Pobudite se, ummet čeka

Osvrt na knjigu Halida Ertugrula „Kako da usavršimo sami sebe“

Najvažnije bogatstvo koje čovjek posjeduje je vrijeme

Znajte da čitanje rješava mnoge probleme! Svojim prijateljima poklanjajte knjige! Čitajte knjige planirano (svakog dana toliko i toliko sati, u to i to vrijeme…)! Čitanje je djelotvornije kada se sjedi uspravno na stolici (za stolom)! Ni u kom slučaju ne pišite po knjizi!

Ovo djelo, koje je po želji autora dobilo naziv „Kako da usavršimo sami sebe“, moglo bi se, po mom dubokom ubjeđenju, nazvati i „Knjiga uspjeha“.

Elem, podijeljeno je u dvadeset tri dijela-naslova, koji ga čine vrlo lahkim za čitanje i razumijevanje. Mišljenja sam da je knjiga kvalitetno motivaciono djelo te da je sa tim ciljem i nastala, odnosno napisana.

Iščitavajući kratku biografiju autora, njegov profesionalni i društveni angažman, shvatam da knjiga ne predstavlja ništa drugo do njegov put do uspjeha.

Šetajući se kroz njegovu životnu priču, zaključuje se da je ovaj istaknuti turski pisac, mislilac, pedagog, sociolog, profesor, savjetnik, državnik – idealan primjer uspješnog čovjeka.

Ali ono što će svako dokučiti iščitavajući ovu knjigu jeste činjenica da je autor, prije svega, intelektualac, čovjek, vjernik i ugledan član svoje zajednice.

Pišući knjigu autor je konsultovao i koristio blizu 60 istaknutih djela, što ovu knjigu čini malom pedagoškom enciklopedijom.

Pisac nam u ovoj knjizi šalje puno toplih savjeta i „odgaja“ nas poput brižnih roditelja.

Svi dijelovi knjige vrlo su zanimljivi i šalju izvanredne životne poruke, no ja ću probati da se osvrnem na, po meni, najznačajnije i najzanimljivije, a koji su me iskreno oduševili.

U prvom dijelu knjige koji nozi naziv Zašto je poželjno da pročitate ovu knjigu, ovaj turski mislilac nas upravo želi natjerati na razmišljanje te zagolicati našu maštu, ne bi li kniigu pročitali „u jednom dahu“, bar sam je ja tako doživio.

Autor nam postavlja dijapazon pitanja na koja bi svaki vjernik, iskren čovjek, trebao odgovoriti. Smatram bitnim izdvojiti neka od njih:

•Da li dobro poznajete sami sebe?

•Znate li zašto živite?

•Da li ste tražena osoba u svom zanimanju?

•Da li ste odlučna i strpljiva osoba koja se ne ljuti i ne vrijeđa odmah?

•Da li imate srčane prijatelje i povjerljivu sredinu?

•Da li imate skladan (harmoničan) život?

•Da li možete da kontrolišete svoje spavanje?

•Da li imate naviku redovno čitati knjige?

•Smatrate li sebe dovoljno sposobnim za odgoj djece?

•Smatrate li da je potrebno da odgojite i usavršite sebe?

Ukoliko imamo odgovore na sva ova pitanja, ovo djelo nam nije potrebano. Ako nismo sigurni da ćemo naći odgovore u našem životu, ova knjiga će nam u tome pomoći.

U četvtom dijelu knjige autor nas podsjeća na bitnost učenja i usavaršavanja te čitanja uopće.

Čine mi se posebno interesantnim savjeti pisca da jednom pročitana knjiga ne treba biti papir za podlaganje vatre, niti nešto što će nam poduprijeti stari ormar, već knjige treba opet i iznova čitati.

