Prigovaraju samo oni koji ništa ne udjeljuju

Izazovi muslimana na Zapadu (VI dio)

Zašto gunđate kada se poziva na materijalno davanje za islam i muslimane!? Vrlo dobro znate da ništa od dunjalučkih poslova nije besplatno, niti se bunite povodom toga! Bunite se i gunđate samo kada su islamske akcije u pitanju, kada treba širiti islamsko znanje ili neke druge aktivnosti sprovoditi.

Analizirajte islam i Šerijat. Pogledajte koliko finansijskih i materijalnih obaveza ima svaki pravi musliman. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Islam se temelji na pet obaveza…“ – tri od pet spomenutih ne možete obaviti ukoliko nemate novca. Ako nemate novca, ne možete dati zekat. U toku Ramazana, ukoliko nemate sredstava da na kraju dana iftarite, neko drugi će vam udijeliti iftar i osevapiti se. Dakle, očigledno je da se većina islamskih propisa, čak tri od pet obaveznih, ne može ispuniti bez adekvatnih materijalnih (novčanih) sredstava.

Uspjeh

Uspjeh nije dunjalučka kategorija. Nisi uspješan ako imaš veliku kuću i skup automobil. Nisi uspješan ako su ti djeca doktori nauka. Nisi uspješan zato što si završio medresu i postao hafiz Kur'ana. Pravi uspjeh ćemo osjetiti kada budemo u stanju da uzmemo Kur'an i Sunnet i cijelom svijetu ih prezentiramo kao alternativu.

Allah nije objavio Kur'an da bi se zikr činio samo u džamijama. Objavio je Svoju Knjigu i sunnet Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da bi se islam predstavio kao nauka i kao sistem pomoću kojeg se upravlja, sistem čiji su rezultati vidljivi.

„On je poslao Poslanika Svoga s Uputstvom i Pravom vjerom da bi je izdigao iznad ostalih vjera (sistema), makar ne bilo po volji mnogobošcima.“  (Et-Tevba, 32)

Jednoga dana ovaj savršeni sistem će prevladati sve ostale sisteme na Zemlji. Ko to ne vjeruje, nije musliman!

Uspjeh je kada iskoristimo naš životni stil, stav, karakter, vjerovanje i znanje radi postizanja trajnog uspjeha. Uzvišeni Allah je obećao:

„Ono što žele vjernici će, bez ikakve sumnje, postići!“ (El-Mu'minun, 1)

Ovo je Allahovo obećanje! Mu'mini će sigurno uspjeti. Želite li znati koje su osobine mu'mina? Pročitajte suru El-Mu'minun. Neke od karakteristika istinskih vjernika su: karakter, ispravno vjerovanje, znanje i pouzdanje u Allaha. Samo takvima je Allah obećao uspjeh nakon poraza, ugled nakon poniženja, vlast na Zemlji nakon ugnjetavanja od strane nevjernika, pa makar nevjernicima ne bilo po volji! Da bismo mi bili dio tog procesa, moramo promijeniti svoje razmišljanje o životu, o zabavi, o luksuzu, o bogatstvu, o ženama, o djeci, o sugrađanima…

„Znajte da život na ovom svijetu nije ništa drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece!“ (El-Hadid, 20)

Zašto nam Uzvišeni Allah ovo govori? Da bismo promijenili svoj stav o navedenim stvarima! Nije rekao da su ove stvari haram/zabranjene, već želi da ispravimo svoje razmišljanje o njima. Jedan od načina promjene razmišljanja je pravedno postupanje prema ženama i djeci. Navest ću vam primjer toga.

Razvijanje džamijskog ambijenta

Dok držim predavanje, bilo koja od prisutnih sestara ima pravo ustati i reći naglas: „Šejh, to što govoriš nije tačno!“ Naravno, nije lijepo da tako kaže, ali to je njeno islamom zagarantovano pravo. Dok je Omer, radijallahu anhu, držao predavanje, spomenuo je da treba ograničiti visinu mehra kako bi se momci lakše ženili. Tada je iz mase ustala jedna žena i prekorila ga: „Boj se Allaha, Omere! Zar hoćeš da nam zabraniš ono što nam je Allah dozvolio! Allah nam nije ograničio visinu mehra, a ti želiš da ga ograničiš!“ Omer, radijallahu anhu, spusti glavu i prizna grešku. Dakle, žene u našem društvu imaju pravo da nam ukažu na grešku.

Osim toga, žene imaju pravo dolaziti u džamiju na sve namaze. U vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, žene su dolazile čak i na sabah i jaciju. Naravno, žene tada nisu bile izvor fitne/nereda kao što su danas. Nisu u džamiju dolazile našminkane, namirisane i nepropisno odjevene. Ukoliko se ispune šerijatski propisi pristojnosti, niko nema pravo našim sestrama zabraniti dolazak u džamiju kada god požele, na koji god žele namaz.

„Džamije pripadaju Allahu.“ (El-Džin, 18) – a ne pripadaju samo muškarcima ili samo ženama, ili bilo kojoj grupi i frakciji.

