Ibn Haldunova teorija razvoja i dekadence

„Allah neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok taj narod ne promijeni sebe.“ (Kur'an, 13:11)

Napredak je nemoguć bez pravde u svim dimenzijama života. Najveći oblik nepravde, istovremeno i najdestruktivniji, jeste bespravno nametanje obaveza ljudima i prisiljavati ih na prinudan rad.

Neophodno je uzeti u obzir činjenicu da samo ljudi ne čine kompletnu sliku. Oni predstavljaju skupinu različitih komponenata, uključujući muškarce, žene, učenjake, političku elitu i šire mase, porodice, socijalne i ekonomske grupe i društvo u cjelini.
Jedan od glavnih uzroka slabog ekonomskog stanja u muslimanskim zemljama je nedostatak obrazovanja, nauke i tehnologije.
Naučna i tehnološka revolucija nameće veliki teret na žene muslimanke kako da odgovore na izazove u društvu.
Neophodno je da ulema u današnjem vremenu bude ukorak sa zahtjevima modernog svijeta jer fikh, kao razumijevanje Šerijata, obuhvata načine kako da muslimani uspješno odgovore izazovima.

Ibn Haldunova teorija se sastoji od sljedećih principa:

Jaka vlast se može ostvariti jedino kroz implementaciju univerzalnih islamskih principa,
Univerzalni islamski principi mogu biti implementirani samo uz vlast,
Vlast ne može biti jaka bez naroda,
Narodi ne mogu fizički egzistirati ili opstati osim uz imetak,
Imetak se ne može steći osim putem razvoja,
Razvoj se ne može ostvariti osim putem pravde,
Pravda je kriterij prema kome će Allah ocjenjivati ljude,
Vlast je odgovorna za uspostavu pravde.

Cijela Mukaddima (Mukaddima je uvod u Ibn Haldunovo kapitalno djelo) je elaboracija njegovog savjeta koji se sastoji od Ibn Haldunovih riječi: osam principa političke mudrosti gdje svaki pojačava ostale. Jačina ovog modela leži u njegovoj multidisciplinarnosti i dinamizmu. Model je multidisciplinaran jer povezuje sve važne socio-ekonomske i političke segmente, uključujući vlast, vjerovanja i pravila ponašanja, narod, bogatstvo ili materijalne izvore, razvoj i pravdu na kružni i neovisan način, gdje svaki segment utiče na druge. Budući da se ovaj proces dešava kroz lančanu reakciju kroz period od tri generacije, ili skoro 120 godina, potrebna je veća analiza. Ovo može pomoći kako politički, moralni, institucionalni, socijalni, ekonomski, demografski i historijski faktori utiču jedan na drugi tako da vode razvoju ili padu države ili civilizacije. Svaki od pomenutih segmenata djeluje kao pokretački mehanizam. Ukoliko ostali sektori djeluju u istom pravcu kao pokretački mehanizam, pad će dobiti stimulans za još veći pad kroz lančanu reakciju tako da vremenom postaje teško identificirati uzrok kroz sami efekat. Međutim, ukoliko ostali sektori ne djeluju u istom pravcu, tada pad u jednom sektoru se neće proširiti na druge, ili će pad biti mnogo sporiji.

Uticaj ljudskog faktora

Centralno pitanje Ibn Haldunove teorije je ljudski faktor, jer uspjeh i pad civilizacija ovisi o bogatstvu ili siromaštvu naroda. Naravno, u kontekstu kružne uzročnosti, uspjeh ili pad ne ovise samo od ekonomskog faktora, već i od moralnog, političkog, socijalnog i demografskog faktora. Ova teorija je u suglasnosti sa kur'anakim ajetima:

„Allah neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok taj narod ne promijeni sebe.“ (13:11)

„Nered se pojavio na Zemlji zbog onog što ljudi rade.“ (30:41)

Spomenuta dva ajeta, pored mnogih drugih, naglašavaju ulogu ljudskog faktora u usponu i padu jednog društva. To je razlog zbog kojeg su svi poslanici dolazili, da reformišu i promijene ljude i okolnosti koje utiču na njihovo ponašanje.

