Allahova pomoć i podrška

Oni koji se suprotstavljaju Allahu i Poslaniku Njegovom bit će, sigurno, najgore poniženi

O vjernici, ako Allaha pomognete, i On će vama pomoći i korake vaše učvrstiti

Brojni kur'anski ajeti nam obećavaju pomoć i podršku da'avetu i pozivu s kojim su došli Božji poslanici, kao i njihovim sljedbenicima, iskrenim vjernicima, i neće se spomenuti borba između dobra i zla, a da se nakon toga neće spomenuti smirenost i to da kraj pripada bogobojaznima, da pobjeda pripada poslanicima i da uspjeh i nadmoć pripada vjerničkom taboru. Allah dž.š. kaže: „Mi smo u Zeburu, poslije Tevrata, napisali da će Zemlju Moji čestiti robovi naslijediti. U ovome je doista pouka za ljude koji se budu Allahu klanjali, a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.“ (El-Enbija’, 105-107)

Kako iz navedenog ajeta čujemo, Allahovo obećanje za podršku i pomoć je već otprije kod Njega zapisano u Knjizi pomno čuvanoj, LevhiMahfuzu, u ostalim objavljenim knjigama, kao i u Kur'ani-Kerimu, poput:

„A riječ Naša je davno rečena o robovima Našim, poslanicima: – Oni će biti, doista, potpomognuti i vojska Naša će zacijelo pobijediti!“ (Es-Saffat, 171173)

„Mi ćemo, doista, pomoći poslanike Naše i vjernike u životu na ovome svijetu, a i na Dan kad se dignu svjedoci, na Dan kada krivcima pravdanja njihova neće od koristi biti; njih će prokletstvo i najgore prebivalište čekati.“ (Mu'min, 51-52)

„Oni koji se suprotstavljaju Allahu i Poslaniku Njegovom bit će, sigurno, najgore poniženi. Allah je zapisao: “Ja i poslanici Moji sigurno ćemo pobijediti!” – Allah je, zaista, Moćan i Silan.“ (El-Mudžadela, 20-21)

„Nevjernici su govorili poslanicima svojim: “Ili ćete vjere naše biti ili ćemo vas, doista, iz zemlje naše protjerati!” A poslanicima je Gospodar njihov objavljivao: “Mi ćemo nevjernike, sigurno, uništiti i poslije njih vas na Zemlji nastaniti. Bit će to za one koji će se polaganja računa preda Mnom bojati i koji će od prijetnje moje stahovati.” (Ibrahim, 13-14)

Nekada se u ajetima pomoć i podrška obećavaju samo Božjim poslanicima, nekada poslanicima i vjernicima zajedno, a nekada samo vjernicima, u čemu nema nikakvog problema, jer je pomoć obećana poslanicima ujedno i pomoć njihovim sljedbenicima, iskrenim vjernicima, jer poslanici sami po sebi ne mogu ništa učiniti bez podrške njihovih sljedbenika, dok pomoć koja je obećana vjernicima obuhvata i poslanike jer su oni prvaci među vjernicima!

Kada su u pitanju Božji poslanici, oni su, bez sumnje, pomognuti od Allaha dž.š., pogotovu oni od njih kojima je džihad i borba na Allahovom putu bila naređena – takve Božje poslanike neprijatelji nikada nisu mogli savladati. Onima od Božjih poslanika koji su bili ubijani od strane nevjernika džihad i borba na Allahovom putu nije bila naređena.

Za razliku od Božjih poslanika koji su ispunjavali sva svojstva i uvjete da bi bili pomognuti, ostali vjernici su uslovljeni ispunjavanjem određenih svojstava i uslova te neophodnih faktora radi ostvarivanja moći i pobjede na dunjaluku.

Vjernici nekada posustanu u ispunjavanju sebeba i faktora uspjeha i pobjede, ili nekada tragaju za njima ali pogriješe put, ili se ne okite neophodnim svojstvima i osobinama zbog kojih Allah dž.š. pomoć i pobjedu daje. Stoga je pomoć i pobjeda vjernika u uskoj sprezi sa određenim sifatima, svojstvima, osobinama i halovima koji se prethodno moraju ispuniti kako bi se Božja pomoć i pobjeda stekla.

Allah dž.š. kaže: „Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah sigurnošću zamijeniti; oni će se samo Meni klanjati, i neće druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni – oni su pravi grješnici.“ (Nur, 55)

Božja pomoć je, ovim ajetom, uvjetovana s nekoliko uslova:

1. Postojanje vjerničke skupine – džema'at mu'mina.

2. Činjenje dobrih djela kroz praktičnu primjenu Allahovog Šeriata – maksimalno sprovodeći Njegove naredbe i kloneći se Njegovih zabrana.

3. Ajet sa riječju „minkum“ odnosi se na ashabe, što znači da će se odnositi i na sve one koji budu hodili njihovim stazama

.

4. Nestanak širka u ibadetu Allahu dž.š., što nam potvrđuje dio ajeta: „…oni će se samo Meni klanjati i neće druge Meni ravnim smatrati.“

Allah dž.š. kaže: „O vjernici, ako Allaha pomognete i On će vama pomoći i korake vaše učvrstiti.“ (Muhammed, 7)

Ovim ajetom nam se ukazuje na to da ćemo Allahovu pomoć, podršku i pobjedu steći ako Njegovu vjeru budemo pomagali!

