Allah je blag, voli blagost

Budimo od onih koji su blagi prema: sebi, roditeljima, suprugama, djeci, braći, sestrama, rodbini, komšijama i općenito ljudima koji zaslužuju našu blagost; budimo blagi i prema biljnom i životinjskom svijetu i onda se nadajmo Allahovoj, subhanehu ve te'ala, milosti na Dan kada će nam ona biti najpotrebnija.

„Neki čovjek iđaše ulicom, pa ga najednom spopade žeđ te naiđe na bunar u koji se spusti da bi pio. Nakon što iskoči iz bunara ugleda nekog psa koji od velike žeđi dahćaše i lizaše pijesak pored bunara. Čovjek pomisli u sebi: ‘Ovog psa je snašlo isto ono što je snašlo mene’, pa se opet spusti u bunar, napuni svoju cipelu vodom, dohvati je svojim zubima, pa se pope, izađe iz bunara i napoji žednog psa, našta mu se Allah dž.š. zahvalio tako što mu je grijehe oprostio. Ashabi rekoše: ‘O Allahov Poslaniče, hoćemo li biti nagrađivani i zbog životinja!?’ Poslanik s.a.w.s. reče: ‘Sevap je napojiti svaku žednu džigericu!'“ (Hadis)

Ajša, žena Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi da je rekao: ”U čemu god se nađe blagost (ljubaznost), ona to i ukrasi, a odakle se god blagost ukloni, to bude unakaženo (izobličeno).” (Muslim, br. 6767)

Blagost je, braćo i sestre, svojstvo svih Allahovih, subhanehu ve te'ala, poslanika i ona je bila prepoznatljiva vrlina i Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji je naš najbolji uzor. Kaže Allah, dželle še'nuhu, u 159. ajetu sure Alu Imran:

„Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima, a da si osoran i grub, razbježali bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se sa njima! A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega.“

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sa Zejdom ibn Harisom odlazi u Taif sa ciljem pozivanja u islam, gdje ostaje deset dana, ali niko od stanovnika Taifa ne prihvata njegov poziv, već ga napadaju i protjeruju. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, napuštao Taif, mušrici su ga vrijeđali i gađali kamenjem. Neko ga je pogodio kamenom u tetivu iznad pete, pa mu je potekla krv i natopila mu obuću. Zejd ibn Haris, radijallahu anhu, ga je štitio svojim tijelom. Na izlazu iz Taifa su se sklonili u jednu bašču, a nakon što su malo predahnuli Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, upućuje dovu:

„Allahu, Tebi se obraćam zbog slabosti snage svoje, zbog nemoći u djelovanju i zbog slabog uticaja među ljudima. O Ti Najmilostiviji! Ti si Gospodar nemoćnih, Ti si moj Gospodar! Kome me prepuštaš?! Onome ko je daleko i ko me dočekuje namrštena lica ili neprijatelju koji je blizu, ali Si mu Ti dao vlast, pa može da odlučuje o meni… Allahu, ako Ti nisi srdit na mene, onda ja za sve ove patnje ne marim, jer mi je najvažniji Tvoj oprost. Utječem se svjetlu Tvoga lica, pred kojim su obasjane tmine i na kojem počiva i ovaj i onaj svijet, od toga da na mene spustiš Svoju srdžbu ili da me zadesi Tvoja kazna! Tebi se priklanjam, da Ti budeš zadovoljan, a nema snage niti moći, osim uz Tvoju moć!“

U ovoj dovi naglašena je Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, zabrinutost za islam i muslimane, ali i to da mu je Allahovo, dželle še'nuhu, zadovoljstvo najvažnije i da zbog toga ne mari za nedaćama koje podnosi.

Nakon što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio dovu, dolazi mu Džibril, a sa njime je bio Melek brda koji mu reče:

„Ako hoćeš da na njih sručim dva brda (u Meki), učinit ću to?!“ Reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Želim da Allah iz njihovih kičmi izvede one koji će robovati Allahu i neće Mu činiti širk.“ Potom je proučio dovu: „Allahu, uputi moj narod, jer on doista ništa ne zna!“ (Buharija)

Blagost je jedno od svojstava Allaha dž.š., što nam potvrđuje hadis kojeg prenosi Ajša, žena Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem stoji: „O Ajša, Allah je blag, voli blagost i zbog blagosti daje ono što ne daje zbog grubosti, niti zbog bilo čega drugog!“ (Muslim, br. 6766)

Svojstvo blagosti je ono što Allah dž.š. voli da se nađe kod Njegovih robova. Allahov Poslanik s.a.w.s. kaže: „Allah dž.š. voli blagost u svemu!“ (Muttefekun ‘alejh)

Kod koga se nađe svojstvo blagosti – nebitno da li je u pitanju pojedinac, familija ili jedno društvo – znak je da ih je Allah dž.š. zavolio! Allahov Poslanik s.a.w.s. kaže: „Kada Allah dž.š. zaželi nekoj porodici dobro – ubaci među njih blagost!“ (Sahih, Musned, Ahmed, br. 24471)

Kada se pojavi blagost – muž je blag prema ženi, žena je blaga prema mužu, roditelji su blagi prema djeci, djeca su blaga prema roditeljima, braća i sestre su blagi jedni prema drugima, šef je blag prema radnicima i radnici prema njemu… Onoliko koliko ima blagosti među nama, ima i Allahove dž.š. ljubavi prema nama!