Uloga napretka i pravde

Ukoliko je ljudski faktor centralni dio Ibn Haldunove teorije, onda su napredak i pravda ključna veza u kružnom lancu uzročnosti. Ukoliko ne postoji napretka u društvu, ljudi neće biti motivisani da daju sve od sebe. Napredak u Ibn Haldunovoj teoriji ne znači samo ekonomski napredak. Napredak, po njemu, obuhvata sveobuhvatni napredak ljudi. Ekonomski napredak ne može biti ostvaren samo naporima ekonomije. Za ekonomski napredak potrebna je moralna, socijalna, politička i demografska podrška. Ukoliko ovi faktori ne postoje, ekonomski napredak je neostvariv. Ukoliko se i ostvari, ne može biti održiv.

S druge strane, napredak je nemoguć bez pravde. Pod pravdom se ne podrazumijeva pravda samo u sferi ekonomije, već u svim dimenzijama života. Pod nepravdom se ne misli samo na konfiskaciju imovine od njenog pravnog vlasnika. Nepravda je mnogo šireg značenja od ovog. Najveći oblik nepravde, istovremeno i najdestruktivniji, jeste bespravno nametanje obaveza ljudima i prisiljavati ih na prinudan rad. Prema Ibn Haldunu, pravda se smatra ključem razvoja po kojem je naslovio cijelo poglavlje „Nepravda pokreće destrukciju civilizacije“. U kojoj mjeri je pravo na imetak ugroženo, u tolikoj mjeri su podsticaji za rad ugroženi. Takvo stanje narušava efikasnost, inovativnost i u konačnici vodi dezintegraciji i padu civilizacije. Nepravda uzrokuje nezadovoljstvo među ljudima, obeshrabruje ih i ugrožava solidarnost. S druge strane, pravda vodi napretku i jačanju društvene solidarnosti.

Uloga univerzalnih (moralnih) islamskih principa i vlasti

Nesumnjivo je da pravda zahtijeva preciziran set pravila ponašanja, što se naziva univerzalnim principima i vrijednostima ili, vjerskim rječnikom govoreći, moralnim vrijednostima. Na bazi takvih vrijednosti ljudi postupaju u međusobnoj interakciji. Svako društvo ima takva pravila koja se baziraju na posebnom svjetonazoru. Osnova ovakvih pravila u islamu je Šerijat, božanski zakon koji naređuje činjenje dobra, a odvraćanje od svega što je destruktivno i loše. Stoga, Ibn Haldun smatra da su takva pravila u interesu društva. Ibn Haldun naglašava da Šerijat ne može izvršiti svoju funkciju ukoliko se ne primijeni pravedno i nepristrasno. Šerijat samo nudi vrijednosti i pravila ponašanja, on ih ne može nametnuti ljudima. Odgovornost primjene takvih vrijednosti i pravila ponašanja leži na vlasti. Zato Ibn Haldun kaže da je nemoguće zamisliti civilizaciju bez vlasti, niti vlast bez civilizacije. Ibn Haldun kaže da ukoliko je vladar tiranin, ljudi će biti uplašeni i tražit će načina da se zaštite pomoću laži i prevara. Tako osobine laži i prevare postaju sastavni dio karaktera tog naroda. Prema njemu, nepoželjno je da vlasti direktno budu uključene u ekonomska poslovanja. Vlast treba da obezbijedi dominaciju prava i da služi kao instrument koji će ubrzati razvoj društva.

