Intervju muftije sandžačkog Muamer ef. Zukorlića za dnevni list “Kurir”

Intervju muftije sandžačkog Muamera ef. Zukorlića koji je objavljen u listu Kurir prenosimo u cijelosti:

– Ne postoji opravdanje za krvoproliće. Islam je veoma rigorozan prema prolivanju krvi, pogotovo nevinih, ali i uopšteno je protiv uzimanja pravde u svoje ruke. Naša vjera ne ostavlja prostor za nasilje bilo koje vrste i zato je veoma važno da se istakne da cjelokupna naša poruka i deljovanje idu u tom smjeru – kaže Zukorlić u intervjuu Kuriru.

Neposredno poslije tog tragičnog događaja rekli ste da nije slučajno što se desio u vrijeme kad je premijer Srbije Aleksandar Vučić najavio sveopšti dijalog Srba i Bošnjaka. Možete li da pojasnite tu tvrdnju?

– Od rata u Bosni prošlo je 20 godina. Za sve to vrijeme skoro da nije bilo nijedne osvetničke akcije, pogotovo s bošnjačke strane, u kojoj je neko sebe doživio kao žrtvu tog rata. Upravo u ovo vrijeme prvi put s najvišeg državnog nivoa Srbije dobili smo otvorenu i bezuslovnu poruku spremnosti za sveopšti srpsko-bošnjački dijalog. Obrazloženje te poruke, a i ja sam na tom stajalištu, jeste da su posle svih ratova i sukoba skoro svi narodi izdijelili svoj životni prostor osim srpskog i bošnjačkog. Ukoliko je i bilo osvjetničkog poriva među Bošnjacima, bile su dovoljne dvije decenije da se on iskaže. I sve se to dešava baš u trenutku kad s jedne strane imamo zveckanja u Banjaluci rezolucijama za osamostaljenje Republike Srpske, a s druge hrabar stav premijera Vučića, koji je ponudio novu viziju odnosa srpskog i bošnjačkog naroda. Previše je koincidencija da bi pametan čovjek rekao da je to slučajno. Ako bih tražio motiv, tražio bih ga među onima koji mogu profitirati od ovoga. Nema sumnje da Bošnjaci mogu imati bilo kakve koristi od ovoga.

Ko može da profitira?

– Uslovno rečeno, oni koji su protiv opstanka Bosne i Hercegovine, pa sad mogu da kažu da je ta država neodrživa.

Aludirate na Dodika.

– On je za mene samo osoba, bitnije su log i otvmi tendencije i ideje. S druge strane, mogu profitirati i oni koji ne žele srpsko-bošnjački dijaaranje nove stranice između tih naroda. Srba i Bošnjaka.

A neko spolja?

– Ne isključujem ni potrebu da neko spolja nastavi da podgrijava atmosferu da se Srbi i Bošnjaci historijski ne pomire.

Da li se slažete s formulacijom da je čin u Zvorniku terorizam?

– Nije problem složiti se. Međutim, nemamo ništa od toga što ćemo nešto nazvati terorizmom ako ne dođemo do stvarnih krivaca i inspiratora koji stoje iza toga. I što je još važnije, ako Srbi i Bošnjaci ne smognu snage da naprave program i savez koji će preventivno djelovati. Jer pokazalo se da konvencionalne metode koje bi spriječile pojedine ljude da se žrtvuju u terorističkim akcijama skoro da i ne postoje. Težište bi trebalo biti na prevenciji. Nasilje, pa ni terorizam ne mogu se rješavati reaktivno, nego preventivno.

Prema podacima iz obaveštajnih krugova, vehabijski pokret ima sve više pristalica. Kolika su oni bezbjednosna prijetnja?

– Naši podaci su drugačiji. Taj pokret u Bosni i na Balkanu stagnira. Naravno da postoje grupacije koje sebe zovu selafijama i unutar njih ima raznih frakcija. Samo neznalica može misliti da su oni organizovani unificirani pokret koji ima svoju hijerarhiju i mrežu. To su razne grupe s raznim aspiracijama i ambicijama. Zajedničko im je da se vezuju za vjeru. Mali broj grupacija i pripadnika zastupa nasilje kao ostvarenje svojih ciljeva.

