Sadaka neće smanjiti vaš imetak

Priča o voćnjacima plemenitog

Nema dana, a da u njemu ne siđu s neba dva meleka. Jedan od njih moli: „Allahu, podari onome ko udjeljuje mnoštvo zaostavštine.“  Drugi uči i moli Allaha: „Gospodaru,  podaj škrtici propast.“

Nerijetko zaboravimo koliko je ljudi u našem okruženju koji teško žive. Isto tako zaboravimo koliko rijetko udjeljujemo sadaku tim istim ljudima. Naše malo njima znači puno. Naredna priča govori o vrijednosti sadake.

Razgovarali su učenik i njegov učitelj, pa je učenik upitao:

– Šta znače riječi Allahovog Poslanika a.s.: „Neće se smanjiti imetak čovjeku od sadake?”

Učenik nastavi:

– Zar  kada čovjek udijeli nešto, ne ode jedan dio njegovog imetka? Kako se onda ne smanji?

– To je zato što mu Allah dž.š. uveća ostatak imetka i učini ga berićetnim. Sačuva ga od musibeta, nesreća i teškoća koje bi ga mogle zadesiti. Allah dž.š. sve teškoće i nedaće od njega otklanja ako više udjeljuje. Zar nisi čitao riječi Poslanika a.s. u kojima kaže: „Nema dana, a da u njemu ne siđu s neba dva meleka. Jedan od njih moli: ‘Allahu, podari onome ko udjeljuje mnoštvo zaostavštine.’  Drugi uči i moli Allaha: ‘Gospodaru,  podaj škrtici propast.'“

– Od koga Allah dž.š. prima zekat i sadaku?

– Allah dž.š. je Čist i prima samo od čistih i časnih, prima samo od halal zarade i halal imetka.

– Molim te, učitelju, pojasni mi kako to Allah dž.š. uvećava imetak iz koga se udjeljuje sadaka?

– Poslanik a.s. nam je naveo primjer napredovanja i uvećavanja sadake kod čovjeka kome kobila oždrijebi ždrijebe i on mu posveti puno pažnje te naraste i postane veliki i jak konj – kao brdo. Allah,dž.š. mu daje nafake odakle se i ne nada.

– Kako Allah dž.š. nagrađuje onoga ko udijeli od onoga što mu je zemlja dala od prihoda?

– Ovo nam najbolje oslikava Resulullah u priči Voćnjaci plemenitog.

– Koja je to priča?

– Jedne prilike neki čovjek je hodao zemljom u kojoj nije bilo vode ni usjeva. Hodajući tako on je odjednom čuo glas. Okretao se, lijevo i desno, tražeći izvor tog glasa, ali uzalud. Ništa nije vidio. Bilo mu je čudno – glas je dolazio odozgo, iznad njega. Pogledao je na gore i vidio samo oblake koje je povjetarac usmjeravao. Gledao je prema nebu, ali ništa nije primjećivao. Bio je to jasan ljudski glas, koji je govorio:  „Zalij voćnjak Abdullahov! On je častan čovjek.“ Allah dž.š. je Veličanstven! Čovjek ne leti, odakle dolazi ovaj glas?! Mora da je to melek. Primijetio je da se jedan oblak izdvaja od gomile drugih oblaka. Taj oblak se uputio nekuda. Čovjek ga je pratio. Odjednom je usuo obilatu kišu. Kiša je padala na kamenitu zemlju koja nije upijala vodu. Voda je narastala i počela teći. Tekla je u pravcu čovjeka koji je to čudo posmatrao. On se skloni na brežuljak zato što je voda sve više nadolazila. Odatle je pratio šta se dešava. Voda je nalila  bašču nedaleko od tog mjesta. Bašča je bila sva u zelenilu i raskoši. U bačti je bio čovjek koji je usmjeravao vodu zalijevajući njene krajeve. Putnik zadivljen onim što vidje, priđe čovjeku i poselami ga. Odgovorio je na selam još bolje nego mu je ovaj nazvao. Putnik ga je upitao za ime. Vlasnik bašče je odgovorio da se zove Abdullah.  Ime koje je putnik čuo iz oblaka.

Vlasnik bašče upita:

– Zašto me pitaš za moje ime?

– Čuo sam i vidio čudo.

– Šta si čudno čuo i vidio?

– Čuo sam glas iz oblaka iz kog se sli sva ova voda kako kaže: “Zalij bašču Abdullahovu, to je častan čovjek.“ Tako ti Allaha Uzvišenog, šta to radiš, čime si zadovoljio Gospodara nebesa i zemlje?“

– Vidio si Allahove dž.š. blagodati kojima me obasipa. Znaj, brate moj, kada uberem plodove svoje bašče i voćnjaka, ja to podijelim na tri dijela: jednu trećinu udijelim sirotinji, drugu trećinu koristim za potrebe svoje familije, treći dio vratim u zemlju, kada ponovo sijem.

– Zato si zaslužio da budeš počastvovan na oba svijeta, dragi brate. Mubarek neka ti je ono što si iskoristio za dunjaluk i ono što si ostavio za Ahiret.

(Muslim, sahih, Rijadu salihin…)

(Glas islama 266, strana 28, Islamske teme,Dr. Hajrudin Balić)