Kako da budeš voljen

enverKakav odnos prema drugima treba imati musliman u svakodnevnom životu

Postoji vrijeme za ibadet, rad i zanimanje, a postoji i vrijeme koje će čovjek provoditi među svojom porodicom i djecom uživajući u stvarima koje je Allah dozvolio na ovom svijetu. U to spada razonoda između supružnika, zabava sa djecom, prijateljima i druge stvari mimo toga. Ali bitno je imati uravnotežan pristup da bi bio voljen.

Od osobina pravog vjernika je da voli i da bude voljen. Srce vjernika je puno ljubavi, prije svega, prema Allahu Uzvišenom, pa prema Poslaniku s.a.v.s. i svim vjernicima.

To je osobina koju Stvoritelj voli. Zato se vjernik mora truditi da se okiti njom želeći time da postigne Allahovo zadovoljstvo. U prirodi čovjeka je da voli i da bude voljen. Ljubav i bliskost su dokaz brige, cijenjenja i uvažavanja među ljudima. To ih čini sretnim da rade, da sarađuju i jedni druge potpomažu.

Postavlja se pitanje šta čovjek treba da radi da bi bio voljen?

 

Budi pozitivan

Budi pozitivan, ostani pozitivan, jer je svijetla budućnost ispred tebe. Uzvišeni Allah kaže: „Mi smo u Zeburu, poslije Tevrata, napisali da će Zemlju Moji čestiti robovi naslijediti.“ Nakon ovog ajeta ne postoji druga solucija za vjernika osim da bude pozitivan. Kako ne kada ti predstavljaš kamen temeljac ummeta. Pozitivnost je životni put ka svijetloj budućnosti. Pozitivnost u pravom i širem smislu znači truditi se, biti aktivan u granicama svojih mogućnosti i obaveza koje imaš kao pojedinac.

Moraš da budeš pozitivan u razmišljanjima, u svom djelovanju, u svom govoru, u svom srcu, u svom pogledu na svijet, da budeš taj koji predlaže i nudi planove, daje ideje. Važno je da napreduješ kao što su napredovale prve generacije islama. Zašto neke ljude spominju nakon njihove smrti? Spominju ih učenici, daije, ulema, čitaju ono što su napisali prije nekoliko vjekova. Zbog čega? Zbog toga jer je bio pozitivan. Nije bitno koliko je živio, bitno je kako je živio, šta je ostavio iza sebe. Učini da te ljudi spominju kao pozitivca nakon tvoje smrti, kao dobrog čovjeka, da se mole za tebe i traže oprosta. Nemoj omalovažavati trun dobra ako možeš da uradiš. Sjeti se da kamen po kamen napravi planinu. Nemoj se podcjenjivati i nemoj zanemariti ono čime te je Uzvišeni Allah počastio. A onaj ko uradi koliko trun dobra vidjet će ga!

 

Drži ravnotežu između ozbiljnosti i šale

Vjernik mora da bude ozbiljan. Stvari treba shvatiti ozbiljno, posao treba raditi kako treba, ići do kraja, razjasniti, preuzeti odgovornost i snositi posljedice. To ni na koji način ne mora značiti kiselo lice i odsustvo šale. Rekao je Allahov Poslanik s.a.v.s.: “Doista Allah voli kod Svoga roba koji, kada radi neki posao, radi ga na najbolji mogući način.” Doduše, postoje mnogi koji riječima brane ovu vrijednost, ali nas je veoma malo kada treba preći u akciju. Ozbiljnost u pristupu i učenju o islamu je jako bitna. Ako je vjera ozbiljna stvar, ako od nje zavisi čovjekov dunjaluk i Ahiret, ako je Uzvišeni Allah za njeno dostavljanje odabrao najodabranijeg meleka, zatim u dotičnom vremenu najodabranijeg čovjeka, a u slučaju naše vjere islama najodabranijeg poslanika, onda sve to govori o njenoj ozbiljnosti, važnosti, obavezi čvrstog i potpunog pristupanja ovakvoj vjeri, ozbiljnosti onih koji je prenose drugima, kao i onih koji o njoj uče.

