Tajni brak

Šerijatsko-pravni uslovi za valjanost i ispravnost braka

Žena koja se uda za nemuslimana jeste veliki grješnik, čini nemoral, djelo za koje Allah kažnjava i na ovom i na budućem svijetu, a može postati i odmetnik od vjere, to jest nevjernik (izaći iz vjere) ukoliko nakon sklapanja takvog „braka“ učini nešto što izvodi iz vjere, kao npr. krštenje, ili pogazi nešto od onoga što joj vjera islam propisuje. A Allah najbolje zna.

PITANJE: Kakav je status braka ako se dvoje vjenčaju šerijatski, a to ne daju u javnost? Da li je to grijeh?

ODGOVOR: Za sklapanje braka, tj. ispravnost bračnog ugovora, uslovljava se ispunjenje nekoliko uslova: da su bračni drugovi halal jedno drugom, da stupaju u brak svojevoljno, tj. bez ičije prisile, da se utvrdi mehr – vjenčani dar, kao i da prilikom sklapanja braka pred ovlaštenim licem – imamom postoje svjedoci, najmanje dvije muške osobe. Naravno, podrazumijeva se i da postoji saglasnost roditelja ili staratelja za brak.

Što se tiče javnog oglašavanja braka, ne spada u obaveze, ali se direktnim hadisima preporučuje od strane Poslanika a.s. i svakako da od toga može biti samo korist, a nikako šteta.

U jednoj predaji koja se veže za Aišu r.a. stoji da je Allahov Poslanik a.s. rekao: “Oglasite vjenčanje, obavite ga u džamiji, a nakon toga priredite gozbu, pa makar jednu ovcu i propratite ga udaranjem u defove.”

Sklapanje braka bez njegovog oglašavanja, to jest javnog obznanjivanja, može imati razne negativne posljedice, kao npr. optužbe i sumnje na račun morala žene, u slučaju nesuglasica i razvoda teškoću objašnjavanja mogućih posljedica braka, poput trudnoće i sl.

U svakom slučaju, preporuka svima koji sklapaju brak jeste da isti obznane, da ga ne drže u tajnosti.

Preporučeno je sunnetom Poslanika a.s. da se vjeridba drži u tajnosti, a brak oglašava, shodno riječima Alejhisselama: “Oglasite (obznanite) sklapanje braka, a tajite (držite u tajnosti) vjeridbu.”

Brak je stvar koja se ne može i ne treba kriti, jer ne postoji razlog za to.

U svakom slučaju, da bi se ispoštovala javnost, tj. oglašavanje braka, koje se u hadisima spominje, potrebno je da za sklapanja braka znaju najbliži članovi porodica mladenaca: roditelji, braća, sestre i slično, što se u krajnjem može smatrati dovoljnim, kao i da se sklapanje izvrši pred ovlaštenim licem, u džamiji, što nije neophodno, već je šerijatsko vjenčanje dozvoljeno obaviti i u porodičnoj kući mladenaca.

Razlozi tajenja braka, uglavnom, mogu biti protivljenje porodice, ili sklapanje braka sa dvije ili više supruga, gdje se druga supruga i muž boje da će znanje prve supruge ugroziti ili onemogućiti drugi brak, ili rezultirati razvodom. Međutim, na ovaj način se problemi samo odlažu, oni se nikako ne rješavaju i njihove posljedice se dešavaju kasnije, tako da ono što bi se desilo na početku uglavnom se desi nakon određenog perioda, kada se za drugi brak sazna, tako da je uzaludno nastojanje da se tajnošću braka problemi prevaziđu. Oni koji razmišljaju o braku sa dvije, tri ili četiri žene trebaju svoje želje ili odluke javno saopćiti, eventualno obrazložiti i tek onda realizovati.

PITANJE: Kakav je status braka muslimanke sa nemuslimanom? Da li je grijeh njenoj porodici da kontaktira sa njom i da je posjećuje, ili dozvoli njoj da posjećuje porodicu?

