Svadba, zijafet i đerdek

Sunnet je, povodom vjenčanja, napraviti svadbenu svečanost na kojoj će se počastiti rodbina, prijatelji i ostali gosti. Prenosi se da je Allahov Poslanik a.s. preporučio Abdurrahmanu ibn Awfu r.a. kada se oženio da počasti prisutne tako što će zaklati makar jednu ovcu, rekavši mu: “…Priredi gozbu, pa makar jednu ovcu.”

6. Đerdek – prva bračna noć

Đerdek je soba namještena za mladence u kojoj provode prvu bračnu noć, u koju se mladi svode. Prije ulaska u đerdek, momak se oprašta-halaljuje sa roditeljima: pored vrata đerdeka okupi se rodbina da otprati mladu i mladoženju.

Prvo ulazi mlada, prije nego što je mladoženja došao, zatim ulazi mladoženja. Pri ulasku momci i djevojke udaraju mladoženju po leđima (to je simbol djetinjstva, igre koje neće biti više-odvajanje od igre, jer prelazi u ozbiljan život).

Prilikom svođenja mladoženje u đerdek, okupljeni pred vratima pjevaju pjesme kao što je ova:

“Gdje je momče, kud se dede?

Otišlo je da se svede,

Sad djevojci duvak skida!”

U đerdek se momče svede.

Var’ se, momče, ne prevar’ se,

Djevojke su varalice,

Noćas će te prevariti,

A sutra te prekoriti.”

Ranije, mladoženja i mlada se nijesu poznavali prije braka.

Isto tako, ranije je bio rijedak slučaj da momak poznaje djevojku, jer je on nije birao, medjutim, danas uglavnom momak i djevojka se nadju sami i upoznaju se puno vremena prije đerdeka. U đerdeku mlada čeka mladoženju dvoreći na nogama. Mladoženja otkriva lice mlade, ljubi je u čelo, a ona njega u ruku. Mladoženja okreće mladu u desno tri puta izgovarajući pri tom: “Bismillah, (u ime Allaha dž. š.), zatim klanjaju dva “rekata” đerdekskog namaza. U đerdek se prethodno unosi baklava ili dudovi, da mladenci jedu.

Prvo veče, u đerdeku svijetli “lampa” do zore, dok pred vratima ostaje neko od rodbine da čuva đerdek, mladoženja i nevjesta im iznose od svakog kolača po malo. Međutim, danas su i ovi običaji rijetki.

Ovo su neki narodni običaji, medjutim, porodice koje bolje praktikuju islam, i u slučaju đerdeka i prve bračne noći trude se da se pridržavaju svih sunneta koji su vezani za prvu bračnu noć. Navešćemo neke od tih lijepih sunneta koje treba da urade mladenci prve bračne noći. Prije svega, kada ostanu sami u đerdeku, lijepo je (mustehab) da klanjanje nafilu namaz, da mladoženja stavi desnu ruku na čelo nevjeste i prouče zajedničku dovu da im Allah, dž.š., podari lijep brak i srećan život u pokornosti Njemu Uzvišenome. Allahov Poslanik, a.s., u predaji koju prenosi Abdullah ibn Mesud, r.a., kaže: „Kada uđe žena čovjeku, neka ustane i klanja dva rekata, zatim neka izgovori dovu: Allahumme barik lii fii ehlii, ve barik lehum fijje. Allahummerzukhum minnii verzuknii minhum.“ Prijevod: Allahu, podari mi bereket u mojoj ženi (porodici) i njoj u meni. Allahu, daj da ima nafaku (u porodu i imetku) od mene i ja od nje…“

Takodjer se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Kada se neko od vas oženi, neka spomene Uzvišenog Allaha, zatim neka uputi dovu riječima: Allahu, molim Ti se da me od nje zapadne samo dobro, dobro sa kojim si je Ti stvorio, a utječem Ti se od zla njenog, i zla onoga sa kojim si je Ti stvorio.“

Nakon prve bračne noći, običaj kod Bošnjaka je da mladenci, ustanu ranije od ostalih, kupaju se, a nevjesta na ležaju ostavlja poklon, u novcu ili nekom predmetu, koji uzima osoba koja prva uđe da pospremi nevjestin ležaj. Osoba koja posprema ležaj, uzima čaršav i iznosi ga, da se uvjere da je djevojka bila nevina. Međutim, i ovaj običaj se zadržao samo u pojedinim porodicama.

Nevjesta posprema ostale prostorije, čisti i briše, jer treba da se dočekaju svatovi, koji dolaze da vide nevjestu i da je daruju. Rodbina nevjeste, za ovu priliku, sprema gurabije, koje se prinose svatovima, a svatovi daruju nevjestu. Nakon darovanja, nevjesta malo podvori, a zatim laganim koracima, ne okrećući leđa, izlazi. Svatovima se daje ručak, a po ručku svatovi se razilaze.

Poslije ručka, dolaze žene iz komšiluka i iz drugih mjesta da gledaju nevjestu, da gledaju “sergiju”, i šta je donijela, kakvi su joj ćilimi, kakav joj je vez, kakvi su joj darovi. Ako ima mladih nevjesta, dovode ih da dvore pored mlade, da upoređuju koja je nevjesta ljepša.

