osnovi metodologije pedagoških istraživanja, Naučna knjiga, Beograd, 1997.

2. Banður, V., Potkonjak, N., Metodologija pedagogije, Savez pedagoških društava Jugoslavije, Beograd, 1999.

3. Montesori, M., Tajna djetinjstva, Jastrebarsko, Naklada Slap, 2003.

4. Montesori, M., Otkriće djeteta, Čigoja štampa, Beograd, 2001.

5. Montesori, M. Upijajući um, Beograd, 2003.

6. Pedagoška enciklopedija, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1989.

Glas islama 261, strana 17, autor doc.dr. Mustafa Fetić