Blagost se traži prema svakome i prema svemu, pa čak i prema hajvanu. Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s. rekao: „Neki čovjek iđaše ulicom, pa ga najednom spopade žeđ te naiđe na bunar u koji se spusti da bi pio. Nakon što iskoči iz bunara ugleda nekog psa koji od velike žeđi dahćaše i lizaše pijesak pored bunara. Čovjek pomisli u sebi: ‘Ovog psa je snašlo isto ono što je snašlo mene’, pa se opet spusti u bunar, napuni svoju cipelu vodom, dohvati je svojim zubima, pa se pope, izađe iz bunara i napoji žednog psa, našta mu se Allah dž.š. zahvalio tako što mu je grijehe oprostio. Ashabi rekoše: ‘O Allahov Poslaniče, hoćemo li biti nagrađivani i zbog životinja!?’ Poslanik s.a.w.s. reče: ‘Sevap je napojiti svaku žednu džigericu!'“ (Muvetta’, imama Malika, rivajet Jahja el-Lejsija, br. 1661)

Pored toga što nas vjera uči blagosti prema ljudima i životinjama, vjera nas, prije svega, uči tome da budemo blagi prema samome sebi. Današnji ljudi ne razmišljaju o sebi, ni o svojoj duši, ni o svome tijelu, pa su grubi prema svojoj duši odbijajući svoju dušu i srce od Allaha dž.š., od namaza, posta, zikra, dove, učenja Kur'ana itd. Grubi su prema svome tijelu prekomjernim jelom i pićem, često puta haramom zarađeno ili spremljeno, drogom, alkoholom, duhanom itd.

Čovjek može biti grub prema sebi kako popuštanjem u vjeri, tako i pretjerivanjem u vjeri, pa je zbog toga Allahov Poslanik s.a.w.s. rekao: „Doista je ova vjera ‘maratonska staza’. Stoga, hodite stazama vjere blago! Nemoj svojoj duši omraziti ibadet Allahu dž.š. Onaj koji brzo hodi niti će preći dovoljno puta, niti će leđa sačuvati!“ (El-Sunen el-Kubra, Bejheki, br. 4931)

Blagost je srednje stanje između dva poroka: ljutnje i ravnodušnosti. Ako se osoba prepusti svojoj srdžbi bez uviđanja posljedica, ona je upala u jedan nedostatak (porok), a ako ostane ravnodušna te izgubi svoje pravo i bude zadovoljna nepravdom, upala je u drugi nedostatak. Savjete ili kritike treba da upućuju mjerodavni, međutim, oglušivanje na istinu onih kojima je savjet ili kritika upućena podjednako je štetno, koliko i kritike koje upućuju irelevantne osobe, a kojih je iz dana u dan sve više.

Džerir b. Abdullah r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s. rekao: „Kome bude blagost uskraćena – uskraćeno mu je veliko dobro, ili kome bude uskraćena blagost – uskraćen mu je hajr!“ (Muslim, br. 6765)

Blagost se traži i od čovjeka koji je nadređen drugim ljudima, nebitno da li je u pitanju vladar države, ili grada, ili sela, ili firme. Allahov Poslanik s.a.w.s. je često puta učio sljedeću dovu: „Allahu moj, ko bude nadležan nad mojim ummetom u nečemu, pa bude blag prema njima, budi blag prema njemu, a ko bude nadležan nad mojim ummetom u nečemu, pa im oteža i bude grub prema njima i ti njemu otežaj!“ (Muslim, br. 4826)

Ebu Derda’ r.a. prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: “Uistinu se znanje stiče učenjem, a blagost se postiže nastojanjem da se bude blag. Onaj ko bude težio ka dobru – dobro će mu i biti dano, a onaj ko se bude čuvao od zla – od njega će i biti sačuvan…” (Taberani, El-Evsat, 7/398, br. 10739)

Braćo, budimo od onih koji su blagi prema: sebi, roditeljima, suprugama, djeci, braći, sestrama, rodbini, komšijama i općenito ljudima koji zaslužuju našu blagost, budimo blagi i prema biljnom i životinjskom svijetu i onda se nadajmo Allahovoj, subhanehu ve te'ala, milosti na Dan kada će nam ona biti najpotrebnija. Izvršavajmo sve naše obaveze, natječimo se u dobru i pripremajmo se za Dan polaganja računa kada će nam koristiti samo dobra djela!

Molim Allaha, dželle še'nuhu, da nam pomogne da sačuvamo svjetlo islama, da nas učini od onih koji su blagi, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti i da našu djecu i potomke učini radostima naših očiju i srca! Molim Ga da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas u Džennetu počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi! Amin!

Glas islama 264, strana 18, autor Sead Jasavić, hutba