Održavanje rodbinskih veza

I Allaha se (ljudi) bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze (erham) ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi.“ (En-Nisa’, 1)

„Rodbinska krvna veza visi o Aršu i govori: – Ko mene posjećuje i uvažava i njega će Uzvišeni Allah posjećivati i uvažavati, a ko mene ne posjećuje i ne uvažava, ni Allah Uzvišeni neće njega posjećivati niti uvažavati.“ (Muslim: 2555)

PITANJE: Da li je osoba grješna ukoliko prekine kontakt sa nekim od svojih članova rodbine?

ODGOVOR: Čuvanje i održavanje rodbinskih veza jeste jedna od veoma važnih islamskih dužnosti o kojoj je obavezan voditi računa svaki musliman i muslimanka. O ozbiljnosti ove obaveze govori činjenica da je Uzvišeni Allah dž.š. u Kur'anu spominje ukazujući na njenu važnost, a i sam Poslanik a.s. je u brojnim hadisima podstakao svoje sljedbenike da vode računa o svojoj rodbini i rodbinskim vezama.

Uzvišeni kaže: „I Allaha se (ljudi) bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze (erham) ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi.“ (En-Nisa’, 1)

Takođe, o važnosti rodbinskih veza se govorii u hadisi kudsiju u kojem Uzvišeni kaže: „Ja sam Milostivi, Ja sam stvorio rodbinske veze i izveo sam ih iz ovog Mog imena (Er-Rahman), pa ko ih održava i Ja ću s njim veze održavati, a ko i prekida i ja ću s Njim prekinuti.“ (Tirmizi: 1907)

Još jedan hadis govori o visokom statusu rodbinske veze: „Rodbinska krvna veza visi o Aršu i govori: – Ko mene posjećuje i uvažava i njega će Uzvišeni Allah posjećivati i uvažavati, a ko mene ne posjećuje i ne uvažava, ni Allah Uzvišeni neće njega posjećivati niti uvažavati.“ (Muslim: 2555)

Ebu Ejjub r.a. prenosi da je neki čovjek došao Poslaniku s.a.v.s. i zamolio ga: „Uputi me na djelo koje će me približiti Džennetu, a udaljiti od Džehennema!“ Vjerovjesnik s.a.v.s. mu je na to odgovorio: „Obožavaj isključivo Allaha i ne pripisuj Mu druga, obavljaj redovno namaz, daj zekat i pazi i posjećuj rodbinu!“ Kada je taj čovjek odmakao, Vjerovjesnik s.a.v.s. je rekao: „Ako se bude pridržavao onoga što mu je rečeno, ući će u Džennet.“ (Buhari: 1396)

Iz citiranog hadisa se jasno vidi da je održavanje rodbinskih veza put koji vodi ka Džennetu, a njihovo kidanje put koji udaljava od Dženneta, tako da je ovo podsticaj svakom muslimanu kojem je Džennet cilj da obrati pažnju i sagleda kakav je njegov odnos prema rodbini.

Iako pomenuti ajeti i hadisi jasno ukazuju na važnost rodbinskih veza, nerijetko se dešava da se pripadnici islama prema njima neodgovorno odnose, da se one prekidaju, ne poštuju, gdje se vrlo često to čini zbog banalnog, sitnog razloga koji ne zaslužuje da se zbog njega prekine rodbinska veza, kao što su sitni dunjalučki interesi, nesporazumi, svađe oko nevažnih stvari, zavist, pohlepa i slično. Sve pomenuto su razlozi koji nisu vrijedni da se zbog njih ugroze rodbinske veze, jer u pomenutom nema ničega što je vrjednije i važnije od njih. Rodbinske veze mogu biti dovedene u pitanje samo ako su one prepreka pokornosti Uzvišenom Gospodaru, ili se radi o davanju prednosti Gospodaru u odnosu na onoga koji Mu je nepokoran, pa je to način da se skrene pažnja na odnos člana rodbine prema Allahu dž.š., Njegovoj vjeri i vrijednostima vjere, gdje je dozvoljeno, na određeno vrijeme, zamrznuti odnose, to jest uskratiti članovima rodbine ono našta imaju pravo u normalnim okolnostima, to jest: posjetu, osmjeh, selame, pomoć svake vrste i slično, kako bi pomenuta osoba uvidjela da je to kazna zbog grijeha kojeg je učinila ili ga čini, kako bi se pokajala i vratila na pravi put.

