BNF je nacionalna bošnjačka ambasada

Obraćanje generalnog sekretara SBK dr. Tarika Kurbegovića u Malmeu

Es-selamu alejkum,

Nakon više od godinu dana ponovo sam u  Malmeu, što me posebno raduje ne samo zbog činjenice da sam u ovome lijepom gradu, nego što je ovo pokazatelj i dokaz kontinuiteta odlučnosti institucionaliziranog djelovanja Bošnjaka na ovim prostorima, a to i jeste jedan od naših osnovnih ciljeva. Večeras ću u svome obraćanju govoriti o bitnostima svih aspekata jedne ovakve organizacije kao što je BNF za naš narod.

Prije svega, što se tiče mog dolaska u Malme, nisam doletio avionom nego sam se vozio autom zajedno sa sekretarom BNF-a Edinom Hadžifejzovićem. Specifičnost moga puta želim da podijelim ovdje večeras sa vama. Naime, razlog vožnje automobilom jeste da sam iskoristio ovaj put i obišao BNF Austrije, Njemačke, Danske do dolaska u Malme. To je nekih 2.400 kilometara i moglo bi se reći pravolinijski sjeverno od Sarajeva. Iako sam već nakon 300 kilometara puta napustio našu domovinu, zbog naših Bošnjaka i naših institucija imao sam osjećaj kao da uopće nisam napuštao Bosnu, samo što u različitim mjestima Bošnjaci svoj životni prostor dijele sa nekim drugim. To je predivan osjećaj, jedno bogatstvo i nešto što ni po koju cijenu ne smijemo izgubiti.

Naravno, to nije moja privilegija, to je nešto što svi mi trebamo imati – da jednostavno gdje god ima Bošnjaka postoji i institucionaliziran vid njihovog djelovanja koji spremno i otvoreno dočekuje sve druge Bošnjake. Vidite, ovdje poznajem lično par Bošnjaka, ali upravo kroz naše institucije imam osjećaj kao da su svi Bošnjaci Švedske tu za mene, a naravno i ja za njih dolje u Sarajevu.

Želim još jednu stvar da podijelim sa Vama, a to je da je večeras sa nama ovdje trebao biti Hamza Yavuz, predsjednik udruženja Bošnjaka Izmira i koordinator SBK za Republiku Tursku. Budući da je Hamza jedan od glavnih organizatora proslave turskog nacionalnog praznika djece, 23. aprila, na koji će otputovati nekoliko autobusa naše djece iz Bosne, Sandžaka i Balkana zajedno sa delegacijom SBK, te da će tada zasaditi šumu Bošnjaka svijeta, on nije mogao doći da prisustvuje ovom događaju.

Naglasio bih da planiramo u maju u Izmiru upriličiti manifestaciju povodom organizacije Svebošnjačkog kongresa, na kojem bi i mnoga druga udruženja Bošnjaka u Turskoj, koji broje njih 60-ak, pristupili SBK-u, zbog čega je naš Hamza više nego zauzet. I pored nedolaska, prenosim vam iskrene selame od njega i Bošnjaka Turske.

Iako vjerujem da Vas raduju ove informacije koje sam podijelio sa Vama, Bošnjake Turske sam spomenuo iz još jednog razloga, a radi se o interesantnoj priči vezanoj za udruženja Bošnjaka Turske, koju sam imao priliku čuti prošle godine prilikom boravka u Bursi.

Poznato je da su se od pada Osmanlijskog carstva, pa do 60-70-ih godina Bošnjaci  konstantno iseljavali u Tursku. Lijepo su primljeni, integrisali su se u tursko društvo, no njihov vid života nikada nije bio institucionaliziran i sve se svelo na održavanje rodbinskih ili prijateljskih veza tamo gdje im je koncentracija u pojedinim mjestima ili regijama bila veća. Bosanski jezik su mnogi polahko zaboravljali, jer se njime govorilo samo unutar kuće. Ponovnim vraćanjem nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine 1992. godine na krilima nacionalnog zanosa, po prvi put od dolaska Bošnjaka u Tursku počinju se osnivati bošnjačka udruženja, kojih danas ima skoro 60. Uzmemo li u obzir i manje oblike uvezivanja, taj broj se povećavao tako da su mnogi Bošnjaci, koji su bili u rodbinskim vezama, po prvi put saznali jedni za druge, iako su živjeli u Turskoj. Nadamo se da će pristupom bošnjačkih udruženja SBK kulturne, tradicionalne veze Bošnjaka domovine, Turske i svijeta zaživjeti u punom kapacitetu na opću dobrobit i zarad čvršćih odnosa Bošnjaka Bosne, Sandžaka i Turske. Bosanski jezik će ponovo zaživjeti među Bošnjacima, a ova priča vama ovdje u Švedskoj ukazuje da sada dok još znate jedni za druge počnete sa institucionaliziranim oblikom života, a ne da saznajete jedni za druge po prvi put, kao što je to bio slučaj u Turskoj. Na ovaj način, uz sve blagodati koje ovako dobro uređena država poput Švedske nudi, vi ćete zadržati sve one naše vrijednosti koje su bitne za nas same, a i od kojih će preko vas i ovo društvo ovdje biti bogatije.