Život je prepun tužnih trenutaka i nedaća koje, s vremena na vrijeme, zahtijevaju malo razonode, šale smijeha i prijatnih izraza lica. Srce je potrebno razonoditi kako bi povratilo svoju čilost i vitalnost. Međutim, obavezno je da šala bude profilirana normama Šerijata kako bi bila umjerena i dozvoljena.  Prenosi se od Hanzale el-Usejidija r.a. (koji je bio pisar Allahovog Poslanika s.a.v.s.) da je rekao: ”Jedne prilike sreo me je Ebu Bekr es-Siddik r.a. i upitao: ‘Kako si, Hanzala?’ Ja mu tada rekoh: ‘Hanzala je postao licemjer.’ Ebu Bekr reče: ‘Subhanallah, šta to govoriš?!’ Rekoh mu: ‘Kada smo kod Allahovog Poslanika s.a.v.s. i kada nas podsjeća na Vatru i Džennet, osjećamo se kao da ih gledamo. Međutim, kada odemo od Allahovog Poslanika s.a.v.s. pozabavimo se i okupiramo ženama, djecom i imetkom, te mnogo od toga zaboravimo!’ Na to Ebu Bekr reče: ‘Tako mi Allaha, i mi osjećamo isto to!’ Zatim smo se ja i Ebu Bekr es-Siddik zaputili do Allahovog Poslanika s.a.v.s. Kada smo stigli kod njega, ja rekoh: ‘Allahov Poslaniče, Hanzala je postao licemjer!’ Allahov Poslanik s.a.v.s. upita: ‘A kako to?’ Ja mu odgovorih: ‘Allahov Poslaniče, dok smo kod tebe i dok te slušamo kako nas podsjećaš na Vatru i Džennet, osjećamo se kao da ih gledamo. Međutim, kada odemo od tebe, pozabavimo se i okupiramo ženama, djecom i imetkom, te mnogo od toga zaboravimo!’ Allahov Poslanik s.a.v.s. tada reče: ‘Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, da vi stalno ostanete u stanju u kojem se nalazite kod mene i u zikru, meleki bi se s vama rukovali na vašim posteljama i putevima. Ali, Hanzala – čas ovako, čas ovako!’ Ovu riječ izgovorio je tri puta.” (Muslim)

To znači, postoji vrijeme za ibadet, rad i zanimanje, a postoji i vrijeme koje će čovjek provoditi među svojom porodicom i djecom uživajući u stvarima koje je Allah dozvolio na ovom svijetu. U to spada razonoda između supružnika, zabava sa djecom, prijateljima i druge stvari mimo toga. Ali bitno je imati uravnotežan pristup da bi bio voljen.

 

Osmjeh na lice

Od Džabira bin Abdullaha se prenosi da je Poslanik a.s. rekao: „Svako dobro djelo je sadaka, i da sretneš brata muslimana nasmijana lica je sadaka, i da u posudi brata svoga sipaš iz svoje.“

Nema ništa draže od toga da ljudi vide osmjeh na tvom licu. Osmjeh je put do sreće. Usrećuj ljude sa željom da budeš kao oni, bez namjere da blagodati koje imaju nestanu. Sreću širi na svakom mjestu. Smiješi se životu stalno. Osmjeh donosi sreću tebi i drugima. Čovjek, po prirodi, teži onome ko je nasmijan, a ne onome ko je namršten. Zato se smiješi, bit ćeš sretan, jer ćete ljudi voljeti i težiti tebi. Budi nasmijan i širi osmjehe lijevo i desno, svugdje. Ništa nećeš izgubiti ako budeš nasmijan, nego ćeš prsa učiniti prostranim – svoja i onih koje voliš.