Poslanik a.s., koji je najbolji uzor vjernicima, svojim primjerom je pokazao kakav treba biti odnos prema onome koji se neodgovorno ponaša, ko krši Allahove odredbe i ne pokorava se Njegovom Poslaniku, ko nije spreman staviti se na raspolaganje kada je odbrana vjere u pitanju. Nakon bitke na Tebuku, Poslanik a.s. je, poučen Objavom, naredio da se bojkotuju trojica koja su izostala sa ovog vojnog pohoda, koji je imao za cilj odbranu časti i dostojanstva vjere islama i njenih pripadnika, o čemu govori 118. ajet sure Et Tewba: „I onoj trojici koji su bili izostali… i kad im se bilo stisnulo u dušama njihovim i kad su vidjeli da nema utočišta od Allaha nego samo u Njega…“ Poslanik a.s. je lično izbjegavao svaki kontakt sa pomenutom trojicom, naredio je svima da ih bojkotuju, da sa njima ne govore, da ih ne selame, da izbjegavaju i njihove poglede, da ih preziru, sve dok im nije postalo toliko teško da im je i zemlja tijesna postala, pa su se kajali zbog svog postupka i tražili oprost od Uzvišenog Allaha, te im je On na kraju oprostio i obavijestio Poslanika a.s. o tome, nakon čega je Poslanik a.s. dozvolio vjernicima da nastave normalan život sa njima.

Ovo je primjer svima nama kako se trebamo odnositi u sličnim situacijama prema onima koji ne samo da nisu spremni učestvovati u odbrani vjere, već se stavljaju na stranu onih koji je napadaju i svojim postupcima doprinose da se ugrožava jedinstvo muslimana, skrnavi vjera i čast vjernika. Pomenuti ajet jasno ukazuje da vjernik nema pravo skrštenih ruku, ravnodušno posmatrati skrnavljenje časti vjere i njenih iskrenih sljedbenika, već mu je dužnost da aktivno učestvuje u odbrani vjere, da ima jasan stav u tom pogledu, da osuđuje svakog ko učestvuje u tom napadu, da one koji su njegovi bližnji, njegova rodbina, upozori direktno da ne učestvuju u napadima na vjeru, ili da svojim odnosom prema njima pokaže da ne odobrava ono što oni čine, da ih bojkotuje i prezire, kako bi uvidjeli pogubnost onoga što čine, te kako bi se pokajali onako kako su postupila trojica u vrijeme Poslanika a.s. nakon što su doživjeli javnu osudu za ono što su učinili. Sve dok nam bude svejedno šta neko radi, da li brani ili napada vjeru, dok budemo govorili da se nas to ne tiče jer je to lična stvar svakog pojedinca, dok nam bude svejedno kome idemo i koga primamo u kuću, sa kim sjedimo, pijemo kahvu i muhabetimo, dok jasno ne izrazimo svoj stav i osudu prema onima koji je svojim djelima zaslužuju, ne možemo očekivati da se stvari poprave, kao ni pomoć Uzvišenog Allaha, jer se Allahova pomoć mora zaslužiti: iskrenim odnosom prema Allahu, akcijom, spremnošću na odricanje, ukazivanjem na greške i propuste onima koji ih čine, javnom osudom zla i grijeha te spremnošću da se svi oni koji su promoteri i nosioci grijeha i zla osude i bojkotuju.

Rešad-ef. Plojović, Pitanja i odgovori,Glas islama 263, strana 22