Uloga bogatstva – imetka

Bogatstvo nudi izvore neophodne za ostvarenje pravde i razvoja. Bogatstvo ne ovisi od postojanja rudnika zlata i srebra. Bogatstvo, prije svega, ovisi od jake ekonomije i jakog tržišta, stimulansa i povoljnosti koje država obezbjeđuje. Što je više ekonomskog poslovanja, kaže Ibn Haldun, veća je zarada i ušteda, a to znači i veća ulaganja u segmente koji vode većem razvoju i većem bogatstvu. Ibn Haldun naglašava ulogu ulaganja, jer bogatstvo se neće uvećati ukoliko se samo gomila i sakuplja. Bogatstvo jedne države se uvećava ukoliko se ono ulaže za dobrobit ljudi, kako bi im se dala njihova prava i eliminisalo njihovo teško materijalno stanje. Faktori koji doprinose bogatstvu države i naroda su niske stope poreza, lična i materijalna sigurnost i zdravo okruženje. Bogatstvo države ovisi od podjele poslova i specijalizacija u svakom segmentu. Specijalizacijom se povećava proizvodnja, a to rezultira viškom proizvodnje koji se potom izvozi. Tako industrija i zanati, prema Ibn Haldunu, napreduju. Povećanje prihoda i jačanje ekonomije omogućuje državi da više sredstava ulaže za blagostanje naroda, što rezultira većem broju ekonomskih šansi i podiže nivo potrebe za obrazovanjem. S druge strane, pad nivoa prihoda rezultira tome da država ne može pokriti sve troškove te je primorana povećavati poreze narodu, a to znači da država u takvom stanju ne ulaže u razvoj i blagostanje naroda.

Uloga pokretačkog mehanizma

Mehanizam koji pokreće ostale segmente na razvoj i pad nije isti u svim društvima. Prema Ibn Haldunu, pokretački mehanizam u muslimanskim društvima, čime se on i bavio, jeste politička vlast. Takvo stanje još uvijek traje te vodi zloupotrebi javnih izvora i nesposobnosti da se ostvari pravda, razvoj i sveopće blagostanje naroda.

Dok svi faktori imaju važnu ulogu u razvoju i padu društva, pokretački mehanizam ima krucijalnu ulogu. U drugim, nemuslimanskim društvima, pokretački mehanizam može biti bilo koji od faktora u Ibn Haldunovom modelu. Na primjer, dezintegracija porodice može biti uzrok, što nije bio problem u vrijeme Ibn Halduna, te ga stoga nije ni spomenuo u svojoj analizi. Međutim, slabost porodice vodi nedostatku adekvatnog odgoja djece, a potom vodi padu kvaliteta naroda koji čini temelj svake civilizacije.

Pored faktora koje Ibn Haldun nabraja, neophodno je spomenuti i još nekoliko detalja budući da su se mnogi segmenti ljudskog života od vremena Ibn Halduna do sada promijenili. Prije svega, uzimajući u obzir ulogu ljudi, neophodno je uzeti u obzir činjenicu da samo ljudi ne čine kompletnu sliku. Oni predstavljaju skupinu različitih komponenata, uključujući muškarce, žene, učenjake, političku elitu i šire mase, porodice, socijalne i ekonomske grupe i društvo u cjelini. Ibn Haldun je u vidu imao samo neke od njih, a ne sve.

Kao drugo, jedan od glavnih uzroka slabog ekonomskog stanja u muslimanskim zemljama je nedostatak obrazovanja, nauke i tehnologije. Promjena tog stanja trajat će dugo.

Kao treće, naučna i tehnološka revolucija nameće veliki teret na žene muslimanke kako da odgovore na izazove u društvu. Ukoliko one ne budu u stanju da odgovore intelektualnim, obrazovnim i socio-ekonomskim izazovima društva, neće biti u stanju da odgajaju djecu pripremajući ih za takvo društvo.

Kao četvrto, neophodno je da ulema u današnjem vremenu bude ukorak sa zahtjevima modernog svijeta, jer fikh, kao razumijevanje Šerijata, obuhvata načine kako da muslimani uspješno odgovore izazovima.

(Glas islama 265, strana 30,rubrika: Islamske teme, autor: Dr. hfz. Almir Pramenković)