Svaka džamija u čijem radu učestvuju žene (svojim prisustvom namazima i organizovanjem događaja) bogatija je, uticajnija i društveno značajnija. Džamije u koje žene ne ulaze smrde na prljavštinu, obavijene su paučinom i prašinom, a patos je neopran. U te džamije djeca ne vole da ulaze. Ne ulaze čak ni ljudi koji žive u njihovoj okolini. Tu ulaze samo oni koji obave namaz za 15 minuta i istrče vani.

Ukoliko želimo da naša džamija bude aktivna, otvorena, moćna i uticajna lokacija na kojoj se okupljaju razni intelektualni i idejni resursi – dopustite sestrama da dolaze u te džamije, onako kako je islamom propisano! Naše sestre će sa sobom ponijeti nove ideje, kojih se, inače, ne biste sjetili. Ali, sa sobom će dovesti još nešto mnogo važnije – djecu. Djeca vole ići u džamiju u koju odlaze i njihovi roditelji. Svaki objekat bez djece je mrtav! Dovedite djecu, neka se igraju u džamiji. Neka im džamija bude mjesto odmora, igre i učenja. Neka se ovdje osjećaju kao kod svoje kuće.

Imam jedan prijedlog za vas. Razmotrite, pa vidite da li sam u pravu ili ne. Sve je više muslimana koji imaju „bojler“ umjesto stomaka. Malo nas je koji smo mršavi. Čak oni koji djeluju mršavije, nemaju baš ravan stomak. To znači da jedemo previše. Dakle, niko nije siromašan niti gladan. Zbog toga, trebali bismo jesti 5% manje, kupovati 5% manje odjeće i sveukupno trošiti 5% manje. Tih 5% koji prelaze naše potrebe trebamo dati predsjedniku džamijskog odbora ili imamu kao džematski osiguravajući fond. Možemo dati zavjet da ćemo tako činiti, kao što neki od nas daju zavjet da će postiti svaki ponedjeljak i četvrtak. Izdvojite tih 5% viška imetka i donesite predsjedniku odbora ili imamu džamije. Ne brinite, predsjednik neće kupiti Kadilaka od tih para, niti će imam kupiti sebi avion. Ako budete tako postupali i ako budete dosljedni, imat ćete dovoljno sredstava da svake godine pored džamije izgradite još po jednu obrazovnu ustanovu! Ako nemate prostora za izgradnju, možete svake godine kupiti po jedan objekat u džamijskoj okolini. Kada god se bude prodavala neka parcela, vi ćete je kupiti. Ako budete dosljedni, za deset godina ili manje, cijela ova oblast će se zvati po vama: džemat te i te džamije. Mislite da pričam gluposti? Uzmite kalkulator pa sve stavite na papir. Vidjet ćete da sam u pravu. Problem je u tome što vi to nećete…

Prigovaraju samo oni koji ništa ne daju

Često čujem neke muslimane kako se žale zbog poziva na dobrovoljna davanja. Žale se zbog prodaje islamskih knjiga ili plaćanja kurseva o islamu. Misle da će im sve biti besplatno ako su muslimani. Misle da je dovoljno da kažu: „Barekellahu fik“, a da ne potpomognu rad na Allahovom putu i da ne podrže Allahove robove. Kad uđete u restoran, zašto konobaru ne kažete: „Barekellah“? Dok trošite električnu struju, zašto ne kažete samo: „Barekellah“ kad vam stigne račun? Zašto radite cijele sedmice? Zašto vam šef ne kaže samo: „Barekellah“, kad dođe prvi u mjesecu? Kada vam u bolnici uruče račun svojih usluga, zašto ne kažete jednostavno: „Barekellah“? Imate problema sa zubima, ne možete spavati od bolova. Zašto zubaru ne kažete samo: „Barekellah“ kad vam izliječi zub?

Naprotiv! Vrlo dobro znate da ništa od spomenutog nije besplatno, niti se bunite povodom toga! Bunite se i gunđate samo kada su islamske akcije u pitanju, kada treba širiti islamsko znanje ili neke druge aktivnosti sprovoditi.

Analizirajte islam i Šerijat. Pogledajte koliko finansijskih i materijalnih obaveza ima svaki pravi musliman. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Islam se temelji na pet obaveza…“ – tri od pet spomenutih ne možete obaviti ukoliko nemate novca. Ako imate želju obaviti hadž, možete li besplatno otići? Ne! Ako nemate novca, ne možete dati zekat. U toku Ramazana, ukoliko nemate sredstava da na kraju dana iftarite, neko drugi će vam udijeliti iftar i osevapiti se. Dakle, očigledno je da se većina islamskih propisa, čak tri od pet obaveznih, ne može ispuniti bez adekvatnih materijalnih (novčanih) sredstava. Na mnogo mjesta u Kur'anu Uzvišeni Allah spaja obavezu obavljanja namaza sa davanjem zekata: “Oni koji namaz obavljaju i zekat daju…” Ovim nam Uzvišeni ukazuje da islam nije samo vjera priče i osjećaja, već i odricanja i materijalnog davanja na Božijem putu.

Nastavit će se…

Preveo: Senad Redžepović

(Glas islama 265,autor  Halid Jasin, Rubrika: Islamske teme)