I za vas se govorilo da kontrolišete vehabije?

– Besmisleno je da to i komentarišem. Takve tvrdnje su produkt želje da se moje djelovanje satanizuje. Svako iole upućen zna da sam 2006. bio meta jedne takve grupe koja me je pokušala likvidirati. Ti ljudi su već za to i osuđeni.

Sigurno imate precizniji uvid, ali poznato je da ljudi s ovih prostora odlaze da ratuju u Siriju i priključuju se vojsci Islamske države. Koliko ih ima i da li su oni potencijalni teroristi, spremni da djeluju i na ovim prostorima?

– Zasad je to veoma mali broj ljudi, ali za veliki problem ne treba veliki broj. Nekad jedan čovjek može da napravi veliki problem, tako da nisam za to da se ijedan problem potcenjuje. Nažalost, ne vidim ozbiljnu inicijativu da se te stvari liječe i spriječe. Ovaj problem se rješava u 20 odsto slučajeva reaktivno, a u 80 preventivno u saradnji države, islamske zajednice, medija i obrazovnih ustanova.

Sve ovo što kažete jeste na mjestu. Ali ne možemo da se ne sjetimo vaših zapaljivih izjava kao što su: „Ako bude gorio Sandžak, goreće Srbija“, „Da sam htio, mogao sam zapaliti Srbiju do Čačka“, „Sandžak je pod srpsko-crnogorskom okupacijom“…

– Jedan od ključnih izvora energije koja generiše ekstremizam jeste nepravda. U programu koji sam spreman ponuditi državi i društvu jeste prevencija nasilja u ime vjere. Nema boljeg načina da regrutujete mlade ljude ako imate upadljive dokaze da se nad njima i njihovim narodom sprovodi nepravda. Vi ovdje pogrešno postavljate stvari, vi prozivate onog ko ukazuje na opasnost.

Samo vas podsjećam na ono što ste rekli.

– Sve te izjave izgledaju zapaljivo kad se istrgnu iz konteksta. Ali kad se sagledaju u cjelini, to je kao da neko vrišti i pokazuje prstom da je izbio požar i vi ga optužujete da uznemirava javnost, a ignorišete požar. Sve moje poruke zapravo su ukazivanje na probleme. A to i dalje radim.

Ipak, ne tako kao ranije.

– Kad je veća galama, morate pričati glasnije da se čujete. Tad se vlast iz Beograda brutalno obračunavala sa mnom i mojom zajednicom. Da li je trebalo da ćutim?! Ako ti neko pošalje 1.500 specijalaca da ti otmu tvoju zemlju, pa izvinite, šta očekujete? Da milujem te koji su ih poslali i ove koji su došli, ili da o tome pišem poeziju? Prema tome, moj govor je uvijek adekvatan situaciji i samo tako ga treba posmatrati. Što više Srbija bude spremna da čuje moja upozorenja, biće joj lakše da se blagovremeno postavi prema budućim problemima koji mogu da izbiju.

Indirektno poručujete da vlast iz Beograda mora biti dobra s vama…

– Ne mora biti dobra, ali ako bude pametna, iskoristiće naše znanje i iskustvo ukoliko želi dobro ovoj zemlji i narodu. Osim toga, vlast ne može da ignoriše predstavnike vjerskih i etničkih zajednica koji žive u toj državi.

Činjenica je da se i vi namećete kao politički faktor.

– Svaki čovjek koji ima društvenu težinu jeste politički faktor. Ne postoje crkva i vjerska zajednica koje to nisu. Kod politički emancipovanih naroda njihovi vjerski poglavari nemaju potrebe da daju političke izjave jer im političari dolaze u crkve i tamo se dogovore. Samo što se to ne vidi. Mi nemamo tu privilegiju jer, da imamo, Ljajić i Ugljanin bi dolazili ovdje da se konsultuju, što ne čine. Zato je muftija prinuđen da javno kaže stavove u koje vjeruje i za koje misli da su korisni za njegov narod. I čim to govori javno, to ima političku implikaciju.

Vučićevu vladu niste javno kritikovali.

