Životni put jednog sandžačkog daije

Sjećanje na rahmetli dr. Aćif-ef. Skenderovića

Nikada nije odustajao. Njegova upornost i ljubav prema Allahu s.w.t. mu je pomogla da bude jedan od pravih boraca na Allahovom putu.

Nekoliko dana prije smrti krenuo je sa grupom mladića u Bosansku Krajinu da bi održao nekoliko predavanja, a tu je i počelo njegovo pozivanje Allahovoj vjeri, jer je baš tu održao prvo predavanje kao učenik medrese. Na tom putovanju ga je zadesila bolest, pa je odvezen u bolnicu u Bihaću. Čak je i u bolnici pozivao Allahovoj vjeri, dok je i sam bio bolestan.

Hvala Allahu s.w.t., Gospodaru svih svjetova, neka je salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda s.a.w.s. Svaki Bošnjak koji je doprinio bar malo za islam je kao zvijezda koja sija na nebu u toku noći i obasjava puteve tame i straha. U toku dana nema zvijezda, ali što padne noć eto njih. Isto tako je i sa našim Bošnjacima u ovom nemilosrdnom svijetu gdje vlada zloba i nepravda i gdje pojedinci žele da ugase naše Bošnjake, naše zvijezde, koje sjaje punim sjajem, pa čak i kada ih oblaci zasjene, one i dalje sjaje.

Dr. Aćif Skenderović je veliko ime i primjer pravog Bošnjaka i borca na Allahovom putu. Uprkos svim nedaćama i nerazumijevanju svojih saradnika i mukama na koje je nailazio, uspio je ostaviti iza sebe veliki udio u islamu, kao i u cijelom Sandžaku. Dr. Aćif Skenderović je rođen 1938. godine u Trpezima kod Berana u Južnom Sandžaku. Završio je osnovnu školu i krojački zanat u rodnom mjestu. Pod uticajem njegovog rahmetli djeda Rašita, kojeg je on puno volio, jer ga je baš njegov djed podučio osnovnim stubovima islama, upisuje Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu i uspješno je završava 1966. godine. Nakon medrese odlazi u Kairo i na Al-Azharu nastavlja školovanje. Diplomirao je na Teološkom fakultetu, a zatim i magistrirao. Odbranio je 1985. godine doktorski rad pod naslovom „Da'va i daije u Jugoslaviji.“ Ova doktorska disertacija je ocijenjena kao vrlo uspješna i vrijedna, zbog čega je dr. Skenderović bio visoko cijenjen među Azharovom ulemom. Rahmetli dr. Aćif je volio da'vu, volio je pozivati ljude Allahovoj vjeri, jer je bio svjestan toga da je islam najveća blagodat. Radio je kao vjersko-prosvjetni referent pri Odboru IZ-e Sarajevo, a bio je i odgajatelj i profesor fikha u Gazi Husrev-begovoj medresi dugi niz godina. Učenicima je usađivao ljubav prema islamu, a ne samo znanje. Imao je široku naobrazbu, ne samo iz fikha, tako da su mu i učenici i odrasli mogli postavljati pitanja iz raznih oblasti islama. U toku komunističkog režima mnoge njegove učenice ženskih odjeljenja u Medresi počele su nositi hidžab zahvaljujući časovima fikha rahmetli dr. Aćifa Skenderovića. Bio je odličan poznavalac arapskog jezika. Rahmetli dr. Aćif bio je poznati daija među Bošnjacima u BiH, Sandžaku i bošnjačkoj dijaspori. Održao je veliki broj predavanja u raznim dijelovima svijeta.

Njegova porodica, koja živi u Bihoru, govori o njemu sa puno poštovanja i uvažavanja i kažu da život rahmetli dr. Aćifa nije bio ni malo lahak. Čak je i šio odjeću kako bi zaradio za život, ali se nikada nije žalio. Nikada nije odustajao. Njegova upornost i ljubav prema Allahu s.w.t. pomogla mu je da bude jedan od pravih boraca na Allahovom putu. Posljednjih godina života rahmetli dr. Aćif je imao problem s vidom. Ali to ga nije spriječilo da i dalje redovno dolazi u džamiju, pa čak i na sabah namaz, da bi klanjao u džematu, iako je njegov stan bio jako udaljen od džamije.

Nekoliko dana prije smrti krenuo je sa grupom mladića u Bosansku Krajinu da bi održao nekoliko predavanja, a tu je i počelo njegovo pozivanje Allahovoj vjeri, jer je baš tu održao prvo predavanje kao učenik medrese. Na tom putovanju, 11. januara 2010. godine, zadesila ga je bolest, pa je odvezen u bolnicu u Bihaću. Čak je i u bolnici pozivao Allahovoj vjeri, dok je i sam bio bolestan. Svaku je priliku koristio da poziva islamu.

U 72. godini na Ahiret je preselio dr. Aćif-ef. Skenderović, istaknuti sandžački i bosansko-hercegovački alim i daija. Dva dana kasnije, 13. januara, klanjana mu je dženaza namaz u haremu džamije Kralja Fahda u Sarajevu, kojoj je prisustvovalo nekoliko hiljada ljudi. Rahmetli dr. Aćif je, prema kazivanju nekih članova njegove porodice, često govorio: „Ja čvrsto vjerujem u Sudnji dan“, kao da je na taj način tražio utjehu za sve nepravde i nedaće koje su ga zadesile tokom života, a bilo ih je puno. Iako je bio slijep u posljednjoj godini života, kako je već rečeno, išao je na sabah u džamiju! To treba da bude pouka i poruka svakom Bošnjaku, posebno onome kome je džamija blizu kuće i svakodnevno sluša ezan, ali se ne odaziva. Zato Bošnjo, uzmi kao primjer rahmetli dr. Aćifa Skenderovića koji je slijep išao da obavi namaz u džematu!

Molim Allaha s.w.t. da rahmetli dr. Aćif-ef. Skenderoviću podari najljepše mjesto u Džennetu i da nas i njemu sve sastavi.

Amin

Glas islama 264, strana 22, autor: Zejna Plojović-Skenderović