Izazovi muslimana na Zapadu (III dio)

UPLAKANI DVOLIČNJACI

Kada ste bili u nevolji, obećali ste: “Allahu moj, ako me izbaviš iz ovoga, zavjetujem se da ću samo Tebe obožavati, Tvoju vjeru širiti i Tvoj pokoran rob biti.” Eto, Allah vam je dao sve što ste tražili. Ujedno, dodijelio vam je misiju, koju ste zaboravili!

Upoznat ćete ljude kojima se bankovni računi pune haram-novcem svo vrijeme boravka u džamiji. Ne stide se činjenice da učestvuju u zabranjenim poslovima. Ne stide se boravka na takvim mjestima. Međutim, kada uđu u džamiju predstavljaju se kao meleki. Na teravijama suze liju. Plaču više neko bilo ko drugi. Ramazanom su u prvim safovima, čak iako su najveći trgovci haramom. Padaju u plaču i transu dok imam uči:

A onima koji su se Allaha bojali želje će se ostvariti:

bašče i vinogradi, i djevojke mlade, godina istih i pehari puni.

Tamo prazne besjede i neistinu neće slušati,

Gospodar tvoj će ih darom obilnim nagraditi. (En-Nebe’, 31-36)

Međutim, dok imam uči: Džehennem će zasjeda postati, nasilnicima mjesto povratka – u kome će zauvijek ostati: u njemu svježine neće osjetiti, ni pića okusiti, osim vrele vode i kapljevine, kazne prikladne. (En-Nebe’, 21-26) ne plaču zbog toga. To ih ne dotiče! Zar to nije sindrom podvojene ličnosti koji se javlja kod muslimana?

Halid mora reformirati svoju ličnost. Mora se ponašati u skladu sa kur’anskim principima. Uzvišeni Allah kaže:

O vjernici, zašto jedno govorite, a drugo radite?O, kako je Allahu mrsko kada govorite riječi koje djela ne prate! (Es-Saff, 2-3)

Allah nas upozorava na licemjerstvo i dvoličnost. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je došao da nas poduči da moramo vjerovati u Allaha i samo Njega obožavati. Ali ne samo to. Došao je da nas poduči da njega slijedimo. Nije islam da samo govorimo: „Ja volim Allaha“. Čovjek neprestano čini zikr: „Subhanallah, elhamdulillah, la ilahe illallah, Allahu ekber“, obavlja dobrovoljne namaze danju i noću, putuje po svijetu tražeći znanje… – ali kad podigne ruke i kaže: „O Gospodaru, o Gospodaru“, Allah se ne odaziva njegovoj molbi! Kako da mu se odazove kad mu je hrana sačinjena od harama, kad mu je haram ono što pije, kad mu je odjeća haram i kada svoju porodicu hrani haramom?!

KORJENITE REFORME

Ako je naš govor pun harama, ako su nam djela ispunjena haramom, ako svojim ponašanjem promoviramo haram, ako svojim moralom ne ostavljamo utisak da smo muslimani, ako u džamiji činimo ibadet, a van džamije sva moguća zla – na Sudnjem danu ćemo biti prvi na listi za kažnjavanje! Allah je takvima obećao kaznu i poniženje i na ovom i na Budućem svijetu.

Šta nam je činiti da bi se to stanje promijenilo? Moramo reformirati svoje ponašanje. To se ne radi preko noći. Niko ne kaže da poslije ovoga što pročitate morate u potpunosti promijeniti svoj stav. Ličnost se ne mijenja preko noći. Reformirati se znači promijeniti pristup i navike, preuzeti kontrolu nad sobom i biti iskren prema sebi. Sjedi jednoga dana, pa sam sebe upitaj: „Kako zarađujem novac? Kako provodim vrijeme? Koliko doprinosim Allahovoj vjeri? Koliko sati i minuta dnevno provedem tražeći znanje? Da li sam nahranio siromaha?“ Da li se neko od nas potrudio pomoći udovici, muslimanki, samohranoj majci? Znate li koliko ih ima u muslimanskom svijetu? U nekim dijelovima svijeta njihovo skrbništvo će vas koštati svega 20 dolara mjesečno! Ali koliko nas je voljno to uraditi?

Allah vas je, muslimani na Zapadu, izbavio iz zemalja u kojima vladaju diktatori i silnici i poslao vas u zapadne zemlje – sa misijom. Kada vas Allah pozove nazad, preko Svoga izaslanika (Meleka smrti), šta će se desiti sa vama ukoliko niste obavili misiju sa kojom ste poslani na Zapad?

DOK VI MIRNO SPAVATE…

Danas u muslimanskim zemljama živi preko 176 miliona siročadi! Ponavljam: stotinu sedamdeset i šest miliona siročadi – bez muškog staratelja. Razmislite, muslimani, šta bi se desilo kada bi imućni među nama izdvajali samo po 100 dolara mjesečno. To bi bilo dovoljno za pet siročadi. 22 miliona debelih, najedenih, dobro stojećih muslimana na Zapadu, koji imaju po dvije kuće, ručaju po pet puta dnevno, piju sokove od cijeđenog voća, imaju deset pari cipela i dvadeset haljina, sa televizorom u svakoj sobi… – zar dvadeset i dva miliona takvih muslimana nisu u stanju preuzeti odgovornost za siročad u muslimanskim zemljama!? Zar možete mirno zaspati u tom luksuzu, znajući da ste mogli nekome pomoći, a niste!?

Mislite da se ne morate mijenjati jer ste dovoljno učeni? Smatrate da ste pravi muttekije/pobožnjaci? Mislite da je vaš odnos prema Uzvišenom Allahu sasvim zadovoljavajući, jer dovoljno postite, dovoljno klanjate, dovoljno učite Kur’an, dovoljno milostinje udjeljujete… „Maša-Allah, el-hamdulillah! Dobar sam musliman. Ne trebam se mijenjati uopće.“ Brate moj, ako tako misliš onda si u nekom srodstvu sa melekima. Naravno, znamo da niko od nas nije u srodstvu sa melekima, jer je i sam Božji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stotinu puta dnevno molio Allaha za oprost. To je bilo čudno i ashabima. Aiša, radijallahu anha, ga je upitala: „Allahov Poslaniče, tebi su oprošteni svi prijašnji i budući grijesi. Zašto, onda, tako često tražiš oprost!?“ On, čak, nije činio grijehe. Imao je samo sitne pogreške, jer je bio čovjek. Allah mu je i to već oprostio, ali on i dalje traži oprost. Aiši, radijallahu anha, je odgovorio: „Zar da ne budem zahvalan svome Gospodaru?“

Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje. (El-Ahzab, 21)

Ipak, ovaj najljepši uzor, koga je Allah zaštitio od svih grijeha, svakoga dana je govorio: „Allahu, oprosti mi. Kajem Ti se.“

Ako je tako, koliko puta dnevno bi Ahmed, Halid, Merjem i Fatima morali tražiti oprost? Bar hiljadu puta.

( Nastavit će se… ) Preveo: Senad Redžepović

Glas islama 262, Islamske teme, Halid Jasin, strana 21