Allah dž.š. kaže: „O vjernici, hoćete li da vam ukažem na trgovinu koja će vas spasiti patnje nesnosne: u Allaha i Poslanika Njegova vjerujte i imecima svojim i životima svojim, na Allahovom putu, se borite – to vam je, da znate, bolje –On će vam grijehe vaše oprostiti i u džennetske bašče vas, kroz koje će rijeke teći, uvesti, i u divne dvorove u edenskim vrtovima; to će biti uspjeh veliki, a dat će vam i drugu blagodat koju jedva čekate; Allahovu pomoć i skoru pobjedu! Zato obraduj radosnom viješću vjernike!“ (El-Saff, 10-13)

Allahova pomoć i pobjeda je ovim ajetima uslovljena imanom i čvrstom vjerom u Allaha dž.š. i Njegovog Poslanika, uz borbu na Allahovom dž.š. putu, kako imecima tako i životima svojim.

Obzirom na to da su Božji poslanici bili bezuslovno pomagani, a da je Božja pomoć i podrška vjernicima uslovljena raznim svojstvima i djelima, dā se zaključiti da je najbitniji faktor i sebeb Allahove pomoći i pobjede džemata mu'mina držati se puta Božjih poslanika, njihove prakse i Sunneta kada je u pitanju podrška i praktikovanje vjere.

Istrajati na putu Božjih poslanika u svakom segmentu našega života najveća je garancija vjernicima da će uživati sreću na ovom i budućem svijetu. Allah dž.š. nam ovo podrobno objašnjava sljedećim ajetima: „A koliko je bilo vjerovjesnika uz koje su se mnogi iskreni vjernici borili, pa nisu klonuli zbog nevolja koje su ih na Allahovom putu snalazile, i nisu posustajali niti su se predavali – a Allah izdržljive voli – i samo su govorili: “Gospodaru naš, oprosti nam krivice naše i neumjerenost našu u postupcima našim, i učvrsti korake naše i pomozi nam protiv naroda koji ne vjeruje!” I Allah im je dao nagradu na ovome svijetu, a na onom svijetu dat će im nagradu veću nego što su zaslužili – a Allah voli one koji dobra djela čine (muhsine).“ (Alu Imran, 146-148)

Svaki džemat vjernika koji ispuni svojstvo ihsana – dobročinstva i robovanja Allahu dž.š. kao da Ga gleda – može se nadati Allahovoj dž.š. pomoći i pobjedi!

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje kaže: „Svako ko revnosno slijedi Poslanika s.a.w.s., Allah dž.š. će biti s njime onoliko koliko on slijedi Njegovog Poslanika s.a.w.s.! Allah dž.š. kaže: „O Vjerovjesniče, Allah je dovoljan tebi i vjernicima koji te slijede.“ (El-Enfal, 64) Tj. dovoljan je tebi i onima koji te slijede, pa stoga svako ko slijedi Poslanika s.a.w.s. od vjernika – Allah mu je dovoljan i na taj način Allah dž.š. biva sa nekim, apsolutno sa onim ko Poslanika s.a.w.s. slijedi apsolutno, djelimično sa onim ko Poslanika s.a.w.s. slijedi djelomično. Ako neki vjernici u nečemu slijede Poslanika s.a.w.s., pa zbog toga naiđu na nekoga ko im se u tome suprotstavlja – Allah im je dovoljan i On je sa njima te shodno svome slijeđenju imat će Allahove pomoći i podrške, spadajući u značenje ajeta u kojem Allah dž.š. kaže: „Kada reče drugu svome: – Ne tuguj, Allah je sa nama! “

Srce nečije slijedi Poslanika s.a.w.s., iako ga možda dotična osoba tijelom svojim ne prati. Srce je i dalje osnova čovjeka, što nam potvrđuje i predaja od Enesa b. Malika r.a., kada se Allahov Poslanik s.a.w.s. vratio iz pohoda na Tebuk, pa je, primakavši se Medini, rekao: „Doista u Medini ima ljudi – niste prešli puta, niti ste prešli doline, a da nisu bili s vama!“ Rekoše: „Allahov Poslaniče, kako, a sjede u Medini!?“ Reče: „Iako sjede u Medini – opravdano sjede!“ (Buharija) Dakle, ovi ljudi, su svojim srcima bivali uz Poslanika s.a.w.s. i njegove ashabe u borbi, isto kao da su i bili i fizički sa njim u borbi – shodno nijjetima njihovim koje su u srcima imali.

Ako neki čovjek u nekom mjestu ili vremenu sprovede nešto od onoga s čime je došao Božji Poslanik s.a.w.s., a ostali svijet ga ne podrži u tome – Allah dž.š. će biti sa njim i on spada u sljedeći ajet: „Ako ga vi ne pomognete – pa pomogao ga je Allah onda kad su ga oni koji ne vjeruju prisilili da ode, kad je sa njim bio samo drug njegov, kada su njih dvojica bila u pećini i kada je on rekao drugu svome: “Ne brini se, Allah je sa nama!”, pa je Allah spustio smirenost na druga njegova, a njega pomogao vojskom koju vi niste vidjeli i učinio da riječ nevjernika bude donja, a Allahova riječ, ona je – gornja. Allah je Silan i Mudar.“ (Et-Tevba, 40)

Poslanici se pomažu tako što će se pomagati Allahova vjera s kojom su oni došli, gdje god da je i u čemu god da je, pa ko se s poslanicima složi oni su njihovi ashabi u značenju, a ko od Allahove vjere u praksu sprovede ono što je propisano – Allah je sa onim s čime su poslanici došli, kao i sa onima koji to u praksu sprovedu.

Ko Poslanika s.a.w.s. slijedi – Allah mu je dovoljan, kao i poslaniku: „O Vjerovjesniče, Allah je dovoljan tebi i vjernicima koji te slijede.“ (El-Enfal, 64)“ (Pogledaj: Minhadžul-Sunneh el-Nebevijjeh, 8/348)

Glas islama 262, strana 24, Islamske teme, Sead-ef. Jasavić