Poslije nedelje dana, a ponekad i ranije, mladoženja i mlada odlaze rodbini mlade na obdan. Običaj je da mladoženja priđe k ruci tašti, tastu i drugim starijim osobama. Mladoženja je obavezan da daruje u novcu taštu, svaste, šurnjaje, hale itd. Dogovore se kada će doći u prviče i koliki će biti broj prvičana. Prvo dolaze prvičani iz rodbine nevjeste, donose darove, sprema im se ručak, poslije ručka prvičani ostavljaju novac na “tablju”. Prvičani od strane domovine dolaze sa nevjestom, također obdanice. Ovom prilikom se uzvraćaju darovi. Nevjesta nosi boščaluk majci, ocu ili domaćinu kuće. Po običaju nevjesta ostaje kod svojih. U gostima ostaje prvi put petnest dana, njeni je vraćaju u dom i na taj način se završavaju prvičani.

Dosta ovih običaja je vremenom i pod uticajem drugih kultura i običaja iz drugih sredina počelo da se gubi, kao što su: zaruke bez prethodnog viđanja i upoznavanja momka i djevojke, vjenčanice umjesto tradicionalne muslimanske nošnje, danas se uglavnom sve svadbe organizuju u ugostiteljskim objektima (restoran, hotel), rijetko svatovi idu pješice iako je nevjesta u istom gradu (već sa više auta svirajući sirenama).

Danas, kao što sam ranije spomenuo, umjesto zvača (pozivača), na svadbu i u svatove šalju se pozivnice koje su ukrašene. O nekadašnjim svadbama, danas postoje samo crnobijele fotografije i to veoma rijetko se mogu naći, a kasnije – iz osamdesetih godina to su fotografije u boji, dok danas svaka svadba je zabilježena na video i CD zapisima.

7. Svadbena gozba-zijafet kod sandžačkih Bošnjaka

Sandžački Bošnjaci su poznati po gostoprimstvu, velikodušnosti i ljubaznosti. Tako i u slučaju svadbe, porodice mladenaca se trude da što bolje organizuju svadbu, i da svi koji su pozvani budu zadovoljni.

Posebno porodica mladoženje, vodi računa o tome da se svakome “čuva” hatar i da se neko ne uvrijedi nekim gestom koji je pogrešno protumačen.

Naravno, sunnet je, povodom vjenčanja, napraviti svadbenu svečanost, na kojoj će se počastiti rodbina, prijatelji i ostali gosti.

Prenosi se da je Allahov Poslanik, a. s., preporučio Abdurrahmanu ibn Awfu, r. a., kada se oženio da počasti prisutne tako što će zaklati makar jednu ovcu, rekavši mu: “…Priredi gozbu, pa makar jednu ovcu.”

Ima još puno hadisa koji govore na ovu temu a ja ću navesti samo neke.

Allahov Poslanik, a. s., kaže: “Oglasite vjenčanje, obavite ga u džamiji, a nakon toga, popratite ga udaranjem u defove.”

Treba napomenuti da se ovdje govori o dozvoljenoj vrsti pjesme i muzike udaranjem u defove, čija je dozvola već spomenuta. Gozba je sunnet, a svakome koje pozvan na svadbu, obaveza mu je da se odazove, jer Allahov Poslanik, a. s., kaže: “Kada neko od vas bude pozvan na svadbenu gozbu neka se odazove.”

Naravno, Bošnjaci vode računa i o hadisu da zovnu na svadbu rodbinu, prijatelje, komšije itd. Bez obzira da li su bogati ili siromašni jer su svjesni hadisa u kome, Allahov Poslanik, a. s., kaže: “Ružna li je hrana svadbene svečanosti na koju su pozvani samo bogataši. Ko se ne odazove pozivu, pogriješit će prema Allahu, dž. š., i Njegovom Poslaniku” .

Svadbena svečanost, kod Bošnjaka ovoga kraja se organizuje različito od porodice do porodice. Nekada se organizuje istoga dana kada se uzme nevjesta sa svatovima, a nekada se dovede nevjesta u kuću mladoženje, a svadba se organizuje kasnije, nekada čak i nakon par mjeseci, ali je važno istaći da sve to treba organizovati u duhu bošnjačkih lijepih običaja, ali da ti običaji nisu u suprotnosti sa islamskim propisima.

Kao što je spomenuto, najčešće se svadbe organizuju u hotelima i restoranima, a rijetko u sopstvenoj režiji kod kuće, ali svi uglavnom znaju pravila islamskog bontona kako da se ponašaju i izmedju ostaloga da ne ostaju predugo na svadbi kako nebi opteretili porodicu mladoženje. Najbolji primjer nam je dao Uzvišeni Allah, dž. š., u riječima: “…I pošto jedete, razidjite se ne upuštajući se jedni s drugima u razgovor…”

Učenjak Er-Razi, komentarišući ovaj ajet, kaže: ”Neki ashabi su na dan Poslanikove, a. s., ženidbe sa Zejnebom, r. a., ostali duže, a Poslanik, a. s., im nije ništa rekao, tako da je sišao ajet koji ih je podučio propisu vezanom za tu situaciju…”

Glas islama 262,dr. Haris hfz. Hadžić, strana 19