Knjiga je poput grada, podvlači pisac, prošetati se kroz njega samo jednom ponekad nije dovoljno. Ako je moguće, treba ostati malo u gradu i bilo bi korisno iznova pažljivo prošetati kroz njegova važna mjesta

Ovaj dio sadrži i zlata vrijedne savjete koji će nam pomoći u sticanju navike čitanja:

Znajte da čitanje rješava mnoge probleme

•Svojim prijateljima poklanjajte knjige

•Čitajte knjige planirano (svakog dana toliko i toliko sati, u to i to vrijeme…)

•Čitanje je djelotvornije kada se sjedi uspravno na stolici (za stolom)

•Ni u kom slučaju ne pišite po knjizi

Ono što autor dijeli sa čitaocima jeste i iskustvo da je bibliotekarske knjige potrebno na vrijeme vraćati, knjiga je najbolji prijatelj, pa je treba čuvati, ali i da nikada na duži put ne treba kretati bez knjige.

Nešto čemu teži svaki pojedinac i svaki vjernik jeste ugled i respekt u svojoj zajednici i okolini. Jedan dio ove knjige (sedamnaesti) nam donosi životna iskustva našeg domaćina (autora knjige) kroz rad u obrazovnim i društvenim institucijama. Pisac je želio da sa nama podijeli savjete njegovih prijatelja, a koji su njemu bili životni svjetionik.

„Uglednost je toliko vrijedna osobina i dobit da za nju nije dovoljna nikakva snaga novca i bogatstva. Osoba koja nudi društvu ugledno ponašanje, stiče najveće bogatstvo. Za sticanje ovakve uglednosti motri na prijatelje, a sa neprijateljima živi u časnom miru. Koristi iskustva i riječi velikana i iskusnih ljudi“.

Ugled u društvu se postiže redovnom samokontrolom i druženjem sa uglednim i poštovanim ljudima od kojih se ima šta naučiti. Čovjek mora paziti šta izlazi iz njegovih usta! Riječ je poput strijele: kada se odapne više se ne vraća.

Govoriti istinu vrlina je kvalitetnih ljudi, a koliko nam srca budu čista, takve će nam biti i riječi. Na putu sticanja poštovanja čovjek često mora biti tolerantan te sa ljudima komunicirati srcem punim ljubavi, jer samo srce puno ljubavi otvara srca ljudi koji vas okružuju.

Skoro kroz cijelo djelo ovog turskog intelektualca prožima se univerzalna poruka svim čitaocima, mladima i starima, studentima i penzionerima:

Najvažnije bogatstvo koje čovjek posjeduje je vrijeme

Ovu tematiku autor posebno obrađuje u osamnaestom dijelu knjige (u trinaestom takođe), koje je, po meni, jedan od najboljih dijelova knjige.

Iščitavajući ove dijelove shvatit ćemo da čovjek mora upravljati vremenom ili će vrijeme upravljati njime. Vrijeme je blago čija je vrijednost neprocjenljiva. Autor nam daje nekoliko finih modusa kako da kontrlolišemo i najbolje organiziramo svoje vrijeme.

U sobi okačite natpis sa dnevnim obavezama i taj natpis i plan ispoštujte.

Znajte da svaki dan, sat i minuta puno vrijedi.

Riječ „sutra“ izbacite iz rječnika, jer je ta riječ štit nemarnih i nespretnih.

Posvetite pažnju vremenu u školi, na poslu i na vrijeme dolazite na sastanke.

Pazite, ne postoji izraz “prazno vrijeme“ ili „ubijanje vremena“, jer oni koji govore da ubijaju vrijeme ne primjećuju da vrijeme njih ubija.

Čovjek mora isplanirati svoj život, svaki dan, sedmicu i mjesec. Ljudi koji znaju organizirati svoje vrijeme uspješni su ljudi.

Sama činjenica da jedna kur'anska sura nosi naziv Vrijeme, te da se Allah kune vremenom, dovoljna je svakom razumnom čovjeku da počne čuvati riznicu blaga koju mu je Allah podario, a koja se VRIJEME zove.

Autor ovog djela smatra da najveći neprijatelj islama i muslimana nisu ni Jevreji ni kršćani, niti SAD, a ni Zapad. Najveći neprijatelj je, po njemu, neznanje i nepismenost ummeta.

U jednom od dijelova knjige (devetnaestom) dokučit ćemo važnost čitanja i obrazovanja.

Čitanje je sve i svašta za jedno društvo. Ono obogaćuje kulturu i život. Muslimani su doživjeli dekadenciju onog trenutka kada su zapostavili čitanje i nauku u kojoj su bili prvaci.