– Otkad sam muftija, svakoj vlasti iz Beograda dam šansu. Čak i bez obzira na ideologiju i na prošlost. Nisu svi jednako reagovali. Ko je korektno uzvratio, imao je našu podršku. Dakle, mi ovoj vladi pružamo ruku i dajemo joj šansu. Ono što je pozitivno kod ove vlade jeste da nismo imali nikakve negativne udare, za razliku od prethodnog perioda. Još jedna dobra stvar je da imamo veoma pozitivne poruke u komunikaciji sa izvjesnim predstavnicima ove vlasti. Ono što nedostaje jesu konkretni koraci u rješavanju nagomilanih problema i mislim da polako već i ova vlada ulazi u rizičan prostor da predugo odlaže njihovo rješenje.

Stojite li i dalje iza izjave da je Nikola Tesla prešao u islam?

– Prvo, Teslino pismo je zaista postojalo i može se tumačiti kao neki njegov poetski zanos ili kao izražavanje vjerske orijentacije. Nema nikakve sumnje da je Tesla bio oduševljen islamom. Zato u šali kažem: „Hajmo riješiti ovaj konflikt tako što ću da vam dam trojicu živih za jednog mrtvog. Daću vam Emira Kusturicu, Muhameda Jusufspahića i Rasima Ljajića za Nikolu Teslu.“

Šta ste zapravo htjeli postići tom izjavom?

– Htio sam ukazati na veoma pozitivan stav Nikole Tesle prema islamu. I on nije bio jedini koji je bio fasciniran islamom. I Gete je bio, zatim Tolstoj, Dostojevski… To je religija koja ljude širokih umova ne ostavlja ravnodušnim.

Ipak, ne postoji dokaz da je Tesla prešao u islam.

– Ne postoji ni da nije.

Analiza

LJAJIĆ JE NIŠTA AKO NIJE NA VLASTI

Izjavili ste svojevremeno da pružate ruku Rasimu Ljajiću i Sulejmanu Ugljaninu. Ipak, tu izgleda i dalje nema međusobnog razumijevanja.

– Njih dvojica su pokušavali da me okrive i za ono što oni nisu uradili. Išli su i dotle da govore da u Sandžak ne dolaze investitori zato što tamo postoji radikalni muftija. Tad sam rekao: „Izvolite, Ljajiću i Ugljaninu. Ja ću da zašutim i dam šansu vašim silnim predizbornim ekonomskim i nacionalnim obećanjima.“ I, šta se desilo? Ništa!

Na vlasti je samo Ljajić, koji je rekao da je u koaliciju sa SNS ušao da nešto učini za Sandžak jer biste u suprotnom dominirali vi i Ugljanin.

– Suština te poruke je da on ne može da bude politički faktor ako nije u vladi i da se on održava tako što dobija novac od države da uradi nešto u Sandžaku. To je stravična poruka, on je htio da se opravda, a suština je da je on politički faktor samo dok ga Beograd drži. Ovaj narod to razume, kao i da mu se nameću vještački politički predstavnici iz Beograda. Jer da Vučić nije uzeo Ljajića, on ne bi bio politički faktor.

Srpske patriote i oni drugi

JUSUFSPAHIĆI SU POLTRONI

Reis crnogorski Rifat Fejzić i Muhamed Jusufspahić nisu u dobrim odnosima s vama. Obojica vas često kritikuju.

– Mnogo više oni nisu u dobrim odnosima sa mnom, nego ja s njima. Zato što ćete čuti mnogo više teških riječi od njih na moj račun nego od mene na njihov. Tu je u pitanju konceptualni problem i nema veze s ličnim odnosima. Poltronski odnos je sladunjav za svaku vlast, ali dugoročno on samo gomila probleme. Imamo primjer porodice Jusufspahić, koji su veće srpske patriote od mnogih Srba, a zauzvrat nisu dobili ni muslimansko groblje u Beogradu. To je dokaz da se tim konceptom ne rješavaju problemi muslimana. Ni država od tog nema koristi jer nametanjem poltrona kao predstavnika neke zajednice šalje veoma lošu poruku toj zajednici da ne želi njene autentične predstavnike.

Izvor – Kurir