ODGOVOR: Ovakvi brakovi, tj. udaja muslimanke za nemuslimana jeste jedan od problema sa kojima se susreće ozbiljan broj muslimana, pogotovo onih koji žive i rade u inostranstvu, izvan svog rodnog mjesta, gdje međusobna bliskost i izmiješanost na poslu, rješavanje osnovnih egzistencijalnih pitanja, ili razni drugi razlozi, dovode do mješovitih brakova, gdje se muslimani žene nemuslimankama, a muslimanke udaju za nemuslimane.

Kada je konkretno riječ o vezi muslimanke sa nemuslimanom (ma kojoj vjeri pripadao) odmah želim istaći da njihova veza po šerijatskim propisima nema status bračne veze, ne može se nazvati brakom, već je to nelegalna veza i zabranjeni odnos, bez obzira na to što se brak sklopio pred matičarom, jer je muslimanki, po šerijatskim propisima, zabranjeno da se uda za nemuslimana, bez obzira na okolnosti, jer taj brak dovodi u pitanje njenu vjeru, potomstvo i sve ostalo.

Međutim, postavlja se pitanje šta učiniti sa osobom koja se zadesila u takvom braku, ili koja je ranije sklopila takav brak, pa kasnije postala svjesna grijeha kojeg je počinila. Šta je izlaz?

Imajući u vidu ozbiljnost problema i njegovu aktuelnost, savremena islamska ulema je razmatrala ovo pitanje i pokušala naći prihvatljivo rješenje.

Naravno, kao i u mnogim pitanjima, tako i u ovom postoje različiti stavovi uleme, ali jedno od mišljenja jeste da ukoliko je brak već sklopljen ranije, rodila su se djeca i sl., muslimanka mora nastojati da svog muža ubijedi da prihvati islam, jer je to jedini način očuvanja braka. To znači da će prvo pokušati sačuvati brak jedan vremenski period, govoreći svome mužu o islamu, kako bi mu ga omilila i učinila prihvatljivim i kako bi u njemu probudila savjest.

Ukoliko to urodi plodom, to jest on prihvati islam, ona će nastaviti bračni život sa njim. Međutim, ukoliko za to ne postoji nakakva šansa niti nada, razvod braka je jedino moguće rješenje.

Što se tiče odnosa porodice prema takvoj osobi (ženi), želim reći da se ovakav brak vrlo često događa kao rezultat roditeljskog nemara, ili propusta u odgoju djeteta u vjerskom pogledu, tako da je to i jedan vid opomene, iskušenja ili kazne nemarnim roditeljima.

Najlakše je prekinuti sve kontakte, ali to ne rješava problem. Naprotiv, problem postaje još veći, pa stoga ovaj način rješavanja ne smije biti naš prvi korak.

Porodica, roditelji posebno, moraju pokušati svom djetetu ukazati na problem u kojem se nalazi, veličinu grijeha kojeg čini te posljedice ustrajnosti u njemu, tako da na taj savjetodavni način pokušaju svoje dijete izbaviti iz zablude i biti uzrok njenog spasa i na ovom i budućem svijetu. Stoga, roditelji moraju koristiti svaki momenat, kada im se god pruži prilika, da djetetu govore na ovu temu, jer je ono njihova krv i njen spas je i njihov spas, a njena propast jeste njihova odgovornost.

Žena koja se uda za nemuslimana jeste veliki grješnik, čini nemoral, djelo za koje Allah kažnjava i na ovom i na budućem svijetu, a može postati i odmjetnik od vjere, to jest nevjernik (izaći iz vjere) ukoliko nakon sklapanja takvog „braka“ učini nešto što izvodi iz vjere, kao npr. krštenje, ili pogazi nešto od onoga što joj vjera islam propisuje. Ukoliko to učini ona gubi iman, postaje nemuslimaka i ukoliko preseli (umre), a prethodno se ne pokaje (ponovno prihvati islam i vrati se vjeri), bit će ukopana u nemuslimansko groblje, to jest, ne može biti ukopana po šerijatskim propisima u muslimansko groblje! A Allah najbolje zna.

(Glas islama 265, strana 28,rubrika: Pitanja i odgovori,autor: Rešad Plojović)