Abdullah bin Haris je rekao: „Nisam vidio nekog da se više smiješi od Muhammeda a.s.“

 

Budi lijepog izgleda, čiste odjeće i tijela

Kaže Allah dž.š.: “…Zaista Allah voli one koji se kaju i voli one koji se mnogo čiste!” (El-Bekare, 222)

Prema tome, održavanje unutrašnje i vanjske čistoće je čin pobožnosti i Allah dž.š. voli takve vjernike.
Kaže Allah dž.š. u prva četiri ajeta Sure El-Muddesir: “O ti, pokriveni! Ustani i opominji! I Gospodara svoga veličaj! I odjeću svoju očisti!” (El-Muddesir: 1-4)

Islam naređuje potpuno čišćenje (gusul – kupanje) u određenim prilikama, kao što su: kupanje od džunupluka te hajza i nifasa. Za džumu i bajrame kupanje je sunnet, a po nekoj ulemi i vadžib. Kaže Poslanik s.a.v.s. u hadisu koga prenosi Sevban r.a., a bilježi imam Ahmed: „Čistoću ne čuva osim mu'min!“ (Ahmed)

Iz pažnje prema okolini, islam zabranjuje sve što uznemirava od jela i pića, u određenim prilikama, pa je zabranio konzumiranje bijelog i crvenog luka kada idemo u džamiju, kako ne bi uznemirili prisutne džematlije. I to spada u jedan od oblika čuvanja čistoće muslimana i pažnje prema svima sa kojima se mu'min nađe u kontaktu.

Vjernici se zbog toga trebaju natjecati u čistoći i u tom pogledu biti uzori u svojim životnim sredinama. Musliman treba da plijeni svakog pojedinca i da sve što se veže za njega bude čisto i uredno. Naši dobri Bošnjaci su posebno vodili računa o higijeni, tako da su njihova tijela, odjeća, kuće, avlije i putevi blistali od čistoće. Za njih nisu trebali zakoni da ih prisile na održavanje javnih površina, već ih je islam tome podučio i učinio ih pretečama u ekologiji i higijeni uopće. Žalosno je da se sve to polahko gubi iz života modernih Bošnjaka.

Naše dobre majke i nene nisu imale savremena sredstva za higijenu, ali su njihove kuće, haljine i sve drugo bilo mnogo čistije od naših kuća i avlija. One nisu imale mašine za pranje i sušenje veša, nisu imale omekšivače i moderne deterdžente, već su haljine otkuhavale u loncima sa lugom, ali je opet sve blistalo. One nikada nisu imale nepometene kuće, a nisu imale usisivače; one nisu imale neoprano suđe, a nisu imale mašine za pranje suđa; njihovi pragovi na ulazu u kuće bili su čistiji od stolova na kojima  neke moderne Bošnjakinje postavljaju obroke, a štale su u to vrijeme bile čistije od kuća nekih današnjih modernih Bošnjakinja, koje nisu u stanju da održavaju vlastite domove, već za to angažuju osobe da ih povremeno pročiste i namirišu raznim mirisima i osvježivačima prostora.

Imam Malik u „Muvettau“ bilježi slijedeći hadis: „Prenosi Džabir ibn Abdullah r.a.: ‘Kada je Poslanik s.a.v.s. ušao u džamiju, uđe čovjek raščupane kose i brade, pa mu Poslanik s.a.v.s. rukom pokaza da izađe, kao da mu je želio reći da uredi kosu i bradu. Čovjek posluša, pa kada se vrati, reče Poslanik s.a.v.s.:  – Ovako je bolje od toga da neko od vas dođe sa raščupanom kosom kao šejtan!” (Buharija)

Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, ne iskušavaj nas onim što nećemo moći podnijeti, učini nas od onih koji su čisti, uputi našu djecu i naše potomke i učini ih časnim pripadnicima ummeta, budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, šehida i dobrih ljudi!

(Glas islama 265, strana 34, rubrika: Islamske teme,autor: Mr. Enver Omerović)