Ovakva udruženja, a posebno udruženja kao što je BNF, treba da postanu vidovi nacionalnih ambasada Bošnjaka u svijetu, koja trebaju da budu u narodu, sa narodom, izabrani od naroda, u službi naroda, uzimajući u obzir njihove želje i zahtjeve koje oficijelne ambasade BiH ne mogu ili nisu u stanju, nemaju kapaciteta ispuniti ili što džemati ne mogu ostvariti jer izlazi iz okvira njihovih ingerencija ili nije potvrdio neko nekim dopisom, a da ne govorim o potrebama Bošnjaka koji nisu državljani BiH, koji tek nemaju nikom da se obrate.

Drugim riječima, ovdje smo samo mi, u obavezi ni prema kome osim prema dragom Bogu.

Beneficije ovakvog udruživanja su višestruke i sigurno će ii švedsko društvo imati više poštovanja prema nama i našim zahtjevima kada vide da se radi o uvezanom kolektivu njihovih građana. To sam već spomenuo i u Austriji prilikom zadnjeg boravka. Ovako uvezani vi možete i u svim strukturama vlasti imati svoje predstavnike koji će se dodatno zalagati da vam život ovdje bude olakšan u pogledu vaših kulturološko-tradicionalno vjerskih potreba. Na ovaj način mostovi sa domovinom će biti čvršći i lakši za uspostavljanje.

Za sve ono što vas ljuti ili nervira kada dođete u domovinu imate instituciju preko koje će moći da se čuje vaš glas ili da uputite zahtjeve ili sugestije. Svi ovi i mnogi drugi razlozi ukazuju na činjenicu da Bošnjaci masovno trebaju da pristupe nacionalnoj fondaciji i postanu njeni članovi.

Jedna od glavnih svrha postojanja BNF-a, između ostalih, jeste finansiranje projekata od nacionalnog interesa za Bošnjake, kako u domovini tako i u dijaspori. Za dvije godine postojanja BNF-a, pored svih obaveza registracije u domovini i dijaspori (Švicarska, Švedska, Francuska, Austrija, Njemačka, Danska, Kosovo), Fondacija iza sebe ima već nekoliko realiziranih projekata i onih čija je realizacija u toku, poput finansiranja Centrale nacionalnih institucija u Sarajevu, Bošnjačkog kulturnog centra u Srebrenici, Naučno-istraživačkog centra BANU u Novom Pazaru, Islamskog kulturnog centra „Kapija Peštera“ u Dugoj Poljani, podrške projektu „Virtuelni muzej genocida nad Bošnjacima“, projekat „Domovina Bosna“, organiziranje iftara u gradovima BiH, regiona i dijaspore, realiziranja projekta „Ponosni na domovinu“, organizacije seminara u Sarajevu sa predavanjima na razne teme za mlade Bošnjakinje iz Bosne, Sandžaka i regiona.

Pošto Bošnjaci po prvi put imaju svoje nacionalne institucije poput Svjetskog bošnjačkog kongresa, Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti i Bošnjačke nacionalne fondacije, u narednom periodu nastojat ćemo njihovo djelovanje proširiti, pored gore navedenih, i u Holandiji, Luksemburgu, najavljenoj Turskoj, Americi, Australiji  itd.

Ono što je bitno naglasiti jeste da BNF ima za cilj finansiranje projekata i u dijaspori u mjestima gdje Bošnjaci žive. Svima Vama se od primanja izdvajaju porezi i razni izdaci koje država dobrim dijelom koristi i u poboljšavanju društveno-socijalnih potreba svojih građana. I pored toga što Bošnjaci participiraju kao kolektiv, konkretno u Švedskoj, ne vjerujem da se izdvaja posebno novac za specifične potrebe naših i sličnih manjinskih zajednica.

Upravo kroz BNF vi ćete imati priliku da jasno i precizno definirate projekte od nacionalnog interesa za Bošnjake ovdje gdje živite te zajedničkim snagama prikupite sredstva od kojih će se isti finansirati. Na ovaj način vi krojite sami svoju sudbinu zalažući se upravo za one stvari od kojih ćete vi sami imati koristi.

Zato je jako bitno naglasiti da vi participiranjem u BNF ne finansirate nekog drugog nego sami sebe i stvari od kojih ćete direktno vi, vaša djeca i porodice imati koristi.

BNF upravo treba shvatiti na ovaj način, jer je to jedini ispravan način.

(Glas islama 265, strana 19, dr. Tarik Kurbegović)