Allah Uzvišeni je sa velikim razlogom u prvoj Objavi naredio čitanje i nauku i to je fenomen kojeg muslimani zaboravljaju. “Uči, čitaj u ime Gospodara tvoga Koji stvara“, bila je naredba koja je objavljena prije naredbe o namazu, postu ili hadžu.

Mi kao ummet malo čitamo te su u tome nemuslimani daleko ispred nas, zaključuje autor.

Djelo nam donosi nekoliko zanimljivih statistika o tome koliko narodi i države ulažu u znanje, koliko ljudi čitaju, a koliko se ulaže u štampanje knjiga…

Jedna statistika govori da prosječan Norvežanin čita 300 knjiga više od Turčina.

U Njemačkoj je 1997. godine odštampano 80.000 knjiga, a u Turskoj taj broj je 6.000.

U Njemačkoj se dnevno proda blizu 33 miliona novina i časopisa, a u Turskoj 3 miliona (SR Njemačka ima približan broj stanovnika kao i Turska – oko 80 miliona, dok je Njemačka većinski kršćanska, Turska je većinski muslimanska zemlja).

Autor nas podsjeća na poruku Uzvišenog: “Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju“.

Ono što ćemo svakako zaključiti čitajući ovaj dio knjige jeste činjenica da nije dovoljno samo čitati, već treba znati razmišljati, proizvoditi nove ideje i učestvovati u novim otkrićima.

Put ka uspjehu je trnovit i mukotrpan. Čovjek kada osjeti da se davi u teškoćama, da nema pomoći prijatelja, kada mu nestane nade i borbe, treba se osloniti na Beskrajnu snagu.

Vjera je osnova svakog uspjeha i napretka, jer između vjere, rada i uspjeha postoji neraskidiva veza.

Iman je snaga koja pokreće čovjeka, motor koji se oslanja na dobra djela. Vjera je svjetionik i ovog i budućeg života.

Posljednji dio ove vrlo dobre knjige šalje podsjetnik svima nama, muslimanima:

„Vjera je put ka ostvarenju jedinog pravog uspjeha, a to je Džennet.“

Kritička analiza djela

Jeste li se ikada zapitali kako biti uspješan u životu? Koji je najlakši i najkraći put do ostvarenja naših snova i ciljeva? Ako jeste, onda morate pročitati knjigu „Kako da usavršimo sami sebe“, velikog turskog pisca Halida Ertugrula, i u njoj ćete sigurno dobiti odgovore.

A ako se niste zapitali – svejedno je pročitajte.

Znajući da je samo Savršeni Allah dž.š. Onaj koji nema potrebu za usavršavanjem, ostaje nam da je usavršavanje svojstvo razumnog i perspektivnog čovjeka.

Knjiga o kojoj govorimo je dio moje kućne biblioteke već nekoliko godina i čudim se kako je do sada nisam pročitao, na čemu iskreno žalim.

Ova knjiga je ostavila jak uticaj na mene u svakom pogledu. Naročito u pogledu usavršavanja i traganja za znanjem, te me je probudila iz „sna nemarnosti i zadovoljenja postignutim“.

Knjiga pored divnih poruka na polju usavršavanja i sticanja znanja, šalje puno savjeta koji su nam prijeko potrebni na putu uljepšavanja našeg edeba, morala i lijepog ponašanja.

Djelo je u meni probudilo želju za sticanjem kako vjerskog tako i općekorisnog znanja te bilo „okidač“ koji me je kao metak poslao na master studije Fakulteta za islamske studije.

Nakon susreta sa ovom „knjigom uspjeha“ osnažio sam potrebu da doprinesem poboljšanju našeg društva i zajednice.

Toplo je preporučujem svim uzrastima, naročito studentima, ali i svima onima koji su svoje knjige sa osnovnih studija bacili u tmine nekih podruma, onima koji smatraju da ne treba više učiti.

Knjiga je motivaciono djelo koje šalje savjete za sva vremena, ali bih je ja okarakterisao kao poziv muslimanima širom svijeta.

Glas islama 264, strana 23, autor: Omer ef. Đondić