PRIGRLI POKLON KOJI TI DARUJE ONAJ KOJI VOLI SVOJE ROBOVE

Plaše te da ćeš se pokajati? Da, sigurno da hoćeš, ali samo zbog toga što se još ranije nisi okitila ljepotom hidžaba! Ko jednom tu sreću prigrli, nikada je neće pustiti da ode; ko se jednom krunom hidžaba okiti, nikada je skinuti neće!

Uzvišeni Allah iz Svoje milosti počastio je ljude brojnim blagodatima. Stvorio nas je od malehne kapi sjemena. Neka je Uzvišen Allah Koji je dao da malehna kap dobije ruke, noge, oči, uši, srce i sve ostale organe, da čuje, vidi, progovori, prohoda… Dao je da materica žene bude sigurno mjesto gdje se raða jedan novi život. Naš Gospodar je brinuo o nama još u utrobama naših majki, a i nakon dolaska na ovaj svijet. Stvorio nas je u najljepšem obliku, naredio našim organima da savršeno funkcionišu i sve ono što je stvorio dao je na raspolaganje ljudskom rodu. Oči kojima gledaš, uši kojima čuješ, jezik kojim govoriš i svaki dio tijela kojeg imaš blagodati su koje ti je Allah dao odreðeno vrijeme na korišćenje, a nakon što provedeš odreðeni broj dana na ovom svijetu vratit ćeš se svome Gospodaru da mu za svaku od tih blagodati račun položiš. Blagodati na kojima ne zahvaljuješ i uz koje grijehe činiš, kazna su, jer te odvlače od tvog Gospodara.

Muslimanko, ti koja koračaš Allahovom zemljom, ti koja kušaš Njegove blagodati, koja ćeš odgajati ummet Allahovog Miljenika, sallallahu alejhi ve sellem, ti koju je Allah uzdigao islamom, otvori mi svoje srce na nekoliko minuta, dopusti da moje riječi bez prepreka dopru do njegovih dubina. Draga si mi, iako ti možda nikada oči vidjela nisam, draga si mi jer tvojim srcem odjekuje šehadet!

Prije nekoliko godina, obuzeto dunjalukom, i moje srce je bilo na raskršću puteva. Tada mi je dobro bilo teško, a zlo me mamilo da mu se približim. Dugo je trajala borba i nestala je moja snaga, ali ne i Allahova milost. Moj Gospodar je iz Svoje milosti dao da postanem jedna od onih koje su počastvovane hidžabom. Voljena sestro moja, znam da i tvoje srce žudi da se uzdigne hidžabom, znam da i tvoja duša čezne da kuša tu počast, jer srca su željna istine i ljepote! Kada bih samo mogla iz srca iščupati jedno sjeme sreće koju mi hidžab daruje i presaditi ga u tvoje srce, tek tada bi razumjela moje riječi. Primjer žene koja se zaštitila hidžabom je kao primjer ruže koju jutrom napajaju kapljice kiše, pa iz dana u dan sve ljepše cvjeta i sve jače rasprostire svoj miris. A primjer vjernice koja ga odbija je kao primjer ruže koja raste u bašči prepunoj trnja, i ma koliko lijepa i dobra bila, trnje je sputava da bude mirisna na dunjaluku i da dospije do bašči džennetskih. Hajde da zajedno otklonimo to trnje oko tebe, zar ne primjećuješ kako te sputava da se nanosiš, sreću da mu uskraćuješ, nemoj grješnim pogledima da ga ranjavaš, jer neka nova rana će sigurno biti smrtonosna.

Milostivi ti je dao da rasteš u bašči kojom svakodnevno odjekuju ezani, da se napajaš sa izvora Njegove čiste vjere, da budeš meðu onima za kojima je čeznuo Njegov Miljenik, sallallahu alejhi ve sellem. Pa koji je ummet imao takve blagodati? Kao da nisi sigurna u odabir svoga Gospodara, kao da se ne smiješ osloniti na Njega? Pa On te je stvorio i On najbolje zna šta ti je potrebno! Ako ti nareðuje hidžab to je zbog brige za tebe, pa zar da odbiješ poklon svog Gospodara?

U dogovoru sa Allahovim neprijateljem svakodnevno tražiš izgovore da budeš u ”trendu”, da se pokoriš zakonima nemorala:

Plaši te da ćeš se pokajati? Da, sigurno da hoćeš, ali samo zbog toga što se još ranije nisi okitila ljepotom hidžaba! Ko jednom tu sreću prigrli, nikada je neće pustiti da ode; ko se jednom krunom hidžaba okiti, nikada je skinuti neće!

Kaže ti: ”Zar ćeš prekriti ljepotu?” Pa zar nije najpreče da svome Gospodaru lijepa budeš! Tvoja ljepota kod Njega se ogleda u ljepoti tvoga srca, a iz posude curi samo ono čime je ispunjena!

Zavarava te da će ti se roditelji i prijatelji suprotstaviti? Zar je iko od ljudi jači od dok si Mu nepokorna, pa zar da te ostavi kada Mu se pokoriš! Nemoj imati loše mišljenje o svom Gospodaru: ako Mu se pokoriš i iskreno se na Njega osloniš, dat će ti izlaz iz svake poteškoće. I nikada ne zaboravi da si rob onoga kome se pokoravaš. Ako se pokoravaš svojim strastima, znaj da će te to božanstvo u propast odvesti. Ako se pokoravaš nekom od stvorenja prije Stvoritelja, znaj da će te na Sudnjem danu ostaviti i kada pred Gospodarom nebesa i Zemlje budeš polagala račune, oni koji su te na putu pokornosti sputavali, prvi će te napustiti!

Sestro, to svjetlo vjere u tvom srcu nije zaštićeno, jer najmanji povjetarac može ga ugasiti. Ako voćku držiš bez kore ubrzo će se pokvariti. Ni sa tvojim srcem drugačije ne može biti – ako ga ne zaštitiš, bit će napadnuto, a srce je krhko i lahko se lomi.

Zar da dunjaluku hrliš, a on te ranjava? Pred njim glavu spuštaš, a on te ponižava. Zar zbog njegovih varljivih ljepota i Gospodara zaboravljaš? Obasjaj srce svjetlom imana, jer dunjaluk nije vrijedan ni tvojih koraka po njemu! Nemoj da zbog stvorenog Stvoritelja zaboravljaš! Ako Ga uistinu voliš, kako možeš drugima da se pokoravaš? Ono što ti je Allah kao blagodat dao koristi onako kako to On od tebe traži.

Glas islama 261, strana 25, Meliha Preljević